Jazz & Blues kutak :)

nikodim:
Pre par dana sam na 202 slusao neverovatni Chick Corea New Trio, kako me je odusevilo to sto sam cuo. Potpuno drugaciji zvuk od onog sta se ranije moglo cuti, podmladjena ekipa i zaista New Trio... ljudi razbijaju... a cica je cica.
Zanima me da li je neko od vas cuo nesto ili jos bolje da li ima u svojoj kolekciji nek albumcic... recimo Past, Present & Futures... cuo sam ponesto sa njega i mnogo mi se svidela ta svirka.

Jos za vreme one "legalne" piraterije sam nabavio dupli CD MP3 sa nekih 20-tak albuma.
A od svih tih albuma bih kao prvo izdvojio sjajno Live izdanje , "Play" sa Bob McFerrin-om, svi verujem znate glasovne mogucnosti McFerrin-a, covek je suvi genije, sve moze da otpeva. Bese par njegovih live koncerata (iskljucivo vokalnog karaktera sa nekih 7-8 takodje "ubica" sto se tice glasovnih mogucnosti) na Trecem kanalu pre izvesnog vremena, ako je neko gledao.......

Od McFerrin-a pokusavam nesto da nadjem ali nesto ne ide od ruke.......

Odlican album je i "My spanish heart" , ima tu par albuma sa Garry Burton-om na vibrafonu, pa sa Metheny-jem, Hampton-om,........

Trenutno se nasladjujem virtuoznim sviranjem Chet Atkinsa, imam par albuma, cova je takodje genije na gitari!
 
Dragi moj jazz-eri prosla je ponoc i sada vec i vise od godinu dana kako odrzavamo ovu nasu skromnu temicu u zivotu. Naravno, dok pisem ovo slusa se niko drugi do samog Coltrane-a, cice... koji me je hiljadu puta podigao i otreskao o patos svojim majstorijama, cice koji je ulepsao ovaj svet svojim jezivim kompozicijama. Dobro de, znam vec, nikodm je dosada sa njegovim Coltrane-om... salim se, ali znate vi vec jako dobro koliko ja volim tog ciku.
Da se vratim na pocetak posto sam poprilicno odlutao. Zelao bih da se zahvalim ovoj divnoj ekipi koja je zajednickim snagama citave godine izgarala na ovim stranama. Svima onima koji su krisom pisali postove kako ih neki sefcic tamo ne bi grdio, onima koji su ispisivali nova imena, nove albume, sjajne kompozicije i neka nova, pomalo daleka iskustva. Moga bih reci da sam sasvim slucajno, trazeci Brubecka, naleteo na divnu ekipu sjasnih i konstruktivnih sagovornika, na temu jedne, za mene najlepse i najsavrsenije vrste umetnosti, naravno... muzike.
Nadam se da ce ova ekipica vrednih i veselih ljudova, smoci snage i ideja i za predstojecu godinu, kako bi se na izuzetno transparentan nacin uvele nove snage u taj muzicki beskraj.

Jos jednom se zahvaljujem svima koji se dali svoj doprinos na ovoj temi, pozivajuci sve one koji se interesuju za ovu blagodet da nam se pridruze.
 
klika:
Jos za vreme one "legalne" piraterije sam nabavio dupli CD MP3 sa nekih 20-tak albuma.
A od svih tih albuma bih kao prvo izdvojio sjajno Live izdanje , "Play" sa Bob McFerrin-om, svi verujem znate glasovne mogucnosti McFerrin-a, covek je suvi genije, sve moze da otpeva. Bese par njegovih live koncerata (iskljucivo vokalnog karaktera sa nekih 7-8 takodje "ubica" sto se tice glasovnih mogucnosti) na Trecem kanalu pre izvesnog vremena, ako je neko gledao.......

Od McFerrin-a pokusavam nesto da nadjem ali nesto ne ide od ruke.......

Odlican album je i "My spanish heart" , ima tu par albuma sa Garry Burton-om na vibrafonu, pa sa Metheny-jem, Hampton-om,........

Trenutno se nasladjujem virtuoznim sviranjem Chet Atkinsa, imam par albuma, cova je takodje genije na gitari!


