Istorijat uvođenja paradigme jedinstvenog "srpskohrvatskog" kao štokavskog, čakavskog i kajkavskog - jezička podela između Srba, Hrvata i Slovenaca

[Casual Observer]

Poslednji pasus je poenta.
Hrvatski do Kraljeva a bugarski do Kragujevca.

Neki i sarađuju na samopotiranju.

 

[Urvan Hroboatos]

Da li bi mogao da baciš malo svetla na činjenicu da se standardni hrvatski jezik bitno manje razlikuje od srpskog nego od svojih dijalekata kajkavskog i čakavskog?

Ozbiljna lingvistika sumarno odbacuje postojanje bilo kakvog zajedničkog slovenskog pradijalekta iz koga su mogli da se razviju (genetski panonski dijalekt) kajkavski i čakavski i štokavski, tj konstatuje da su se sva tri razvila direktno iz praslovenskog a ne iz nekog zajedničkog “međujezika”.

Za jezični identitet nekog jezika, kad se radi o bliskim općenacionalnim/standardnim jezicima kulturnih naroda, važniji je kulturni kontinuitet nego stupanj razlikovnosti od drugih dijalekata jezika dijasistema.

To sam već drugdje rekao, c-p:

Rečeno je da hrvatski i srpski jedan drugom nisu strani, nego tuđi jezici. Dodao bih da je čimbenik uz razumijevanje i identitetska pripadnost da je nešto nečiji jezik.

Dakle, na pučkoj razini, da bi razumio srpski, Hrvat ne treba učiti nešto da bi ga razumio. On pak treba učiti ćirilicu da bi razumio nešto pisano srpskim jezikom i ćirilicom. No isto, taj imaginarni Hrvat ne osjeća da je nešto na srpskom njegov jezik, jer mu i govorni i pisani tekst ostavlja dojam drugotnosti i stranosti, nečeg što može iskazati kao ne-moje. Npr. neki tekst iz "Politike" ili kraće književno djelo, moderno, recimo kratki prvi roman Crnjanskoga, može, ako je prosječno obrazovan, razumjeti, i to bolje nego Krležine "Balade...", koje, iako ih ako je ne-kajkavac teže razumije, osjeća kao svoje, dok Crnjanskog osjeća kao tuđe.

Za to kako bi neki prosječan obrazovaniji Srbin reagirao, ne znam, no osim ako nije zombificiran, onda bi vjerojatno skoro u cijelosti razumio hrvatske vjerske obrednike na štokavštini i čakavštini iz 16. i 17. stoljeća, te romane iz 19. st. kao i Antu Kovačića, iako bi mu, u oba slučaja, trebao mali dodatak rječniku. No sve te tekstove, ako se ideološki ne napuhuje, osjeća kao ne-moje u pitanju jezika. Tako je i s BH Muslimanima.

Njima su tuđi hrvatski štokavski tekstovi od 15. do 21. stoljeća, koliko god se upirali da ih ili prisvoje ili bar strpaju pod neku zajedničku kapu.

Ne znam, no moguće je da su u slučaju bliskih jezika kao švedskog i danskog, bugarskog i makedenskog, te niza azijskih jezika (vjerojatno u Indiji)- strukturno "udaljeniji" dijalekti nekog općenacionalnog jezika pripadaju nekom jeziku, iako su formalno "dalji" od nekog drugog standardnog jezika.


Glede pak priče o štokavštini itd.- to je starudija. Na čisto dijalektološkoj razini, trebalo bi ju odbaciti. Ne postoji jedan čakavski dijalekt/narječje, a južnočakavski je, napose i u prošlosti, "bliži" hrvatskom zapadnoštokavskom u 16. ili 17. st., a i kasnije, nego što je hrvatski štokavski "blizak" srpskim štokavskim jezičnim spomenicima, sudi li se po stupnju srodnosti ili različitosti. Kod srpskog štokavskog name baš spomenika od 15. st. nadalje, pa je teško suditi, no koliko možemo, jezik Hrvata, (južnih) čakavaca i štokavaca, praktički je teško razlučiv međusobno, a vrlo jasno odvojen od jasno drugačijega srpskog toga doba (vernakularnog pisanog).

