Japafana

Zezam se. Stavi.

Nego, moram malo sada da cimam kroz pseudo forjdizam.

Vidi ovaj uzorak:
Mracna strana meseca (vadzajne) kroz strah od prepustanja i jaku zelju koja zahteva na kraju tragicnu zrtvu. Udavi se covek zbog nje.
Sta se krije u podsvesti mama mia.
 
Zasto?
Zato sto je savremena artsi neuspela sponzorusa? Pokusala da zavede fragilnog umetnika i kontrolise mu zivot a slike idu ko alva?
I sve to kroz parolu: grou ap pikaso when will you grow up.
Sad pročitah, izgleda je bila depresivna i puno je plakala. Pa je on napravio sliku Žena koja plače.
I on je trpio njeno plakanje, ali je bio racionalniji i napravio je sliku, nije nju tako krivio kao ona njega...

Nije sponzorusa kontam, ali vjer. jeste pokusala da ga kontrolise.
Ona je njega mislila da voli, ali je bilo na nezreo način i dozvolila je da joj to preuzme život, on i ta veza. Poslije je njega krivila, a nije preuzela odgovornost jer je trpila nesto sto joj se ne dopada.
To je emotivno i iz pozicije zrtve kad se neko drugi krivi, kao da nemas nikakvu ulogu u svojim odlukama...

Iako ne volim njega, sa tim krivljenjem njega do kraja zivota, ukazuje da nije nikada sazrila...
Nije sebe poštovala, a muškarci ne poštuju žene koje sebe ne poštuju, zar ne?
 
Zezam se. Stavi.

Nego, moram malo sada da cimam kroz pseudo forjdizam.

Vidi ovaj uzorak:
Mracna strana meseca (vadzajne) kroz strah od prepustanja i jaku zelju koja zahteva na kraju tragicnu zrtvu. Udavi se covek zbog nje.
Sta se krije u podsvesti mama mia.
Hvala za ovu temu, bas je zanimljiva, otvorio si mi nove putanje u mozgu.
I pjesma i spot mi se dopadaju. Hvala i tu.

Msm da je strah od prepustanja normalan, ali da kad se pobjedi da to znaci da je onda nastupila ljubav, neopterecujuca, koja nista ne ocekuje, ne zahtijeva, razumije, prihvata...

Davljenje je dobra simbolika ispastanja kad volis nekoga od cije strane nisi nazad voljen.
Mrak je u osobi prisutan dok se ne odvede u svijest. Ona nesvjesna svog mraka, trazi tu najvecu zrtvu kao njegov dokaz da je voli.
I ona možda mili da ga voli, a za mnogo toga mislimo da je ljubav, a nije. Kad se svoj mrak rješava na račun duge osobe, to je sebičnost tj. mrak, odnosno zlo.

Imam pitanja za tebe:
Ali nemam nikakvu ideju kakvi bi bili muškarci koji imaju taj strah od prepuštanja ljubavi...
Da li su to neki Don Žuani, koji samo osvajaju ili neki koji su duboko u poroku, kao kladionica, ili oni što biraju samoću, ili to nastupi kao posljedica što i sami imaju partnerku koja se ne prepušta ljubavi...???

Da li su muškarci procentualno više spremniji da se prepuste, da vole?? I to baš zato jer su kao pol procentualno više racionalni, iako na prvu zvuči kontraintuitivno jer žene su emotivnije. Ali baš ta emotivnost i sprečava da se bude racionalno i zrelo, pa odtud posljedica kontrolišućih žena...
 
Hvala za ovu temu, bas je zanimljiva, otvorio si mi nove putanje u mozgu.
I pjesma i spot mi se dopadaju. Hvala i tu.

Msm da je strah od prepustanja normalan, ali da kad se pobjedi da to znaci da je onda nastupila ljubav, neopterecujuca, koja nista ne ocekuje, ne zahtijeva, razumije, prihvata...

Davljenje je dobra simbolika ispastanja kad volis nekoga od cije strane nisi nazad voljen.
Mrak je u osobi prisutan dok se ne odvede u svijest. Ona nesvjesna svog mraka, trazi tu najvecu zrtvu kao njegov dokaz da je voli.
I ona možda mili da ga voli, a za mnogo toga mislimo da je ljubav, a nije. Kad se svoj mrak rješava na račun duge osobe, to je sebičnost tj. mrak, odnosno zlo.