Ja sa clucajno cuo Chick-a, tj. te novije kompozicije i skroz sam se raspametio. Cak sam na www.allmusic.com uspeo da preslusam nesto od toga, ali to su delovi od 20-ak sekundi. Ipak sasvim dovoljno da shvatim da nisam pogresio. ;)
O McFerrin-u nema neke velike price... zna se ko je taj cova, iako se ne mogu pohvaliti da sam ga se "naslusao", koliko bi valjalo.
A My spanish heart cu morati nekako da iskopam... tu je i cika Metheny... aaa... to mora da je nesto posebno, moram ga se nekako dokopati.
 
nikodim:
Upravo sam iskopao jedan vrlo zanimljiv link, preporucio bih vam da ga posetite jer se cak mogu i skidati neke stvari, na linku download (logicno, nema sta). :) POred toga postoji i dosta fotografija, biografije... nesto nalim allmusic samo sto je zastupljen iskljucivo jazz. Zanimljiv sajtic nema sta, vredi videti.

http://www.allaboutjazz.com/

Odavno vec pratim forum na tom sajtu, odlican, naravno ko zna engleski.......
 
Pozdrav svima...
Uhhhh, uspela sam nekao da iscitam celu temu....sad, shta sam uspela da zapamtim i naucim.. je druga stvar..Za mene pocetnicu i neznalicu ..sve sto je ovde napisano je ..muzika..he,he..Samo zelim da kazem da ste fenomenalni i da sam uzivala citajuci Vas.Od skoro tek..sa velikim zaljenjem sto nisam i pre..»otkrila» sam..jazz & blues..ne razumem mnogo toga sem da ..osecam i da mi prija...nastavite i dalje..tu sam, citam Vas, ucim i uzivam...i slusam trenutno..Dinah Washington- Cry me a River.. i sjajna Nina Simone sa I putt a spell on you
 
kučka:
Pozdrav svima...
Uhhhh, uspela sam nekao da iscitam celu temu....sad, shta sam uspela da zapamtim i naucim.. je druga stvar..Za mene pocetnicu i neznalicu ..sve sto je ovde napisano je ..muzika..he,he..Samo zelim da kazem da ste fenomenalni i da sam uzivala citajuci Vas.Od skoro tek..sa velikim zaljenjem sto nisam i pre..»otkrila» sam..jazz & blues..ne razumem mnogo toga sem da ..osecam i da mi prija...nastavite i dalje..tu sam, citam Vas, ucim i uzivam...i slusam trenutno..Dinah Washington- Cry me a River.. i sjajna Nina Simone sa I putt a spell on you

Prvo... dobrodosla u mali klub ljubitelja jazza, bluesa, gospela... ma svega sto vredi. To je ovde kao neki obicaj, kada se neko pojavi da mu se pozeli dobrodoslica. A verujem da si to shvatila i citajuci ove strane. Iskreno, svaka cast za taj poduhvat, za ovih godinu dana dosta toga se ispisalo i verujem da ti je trebalo mnogo vremena kako bi sve iscitala. Ja se nikada ne bih usudio ni da pokusam. ;)

Da, Nina Simone je odlicna, za mene najbolje izvodjenje I Putt I Spell On You je bas to koje si spomenula, a imao sam prilike da ih preslusam zaista mnogo, bas kao i vecina ovde prisutnih "crnaca".

Sto se tice tog osecaja koji spominjes... (ima ovde jedno divno celjade sa kojim se o tome bas lepo da divaniti)... nisu retke situacje da me poneka kompozicija toliko ponese da cak i suze krenu. Nekako ne stidim se toga, bas taj osecaj i jeste nesto sto je najdivnija stvar u celoj toj prici o muzici. To je onaj pokusaj da nekom objasnis koliko je recimo jazz savrsen, pa kada ti ponestane reci a ti odes do nekog CD Player-a i... tu je prici kraj... pocinje ta carolija kojoj nema opiranja. Jednostavno dozvolis da te nosi... e to je prava blagodet muzike.

Da, i hvala za sve one divne reci upucene ovoj veseloj bandi. ;)
 
Ah, divne reci se presipaju vodopadima ovih jazz-erskih talasa...sjajne oci koje ne gasnu posmatraju rast ovog ceda od teme, moyda se ponavljamo, ali to nikome ne smeta, vec nekako samo podseti na milozvucne trenutke...
Kad kazem jazz, mislim i na blues, gospel i sve one prelaze od roka do bluza... Nekako ta rec duboko odjekuje u dusi okriljujuci mnoge dobre zvuke sa ove planete i mnoge genijalne izvodjace i stvaraoce... drugi na ovom forumu mnogo bolje barataju njihovim imenima i izvedbama...
 