To je, na vulgarni način, i s implikacijama s kojim se ne slažem, jasno rekao neki lik na forum.hr:

Svaki slavenski jezik je manje-više razumljiv svim Slavenima. Ja nikada nisam učio slovenski pa skoro svaki dan pročitam neki članak na delu.si. Razumjeti jezik ne znači da je isti moj jezik i slovenski. Tim više kad se zna da su svi Slaveni govorili istim jezikom prije 1400 godina što je u takvim mjerilima prekjučer. Samo Srbi mogu pomisliti da sličnosti koje su nastale na takav način znače da je to sve znak da je svima jezik nastao od srpskog. Osim toga, Obradović je pisao jezikom koji slijedi vašu narodnu i književnu tradiciju a ovo što sada imate slijedi hrvatsku tradiciju jer je Karadžić smatrao da je vaša crkvenoslavenska pismenost gomila govana. On je ustvari najveći uništavatelj srpske kulture ikada a to što ste sad dovedeni u šizofreno stanje da vam je jezik skroz blizak hrvatskoj čakavici iz 16. stoljeća ne znači da je to "naš" jezik. To je hrvatski. Riješite se Karadžićeve ostavštine pa ne će biti takvih nedoumica.

 

[Mrkalj]

Za jezični identitet nekog jezika, kad se radi o bliskim općenacionalnim/standardnim jezicima kulturnih naroda, važniji je kulturni kontinuitet nego stupanj razlikovnosti od drugih dijalekata jezika dijasistema.

Jezik je dijalekt na tenku - ako bude denacifikacije, biće i lingivstike.

[U izvornom obliku: „’Jezik je dijalekt s vojskom i mornaricom’, koji se ponekad naziva i Vajnrajhova dosetka, predstavlja dosetku o proizvoljnosti razlike između dijalekta i jezika. [Wolfram, Walt; Schilling, Natalie, American English: Dialects and Variation, 1998., str. 218.]

 

[Casual Observer]

Za jezični identitet nekog jezika, kad se radi o bliskim općenacionalnim/standardnim jezicima kulturnih naroda, važniji je kulturni kontinuitet nego stupanj razlikovnosti od drugih dijalekata jezika dijasistema.

To sam već drugdje rekao, c-p:

Rečeno je da hrvatski i srpski jedan drugom nisu strani, nego tuđi jezici. Dodao bih da je čimbenik uz razumijevanje i identitetska pripadnost da je nešto nečiji jezik.

Dakle, na pučkoj razini, da bi razumio srpski, Hrvat ne treba učiti nešto da bi ga razumio. On pak treba učiti ćirilicu da bi razumio nešto pisano srpskim jezikom i ćirilicom. No isto, taj imaginarni Hrvat ne osjeća da je nešto na srpskom njegov jezik, jer mu i govorni i pisani tekst ostavlja dojam drugotnosti i stranosti, nečeg što može iskazati kao ne-moje. Npr. neki tekst iz "Politike" ili kraće književno djelo, moderno, recimo kratki prvi roman Crnjanskoga, može, ako je prosječno obrazovan, razumjeti, i to bolje nego Krležine "Balade...", koje, iako ih ako je ne-kajkavac teže razumije, osjeća kao svoje, dok Crnjanskog osjeća kao tuđe.

Za to kako bi neki prosječan obrazovaniji Srbin reagirao, ne znam, no osim ako nije zombificiran, onda bi vjerojatno skoro u cijelosti razumio hrvatske vjerske obrednike na štokavštini i čakavštini iz 16. i 17. stoljeća, te romane iz 19. st. kao i Antu Kovačića, iako bi mu, u oba slučaja, trebao mali dodatak rječniku. No sve te tekstove, ako se ideološki ne napuhuje, osjeća kao ne-moje u pitanju jezika. Tako je i s BH Muslimanima.

Njima su tuđi hrvatski štokavski tekstovi od 15. do 21. stoljeća, koliko god se upirali da ih ili prisvoje ili bar strpaju pod neku zajedničku kapu.

Ne znam, no moguće je da su u slučaju bliskih jezika kao švedskog i danskog, bugarskog i makedenskog, te niza azijskih jezika (vjerojatno u Indiji)- strukturno "udaljeniji" dijalekti nekog općenacionalnog jezika pripadaju nekom jeziku, iako su formalno "dalji" od nekog drugog standardnog jezika.


