Ta djela, kao i brojne narodne predaje pokazuju da ideja o Lesandru Srbljaninu nije nešto što je Deretić isisao iz prsta nego su kod Srba ili ako ti je lakše naroda na ovim prostorima takve ideje prisutne vijekovima.
A ko je rekao da je to
izmislio?
U slicnoj situaciji su, pored Srba, Italijani, Grci, Francuzi, Spanci,...
To naravno ne znaci da mozemo koristiti to za nekakve neutemeljene megalomanske konstrukcije proglasavajuci tapiju na nesto za sta nema osnova, odnosno nekriticki usvajati ono sto je napisano (bukvalisticki).
Prije svih Roberto Salinas Price koje je ozbiljan istraživač i homerolog, inače je bio filolog, a po pitanju određivanja lokacije Troje, filolozi su bar jednako važni kao i arheolozi, ako ne i važniji. Ono što njegovim istraživanjima daje vrlo važnu i nezavisnu potvrdu je što je do istih zaključaka došao i Aristid Vučetić, potomak ugledne srbo-katoličke porodice i jedan od posljednjih Srba Dubrovčana koji je odbijao preći u Hrvate. Vučetić je 50 godina istraživao tu problematiku, ali je njegovo djelo navodno izgubljeno ili sklonjeno. Tu je i ugledni profesor sa Sorbone Milan Ristanović, koji govori 16 jezka, autor nebrojnih knjiga i peer review znanstvenih radova. On je nakon istraživanja 40 godina napisao knjigu "Odisejevo zlatno runo Jadrana".
Roberto Prajs nije nikakav ozbiljni istrazivac. On nije bio filololog (ukoliko mi ne vjeruješ, provjeri sam kod Milutina Jaćimovića recimo) niti je bio nešto od relevantne struke, tako da argument sa pozivom na filologiju ne stoji.
Lijepo sam upitao koji su to
svjetski velikani. Dr Ristanovića neću računati u toj jer je on naš čovjek i zbog toga što se informacije manipulišu. On se predstavlja kao neki veliki doktor nauka i to dovodi u vezu sa njegovim homerološkim stavovima, a nikako da se pomene
na koju temu je on to doktorirao -
Učešće Italijana u jugoslovenskom pokretu otpora. Ristanovićevo polje istraživanja iz istorije jeste
Drugi svjetski rat.
Znaš li šta znači kada se kaže
nakon 40 godina istraživanja? To znači da mora postojati nekakvih ukazatelja na to, u vidu povremenih djela koja je objavljivao, ili makar indirektni ukazatelj da je nešto bilo predmet istraživanja. Ovako, ta tvrdnja sama po sebi je isprazna jer nema nikakvog značaja, odnosno jer se niti može potvrditi taj veliki period posvećenosti niti je on sem jednom knjigom na kraju tog perioda urodio plodom. Tako ja mogu sada objaviti neku knjigu i tvrditi da se "preko 50 godina bavim ovim pitanjem". Ta tvrdnja je čista izmišljotina koju sam plasirao odnosno dozvolio da se plasira kako bih pojačao prodaju mog djela. Isto nije tačno da je Ristanović autor
nebrojenih knjiga i peer review znanstvenih radova. Tačno je da je prije 2006. godine objavljivao knjige i pisao, mada je njegov doprinos kao prevodioca, a
40 godina se uopšte ne odnosi na istraživanje Homera ili bilo čega sličnog, već na njegovu
humorističku karijeru.
Prof. dr Milan Ristanović rođen je u Marincu u Bukovici, a odrastao i školovao se u Sivcu, a zatim u Vrbasu i Beogradu. Diplomirao je na Katedri za Slavistiku Filozofskog fakulteta u Beogradu. Dugo se bavio novinarstvom u Jugoslaviji, Italiji i Francuskoj.
Magistarske studije završio je na Katedri za međunarodne ekonomske odnose, doktorsku tezu na Sorboni odbranio sa tezom iz savremene istorije. Aktivno se služi sa deset stranih jezika (engleski, francuski, italijanski, španski, ruski, češki, rumunski).
Pored velikog broja prevoda, preveo je sedam dela (Čapek, Jesenjin, Lorka, Šamjakin, Gvareski, Betini, Žestro, J. Augarde), autor je 11 dela naučnog karaktera. Njegov duboki prodor u homerologiju, kojom se bavi više od trideset godina, rezultirao je dokazom o Odisejevim putovanjima po Jadranu. Dve njegove velike studije predstavljaju korenit zaokret u nauci o Homerovim poemama u svetskoj literaturi o Homeru.
Član je Udruženja književnika Francuske, Udruženja novinara i nekoliko međunarodnih ekoloških organizacija. Njegova humoristička karijera (pod pseudonimom Tvrdošin Sagrajilo) traje 40 godina. Humorističke radove objavio je na raznim jezicima.
Dakle da raščistimo nekoliko stvari,
Ristanović nije profesor sa Sorbone. To je jedna dezinformacija koja se plasira u društvu "Serbona" i sličnim deretićevskim krugovima, koja se oslanja na činjenicu da on ima doktorat sa pariskog univerziteta, ali pri tome prećutkujući koja je tema koju je on obradio (a to je
iz Drugog svjetskog rata). Pokušao sam dobiti bilo kakve informacije da nije nešto predavao na Sorboni, makar u vezi sa istorijskom tematikom i tamo ne postoje nikakvi podaci o tome. U Parizu je živio i radio kao
književnik, povremeno pišući
za ovdašnje listove (nešto je nekoliko puta objavljivao i u Letopisu Matice srpske).
Homerologijom se apsolutno nikada nije bavio za vrijeme svoje radne karijere, niti je školovan u tom smjeru.
P. S. I dalje ostaje nejasno kako je Gundulić
srednjovjekovni pisac i zbog bismo tek tako uzeli jednu književnu konstrukciju od njega da proglasimo Aleksandra Velikog -
Srbinom.
Ne stoji ti paralela. Ovi Turski mitomani lažu u političke svrhe, a Rim se nije imao zašto svetiti Grcima jer su, opće je poznato Rimljani bili oduševljeni Grcima, oni su kopirali Grke, sve što je dolazilo iz Grčke za Rimljane je bilo napredno i pomodno. Čak šaviše, Rimljani bi prije htjeli dokazati da potiču od Grka, a ne od Trojanskih izbjeglica. Ali tema Troje je jedno kompleksno pitanje i potrebno je da se detaljno time pozabavimo, a to ne možemo na ovoj temi.
Ne moramo širiti temu ako nećeš, ali jedna stvar stoji - mit o Ajneji i prelasku Trojanaca na Apeninsko poluostrvo je jedna konstrukcija iz epohe Rimskog carstva, nakalemljena na prethodno postojeću mitologiju (tj. izmišljena u naknadnom periodu). Samim time, krajnje je besmisleno ukoliko se vraćamo nekakvoj izvornoj trojanskoj epici, u kojoj apsolutno nema nikakva mjesta za takvu pripovijest, to koristiti za nekakvu objektivnu geografsku rekonstrukciju. Ta verzija nije bila poznata ni Homeru (ko god on bio i kad god živio) niti čitavim stoljećima daljnje povijesti.
)
Moraš razumeti da su veliki znalci patrijote Deretić i Jarčević sludili priproste ljude o nepostojanju drugih izvora sem DAI http://www.ivonazivkovic.net/Slobo-porfirogenit.pdf
