Evo malo ozbiljnosti. Ne zameram ti Šakale nije lako izaći na kraj sa hrišćanima.Opraštamo ti na grube reči.
Ako kao što neki tvrde, nema dokaza da je Isus iz Nazareta ikad postojao, onda je samo postojanje hrišćanstva teško objasniti. Užasno mnogo se traži u očekivanju bilo koga da veruje da su milioni ljudi u zadnjih 2000 godina osnivali svoja verovanja u nekog koji nije nikad ni postojao, i imali tako silnu veru u nj. da su bili potstaknuti širiti svoju veru u njega po celom svetu, često po rizik proganjanja i smrti. Hrišćani i Jevreji uglavnom nemaju poteškoća prihvatiti da je Muhamed nekad živeo, dok odbacuju njegove tvrdnje i učenje. Uistinu mi prihvatamo da su najslavniji istorijski karakteri postojali bez zahtevanja kritičkog osvrta i dokaza. Česte analize su pravljene o široko prihvaćenim istorijskim digađajima, pr. da se bitka kod Hastingsa dogodila 1066, i našli su da je do konkretnih dokaza relativno teško doći.
Činjenica da neki tako silno negiraju samo postojanje Isusa iz Nazareta je sigurni nagoveštaj preterane reakcije, želja da se nađe prikladan izgovor ne suočavanja s razlozima za prihvaćanje njegova Mesijanstva. Ovo se pokazuje naročito istinito kad se shvati da su sami rani Jevreji prihvatili da je osoba zvana Isus postojala u 1.veku. Sledeći istorijski dokazi o postojanju Isusa iz Nazareta pokazuju da se ni u kom slučaju on ne može svrstati u teološku invenciju ljudi. Prilično je korisnih informacija u ovom delu sakupljeno iz 'Ancient Evidence For The Life Of Jesus' Gary-a Habermasa.
1) Tacit je bio rimski istoričar čije dve velike knjige o 1.veku ("Annals" i "Histories") obe spominju Isusa i hrišćanstvo. On je napisao u 'Analima' (oko 115 n.e.):
"Omražena klasa zbog svojih odvratnosti, od naroda su nazvani hrišćani. Hrist, po kome je nastalo i ime, je pretrpeo ekstremnu kaznu za vreme vladavine Tiberija u rukama jednog od naših prokuratora, Pontija Pilata". Imperator Tiberije je vladao od 14 do 37 n.e., za čije vladavine je Hrist ubijen, prema zapisu. Taciti takođe opisuje kako su verovanja ove grupe "Izbila ne samo u Judeji, prvobitno izvorište (ovih ideja), nego čak i u Rimu",on nastavlja sa opisivanjem kako su hrišćani bili opšte omrženi, i mnogi ubijeni u Rimu. Sve se ovo slaže s novozavetnim zapisom o Isusu, učenici i apostoli prvo su širili svoje učenje Judejom, i onda kroz rimski svet, uključujući i Rim, s velikim otporom prema njima.
2) Suetonij, drugi rimski istoričar, komentarisao je o vladavini Klaudija (41-54 n.e.): "Stoga jer su Jevreji u Rimu stvarali neprestane nemire posticani Krestom, on (Klaudije) ih je oterao iz grada". "Krest" je drugi naziv za "Hrist". Slučajno Dela 18:2 opisuju kako je jevrejski par imenom Akvila i Priscila morao napustiti Rim zbog progona Jevreja. Suetonij komentariše kasnije o progonu hrišćana u vreme Nerona: "Nakon velikog požara u Rimu… Kazne su takođe dosuđivane i hrišćanima, sekta koja propoveda novo i štetno religiozno verovanje". Ova preporuka o postojanju grupe zvane "hrišćani" u 1. veku sugeriše da je osoba zvana "Hrist" postojala ranije u tom veku.
3) F.F. Bruce ("Christian Origins" pp.29,30) privlači pažnju činjenicama da ima priča o istoriji istočnog Mediterana pisana od istoričara zvanog Talij oko 52.n.e. Bruce pokazuje drugde ("The New Testament Documents", p.113) da je učenjak po imenu Julij Afrikanij citirao Talija, ismejavajući njegov opis tame za Isusova raspeća da je zbog pomračenja sunca. Ovo sugeriše da je Talij pisao na račun raspeća Isusova koje je nastalo nekoliko godina pre njegovog pisanja istorije u 52.n.e.
4) Plinije, rimski vladin službenik, opširno spominje postojanje veoma aktivne grupe ljudi zvane hrišćani u kasnijim godinama 1 veka. Za njihovo držanje rekvijema on ukazuje: "Oni su imali običaj sretati se određenog dana prije no se obdani, kad su pevali naizmeničnim stihovima himnu Hristu" ("Letters of Pliny", prevedeno od W.Melmoth, Vol.2, X:96). Rimski imperatori Trajan i Hadrijan obojica su spomenuli problem odnosa sa hrišćanima. Za primere o tome, vidi "Letters of Pliny", Vol.2, X:97 i Eusebius' Ecclesiastical History, IV:IX odnosno. Postojanje ove grupe još od 1.veka i njihovu izvanrednu istrajnost za vreme progona bi sugerisalo da su oni bili sledbenici istinskog istorijskog karaktera koji je živeo u 1.veku.
