Jesmo li mi, Srbi, generalno lenj narod!?

Ko o čemu, vi po starom, nema svrhe raspravljati. Gazda ne da, gazda ovo gazda ono. Formula je prosta, a vi terajte po kuknjavi: nema tog gazde na ovom svetu koji neće da zadrži kvalitetnog radnika, ako to znači i povećanje plate?

Ово није тачно.
Имам пријатеља високо образованог програмера и управо је напустио фирму у којој је био "апсолутно незамењљив",имао је одличне услове али релативно малу плату за посао који је обављао а иначе радио је за двојицу.Прешао је у фирму која му је понудила знатно већу плату док му фирма у којој је био "незамењљив"није ни понудила повећање плате како би га задржала на послу,већ су одмах расписали конкурс за новог радника !
Тако да те приче како газда неће да дозволи да му оде квалитетан радник не пију воду !
 
Е видиш онда ће их неки паметњаковић прогласити нерадницима без имало моралне одговорности.

Pa šta je to nego još jedan vid lenjosti naših radnika. Zovi ti to neodgovornošću, ali je u osnovi te neodgovornosti - lenjost da se pokreneš, da se zauzmeš danas za drugog da bi se on zauzeo sutra za tebe. To je lenjost u smislu - oni štrajkuju i bune se jer im sad nije dobro...meni je sad dobro, neću da se žalim. Pa kad njemu sutra isto tako nepravda zakuca na vrata, odjednom će da ustane iz kreveta i da krene da se buni.
'Ajde malo da proširimo...poznata je izreka: čovek se uči dok je živ. A naši radnici od 50 godina kukumavče ako im neko traži da nauče da rade na računaru, da idu na kurs stranog jezika, sve pod izgovorom: sad da učim pod stare dane...pa koj' klinac 'oće, kad se danas svet ubrzano razvija, a ti bi da radiš istu stvar 40 godina do penzije. To je opet lenjost...nema toga što čovek ne može da nauči ako hoće, makar to bio jedan pišljivi program.
 
Ово није тачно.
Имам пријатеља високо образованог програмера и управо је напустио фирму у којој је био "апсолутно незамењљив",имао је одличне услове али релативно малу плату за посао који је обављао а иначе радио је за двојицу.Прешао је у фирму која му је понудила знатно већу плату док му фирма у којој је био "незамењљив"није ни понудила повећање плате како би га задржала на послу,већ су одмах расписали конкурс за новог радника !
Тако да те приче како газда неће да дозволи да му оде квалитетан радник не пију воду !

I upravo si rekao ono o čemu sam pisao sve vreme: nije poenta da mu gazda nije ponudio veću platu - poenta je da je PREŠAO U DRUGU FIRMU KOJA MU JE PONUDILA VEĆU PLATU!
I šta ti sad misliš, ko je od te dve firme profitirao ili će profitirati u budućnosti? Ona koja je obučila takvog radnika, u kojoj je radnik stekao iskustvo, pa ga prepustila drugom ili ona koja ima već obučenog radnika? Kod koga će mušterija pre da dođe?
Evo plastičnog primera: vlasnici prodavnice u mom kraju su stalno menjali radnice. Imali su na početku prodavačicu koja je bila prijatna, uvek nasmejana i ljubazna i radila je za bednu kintu. Kad je tražila povišicu otpustili su je, dovodili, otpuštali, i na kraju zaposlili neku namrgođenu tetku, koju je mrzelo da živi. Polako su gubili mušterije i na kraju zatvorili prodavnicu.
Možda nije samo to uticalo, ali je sigurno bitno uticalo da mušterije zaobilaze radnju...Potrebno je vreme, ali pametne gazde će shvatiti koliko je dobar radnik bitan.
 