Ima ih na nasu veliku srecu, sjajnih i neponovljivih, imena se nizu... ali ono sto ostaje iza njih je nesto sto vredi imati na nekom nosacu zvuka.
Iskreno, ja sam se ranije odusevljavao zvukom sa gramofona... mada nikada nnisam imao kvalitetan gramofon. Ali zaista je poseban osecaj poslusati neku plocu... to pucketanje i ta mekoca... nesto zaista posebno.
Da, koliko puta sam slusajuci neke starije snimke, snimljene sa tom starom opremom, mogao da cuje i snar na dobosu kako "zuji" od kontrabasa ili bass gitare... zaista poseban osecaj. Utrce u studio, nekoliko proba i sve se snima "djuture", vreme kada se nije moglo falsirati i fuserisati.
 
kučka:
Pozdrav svima...
Pozdrav i tebi, dobro nam "dossla"!
kučka:
Uhhhh, uspela sam nekao da iscitam celu temu....
Svaka ccast! To je pravi podvig, ovim vec osvajass velike simpatije :)
kučka:
Samo zelim da kazem da ste fenomenalni i da sam uzivala citajuci Vas.
... joss vece :)
kučka:
Od skoro tek..sa velikim zaljenjem sto nisam i pre..»otkrila» sam..jazz & blues..ne razumem mnogo toga sem da ..osecam i da mi prija...nastavite i dalje..tu sam, citam Vas, ucim i uzivam...i slusam trenutno..Dinah Washington- Cry me a River.. i sjajna Nina Simone sa I putt a spell on you
... najvece :D ;)
 
Elem. Pošto se već zbila godišnjica ove teme, a kako to red i običaj nalaže u organizacijama udruženog rada, red ja da se napravi neka prigodna zakuska i dodela plaketa za specijalne zasluge i doprinos razvoju kulture i umetnosti kod svekolikog radnog naroda. E sad. Ne mogu da uđem sa ove mašine na grupu, pa ne znam šta se dešava, ali da li je neko planirao da svrati u subotu do Kuglaša. Smatram da bi , eto, posle godinu dana prepiske na ovim stranama, a povodom proslave istog praznika, mogli da se nađemo na ponekoj pivi i da ostavimo tastature i monitore kući i izljudikamo po neku. Ovo se naročito odnosi na veći deo ekipe koji boravi u Beogradu. Pa pavodom rođendana teme, što ćeš bolje od malo live blues svirke. Znam da se poštena Apach već izjasnila kao rada prisustvovati jednoj ovakvoj svečanosti, ali bi bilo lepo da vidimo da li je još neko slobodan u subotu oko 23 h, pa da zaplovimo notnim linijama. Elem. Udri...
 
@begešar
A jes... valjalo bi, ali nekako nam dogovor bezi. Svi su u nekim obavezama nesto uce rade, steta je to... to je valjda svima jasno. Iskreno se nadam se ce se vec jednom ukazati prilika da se svi zajedno dohvatimo nekog piva uz neke lepe muzike.
 
begešar:
..., ali da li je neko planirao da svrati u subotu do Kuglaša. Smatram da bi , eto, posle godinu dana prepiske na ovim stranama, a povodom proslave istog praznika, mogli da se nađemo na ponekoj pivi i da ostavimo tastature i monitore kući i izljudikamo po neku. Ovo se naročito odnosi na veći deo ekipe koji boravi u Beogradu. Pa pavodom rođendana teme, što ćeš bolje od malo live blues svirke. Znam da se poštena Apach već izjasnila kao rada prisustvovati jednoj ovakvoj svečanosti, ali bi bilo lepo da vidimo da li je još neko slobodan u subotu oko 23 h, pa da zaplovimo notnim linijama. Elem. Udri...
Ssta da ti kazzem ... bice da je "mrka kapa, zla prilika" ...
 
"Dobro jutro dzezeri" iz pera nasseg slavnog jazz kompozitora Vojislava Simica:

"Naš orkestar je imao sličnih problema i još davno smo radosno skinuli smokinge, čuvajući ih za neke svečane koncerte, i obukli se u obična odela, koja su na bini izgledala atraktivno. Nažalost, mogla su da se nose i preko dana, što su neki članovi i činili, pa su se za kratko vreme pohabala i morali smo da kupujemo nova. Budžet Radio Beograda je bio ograničen, pa sam ja preuzeo ulogu modnog kreatora i potražio odela koja na bini, pod reflektorima, izgledaju lepo, ali ih ne možete nositi na ulici, jer biste ličili na cirkuzanera. Zbog štednje smo morali da kupujemo u konfekcijama, pa sam 1980. u “Beku” našao nešto vrlo lepo: crveni sako od lana s belom svilenom postavom, crne pantalone s lampazima i košulje raznih boja, kombinovane sa leptir-mašnom i maramicom iste boje. Odela su na bini divno izgledala. Sav srećan što sam našao nešto lepo, a uz to jeftino, krenuo sam s orkestrom na džez festival u Niš.