Glede pak priče o štokavštini itd.- to je starudija. Na čisto dijalektološkoj razini, trebalo bi ju odbaciti. Ne postoji jedan čakavski dijalekt/narječje, a južnočakavski je, napose i u prošlosti, "bliži" hrvatskom zapadnoštokavskom u 16. ili 17. st., a i kasnije, nego što je hrvatski štokavski "blizak" srpskim štokavskim jezičnim spomenicima, sudi li se po stupnju srodnosti ili različitosti. Kod srpskog štokavskog name baš spomenika od 15. st. nadalje, pa je teško suditi, no koliko možemo, jezik Hrvata, (južnih) čakavaca i štokavaca, praktički je teško razlučiv međusobno, a vrlo jasno odvojen od jasno drugačijega srpskog toga doba (vernakularnog pisanog).

To je, na vulgarni način, i s implikacijama s kojim se ne slažem, jasno rekao neki lik na forum.hr:

Svaki slavenski jezik je manje-više razumljiv svim Slavenima. Ja nikada nisam učio slovenski pa skoro svaki dan pročitam neki članak na delu.si. Razumjeti jezik ne znači da je isti moj jezik i slovenski. Tim više kad se zna da su svi Slaveni govorili istim jezikom prije 1400 godina što je u takvim mjerilima prekjučer. Samo Srbi mogu pomisliti da sličnosti koje su nastale na takav način znače da je to sve znak da je svima jezik nastao od srpskog. Osim toga, Obradović je pisao jezikom koji slijedi vašu narodnu i književnu tradiciju a ovo što sada imate slijedi hrvatsku tradiciju jer je Karadžić smatrao da je vaša crkvenoslavenska pismenost gomila govana. On je ustvari najveći uništavatelj srpske kulture ikada a to što ste sad dovedeni u šizofreno stanje da vam je jezik skroz blizak hrvatskoj čakavici iz 16. stoljeća ne znači da je to "naš" jezik. To je hrvatski. Riješite se Karadžićeve ostavštine pa ne će biti takvih nedoumica.

Sve je to fino, ali izvesni identitet se gradi na srbofobiji.

 

[Пилипенда]

Jezik je dijalekt na tenku - ako bude denacifikacije, biće i lingivstike.

Ова ти ваља!

 

[Пилипенда]

Za jezični identitet nekog jezika, kad se radi o bliskim općenacionalnim/standardnim jezicima kulturnih naroda, važniji je kulturni kontinuitet nego stupanj razlikovnosti od drugih dijalekata jezika dijasistema.

To sam već drugdje rekao, c-p:

Rečeno je da hrvatski i srpski jedan drugom nisu strani, nego tuđi jezici. Dodao bih da je čimbenik uz razumijevanje i identitetska pripadnost da je nešto nečiji jezik.

Dakle, na pučkoj razini, da bi razumio srpski, Hrvat ne treba učiti nešto da bi ga razumio. On pak treba učiti ćirilicu da bi razumio nešto pisano srpskim jezikom i ćirilicom. No isto, taj imaginarni Hrvat ne osjeća da je nešto na srpskom njegov jezik, jer mu i govorni i pisani tekst ostavlja dojam drugotnosti i stranosti, nečeg što može iskazati kao ne-moje. Npr. neki tekst iz "Politike" ili kraće književno djelo, moderno, recimo kratki prvi roman Crnjanskoga, može, ako je prosječno obrazovan, razumjeti, i to bolje nego Krležine "Balade...", koje, iako ih ako je ne-kajkavac teže razumije, osjeća kao svoje, dok Crnjanskog osjeća kao tuđe.

Za to kako bi neki prosječan obrazovaniji Srbin reagirao, ne znam, no osim ako nije zombificiran, onda bi vjerojatno skoro u cijelosti razumio hrvatske vjerske obrednike na štokavštini i čakavštini iz 16. i 17. stoljeća, te romane iz 19. st. kao i Antu Kovačića, iako bi mu, u oba slučaja, trebao mali dodatak rječniku. No sve te tekstove, ako se ideološki ne napuhuje, osjeća kao ne-moje u pitanju jezika. Tako je i s BH Muslimanima.

Njima su tuđi hrvatski štokavski tekstovi od 15. do 21. stoljeća, koliko god se upirali da ih ili prisvoje ili bar strpaju pod neku zajedničku kapu.

Ne znam, no moguće je da su u slučaju bliskih jezika kao švedskog i danskog, bugarskog i makedenskog, te niza azijskih jezika (vjerojatno u Indiji)- strukturno "udaljeniji" dijalekti nekog općenacionalnog jezika pripadaju nekom jeziku, iako su formalno "dalji" od nekog drugog standardnog jezika.


