Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 105.129
Pa može, ali čemu to? Msm ko bi pisao o njemu i krivotvorio stvari koje je on sam izrekao o sebi?
Ja nisam pominjao krivotvorenje...e sad, ko bi krivotvorio? Malo naivno pitanje, složićeš se.

Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Pa može, ali čemu to? Msm ko bi pisao o njemu i krivotvorio stvari koje je on sam izrekao o sebi?
Pa dobro, već mi se javlja ko bi mogao da se bavi falsifikatima.Ja nisam pominjao krivotvorenje...e sad, ko bi krivotvorio? Malo naivno pitanje, složićeš se.Seti se samo "Teslinih dnevnika koji se ljubomorno čuvaju u Beogradu".
Što se tiče Andrića tu nema mnogo dilema. Čovek je rođen od roditelja rimokatolika Hrvata , u nesrpskom selu Dolac kod Travnika ali je sebe smatrao Srbinom. Dakle, Ivo Andrić jeste bio Srbin.Kontraprimer može biti , recimo, feldmaršal Svetozar Borojević od Bojne.
SLAVEN 777 --- Nije u pitanju da li je moja tvrdnja autenticna.Svako moze da ode u Spomen stan Ive Andrica na danasnjem Andricevom vencu.
Na njegovom pisacem stolu,stoji njegov poslednji Pasos,rasirenih stranica,gde u rubrici;Nacionalnost,pise Hrvat. Na pasosu,cija je slika
ovde bila izlozena,pise nacionalnost:Srpska.Ali taj pasos je izdat daleke 1951 godine.Na mnogo kasnijem (njegovom poslednjem pasosu) pise ,nacionalnost:Hrvat.Sta to znaci ? Znaci da Andric,ni sam nije znao koje je nacionalnosti,ili je u pitanju nesto drugo - a to je,da je prema
politickoj situaciji u zemlji,nekada se deklarisao kao srbin,nekada kao hrvat.To i danas mnogi rade,pa nije nista cudno,da se to radilo u nasoj zemlji
uvek !
Pa dal li je rodjen kao Hrvat, da li su njegovi roditelji znali da su Hrvati? Jako je veliko pitanje, to je tek vreme formiranje hrvatske nacionalne svesti kod bosanskih katolika srpsko-hrvatskog jezika.
Ne kažem da nisi u pravu ali Srbi i Hrvati su se raskolili isklučivo po pitanju vere(sa sporadičnim anomalijama tipa Dubrovnik). Moguće je da njegovi roditelji nisu znali da su Hrvati ali je isto tako verovatno da nisu bili ni Srbi. Srpsko-hrvatski odnosi zapadno od Drine a pogotovo u nekadašnjoj BiH su veoma kompleksni. Oko toga se vekovima spore vrsni istoričari na obe strane.
Ti bi trebao da si priglup, ne zaleci se, nemas toliko bogat fond reci....Nisam rekao da su se osecali kao Srbi, sta su bili ja to ne bih znao, ali da je moguce da se hrvatstvo nije primilo u njihovoj porodici je svakako jedna od mogucnost.
Ti bi trebao da si priglup, ne zaleci se, nemas toliko bogat fond reci....
Esade, nemoj da pricas sam sa sobom. Nije to bas normalno@Slaven777 da li imas bar malu krizu indentiteta sad?![]()
Nemoj prijatelju da izigravas nevinasce,pa kao ne znas sta sam ja hteo reci.Na stolu u spomen stanu Ive Andrica ,stajao je crveni pasos ,rasklopljenProverio sam ovu tvoju tvrdnju i moram reći da nisam iznenađen, ali ona nije tačna. Nema tako nečeg u Muzeju Ive Andrića.
Šta si ti to tačno video, ako nas ovde malčice ne zavitlavaš, pitaj boga.
Sine, a kako ti znaš da je selo nesrpsko i da su mu roditelji Hrvati, pravi Hrvati?! Jel mogu neki izvori iz 14-15 veka?Što se tiče Andrića tu nema mnogo dilema. Čovek je rođen od roditelja rimokatolika Hrvata , u nesrpskom selu Dolac kod Travnika ali je sebe smatrao Srbinom. Dakle, Ivo Andrić jeste bio Srbin.Kontraprimer može biti , recimo, feldmaršal Svetozar Borojević od Bojne.
Nemoj prijatelju da izigravas nevinasce,pa kao ne znas sta sam ja hteo reci.Na stolu u spomen stanu Ive Andrica ,stajao je crveni pasos ,rasklopljen
i na stranici je pisalorzavljanstvo SFRJ Nacionalnost Hrvat.Ako na njegovom pisacem stolu,vise ne stoji taj pasos,znaci da nekome ne odgovara
sto se Andric deklarisao kao Hrvat.To vise nema veze samnom,nego nekom ne odgovara sto nije bio srbin.I molim te,kada se nekome obracas,
budi pristojan,jer zavitlavaju (kako si za mene rekao) samo budale i nevaspitana ljudska djubrad.......
?Pa dal li je rodjen kao Hrvat, da li su njegovi roditelji znali da su Hrvati? Jako je veliko pitanje, to je tek vreme formiranje hrvatske nacionalne svesti kod bosanskih katolika srpsko-hrvatskog jezika.