Imam pitanja za tebe:
Ali nemam nikakvu ideju kakvi bi bili muškarci koji imaju taj strah od prepuštanja ljubavi...
Da li su to neki Don Žuani, koji samo osvajaju ili neki koji su duboko u poroku, kao kladionica, ili oni što biraju samoću, ili to nastupi kao posljedica što i sami imaju partnerku koja se ne prepušta ljubavi...???

Da li su muškarci procentualno više spremniji da se prepuste, da vole?? I to baš zato jer su kao pol procentualno više racionalni, iako na prvu zvuči kontraintuitivno jer žene su emotivnije. Ali baš ta emotivnost i sprečava da se bude racionalno i zrelo, pa odtud posljedica kontrolišućih žena...
Zavisi kako definises ljubav. Jer je posmatras iz vise uglova.

Za neke ljude ljubav je socioloska stvar- kulturoloska. Vreme da se zaljubis, udas/ozenis i te osobe se oslanjaju na zajednicko iskustvo koje ce ih spojiti. Deca najcesce. Sto je i dobra stvar s jedne strane, kulminacija zajednistva plus nagon za opstankom i brigom za decu. S druge strane, cesto takve osobe nemaju osnovu i onda to ode na drugu stranu i onda sve zavisi od vaspitanja- sistema vrednosti, verovanja i td i kroz to se lomi to unutrasnje kod coveka i kroz njegov/njen sistem vrednosti - gde neki veruju da tako sazrevaju, drugi da se gube u tome.

Neka vrsta veruje u ezoteriju. Najcesce zene. Momenat neceg u cemu nemaju kontrolu. To su obicno one romanticne situacije: Pojavio se niotkuda i osetila se energija u vazduhu, pogled, osecaj kao da se znaju od ranije - i iako je to poklapanje energije u psiholoskom smislu, slicno raspolozenje u datom trenutku, sinhroni govor tela, fizicko dopadanje i td, te osobe veruju da je to nesto sto dolazi od "vise sile". Ima tu antropoloske osnove.

Neki veruju u potpuno podudaranje po psiholoskom osnovu, psiholoskog profila (zabavan, pametan/na, nacitan, zreo i td) - neizvodljivo osim ako i sami nisu sebe istrazili i prihvatili da tu postoje dve struje u coveku i da moze da ide samo jednom. Druga je njegovo zenstveno - njeno - muzevno i pitanje je koliko se u datom psiho-razvoju poklope. Da li je to prolazna faza ili trajno...

Na kraju ostaje to. Sta je ljubav za muskarca? Pogotovu sto muskarac nema majcinski instikt koji nastupa pre rodjenja deteta. Dakle, nema nuzno potrebu da ostane, ali ima potrebu za dounjenjem sebe. E sada sta je to, da li je zena, da li je posao, karijera, fokus na nesto u zivotu...

Za vecinu muskaraca ljubav je stvar selekcije, ne izbora i sigurno ne sudbine. Zene biraju. To takodje i nosi cenu sa sobom, a to je: da li je izabrani izabrao i tebe, ili je na daj sta das, samo da budem izabran. Ne bih se oslanjao na takve instikte.
E tu i dolazi onaj momenat mira i ocisnkog instikta. A to je da zastiti porodicu. To dodje kasnije, kada se dete rodi. Tada nastupa taj deo kod njega. Ako je imao izbor u zivotu pre nje, taj ce se usresrediti i pokazati nivoe ljubavi kroz racio a sigurno i emocije, jer smo svi mi i emocionalni i racionalni, ako nije, onda je to sazrevanje kroz patnju.

Dakle, na kraju se ne svodi na ljubav kao na primarnu i inicijalnu intenciju i energiju, vec pronalazenje psiholoski gledano zdrave partnerke. Neko sa kim se funkcionise na startu u pragmaticnom smislu: lepo pricamo, smejemo se, podizemo, zajednicki momenti, dobar seks, razumevanje, uzajamno poverenje. To vazi i za oba pola uzgred, i onda kuda se krecemo i ako ostvarimo to seme izmedju nas, tu nastaje jaka povezanost. Na kraju tu je osoba pored tebe s kojom pogledas u zivot kroz koji ste zajedno hodali.
 