I upravo si rekao ono o čemu sam pisao sve vreme: nije poenta da mu gazda nije ponudio veću platu - poenta je da je PREŠAO U DRUGU FIRMU KOJA MU JE PONUDILA VEĆU PLATU!
I šta ti sad misliš, ko je od te dve firme profitirao ili će profitirati u budućnosti? Ona koja je obučila takvog radnika, u kojoj je radnik stekao iskustvo, pa ga prepustila drugom ili ona koja ima već obučenog radnika? Kod koga će mušterija pre da dođe?
Evo plastičnog primera: vlasnici prodavnice u mom kraju su stalno menjali radnice. Imali su na početku prodavačicu koja je bila prijatna, uvek nasmejana i ljubazna i radila je za bednu kintu. Kad je tražila povišicu otpustili su je, dovodili, otpuštali, i na kraju zaposlili neku namrgođenu tetku, koju je mrzelo da živi. Polako su gubili mušterije i na kraju zatvorili prodavnicu.
Možda nije samo to uticalo, ali je sigurno bitno uticalo da mušterije zaobilaze radnju...Potrebno je vreme, ali pametne gazde će shvatiti koliko je dobar radnik bitan.

Није га фирма обучила нити је он у тој фирми стекао искуство већ обрнуто,своје огромно знање и искуство имплеметирао је у фирму у нади да ће они то умети адекватно да цене алии испоставило се да је погрешио,а ево сада се његове сада већ бивше колеге хватају за главу јер им је он одрађивао огроман део њиховог посла али из једног угла гледа радник а из другога послодавац.
Тако да ту долазимо до проблема бр 1:Рад се не цени ! односно не цени се адекватно,већ се цени по условима који владају на тржишту,ево власници продавнице у твом крају ,да су у старту рад и залагање љубазне продавачице адекватно ценили данас би и они и продавачица били задовољни а овако ни једна страна није задовољна а то не ваља.
Иначе устаљена пракса је та да се радник безусловно прилаговађа послодавцу јер је од самог старта свестан да је "лако замењљива карика" и све док се тај донос не преомени тако да колико је то могће буде у обострану корист просперитет се не може очекивати.
 
Pa šta je to nego još jedan vid lenjosti naših radnika. Zovi ti to neodgovornošću, ali je u osnovi te neodgovornosti - lenjost da se pokreneš, da se zauzmeš danas za drugog da bi se on zauzeo sutra za tebe. To je lenjost u smislu - oni štrajkuju i bune se jer im sad nije dobro...meni je sad dobro, neću da se žalim. Pa kad njemu sutra isto tako nepravda zakuca na vrata, odjednom će da ustane iz kreveta i da krene da se buni.
'Ajde malo da proširimo...poznata je izreka: čovek se uči dok je živ. A naši radnici od 50 godina kukumavče ako im neko traži da nauče da rade na računaru, da idu na kurs stranog jezika, sve pod izgovorom: sad da učim pod stare dane...pa koj' klinac 'oće, kad se danas svet ubrzano razvija, a ti bi da radiš istu stvar 40 godina do penzije. To je opet lenjost...nema toga što čovek ne može da nauči ako hoće, makar to bio jedan pišljivi program.
У Србији се каже "Колико пара толико и музике" и не може послодавац био он домаћи или страни да за плату која је у висини социјалне помоћи тражи продуктивност од запосленог.
Како послодавац гледа да што мање утроши у производњу једног производа а да га што скупље прода тако и запослени гледа да утроши што мање рада а да више заради ипак и једни и други су људска бића и исто размишљају.
 
opet si promasio sustinu

prvo su zaradjeni, pa su ti isti koji su ih zaradili delili izmedju sebe

ne postoji neko imaginarno deljenje stanova, nikada ga nije ni bilo. zaradis pa delis izmedju sebe

to sto hvalis gazde - to nema u srbiji, nisu sposobni ni da odrze ono sto su otimacinom zauzeli
``Zaradis pa delis``

Ko je zaradio stan? Firma ili radnik? nije isto!
Firma ga je zaradila i poklonila radniku.
Radnik je dobijao platu za svoj rad (i to je jedino sto je zaradio) stan je dobio kao poklon.
Sta ti nije jasno?
 