Glede pak priče o štokavštini itd.- to je starudija. Na čisto dijalektološkoj razini, trebalo bi ju odbaciti. Ne postoji jedan čakavski dijalekt/narječje, a južnočakavski je, napose i u prošlosti, "bliži" hrvatskom zapadnoštokavskom u 16. ili 17. st., a i kasnije, nego što je hrvatski štokavski "blizak" srpskim štokavskim jezičnim spomenicima, sudi li se po stupnju srodnosti ili različitosti. Kod srpskog štokavskog name baš spomenika od 15. st. nadalje, pa je teško suditi, no koliko možemo, jezik Hrvata, (južnih) čakavaca i štokavaca, praktički je teško razlučiv međusobno, a vrlo jasno odvojen od jasno drugačijega srpskog toga doba (vernakularnog pisanog).

To je, na vulgarni način, i s implikacijama s kojim se ne slažem, jasno rekao neki lik na forum.hr:

Svaki slavenski jezik je manje-više razumljiv svim Slavenima. Ja nikada nisam učio slovenski pa skoro svaki dan pročitam neki članak na delu.si. Razumjeti jezik ne znači da je isti moj jezik i slovenski. Tim više kad se zna da su svi Slaveni govorili istim jezikom prije 1400 godina što je u takvim mjerilima prekjučer. Samo Srbi mogu pomisliti da sličnosti koje su nastale na takav način znače da je to sve znak da je svima jezik nastao od srpskog. Osim toga, Obradović je pisao jezikom koji slijedi vašu narodnu i književnu tradiciju a ovo što sada imate slijedi hrvatsku tradiciju jer je Karadžić smatrao da je vaša crkvenoslavenska pismenost gomila govana. On je ustvari najveći uništavatelj srpske kulture ikada a to što ste sad dovedeni u šizofreno stanje da vam je jezik skroz blizak hrvatskoj čakavici iz 16. stoljeća ne znači da je to "naš" jezik. To je hrvatski. Riješite se Karadžićeve ostavštine pa ne će biti takvih nedoumica.

Кад смо већ код гомиле гoвaнa, кроатистика је (у покушају да се представи као лингвистика тј. наука, знаност) увела у разликовност језика и самопроцјену необразовних говорника тј. њихов „осјећај”. На страну што тај „самоосјећај” уопће није изворан него је и те како медијски напумпан (не од јуче), но, све и да је изворан, то би отприлике било као кад би Хрвати самосматрали да је мачка ближи род псу него неки чудни пас ког никад нису видјели (рецимо онај голи, без длаке, ваљда мексички) па би такве ствари ваљало уважити и у кроатобиологији.

 

[Urvan Hroboatos]

Sve je to fino, ali izvesni identitet se gradi na srbofobiji.

Kaže netko tko pripada kulturi koja svaki drugi čas drnda o Jasenovcu kao stožeru svog identiteta i pati se oko izmišljenih tobože "novohrvatskih" riječi. Nitko vam nije kriv što ste opsjednuti kroatomanijom, dok da stalno ne podmećete i ne gurate nos preko plota, za vas nitko od normalnih Hrvata ne bi hajao

 

[Mrkalj]

Kaže netko tko pripada kulturi koja svaki drugi čas drnda o Jasenovcu kao stožeru svog identiteta i pati se oko izmišljenih tobože "novohrvatskih" riječi. Nitko vam nije kriv što ste opsjednuti kroatomanijom, dok da stalno ne podmećete i ne gurate nos preko plota, za vas nitko od normalnih Hrvata ne bi hajao

Kuku lele. Možeš ti da sjereš, ali ne i digitalna anketa:

https://www.youtube.com/playlist?list=PLjJKYrJnh90UfLQvBw2-naO_lMBYUGHLM

 

[Urvan Hroboatos]

Kuku lele. Možeš ti da sjereš, ali ne i digitalna anketa:

https://www.youtube.com/playlist?list=PLjJKYrJnh90UfLQvBw2-naO_lMBYUGHLMPogledajte prilog 1566039

Što i jest potvrda da je slušanje tih cajki u Hrvata privremena patologija, a ne normalno stanje. Ta patologija ima bar tri uzroka:

* porast polupismenih, budući da je u odnosu na 1990. broj onih koji nisu završili ni osnovnu školu prastao 3 puta. Jednostavno, idiotizacija prosjeka.