Poslednja izmena:
Na kraju ostaje to. Sta je ljubav za muskarca? Pogotovu sto muskarac nema majcinski instikt koji nastupa pre rodjenja deteta. Dakle, nema nuzno potrebu da ostane, ali ima potrebu za dounjenjem sebe. E sada sta je to, da li je zena, da li je posao, karijera, fokus na nesto u zivotu...
Msm da je lako biti ekstreman/fanatičan u bilo čemu, bilo religiiji, poslu, sportu, poroku..
Ali imamo više potreba u sebi, i za bliskošču, ali i za nezavisnošću koje daje posao tj. finansije.
Ne mislim da je kompletan čovjek koji se posvetio samo poslu, jer često to može da bude vid kompenzacije za neuspjeh sa ženama ili ljudima generalno.
Nije bio svjestan sebe u razvojnom periodu, i nezrelo je zaključio da će se ipak izvaditi poslu, i onda je ostao nezreo stalno.
Razvojne godine najviše definišu temelje budućeg razvoja čovjeka.
Npr. neki lik socijalno nespretan, posveti se poslu i tu postane vrhunski dobar, ali nije razvijao vještine sa ljudima ili ženama, i uvijek ostaje falinka.
Ili oni mlađi privlačni muškarci posvete se osvajanju što više žena, i zanemari karijeru i onda poslije radi neke poslove za preživljavanje.

Postoje muskarci koji su uspjeli naci ženu, i solidan posao, druzi se, ganja hobije, znaci da je moguce istovremeno zadovoljiti sve potrebe.
A ako je neko samo fokusiran na zenu kao vid zadovoljavanja potrebe ya bliskoscu, to po meni moze, ali sve do jednom. Previse ocekuje, i razocarace se neminovno.
Ugl. po meni, mmoze covjek da se dopuni u svim segmentima.

Kao sto su se renesansni ljudi bavili sa puno stvari, e tako i ja licno vjerujem da je moguce biti solidan u vise sfera.
Ne ganjam tronove bilo koje od sfera, vec ganjam spokoj, i osjecaj srece.
Svaki od tih segmenata dopunjava covjeku neku potrebu, i onda je taj covjek zdrav i miran.
A pritome, djeca dodju kao smisao zivota mnogima, i onda ljudi postanu puno jaci i sayrijevaju uz odgajanje djece.

Za vecinu muskaraca ljubav je stvar selekcije, ne izbora i sigurno ne sudbine. Zene biraju. To takodje i nosi cenu sa sobom, a to je: da li je izabrani izabrao i tebe, ili je na daj sta das, samo da budem izabran. Ne bih se oslanjao na takve instikte.
E tu i dolazi onaj momenat mira i ocisnkog instikta. A to je da zastiti porodicu. To dodje kasnije, kada se dete rodi. Tada nastupa taj deo kod njega. Ako je imao izbor u zivotu pre nje, taj ce se usresrediti i pokazati nivoe ljubavi kroz racio a sigurno i emocije, jer smo svi mi i emocionalni i racionalni, ako nije, onda je to sazrevanje kroz patnju.

Dakle, na kraju se ne svodi na ljubav kao na primarnu i inicijalnu intenciju i energiju, vec pronalazenje psiholoski gledano zdrave partnerke. Neko sa kim se funkcionise na startu u pragmaticnom smislu: lepo pricamo, smejemo se, podizemo, zajednicki momenti, dobar seks, razumevanje, uzajamno poverenje. To vazi i za oba pola uzgred, i onda kuda se krecemo i ako ostvarimo to seme izmedju nas, tu nastaje jaka povezanost. Na kraju tu je osoba pored tebe s kojom pogledas u zivot kroz koji ste zajedno hodali.