Posle koncerta, organizatori su nas pozvali na večeru u kafanu “Stara Srbija”, poznatu po odličnom roštilju. Bili smo gladni i nismo imali vremena da se presvučemo, nego krenuli pravo s bine. Kad smo ušli unutra, odjednom se cela kafana zacrvenela. Kelneri su imali potpuno ista odela kao mi. Zapanjeno su gledali u nas i mi u njih, pa smo onda počeli zajedno da se smejemo. U kafani se više nije znalo ko su kelneri, a ko članovi orkestra. Mnogi gosti su nam se, neki ozbiljno, a neki u šali, obraćali: konobar, deset s lukom i litar belog. Jedva sam ostao živ od orkestra zbog svog genijalnog izbora odela. Pazili smo samo da ne odemo ponovo u Niš tako obučeni.

* * *

Prilikom boravka u Vašingtonu 1972, moji prijatelji Zoran i Velimir Jovanović odveli su me jedne večeri kod doktora Milana Gavrilovića, predratnog političara i prvog poslanika predratne Jugoslavije u Sovjetskom Savezu. Gavrilović je u leto 1940. otišao u Moskvu, kada je u Beograd istovremeno došao Plotnjikov, prvi poslanik SSSR. Stari gospodin mi je pričao kako se u to vreme u Sovjetskom Savezu teško živelo. Rusi su bili zatvoreni, takoreći izlovani od sveta. Gavrilović je u Moskvi gotovo godinu dana živeo sam, a kada su mu žena i kćerka povremeno dolazile u posetu, donosile su mu mnoge stvari neophodne za normalan život, između ostalog i toalet papir.

Najzanimljiviji deo priče je bio o dramatičnoj noći između 5. i 6. aprila 1941. Posle puča 27. marta, počeli su bliži kontakti s Rusima. Predsednik pučističke vlade general Dušan Simović naložio je Gavriloviću da uveče 5. aprila, kada je bilo izvesno da će nas Nemci napasti, potpiše s Rusima pakt o prijateljstvu (nenapadanju). Gavrilović i sovjetski ministar inostranih poslova Molotov su dugo razgovarali i utvrdili da u ugovoru ima izvesnih klauzula na koje su obojica imali primedbe. Nakratko je u prostoriju u kojoj su sedeli ulazio i sam Staljin.

Pregovori u Kremlju trajali su dugo. Prošla je ponoć i Gavrilović je povremeno razgovarao sa Simovićem, tražeći odobrenje za potpis. Rusi su mu obezbedili specijalnu telefonsku liniju, koju, kako su rekli, niko ne može prisluškivati. Prolazili su sati i Gavrilović i Molotov nikako da se definitivno dogovore. Sve je zapelo oko klauzule o uzajamnoj pomoći u slučaju napada treće sile. Najzad, oko pet ujutru, kad su Nemci već prešli našu granicu, general Simović je rekao Gavriloviću da potpiše sve što domaćini traže. Gavrilović se vratio u salu i pokušao još jednom da nešto iznudi u našu korist, ali ga je Molotov grubo prekinuo. “Nemojte više odugovlačiti, čuli ste šta vam je vaš predsednik naredio.” Gavrilović je potpisao i tada mu je bilo jasno da su Rusi sve njegove telefonske razgovore prisluškivali.

I pored ovog ugovora o prijateljstvu sa nama, Rusi, koji su još od 1939. imali i s Nemačkom potpisan sporazum o nenapadanju, 18. aprila, kada je Jugoslavija kapitulirala, naložili su Gavriloviću da s osobljem poslanstva napusti SSSR, jer Jugoslavija kao država više ne postoji. Omogućili su mu da otputuje u Istambul, odakle je otišao u Kairo i priključio se našoj vladi u izgnanstvu.