* kratkovidna i grabežljiva politika glazbenih menažera koji su nizom poteza praktički uništili hrvatske proizvođače hitova. To ne bih znao, jer me inače glazba, a kamoli popularna, ne zanima previše, no istraživanja to pokazuju. Jednostavno, domaćih hrvatskih pjevača i sl. praktički i nema u odnosu na doba pred 10-15 godina, i to zbog tržišne manipulacije domaćih poslovnjaka u tom području, vođenih ne nekom teškom urotom, nego kratkovidnom glupošću.

* anacionalna politika u medijskoj kulturi doskorašnjih vlada, koja je, umjesto da odpili sva dodijavanja lijevo-protuhrvatske ekipe oko Perkovića Thompsona, poduzimala sve i sva da ga paralizira i isključi iz medijskog prostora. No, gle čuda- čim je "desni" DP ušao u vladu, odmah se počela puštati inače zabranjivnja glazba MPT-a, a čuo sam i da sprema neki gala koncert. Dakle, pola tih zbivanja nema veze ni s čim autentičnim, nego je dirigirano vladinom politikom.

Uz to treba dodati i generacijski kod idiotizacije, budući da je u svim sferama popularne kulture situacija jednostavno svodiva na jednokratnu potrošnju, pa nitko ne mari za nešto od pred 1 ili 2 godine.

Kao što je rekla neka njemačka poznavateljica, cajke su muzika za idiote. Ja bih dodao i- za generaciju idiota.

 

[Mrkalj]

Što i jest potvrda da je slušanje tih cajki u Hrvata privremena patologija, a ne normalno stanje. Ta patologija ima bar tri uzroka:

* porast polupismenih, budući da je u odnosu na 1990. broj onih koji nisu završili ni osnovnu školu prastao 3 puta. Jednostavno, idiotizacija prosjeka.

* kratkovidna i grabežljiva politika glazbenih menažera koji su nizom poteza praktički uništili hrvatske proizvođače hitova. To ne bih znao, jer me inače glazba, a kamoli popularna, ne zanima previše, no istraživanja to pokazuju. Jednostavno, domaćih hrvatskih pjevača i sl. praktički i nema u odnosu na doba pred 10-15 godina, i to zbog tržišne manipulacije domaćih poslovnjaka u tom području, vođenih ne nekom teškom urotom, nego kratkovidnom glupošću.

* anacionalna politika u medijskoj kulturi doskorašnjih vlada, koja je, umjesto da odpili sva dodijavanja lijevo-protuhrvatske ekipe oko Perkovića Thompsona, poduzimala sve i sva da ga paralizira i isključi iz medijskog prostora. No, gle čuda- čim je "desni" DP ušao u vladu, odmah se počela puštati inače zabranjivnja glazba MPT-a, a čuo sam i da sprema neki gala koncert. Dakle, pola tih zbivanja nema veze ni s čim autentičnim, nego je dirigirano vladinom politikom.

Uz to treba dodati i generacijski kod idiotizacije, budući da je u svim sferama popularne kulture situacija jednostavno svodiva na jednokratnu potrošnju, pa nitko ne mari za nešto od pred 1 ili 2 godine.

Kao što je rekla neka njemačka poznavateljica, cajke su muzika za idiote. Ja bih dodao i- za generaciju idiota.

Mislim da je presudna uloga vaspitanja na liniji Vatroslav Murvar, Dominik Mandić, Benedikta Zelić, Miro Kačić, Urvan Hroboatos.

PS. (Jel) ovo tvoja recenzija: Vatroslav Murvar? Inače, ti si temeljno vaspitan na Murvaru i Miri/Miru Kačiću.

 

[ronhilllol]

Кад смо већ код гомиле гoвaнa, кроатистика је (у покушају да се представи као лингвистика тј. наука, знаност) увела у разликовност језика и самопроцјену необразовних говорника тј. њихов „осјећај”. На страну што тај „самоосјећај” уопће није изворан него је и те како медијски напумпан (не од јуче), но, све и да је изворан, то би отприлике било као кад би Хрвати самосматрали да је мачка ближи род псу него неки чудни пас ког никад нису видјели (рецимо онај голи, без длаке, ваљда мексички) па би такве ствари ваљало уважити и у кроатобиологији.