I ja doživljavam ljubav kao ovo boldovano. A to mislim da je i muška ljubav, bar od kultivisanijih muškaraca.
Bilo bi idealistički i hrišćanski da se može voljeti (tj. prihvatiti) bilo ko na svijetu kao čovjek, samo zato što živi.
Ali kako partnerstvo podrazumjeva intimu, i to je najbliža osoba fizički, i najviše se vremena zajedno provodi, i tu se stvarno ne može bilo ko voljeti. Stoga se i bira. A kako si dobro opisao kako žena bira, a da je pitanje da li i on nju isto bira (ovo mi se dopada što si istaknuo), onda je to samo dokaz koliko je to ogromna lutrija i sreća, da se oboje biraju, da se u istom smijeru razvijaju itd.
Otuda toliko malo istinski srećnih i zadovoljnih u svojim ljubavnim, partnerskim odnosima.
 
Msm da je lako biti ekstreman/fanatičan u bilo čemu, bilo religiiji, poslu, sportu, poroku..
Ali imamo više potreba u sebi, i za bliskošču, ali i za nezavisnošću koje daje posao tj. finansije.
Ne mislim da je kompletan čovjek koji se posvetio samo poslu, jer često to može da bude vid kompenzacije za neuspjeh sa ženama ili ljudima generalno.
Nije bio svjestan sebe u razvojnom periodu, i nezrelo je zaključio da će se ipak izvaditi poslu, i onda je ostao nezreo stalno.
Razvojne godine najviše definišu temelje budućeg razvoja čovjeka.
Npr. neki lik socijalno nespretan, posveti se poslu i tu postane vrhunski dobar, ali nije razvijao vještine sa ljudima ili ženama, i uvijek ostaje falinka.
Ili oni mlađi privlačni muškarci posvete se osvajanju što više žena, i zanemari karijeru i onda poslije radi neke poslove za preživljavanje.

Postoje muskarci koji su uspjeli naci ženu, i solidan posao, druzi se, ganja hobije, znaci da je moguce istovremeno zadovoljiti sve potrebe.
A ako je neko samo fokusiran na zenu kao vid zadovoljavanja potrebe ya bliskoscu, to po meni moze, ali sve do jednom. Previse ocekuje, i razocarace se neminovno.
Ugl. po meni, mmoze covjek da se dopuni u svim segmentima.

Kao sto su se renesansni ljudi bavili sa puno stvari, e tako i ja licno vjerujem da je moguce biti solidan u vise sfera.
Ne ganjam tronove bilo koje od sfera, vec ganjam spokoj, i osjecaj srece.
Svaki od tih segmenata dopunjava covjeku neku potrebu, i onda je taj covjek zdrav i miran.
A pritome, djeca dodju kao smisao zivota mnogima, i onda ljudi postanu puno jaci i sayrijevaju uz odgajanje djece.



I ja doživljavam ljubav kao ovo boldovano. A to mislim da je i muška ljubav, bar od kultivisanijih muškaraca.
Bilo bi idealistički i hrišćanski da se može voljeti (tj. prihvatiti) bilo ko na svijetu kao čovjek, samo zato što živi.
Ali kako partnerstvo podrazumjeva intimu, i to je najbliža osoba fizički, i najviše se vremena zajedno provodi, i tu se stvarno ne može bilo ko voljeti. Stoga se i bira. A kako si dobro opisao kako žena bira, a da je pitanje da li i on nju isto bira (ovo mi se dopada što si istaknuo), onda je to samo dokaz koliko je to ogromna lutrija i sreća, da se oboje biraju, da se u istom smijeru razvijaju itd.
Otuda toliko malo istinski srećnih i zadovoljnih u svojim ljubavnim, partnerskim odnosima.
Da i zato ljubav nije odrednica ostvarenja coveka u zivotu. Zato sto nije univerzalna. Doduse nista nije, tako da je to sve ne samo lutrija vec i cudno postavljeni ciljevi u zivotu. Ok, mogu da razumem iz perspektive drustva da su jedinke usmerene kao nekakvom cilju, jer tom borbom ka cilju doprinose i drustvenom poretku. No, to je prica za sebe.
Ljubav je fanatizam: Voleces mene, i samo mene za vjek i vjekovma. To ljubav znaci.
Kako da osudjujes ili okarakterises nekoga ko nema izbor u necemu sto je odlucio da se okrene i uhvati za nesto u zivotu sto moze da kultivise?
 