Posle dva meseca Nemci su napali SSSR bez objave rata i Rusi su odjednom postali saveznici zapadnih sila. U jesen 1941. Staljin je pozvao doktora Gavrilovića da se vrati u Moskvu, ovaj put kao poslanik emigrantske vlade Kraljevine Jugoslavije. Kad je naš poslanik ponovo došao, Rusi su se pravili kao da se u međuvremenu ništa nije desilo. "
 
Nastavak:
"Tokom leta 1938. u Vrnjačkoj Banji, u bašti hotela “Sotirović”, svirao je orkestar “DŽoli bojs”. Svake večeri sam dolazio da ih slušam, nekad s roditeljima u bašti kao gost, a nekad sa ulice. Tada sam prvi put čuo kompoziciju Djuka Elingtona “Karavan”. Kada sam se vratio u Beograd, kupio sam album s njegovim kompozicijama za klavir. U Beogradu su se tad mogle kupiti note i ploče svakojake muzike. U albumu su bile poznate Djukove kompozicije: “Mood Indigo”, “Sophisticated Lady”, “Satin Doll” i druge. Dopala mi se ta muzika, u njoj je bilo nečeg svojstvenog i originalnog. To je bio moj prvi susret s Djukom.



Kasnije sam počeo da sviram na igrankama, sa školskim orkestrom, i na repertoaru smo imali Elingtonove kompozicije. Učili smo ih sa ploča, jer originalne aranžmane nismo mogli nabaviti. Interpretirali smo ih dosta dobro, mada nikad nismo u potpunosti uspeli da postignemo njegov zvuk (soun). Potom sam u zemlji i na putovanjima po Evropi slušao velike džez orkestre: Vudija Hermana, Kaunta Bejzija, Dizija Gilespija, Kvinsija DŽounsa, ali sam Djuka prvi put uživo čuo tek na džez festivalu u Pragu 1969.

Rusi su godinu dana ranije umarširali u Čehoslovačku i prekinuli tzv. plišanu revoluciju. Bilo ih je svuda po Pragu, u civilu i uniformi. Neverovatno je da smo u toj atmosferi na džez festovalu čuli i džez oratorijum u crkvi svetog Nikole (St. Mikulaš). Elingtonov orkestar je svirao fantastično i bila je sjajna atmosfera u sali. Počeli su, kao i uvek, s “Take the A Train”, a Djuk je pozdravio publiku s “Volim vas nežno”. Primetio sam da imaju svega tri trube i dva trombona, ali su zvučali kao kompletna bleh sekcija. Tada sam poslednji put čuo poznatog alt saksofonistu DŽonija Hodžesa , koji je naredne godine umro.

Sledeće godine je Djuk došao u Beograd. Pošto sam ga je obožavao, jer je za mene bio i ostao alfa i omega džeza, rešio sam da mu priredimo doček kakav dotad nigde nije imao, ali da to bude iznenađenje. S orkestrom Radio-televizije Beograd naučili smo napamet “Take the A Train”, Otišli smo na aerodrom i postavili se u holu, na izlazu iz carine. Dozvolili sdu mi da s menadžerom Acom Živkovićem odam do izlaska iz aviona i tamo sačekam Djuka i njegov orkestar. Kada smo Djuk i ja ulazili u hol, naš ansambl je odjednom počeo da svira “Take the A Train”. Djuk i njegovi muzičari su zastali iznenađeni, ne znajući da li je to snimak ili živa svirka. Bili su oduševljeni. Djuk je prišao orkestru, dirigovao do kraja kompoziciju i pozdravio se sa svakim članom posebno.

Uveče je imao dva koncerta u Domu sindikata. Koncerti su bili izvanredni muzički događaji, ravni (u svom fahu, razume se) koncertu Berlinske filharmonije sa Karajanom na čelu. Djuk je došao sa svojom najboljom postavom, ali iznad svih i svega stajao je on. Kad je posle njegove smrti došao, s gotovo istim orkestrom i repertoarom, njegov sin Merser Elington, bila je to samo bleda senka.

Na koncertu 1970. aranžmani su bili delimično fiksirani, a sve ostalo se događalo na sceni prema raspoloženju soliste, Elingtona i publike. Neke kompozicije su imale i po nekoliko verzija. Nekad su bile duže, a nekad kraće. Kad, to su samo izvođači znali. Taj način stvaranja muzike na bini i međusobno nemo razumevanje članova orkestra dotad nisam čuo. Elingtonova muzika je sama srž džeza. Mislim da je to bio najbolji džez koncert koji je ikad čula beogradska publika.