Ranoslavistička podjela dijalekata južnih Slavena na temelju upitno-odnosnih zamjenica što-ča-kaj je od početka bila neadekvatna i rezultira logičkim crnim rupama poput ovog što si napisao. Zapravo, tako je i osmišljena, po srpskoj mjeri. Da neobrazovanim pojedincima na prvi pogled djeluje logično, kao što i teza da je Zemlja ravna ima smisla svakome tko nije završio prva četri razreda osnovne škole. U stvarnosti, jezik je naravno puno kompleksniji, on se konstantno mijenja, a širi se primarno na temelju političko-kulturnog utjecaja gdje etnička komponenta može igrati malu ili pak nikakvu ulogu - tim manje kada je riječ o bliskim narodima koji govore srodnim dijalektima. Zato Kamerunci govore francuskim i engleskim jezikom, a Azijati u Rusiji ruskim jezikom; zato su i Hrvati, Bošnjani, Crnogorci, Cigani, Vlasi, Srbi i drugi na prostoru Bosanskog Pašaluka govorili štokavskim govorom kojeg su nebrojeno puta nazivali hrvatskim jezikom.

 

[Пилипенда]

Ranoslavistička podjela dijalekata južnih Slavena na temelju upitno-odnosnih zamjenica što-ča-kaj je od početka bila neadekvatna i rezultira logičkim crnim rupama poput ovog što si napisao. Zapravo, tako je i osmišljena, po srpskoj mjeri. Da neobrazovanim pojedincima na prvi pogled djeluje logično, kao što i teza da je Zemlja ravna ima smisla svakome tko nije završio prva četri razreda osnovne škole. U stvarnosti, jezik je naravno puno kompleksniji, on se konstantno mijenja, a širi se primarno na temelju političko-kulturnog utjecaja gdje etnička komponenta može igrati malu ili pak nikakvu ulogu - tim manje kada je riječ o bliskim narodima koji govore srodnim dijalektima. Zato Kamerunci govore francuskim i engleskim jezikom, a Azijati u Rusiji ruskim jezikom; zato su i Hrvati, Bošnjani, Crnogorci, Cigani, Vlasi, Srbi i drugi na prostoru Bosanskog Pašaluka govorili štokavskim govorom kojeg su nebrojeno puta nazivali hrvatskim jezikom.

Сад још само да нађеш било какву везу између наведеног мог уписа и ових твојих мудрословија.

 

[ronhilllol]

Сад још само да нађеш било какву везу између наведеног мог уписа и ових твојих мудрословија.

Temeljna teza rane slavistike koju si prihvatio je pogrešna, na njoj izvodiš pogrešne zaključke i radiš pogrešne usporedbe. Ona stvara oštre podjele jezika(a na temelju te iste teorije pokušavala se napraviti i podjela naroda) tamo gdje podjele nikada nisu postojale. Pa tako u tvojoj usporedbi štokavski i čakavski govori hrvatskog jezika postaju mačka i pas, a štokavski govori srpskog i ruskog jezika postaju istobitni.

Ta podjela je od samog početka bila podvala koja je za cilj imala legitimizaciju srpske otimačine.

 

[Urvan Hroboatos]

Ranoslavistička podjela dijalekata južnih Slavena na temelju upitno-odnosnih zamjenica što-ča-kaj je od početka bila neadekvatna i rezultira logičkim crnim rupama poput ovog što si napisao. Zapravo, tako je i osmišljena, po srpskoj mjeri. Da neobrazovanim pojedincima na prvi pogled djeluje logično, kao što i teza da je Zemlja ravna ima smisla svakome tko nije završio prva četri razreda osnovne škole. U stvarnosti, jezik je naravno puno kompleksniji, on se konstantno mijenja, a širi se primarno na temelju političko-kulturnog utjecaja gdje etnička komponenta može igrati malu ili pak nikakvu ulogu - tim manje kada je riječ o bliskim narodima koji govore srodnim dijalektima. Zato Kamerunci govore francuskim i engleskim jezikom, a Azijati u Rusiji ruskim jezikom; zato su i Hrvati, Bošnjani, Crnogorci, Cigani, Vlasi, Srbi i drugi na prostoru Bosanskog Pašaluka govorili štokavskim govorom kojeg su nebrojeno puta nazivali hrvatskim jezikom.

Sve je u biti razrješivo s tim da se radi o kulturnopovijesno diferenciranim jezicima - i to jasno diferenciranima- dok su priče o narječjima, dijalektima, izmaštanim etnicitetima..... ili zastrajele, ili ako nisu potpuno za odbacivanje, ispadaju sekundarnima. No, da se to pojmilo, potrebna je umna možnost koju većina nema.

Razloženo je ovdje, no to ne ide kod njih...