Da i zato ljubav nije odrednica ostvarenja coveka u zivotu. Zato sto nije univerzalna. Doduse nista nije, tako da je to sve ne samo lutrija vec i cudno postavljeni ciljevi u zivotu. Ok, mogu da razumem iz perspektive drustva da su jedinke usmerene kao nekakvom cilju, jer tom borbom ka cilju doprinose i drustvenom poretku. No, to je prica za sebe.
Kad kažeš ljubav podrazumjevaš partnersku ljubav?
Mislim da je to najviše osjećanje od svih i može da se osjeća prema svačemu, i msm da je čovjek uspješniji što može više da voli, ali je uslov da prvo može da voli. A sledeće je da sebe voli.
Nekako, meni je ljubav prema ljudima satkana od: nezavisnost, samostalnost, mir, prihvatanje, razumijevanje, itd.

Ljubav je fanatizam: Voleces mene, i samo mene za vjek i vjekovma. To ljubav znaci.
Ne, nikako, nikako.
Partnerska ljubav je prihvatanje osobe takvom kakva je, i puštanje ako želi da ode.
Svi oni posesivni ljudi uopšte ne vole po meni, već misle da vole i glorofikuju ljubav, ali na pogrešan način. Ne poznaju ni sami sebe, pa ni sebe ne poštuju. A ne poznaju ni partnera, a čim ne poznaju ne mogu ni da razumiju. Voli se ono što se poznaje.
Kako da osudjujes ili okarakterises nekoga ko nema izbor u necemu sto je odlucio da se okrene i uhvati za nesto u zivotu sto moze da kultivise?
 
Razlikujes bliskost od ljubavi?
Hm, hm, zanimljivo pitanje. Hvala.
Pa na neki način, mi postajemo bliski ovako pišući.
Ali ne znamo se da možeš reći, volim ovu osobu.
Govorim o ljubavi kao osjećanju kao prema čovjeku takav kakav je.
Ali u suštini, kako prihvatamo jedno drugo takvi kakvi smo, možda to i jeste ljubav i poštovanje ka drugom biću...hm?

Iz toga bih onako lakomisleno rekla da može bliskost bez ljubavi, ali i da ljubav bez bliskosti ne može.
Pod bliskosti između dvoje podrazumjevam međusobnu otvorenost i iskrenost, a uslov toga je da svaka jedinka sebe poznaje.

Ali zbunjuje me ovo, nisam sigurna da sam dobro ovo razumjela, moram sutra da još razmislim.

Da li ti razlikuješ? Kako ti to vidis?

Uvijek se vraćam na važnost kultivisanja, kako si ti rekao.
I baš mi prijaju ovi dijalozi sa tobom! Interesantno razmišljaš, postavljaš dobra pitanja o kojima nisam razmišljala.
 
Zavisi kako definises ljubav. Jer je posmatras iz vise uglova.

Za neke ljude ljubav je socioloska stvar- kulturoloska. Vreme da se zaljubis, udas/ozenis i te osobe se oslanjaju na zajednicko iskustvo koje ce ih spojiti. Deca najcesce. Sto je i dobra stvar s jedne strane, kulminacija zajednistva plus nagon za opstankom i brigom za decu. S druge strane, cesto takve osobe nemaju osnovu i onda to ode na drugu stranu i onda sve zavisi od vaspitanja- sistema vrednosti, verovanja i td i kroz to se lomi to unutrasnje kod coveka i kroz njegov/njen sistem vrednosti - gde neki veruju da tako sazrevaju, drugi da se gube u tome.

Neka vrsta veruje u ezoteriju. Najcesce zene. Momenat neceg u cemu nemaju kontrolu. To su obicno one romanticne situacije: Pojavio se niotkuda i osetila se energija u vazduhu, pogled, osecaj kao da se znaju od ranije - i iako je to poklapanje energije u psiholoskom smislu, slicno raspolozenje u datom trenutku, sinhroni govor tela, fizicko dopadanje i td, te osobe veruju da je to nesto sto dolazi od "vise sile". Ima tu antropoloske osnove.