Nemoj prijatelju da izigravas nevinasce,pa kao ne znas sta sam ja hteo reci.Na stolu u spomen stanu Ive Andrica ,stajao je crveni pasos ,rasklopljen
i na stranici je pisalorzavljanstvo SFRJ Nacionalnost Hrvat.Ako na njegovom pisacem stolu,vise ne stoji taj pasos,znaci da nekome ne odgovara
sto se Andric deklarisao kao Hrvat.To vise nema veze samnom,nego nekom ne odgovara sto nije bio srbin.I molim te,kada se nekome obracas,
budi pristojan,jer zavitlavaju (kako si za mene rekao) samo budale i nevaspitana ljudska djubrad.......
Nemoj prijatelju da izigravas nevinasce,pa kao ne znas sta sam ja hteo reci.Na stolu u spomen stanu Ive Andrica ,stajao je crveni pasos ,rasklopljen
i na stranici je pisalorzavljanstvo SFRJ Nacionalnost Hrvat.Ako na njegovom pisacem stolu,vise ne stoji taj pasos,znaci da nekome ne odgovara
sto se Andric deklarisao kao Hrvat.To vise nema veze samnom,nego nekom ne odgovara sto nije bio srbin.I molim te,kada se nekome obracas,
budi pristojan,jer zavitlavaju (kako si za mene rekao) samo budale i nevaspitana ljudska djubrad.......
Imaš li možda neku fotografiju ili bi trebalo da ti poverujemo na reč?
Sine, a kako ti znaš da je selo nesrpsko i da su mu roditelji Hrvati, pravi Hrvati?! Jel mogu neki izvori iz 14-15 veka?
Pa to ne znači ništa.Unazad 100 godina otprilike imaš popise stanovništva pa pogledaj. Majka mu je negde oko Travnika a otac izgleda iz okoline Sarajeva. Obronci Čemernice.
Moguće da je ovaj dokument već objavljivan, ali na ovoj upisnici piše da mu je veroispovest rimokatolička a maternji jezik hrvatski. No , to ništa ne znači jer je Andrić sebe smatrao kasnije Srbinom i delom srpske književnosti.
Pogledajte prilog 854016
Unazad 100 godina otprilike imaš popise stanovništva pa pogledaj. Majka mu je negde oko Travnika a otac izgleda iz okoline Sarajeva. Obronci Čemernice.
Svašta.Tek sada se priređuje Andrićeva zaostavština. U narednih pet do deset godina bi trebalo da se privede kraju. Ima tu i neobjavljenoga. Mislim da se baš tu kriju neki odgovori...odnosno, i baš to što pitaš.
Što se tiče odluke, pa mislim da je to stvar jednostavno, životnog puta. Beograd je postao njegov grad, ali ne mesto prebivališta, već dom. Od dana kada ga je u Beograd doveo ministar vera Tugomir Alaupović u prvoj vladi Kraljevine SHS i utro put njegovoj državničkoj karijeri. Sudbina, da se tako izrazim, dovela je do toga da će Alaupović napustiti Društvo Svetog Save i vratiti se u Zagreb, a Andrić ostati u Beogradu.
U vreme nacionalnih sukoba i rasta tenzija, javljaju se pritisci da se odabraju strane. Što je sukob veći, to je veći i pritisak da se odabere strana. Ostati na jednoj od strana kada se stvaraju uslovi nacionalnog jedinstva, izuzetno je teško. Beograd je za Andrića bio grad u kojem je živeo, gde je radio i zarađivao, dobijao nagrade, sticao prijateljstva, voleo i svađao se. On je sa njim saživeo. Da je Alaupović ostao u Beogradu, to bi vrlo verovatno rezultovalo i njegovom asimilacijom. Isustvo je pokazalo da se broj jugointegralističkih Hrvata smanjivao, a što je bio manji to su oni, proporcionalno, bili sve manje Hrvati i sve više Srbi. To znači da bi, u krajnjoj situaciji, jasno odabrali stranu. Ivo Vojnović se uvek nalazio na tom razmeđu između Hrvatstva i Srpstva (mada je to variralo u zavisnosti od vremena), ali da je poživeo barem malo duže, logično je pretpostaviti da bi — čovek kome je Beograd uglavnom bio preči od Zagreba — izabrao Srpstvo nad Hrvatstvom (kao brat mu).
To je nešto drugačije od, recimo, Meše Selimovića. Mešino Srpstvo je vrlo čvrsto utemeljeno u ustaškim klanjima, odnosno Jasenovcu. Osrbljenje Andrića je nesumnjivo starije od Selimovićevog i nešto drugačijeg konteksta, iako su konačni rezultati isti (preseljenje u Beograd i potpuna srbizacija). Za Mešu Srpstvo je bilo, praktično izraz inata; solidarnost sa žrtvama iz Drugog svetskog rata, ali koja nije uključivala odbacivanje bosanskih Muslimana kao nešto (potpuno) strano. U Andrićevom slučaju, on je na neki način postao za svoje izdajnik — stranac, protivnik ne zgrožen zločinima koji su počinili pripadnici njegovog naroda, već neko ko je u još uvek relativno srednjim godinama (30-e i 40-e) dovršavao formiranje svoje ličnosti.
Ko zna kakvim bi putem npr. Krleža krenuo da posle 1934. godine nikada više nije napustio Beograd? Sve se vrti oko toga da ponekad mali izbori, mogu da dovedu do krupnih i u momentu nepredvidivih posledica. Da li je iko sredinom 1930-ih godina u Beogradu mislio da će Krleža, čiji jedan maleni deo književnog nasleđa (onaj šumadijski i pod nadahnućem Karađorđa i Dositejevog duha) jeste nesporno srpski, jednog dana potpisivati deklaracije o suverenosti hrvatskog jezika i pričati o pretnjama velikosrpske hegemonije? U nekom paralelnom univerzumu, možda je to Andrić...