 

[Пилипенда]

Temeljna teza rane slavistike koju si prihvatio je pogrešna, na njoj izvodiš pogrešne zaključke i radiš pogrešne usporedbe. Ona stvara oštre podjele jezika(a na temelju te iste teorije pokušavala se napraviti i podjela naroda) tamo gdje podjele nikada nisu postojale. Pa tako u tvojoj usporedbi štokavski i čakavski govori hrvatskog jezika postaju mačka i pas, a štokavski govori srpskog i ruskog jezika postaju istobitni.

Ta podjela je od samog početka bila podvala koja je za cilj imala legitimizaciju srpske otimačine.

Јеси ти сигуран да одговараш мени, а не неком другом с ким си ме помијешао?

 

[Casual Observer]

Враг си га припетил, па кај ми по сред Радојке смрдијеш с некаквим кајкавским бедачекима?! Болше си га чкоми!

Zašto? Čovek treba da pogleda istini u oči: svi stari hrvatski dokumenti iz doba kad je Hrvatska bila nezavisna država pod domaćim kraljevima su bez izuzetka čakavski.

 

[Пилипенда]

Zašto? Čovek treba da pogleda istini u oči: svi stari hrvatski dokumenti iz doba kad je Hrvatska bila nezavisna država pod domaćim kraljevima su bez izuzetka čakavski.

Госпу ти блажену, па рич нисан река контра чакавског!

 

[Casual Observer]

Da, i dobra je.

No, sad malo predavanje iz teorije i estetike muzike, kao i subjektivni stav.

Glavni teoretičari dijele muziku u 3 kategorije s međustupnjevima

1. muzika kod koje se čuje sam duh muzike i koja je iznad emocija. To su npr, Bach misa u h molu, Beethoven zadnji kvarteti, Brahms Njemački requiem. Tu su i kompozicije koje imaju pomiješanu čistu muziku i sublimne emocije- npr. Beethovenova 5.
Tu nema nijedne popularne skladbe.

2. muzika koja je oko emocija, dakle psihološki - radost, tuga. Tu je najjači Čajkovski, a i većina romantičara kao Chopin ili Liszt. Wagner i Schubert su između te i prve kategorije.

Tu spada većina kanonskih rock i drugih popularnih, te etno muzika.

3. muzika koja navodi na ples i nekakvo gibanje i razigranost. Npr. cayun itd., ali i sl. Neke, kao Dixie i sl. su između 2. kategorije i ove. Tu je i zabavna popularna pjevna muzika na svim jezicima.

Subjektivno, preferiram sjevernjačku, teutonsko-keltsku glazbu prema južnoj, mediteranskoj, zbog jače ekspresivnosti i "dubine". I u okviru iste nacionalne kulture, npr. ruske, Dostojevski je "sjevernjak", a Čehov-"južnjak".

No, ne vidim zašto bi se netko odricao bilo koje vrste, iako preferira neku posebnu. No osbno, vid blistoka kao legendarna Umm Kulthum mi jednostavno ne leži:

Zapaža se da ti teorija muzike nekako bolje leži nego istorija i filologija…

 

[ronhilllol]

Ovo je toliko odvojeno od stvarnosti da nije vredno komentara. Savremena lingvistika isključuje svaku mogućnost razvoja kajkavskog dijalekta iz bilo kakvog hipotetičkog dijalekta - zajednickog pretka sa štokavskim i čakavskim: sva tri su se razvila direktno iz praslovenskog.

Kad shvatiš da je podjela dijalekata, a posljedično nacionalnih jezika i naroda po pozdravu bok/ ćao/ zdravo ili po biljci iz roda mahunarki grah/ pasulj/ fižol jednako legitimna i ispravna kao podjela po upitu što/ ča/ kaj, onda možemo nastaviti razgovor. Ugodnu večer želim.

 

[Casual Observer]

Kad shvatiš da je podjela dijalekata, a posljedično nacionalnih jezika i naroda po pozdravu bok/ ćao/ zdravo ili po biljci iz roda mahunarki grah/ pasulj/ fižol jednako legitimna i ispravna kao podjela po upitu što/ ča/ kaj, onda možemo nastaviti razgovor. Ugodnu večer želim.

Kakav “argument”: i samom ti je kristalno jasno da se kajkavski i čakavski i međusobno i u odnosu na štokavski razlikuju po mnogo čemu, ne samo po korišćenju različitih upitnih zamenica kaj, ča i što/šta.

Jadno.

 

[ronhilllol]

Kakav “argument”: i samom ti je kristalno jasno da se kajkavski i čakavski i međusobno i u odnosu na štokavski razlikuju po mnogo čemu, ne samo po korišćenju različitih upitnih zamenica kaj, ča i što/šta.