Neki veruju u potpuno podudaranje po psiholoskom osnovu, psiholoskog profila (zabavan, pametan/na, nacitan, zreo i td) - neizvodljivo osim ako i sami nisu sebe istrazili i prihvatili da tu postoje dve struje u coveku i da moze da ide samo jednom. Druga je njegovo zenstveno - njeno - muzevno i pitanje je koliko se u datom psiho-razvoju poklope. Da li je to prolazna faza ili trajno...

Na kraju ostaje to. Sta je ljubav za muskarca? Pogotovu sto muskarac nema majcinski instikt koji nastupa pre rodjenja deteta. Dakle, nema nuzno potrebu da ostane, ali ima potrebu za dounjenjem sebe. E sada sta je to, da li je zena, da li je posao, karijera, fokus na nesto u zivotu...

Za vecinu muskaraca ljubav je stvar selekcije, ne izbora i sigurno ne sudbine. Zene biraju. To takodje i nosi cenu sa sobom, a to je: da li je izabrani izabrao i tebe, ili je na daj sta das, samo da budem izabran. Ne bih se oslanjao na takve instikte.
E tu i dolazi onaj momenat mira i ocisnkog instikta. A to je da zastiti porodicu. To dodje kasnije, kada se dete rodi. Tada nastupa taj deo kod njega. Ako je imao izbor u zivotu pre nje, taj ce se usresrediti i pokazati nivoe ljubavi kroz racio a sigurno i emocije, jer smo svi mi i emocionalni i racionalni, ako nije, onda je to sazrevanje kroz patnju.

Dakle, na kraju se ne svodi na ljubav kao na primarnu i inicijalnu intenciju i energiju, vec pronalazenje psiholoski gledano zdrave partnerke. Neko sa kim se funkcionise na startu u pragmaticnom smislu: lepo pricamo, smejemo se, podizemo, zajednicki momenti, dobar seks, razumevanje, uzajamno poverenje. To vazi i za oba pola uzgred, i onda kuda se krecemo i ako ostvarimo to seme izmedju nas, tu nastaje jaka povezanost. Na kraju tu je osoba pored tebe s kojom pogledas u zivot kroz koji ste zajedno hodali.
I ne bih se slozila oko jos jedne stvari. Takozvani majcinski instinkt je u stvari nagon za produzenjem vrste, da ga nemaju oba pola, vrste ne bi ni bilo, jer je pored nagona za samoodrzanjem osnovni instinkt. Gomila muskaraca zeli da se razmnozava u stvarnom zivotu, mnogo pre nego sto do zaceca dodje.
Problem se onda seli na drustvenu sferu, jer je gomila muskaraca nesposobna da se brine o sebi na prvom mestu, pa onda druga struja koja je sposobna da se brine o sebi ali je zabole rac da to cini za jos nekog i trecu cine pozrtvovani muskarci. Od tih malo pozrtvovanih, polovinu je bas zbog toga samleo zivot. I ostaje polovina polovine, nije neka statistika.
 
Hm, hm, zanimljivo pitanje. Hvala.
Pa na neki način, mi postajemo bliski ovako pišući.
Ali ne znamo se da možeš reći, volim ovu osobu.
Govorim o ljubavi kao osjećanju kao prema čovjeku takav kakav je.
Ali u suštini, kako prihvatamo jedno drugo takvi kakvi smo, možda to i jeste ljubav i poštovanje ka drugom biću...hm?

Iz toga bih onako lakomisleno rekla da može bliskost bez ljubavi, ali i da ljubav bez bliskosti ne može.
Pod bliskosti između dvoje podrazumjevam međusobnu otvorenost i iskrenost, a uslov toga je da svaka jedinka sebe poznaje.

Ali zbunjuje me ovo, nisam sigurna da sam dobro ovo razumjela, moram sutra da još razmislim.

Da li ti razlikuješ? Kako ti to vidis?

Uvijek se vraćam na važnost kultivisanja, kako si ti rekao.
I baš mi prijaju ovi dijalozi sa tobom! Interesantno razmišljaš, postavljaš dobra pitanja o kojima nisam razmišljala.
Pa zajednicki razvoj (ne u pretencioznom ili ambicioznom smislu) izmedju dvoje gde se ukljucuje i seksualnost. Ovako mozes i prijatelja da volis. Bukvalno da volis, ali razlika je ovo. Polni principi.
 