``Zaradis pa delis``

Ko je zaradio stan? Firma ili radnik? nije isto!
Firma ga je zaradila i poklonila radniku.
Radnik je dobijao platu za svoj rad (i to je jedino sto je zaradio) stan je dobio kao poklon.
Sta ti nije jasno?

jel si ti bio ondak zaposleni ili ja?

meni pricas rezimske storije, bas me nesto nisi ubedio.

ako je ovo danas bolje nego onda kada je samo u bgdu godisnje 10.000 radnika"dobijalo " stan...mislim, stvarno. i nisu samo stanovi, veliki je broj i kredita bio sirom srbije, iz istih para

mada, ima smisla, napredujes
 
Није га фирма обучила нити је он у тој фирми стекао искуство већ обрнуто,своје огромно знање и искуство имплеметирао је у фирму у нади да ће они то умети адекватно да цене алии испоставило се да је погрешио,а ево сада се његове сада већ бивше колеге хватају за главу јер им је он одрађивао огроман део њиховог посла али из једног угла гледа радник а из другога послодавац.
Тако да ту долазимо до проблема бр 1:Рад се не цени ! односно не цени се адекватно,већ се цени по условима који владају на тржишту,ево власници продавнице у твом крају ,да су у старту рад и залагање љубазне продавачице адекватно ценили данас би и они и продавачица били задовољни а овако ни једна страна није задовољна а то не ваља.
Иначе устаљена пракса је та да се радник безусловно прилаговађа послодавцу јер је од самог старта свестан да је "лако замењљива карика" и све док се тај донос не преомени тако да колико је то могће буде у обострану корист просперитет се не може очекивати.

Kapiraš li da pričamo o istoj stvari. Sada oni koji su ostali, hvataju se za glavu...o tome i pričamo. Gazda će se pre ili kasnije zapitati šta je uradio.
 
Presretač:

Pa da, ali će se tako u jednom trenutku i postići ravnoteža:
Kad radnik bude shvatio da većim zalaganjem i stalnim unapredjivanjem sebe može da dobije veću platu, a gazda ukapira da će mu taj kvalitetniji radnik sa većom platom doneti i veći profit.
Glupe gazde koje muzu radnike će propasti, pre ili kasnije, a mnogi već sada zbog toga propadaju, a lenji radnici koji neće da se usavršavaju, a kukaju kako rade za minimalac i dalje neće imati posao. E kad se sad sabere i podvuče crta: koliko ima onih radnika koji kukaju, a koliko onih koji su radili na svom usavršavanju? Ne čini li ti se da je više ovih prvih?
 
tropjeunepourtoi:

Sestro, provociraj koliko ti volja, ali džabe ti, pogrešna adresa ;)
Ima ovde i onih koji rade i noću, a verovala ili ne, rade i nekoliko različitih poslova. Ko umije, njemu dvije.
A vidiš, u kolektivu u kom radim trenutno kao bazi, kad sam pomenuo da treba reda, discipline, čvrste ruke, više rada i trčanja, oči htedoše da mi izvade kao crnoj ovci, jer, ebg, kako će se onda na kaficu u podne u obližnju kafanu.
E pa vidiš, onda kad je većina takva, šta treba pojedinac da radi. K'o prase u Teheranu.
Kad sam svojevremeno radio 16 sati dnevno, tri posla, ortaci mi nisu verovali da nemam vremena za išta drugo.
E onda se okreneš sebi, pa se usavršavaš. Al' taj je onda kapitalista :mrgreen:
 
Nisam mislila na pare. A nisu postojali natječaji?

nisu svi placali 200maraka, to je najobicnije preterivanje

i u doba hiperinflacije i druge stvari su bile placane gomilom cekova, i mnogo je drugog drustvenog i dryavnog kapitala otislo u vetar. ovde su bar stanari stanova presli iz jedne pravne forme u drugu. ali koga briga, vazno je razbacivati se krupnim recima, tipa stan za 200 maraka. i nije neki nivo diskusije
 

Back
Top