Jadno.

Nisi ništa shvatio. Argument nije da razlike ne postoje - razlike postoje, i unutar samih dijalekata, jer se jezik konstantno mijenja. Koruški kajkavski je znatno drugačiji od zagorskog kajkavskog, istarski čakavski je opet drugačiji od splitske čakavice, a hercegovačka štokavica je pak drugačija od makedonske, koja je također bitno drugačija od ruske štokavice.

Argument je da kriterij po kojem su dijalekti grupirani, u ovom slučaju je to upitno odnosna zamjenica, klasificira dijalekte nedadekvatno i lako stvara pogrešan dojam srodnosti i oprečnosti određenih govora. Na taj način, govori poput Karnarutićeve zadarske čakavice (lijevo, Vazetje Sigeta grada, 1584.) i Zlatarićeve dubrovačke štokavice( desno, U smrt Kate svoje sestre, ~1597.), umjetno su odvojeni iako su oba pisca svoj jezik nazivali hrvatskim imenom, a njihovi dijalekti su lako razumljivi i nama danas.

Da je ova dijalektalna klasifikacija ostala u domeni lingivstike, to bi već nekako i moglo proći. Ali od samog početka korištena je kao političko oružje za legitimizaciju krađe jezika, kulturne baštine, teritorija, i samog identiteta hrvatskog naroda. Temelj velikosrpske ideologije i srž svih problema na ovim prostorima je ta proizvoljno stvorena dijalektalna podjela koja nema nikakvu podlogu u stvarnosti.

 

[Mrkalj]

Nisi ništa shvatio. Argument nije da razlike ne postoje - razlike postoje, i unutar samih dijalekata, jer se jezik konstantno mijenja. Koruški kajkavski je znatno drugačiji od zagorskog kajkavskog, istarski čakavski je opet drugačiji od splitske čakavice, a hercegovačka štokavica je pak drugačija od makedonske, koja je također bitno drugačija od ruske štokavice.

Argument je da kriterij po kojem su dijalekti grupirani, u ovom slučaju je to upitno odnosna zamjenica, klasificira dijalekte nedadekvatno i lako stvara pogrešan dojam srodnosti i oprečnosti određenih govora. Na taj način, govori poput Karnarutićeve zadarske čakavice (lijevo, Vazetje Sigeta grada, 1584.) i Zlatarićeve dubrovačke štokavice( desno, U smrt Kate svoje sestre, ~1597.), umjetno su odvojeni iako su oba pisca svoj jezik nazivali hrvatskim imenom, a njihovi dijalekti su lako razumljivi i nama danas.

Pogledajte prilog 1574584Pogledajte prilog 1574589
Da je ova dijalektalna klasifikacija ostala u domeni lingivstike, to bi već nekako i moglo proći. Ali od samog početka korištena je kao političko oružje za legitimizaciju krađe jezika, kulturne baštine, teritorija, i samog identiteta hrvatskog naroda. Temelj velikosrpske ideologije i srž svih problema na ovim prostorima je ta proizvoljno stvorena dijalektalna podjela koja nema nikakvu podlogu u stvarnosti.

Zlatarić svoj jezik ne zove hrvatskim, to smo raspravili i bilo bi pošteno da ne ponavljaš laži.

 

[ronhilllol]

Zlatariš svoj jezik ne zove hrvatskim, to smo raspravili i bilo bi pošteno da ne ponavljaš laži.

Naravno da svoj jezik naziva hrvatskim, to uopće nije predmet rasprave.

 

[Mrkalj]

Naravno da svoj jezik naziva hrvatskim, to uopće nije predmet rasprave.

To samo govori koliko je autistično i mizerno ponašanje današnjih kroatista. Zlatarić Jurju Zrinskom piše da mu je preveo Elektru na njegov hrvatski (zato što mu je Zrinski primio brata u službu), a Zrinski mu odgovara kako mu i nije baš čitljiv taj "dalmatinski jezik".

 

[ronhilllol]

To samo govori koliko je autistično i mizerno ponašanje današnjih kroatista. Zlatarić Jurju Zrinskom piše da mu je preveo Elektru na njegov hrvatski (zato što mu je Zrinski primio brata u službu), a Zrinski mu odgovara kako mu i nije baš čitljiv taj "dalmatinski jezik".

Ostavi se ćorava posla. Ne ide ti ovo.