I ne bih se slozila oko jos jedne stvari. Takozvani majcinski instinkt je u stvari nagon za produzenjem vrste, da ga nemaju oba pola, vrste ne bi ni bilo, jer je pored nagona za samoodrzanjem osnovni instinkt. Gomila muskaraca zeli da se razmnozava u stvarnom zivotu, mnogo pre nego sto do zaceca dodje.
Problem se onda seli na drustvenu sferu, jer je gomila muskaraca nesposobna da se brine o sebi na prvom mestu, pa onda druga struja koja je sposobna da se brine o sebi ali je zabole rac da to cini za jos nekog i trecu cine pozrtvovani muskarci. Od tih malo pozrtvovanih, polovinu je bas zbog toga samleo zivot. I ostaje polovina polovine, nije neka statistika.
Nikad mi nisu bile jasne te zene koje se udaju za lezilebovica, osnuju porodicu s njim i onda kazu, ma on je vucibatina.Sta je tu u pitanju? Vidi nekakav potencijal da ce da se promeni u njemu? Da ce ona da ga promeni? Ili kroz njega vidi svoje ambicije?
 
I ne bih se slozila oko jos jedne stvari. Takozvani majcinski instinkt je u stvari nagon za produzenjem vrste, da ga nemaju oba pola, vrste ne bi ni bilo, jer je pored nagona za samoodrzanjem osnovni instinkt. Gomila muskaraca zeli da se razmnozava u stvarnom zivotu, mnogo pre nego sto do zaceca dodje.
Saglasna sam. Mnogi muškarci žele djecu.
Problem se onda seli na drustvenu sferu, jer je gomila muskaraca nesposobna da se brine o sebi na prvom mestu, pa onda druga struja koja je sposobna da se brine o sebi ali je zabole rac da to cini za jos nekog i trecu cine pozrtvovani muskarci. Od tih malo pozrtvovanih, polovinu je bas zbog toga samleo zivot. I ostaje polovina polovine, nije neka statistika.
Ovi što o sebi umiju da se brine, mogu da pobjede svoju sebičnost i da postanu posvećeni i drugima.
Takvi su vjerovatno i najbolji izbor za partnera, jer požrtvovan je rizičan da ga neće samljeni život, kako kažeš.
 
A šta tu opisuješ, bliskost ili ljubav?
Pa bliskost je neminovna-zblizavaju se, super je kada se oseti na startu jel te, inace je osecaj kao da dejtujes meril strip u djavo nosi pradu. Ti bi da je zagrlis a on je u fazonu: "ne ba la miraj seu"
A ljubav, ne znam, prica o tome kako se ljudi zblize zajedno i steknu zajednicka iskustva, definicija ljubavi mi je cudna. Volis tu osobu, naravno, ali slozismo se da to nije ekskluziva, a ona se neminovno nametne u nekom trenutku.
 
Nikad mi nisu bile jasne te zene koje se udaju za lezilebovica, osnuju porodicu s njim i onda kazu, ma on je vucibatina.Sta je tu u pitanju? Vidi nekakav potencijal da ce da se promeni u njemu? Da ce ona da ga promeni? Ili kroz njega vidi svoje ambicije?
Ljudi se ne prikazuju uvek kakvi jesu :) Mogu da rade jednu stvar a kada nastupi pravi zivot sasvim drugu.
Od cega si satkan pak, mozes da vidis samo u realnim zivotnim situacijama, posto misliti i sr.ati nije isto. Meni da je neko pre dvadeset godina rekao zrtvovaces se toliko za decu, ja bih mu rekla ma vazi :lol:
 
Ovo je kada besna domacica uleti u razgovor o ljubavi.
Ja mislim da mnogi muskarci izgube 75 posto energije kada cuju takvo zvocanje na startu. Onih 25 preostalih su na stendbaju "mozda joj se desi nesto, srcka tesko, tome su podlozniji muskarci, mozda da joj dam kljuceve od kola i samo je naprzim kako je zensko i los vozac i ona da se uinati, pa ostanem singl, uffff dojaja"
 

Back
Top