Jeste se sexali sa nekim sa foruma?

I još ako si dežmekast... :rotf::rotf::rotf: ...i sa odgovarajućom reputacijom među forumašicama...;) :D:D:D
Ma koliko se sećam neka od tih tvojih komšinica je noću vrištala u toku seksa, da nisi ti tu nešto petljao...hehehe...:D

nisam dezmekast al sam debeo...bos po glavi,dlakaf po telu...tipican sajber frik :lol:


sto se komsinice tice...poklonila mi majcu...pa moro naturalno da kompenziram:mrgreen:
 
nisam dezmekast al sam debeo...bos po glavi,dlakaf po telu...tipican sajber frik :lol:


sto se komsinice tice...poklonila mi majcu...pa moro naturalno da kompenziram:mrgreen:

Znao sam, a što zamećeš tragove, ono "odoh do Hrama da malo prošetam"...nisi daleko odšetao...:D:D:D
znas da ispletes vunene carape :eek:

Biće to džemperčić - dokolenica...:rotf::rotf::rotf::rotf::rotf:
 
eeee....onomad...iziso na terasu da mocam...slucajni prolaznici bas nemaju srece :lol: bilo oko 2 ujutru...levom rukom drzim cigaru,desnom ud...tek...bacim blagi teleci pogled gore desno...ima sta da vidim...moja snajka naslonila se na prozor od wca...a moj brat je...ispunjava :D od pozadi...a lepo vece...mesec,zvezde...romantika bre...a ja poviknem...udri proto...pokazi crnogorcima :lol::lol:
 
To mi je drago da čujem.

Baš sad razmišljam kako želim da napustim forum, pošto me rastužuju sve ove priče o životu, nekoj realnosti, bez ljubavi, gde je samo seks bitan i kako svi svakome dosade i seks pokreće svet i ništa ne valja i sve je površno i životinjski, a kao normalno i lepo. Nekako počinjem da sumnjam u ljubav, u koju ne želim da sumnjam. Previše negativnog, premalo pozitivnog. Čak i ako se mnogi šale, nisu to prave šale. A mislim da je mnogo onih koji se ne šale. Previše takvih za moj ukus. Kada tome dodam neke osobe iz RL-a, ostaje samo da se zatrpam u ove svoje knjige i nalazim nekog hebača s vremena na vreme, zaboravim na sve ono što može lepo da se desi, pošto ionako može kratko da traje, sudeći po forumu. A da dovede do tuge, koja je neminovna.
E pošto nisam mračnjak i ne želim da postanem, sve to počinje jako da smeta. Pokušavala sam na svoj način da se borim sa svim tim ljudima, ali mi redovno pokušavaju dokazati da sam naivna. Možda jesam, ali ne želim da budem ogorčena.
Ovo nije opraštanje, pošto ne verujem da neću više dolaziti, makar zbog onih ljudi koji me vesele i koje volim da čitam, a ponekad pomislim da bih želela i da ih upoznam, ali sam želela da napišem kao neki protest. Šta znam. Pišemo se.
Voljela bih da mogu da kazem - ma hajde, nije sve tako crno, ali... Ovih dana sam bas u nekoj fazi introspekcije, sagledavanja zivota, sebe, ostvarenog i neostvarenog... A ljubav je tu integralni dio svega, nesto na sta se, na kraju krajeva, sve svodi...
Ali, da ne bih sad puno tupila, reci cu tek da - cak i kad kratko traje, ljubav je ipak vrijedna rizika... I bola i tuge, i ko zna jos cega sto sa sobom (moze da) nosi...
Kada bismo bjezali od svega sto moze da nas zaboli, da li bismo uopste zivjeli?
Dugacka ravna linija nije zivot vrijedan zivljenja...
Zivot je i krv i suze i znoj, i sreca i radost i tuga i bol i gubitak i patnja, uspon i pad...
Ljubav i mrznja... Pocetak i kraj...
Tako...
 

Back
Top