U pauzi između dva nastupa, Djuka smo smestili u neku improvizovanu garderobu i dostavili mu razne ponude iz restorana “Kasina”. On je, međutim, tražio samo jaku goveđu supu. Objasnio nam je da mu to daje snagu i da se lako vari. Kada smo se rastali na aerodromu, zahvalio mi se na pažnji i dao mi program koncerta sa posvetom. Kad sam kasnije pogledao sliku, pisalo je: “To Airport Orchestra - Buona fortuna”. Bilo mi je mnogo smešno. On je mislio da smo aerodromski orkestar i sve moje priče o našim uspesima je zaboravio. Sećao se samo dočeka na aerodromu. Posle sam pomislio da je možda to dobro za naš džez, pričaće se u Americi kako ga kod nas i aerodromski orkestri dobro sviraju. I, pričalo se, rekao mi je Vilis Kanover, poznati komentator džeza na radiju “Glasa Amerike”.Dve godine kasnije otišao sam u NJujork, na “NJuport džez festival”. U holu hotela “Edison” sreo sam članove Djukovog orkestra. Na pitanje da li znaju ko sam, u horu su odgovorili: “Svakako, vi ste nas pozdravili na beogradskom aerodromu.” Rekli su mi da samo te večeri sviraju u “Koton klubu” u Harlemu, gde je Djuk i počeo karijeru. Zamolio sam ih da me povedu sa sobom da čujem koncert, ali su mi rekli da ne smeju, jer se plaše za moju bezbednost, budući da sam belac. “U Harlem možete da dođete”, rekli su mi oni, “i da budete potpuno bezbedni samo ako vas uvede lično gospodin Elington.” Pokušao sam da nađem Djuka, ali nisam uspeo, i to ne mogu ni dan-danas da prežalim."
 
Hvala na dobrodoslici ..Svima..tu sam sa vama i citam..ne propustam vise "casove" ovde :-D ..veceras sam pocela sa Lenom Horn: Love me or leave me..pa Sarah Vaughan i Summertime...na preporuku pustih ..Mahaliu Jackson: In the upper room..i tu sam stala, tako sto sam je “vrtela” bezbroj puta ..definitivno me je razbila ta Dama.. aj, zdravo ..odoh da je slusam..:-D
 
@Apach
Kakav text... bravo, bas mi je super legao...
Eto, dok sam ga citao, kako bi ugodjaj bio kompletniji, tj. najbolji moguci, slusao sam ni manje ni vise, vec jedan fantastican album Duke Elington &... naravno John Coltraneeeee... ;) S´ tmi sto Coltrane svira alt sax... odlicna kombinacija dva vrhunska majstora svojih instrumenata.
Zanimljiva prica, zaista zanimljiva... jedna od onih koje se citaju u jednom dahu. Fino sam se nasmejao kod onog dela o odelima i nastupa u Nisu.
Imas li jos koju?
Ajde zalepi je ako smes... ;)
 
Ljudi, spomenuh pre neki dan Bobby McFerrin-a, upravo sam skinuo dva albuma preko www.mininova.org (Torrent) , "Jazz Masters" i "Simple Pleasures" , ovaj drugi me je prosto oduvao!!!
Preporucujem za sve ljubitelje viseglasnog pevanja (Apachice, malo da vezbas uz ovog ciku, maestralan je), nema niti jednog jedinog zvuka instrumenta osim glasa, strasno! Nikodime, navali dok nisu ugasili link.......ali obavezno, sve ostalo stopiraj sto je na meniju........
 
nikodim:
@Apach
Kakav text... bravo, bas mi je super legao...
Eto, dok sam ga citao, kako bi ugodjaj bio kompletniji, tj. najbolji moguci, slusao sam ni manje ni vise, vec jedan fantastican album Duke Elington &... naravno John Coltraneeeee... ;) S´ tmi sto Coltrane svira alt sax... odlicna kombinacija dva vrhunska majstora svojih instrumenata.
Zanimljiva prica, zaista zanimljiva... jedna od onih koje se citaju u jednom dahu. Fino sam se nasmejao kod onog dela o odelima i nastupa u Nisu.
Imas li jos koju?
Ajde zalepi je ako smes... ;)

imam ova dva albuma
Miles & Coltrane (live) - 1955
The Best of Miles Davis & John Coltrane 1955-1961
sinak to je nesto za cuti... lud je lik, totalno...
 

Back
Top