Vec sam je spominjala, i nadala sam se da cu nabaviti album pre nego ssto issta napissem dalje o njoj, ali to ce izgleda biti "jednog dana". Zato vam, pre nego ssto odem na odmor, ostavljam pominjanu recenziju.
Chiara Civello
“Mesec u poslednjoj četvrti”, iliti “Last Quarter Moon”, studijski prvenac mladog muzičara Kjare Čivelo kažu da je obećavajuće otkriće, o čemu bi trebalo da svedoči i činjenica da je izašao pod etiketom “Verve Forecast” – ogrankom za talente velike izdavačke kuće.
Kjara kao rođena Rimljanka uz veliku podrške svoje bake prvo pohađa časove gitare i paralelno je član klasičnog hora. Jednom prilikom slučajno lomi instrument i okreće se pevanju i upisuje srednju muzičku školu, rimskom ogranku američke Sent Luis Akademije, odakle je dospela i na studije na prestižni Berkli koledž. Do kraja studija bila je stalni pripadnik bostonskescene. Kasnije se kao i većina Berkli studenata obrela na bogatoj i prosperitetnoj njujorškoj sceni. Tragajući za oblicima džeza koji su bliži njenom mediteranskom senzibilitetu, učila je španski i portugalskijezik i sve više otkrivala čari latino ritmova i brazilijane. “Uncertain Words”, prva pesma koju je napisala, slučajno je čuo čuveni producent Ras Titelman, poznat po radu sa Polom Sajmonom, Erik Kleptonom i Džejmsom Tejlorom. (Priča pomalo liči na bajku, zar ne!) On je podržao i ohrabrio da krene putem autorkog rada. Pod uticajem velikih kompozitora i tekstopisaca, poput Boba Dilana i Džoni Mičela, jednog snimljenog dueta sa Tonijem Benetom, njen rad rezultira sa 10 originalnih pesama. Produccent joj je za nagradu obezbedio trodnevni sešn sa legendarnim kompozitorom džez i evergrin kompozitorom Bartom Beretom u njegovom studiju u Los Anđelesu iz proizišla i 11-a pesma albuma.”
Dalji tekst članka bi bio otprilike ovakav: “Ovaj album predstavlja iznenađujuće osveženje na vokalnoj džez sceni, ne toliko zbog ekstra kvaliteta i glasovnih mogućnosti mlade pevačice, koliko zbog originalnog autorskog pristupa i inovativnog odnosa prema tradiciji popularne muyike i kulturnog nasleđa naroda iz koga je potekla. Autorka se oslanja previše na klasične džezerske forme, čak se može reći da ih ignoriše, ali je ono osnovno u toj vrsti muzike, atmosfera, itekako autentična. Stilski, Italijanka se opredelila za ono što joj bolje leži i srcu prija više od bi-bapa ili klasik-džeza, za bosa-novu i srodne hibridne forme latinske tradicije ukrštene sa tipičnim američkim muzičkim oblicima. Obilje različitih ritmova obogaćeno je i spektrom jezičkih različitosti, pa se na albumu pored engleskog čuje i portugalski i italijanski jezik.”
Navedeni podatak da su kritičari blagonakloni, a da novinari skloni preterivanju već tvrde da se rodila nova Ela mi podupire radoznalost, bar toliko da sam izuzetno zainteresovana da je čujem. Ako je ovaj tekst učinio isto i sa vama, onda sam “napravila dobar posao” pišući ovaj tekst, pa vam savetujem da (ako ste u prilici) poslušate klipove na netu.