5) Talmud, jevrejska sveta knjiga, u Sanhedrin 43a govori o Isusovoj smrti. Potvrđeno je da ovaj deo Talmuda datira od ranog perioda kompilacije te knjige (tj.70-200 n.e.):
"Te večeri za pashu Ješu (Isus) bi obešen. Četrdeset dana prije no se dogodilo
smaknuće, glasnik je išao napred i vikao, 'On će biti kamenovan jer je vršio čarobnjaštvo i privukao je Izrael odmetništvu. Bilo ko koji može reći šta u njegovu korist, neka istupi napred'. Ali pošto ništa nije bilo izneto u njegovu korist on bi obešen te večeri za pashu".
"Obešen" može biti idiom za raspeće – tako se koristi u Novom zavetu (Gal.3:13; Lk.23:39). Ovaj pasus opisuje da su Jevreji hteli Isusovo kamenovanje (saglasno Mojsijevom zakonu, verovatno?), ali spominje da je bio zaista obešen. Objašnjenje ovome je dano u novozavetnom opisu o tome kako su Jevreji morali koristiti rimski zakon u izvršavanju Isusove smrti – koje je bilo vešanjem.
Sanhedrin 43a takođe opisuje kako su pet Isusovih učenika bila osuđena kaznom smrti, opet pokazujući da su Jevreji tradicionalno verovali u postojanje istorijskog Isusa. Sanhedrin 106b čak kaže da je Isus bio u dobu od 33 godine kad je umro; tačno koliko i kaže Novi zavet. Maier ("First Easter", pp.117,118 citira jevrejska dokumenta "Toledoth Jesu" iz 5.veka, koji tvrdi da su učenici pokušali ukrasti Isusovo telo nakon njegove smrti, ali jedan je baštovan po imenu Juda čuo za njihov plan i premestio je Isusovo telo na drugo mesto, uručivši ga kasnije Jevrejima. Justin Martyr pišući u 150. n.e. beleži da su Jevreji poslali posebne glasnike da tvrde da je Isusovo telo bilo ukradeno ("Dialogue with Trypho",108, i Tertullian ("On Spectacles",30) ima sličan prikaz kad je pisao u 200 n.e.
Zajedno ovi strukovi dokaza pokazuju da su Jevreji ranih vekova n.e. verovali o postojanju i nasilnoj smrti istorijskog Isusa.
6) Grčki dramopisac Lukijan, pišući u 2.veku, ismejava hrišćane koji "slave čoveka do dana današnjeg (koji) bi razapet" (Lucian, The Death of Peregrine, 11-13, u "The Works of Lucian", Vol.4, prevedeno od Flower i Flower).
7) Josifij je najpoznatiji istoričar 1.veka. U svojim "Antiquities", pisanim 90-95 n.e., on spominje Jakova, "brata Isusu kojeg su zvali Hrist". On takođe govori u drugom delu iste knjige rečima koje jasno potvrđuju novozavetnu sliku o Isusu: "Otprilike u ovo vreme Isus, jedan mudar čovek… Jer je činio začuđujuća dela… On je bio Hrist… pojavio im se živ trećeg dana, kao što su božanstveni proroci pretkazali ove i deset hiljada drugih čudesnih stvari o njemu". Tako precizan je ovaj pasus da su neki tvrdili da je umetnut. Da ipak postoji razlog za upotrebu ovog pasusa u podršci prepirke da je bilo čoveka zvanog Isus iz Nazareta koji je živeo u 1.veku je snabdeveno sa sledećim razmatranjima:
-Eusebius (Ecclesiastical History, 1:XI) citira ovo delo Josifija.
-Ugledni učenjaci podržavaju ovo prvo čitanje za izvorno, i mogu pokazati da je ovaj deo pisan istim stilom kao i ostalo Josifijevo delo (Vidi Daniel Rops, »The Silenc of Jesus' Contemporaries", p.21; J.N.D. Anderson, "Christianity: The Witness of History" p.20; F.F.Bruce, "The New Testament Document" pp.108,109).
-Nema nikakvog tekstualnog dokaza da je ovo umetak.
-Profesor Schlomo Pines tvrdi da je arapsko izdanje Josifijeva dela ustanovljeno što je skoro sigurno za izvorno. Gore navedeni pasusi se pojavljuju onde, ali bez očitih naučnih izjava o Isusovom vaskrsenju i Mesijanstvu koje su načinjene u gornjem izvodu. Ovo izgleda logično, budući da je Josifij bio Jevrej. Pines je prvo objavio svoje nalaze javno u članicama u "The New York Times", Feb.12 1972, gde citira raspravljani pasus Josifija o Isusu iz arapskog prevoda: "Otprilike u ovo vreme bio je jedan mudar čovek po imenu Isus. Bio je dobrog vladanja i poznat po kreposnosti. I mnogi su ljudi iz Jevreja i drugih naroda postalli njegovi učenici. Pilat ga je osudio na raspeće i smrt. I oni koji su postali njegovi učenici nisu ostavili njegova sledbeništva. Oni su izvestili da im se on ukazao tri dana nakon svoga raspeća i da je bio živ; dakle, on je možda bio dotični Mesija kojemu su proroci nabrojavali čuda".