ИСТОРИЈА СРПСКЕ ПРАВОСЛАВНЕ ЦРКВЕ

питање канонске јурисдикције над ''дијаспором'' у православном свету изазива бројна спорења. то је једна од тема будућег васељенског сабора.

Uzgred, ima li ikakva saznanja o tome kada će se više konačno održati?

Свети Сава је рукоположен за архиепископа Србије, не Жиче. зато се Жича не помиње ни у српским ни у грчким изворима као део титуле наших црквених поглавара, као што се не помиње ни Пећ.

Da, u pravu si - moja greška.
 
њен званични назив у то време је био - Српска Православна Црква Краљевине СХС (''Гласник'' бр.1 од 14. јула 1920.)

Eto, jasno je.

иначе, многе помесне цркве у свом имену имају придев ''аутокефална''.

Naravno, ali ona formulacija je rogobatna u svakom slučaju i ima konkretnu namenu - da istakne kako jedan status institucije više ne postoji i da je drugi status na snazi (ujedinjenje više institucija u jednu, status te nove crkve i sl.)
 
Uzgred, ima li ikakva saznanja o tome kada će se više konačno održati?

Da, u pravu si - moja greška.

Jedna od poslednjih pripremnih komisija koja je raspravljala o diptisima, nije uspela da nađe konsenzus i tu se stvar završila.
Naravno, posle toga su svi izjavili da imaju dobru volju i nadu da će sve biti u redu i da će se sabor ubrzo održati... :)

Ja se nisam bavio izvorima. Stvarno nisam znao ni da je reč Srbija postojala u vreme Svetog Save, a kamoli da je on bio arhiepiskop Srbije... :)

Gde mogu to da pogledam?
Hvala!
 
Da, u pravu si - moja greška.

истини на вољу, цариградски Патријарх Мелетије IV се у свом канонском писму од 24. februara 1922. обраћа Патријарху Димитрију као ''најблаженијем Патријарху Београда и целог Краљевства Срба, Хрвата и Словенаца''. ако неко пронађе цео текст тог писма, било би добро да га постави на тему.. а ваљало би видети и какву титулу поглавар СПЦ има у диптиху Васељенске Патријаршије.

с друге стране, у указу којим је утврђена титула стоји да се ''поглавар васпостављене Српске Патријаршије, пријемник Трона Светог Саве, првог Архиепископа и Просветитеља Српског, Арсенија, Данила I, Јанићија, Макарија, Гаврила, Арсенија Чарнојевића и осталих великих патријараха зове- Српски Патријарх Православне Цркве Краљевине Срба, Хрвата и Словенаца'' (''Гласник“ бр. 5 од 14. септембра 1920).
 
Poslednja izmena:
истини на вољу, цариградски Патријарх Мелетије IV се у свом канонском писму од 24. februara 1922. обраћа Патријарху Димитрију као ''најблаженијем Патријарху Београда и целог Краљевства Срба, Хрвата и Словенаца''. ако неко пронађе цео текст тог писма, било би добро да га постави на тему.. а ваљало би видети и какву титулу поглавар СПЦ има у диптиху Васељенске Патријаршије.

Eto ko zna znanje! :)
Svesveti Meletije zna znanje! :D Obavezno na početku ide sedište crkve...

с друге стране, у указу којим је утврђена титула стоји да се ''поглавар васпостављене Српске Патријаршије, пријемник Трона Светог Саве, првог Архиепископа и Просветитеља Српског, Арсенија, Данила I, Јанићија, Макарија, Гаврила, Арсенија Чарнојевића и осталих великих патријараха зове- Српски Патријарх Православне Цркве Краљевине Срба, Хрвата и Словенаца'' (''Гласник“ бр. 5 од 14. септембра 1920).

A eto, naravno, mi ipak na kraju zabiberimo stvar kako ne treba (da ne kažem neku težu reč za "pokvariti nešto" :D )...
 
Kao prvo, posjedovanje grba ne znači da je nužno neko pravno lice. Ne znam zašto to spominješ?

Kao drugo, ne znam što si htio reći. Da svako ko je pravno lice predstavlja autokefalnu pomjesnu pravoslavnu Crkvu???

Ne nego velim zato ne bi bila CPC autokefalna kad su je takvu priznavale sve druge crkve. Grb može imati svako fizičko i pravno lice ne postioje grbovi izmišljenih lica što znači da je CPC postojala.
 
Poslednja izmena:
Ne nego velim zato ne bi bila CPC autokefalna kad su je takvu priznavale sve druge crkve. Grb može imati svako fizičko i pravno lice ne postioje grbovi izmišljenih lica što znači da je CPC postojala.

FORMICe, postoje dokazi da su je druge Crkve smatrale za autokefalnu, što naravno treba uvažiti. Međutim, sam čin priznanja, kroz kolokvijalan govor i jedan tomos, ali koji se pak ne tiče same Crnogorske crkve, već nečeg drugog, ne ukazuje na ono o čemu pričam. Ne zaboravi da ne postoji nijedan dokumenat formalnog priznanja autokefalnosti, odnosno davanja dotičnog Crnogorskoj crkvi. Pomjesne Crkve i svi arhijereji širom svijeta su smrtnici i nisu nepogrešivi ljudi. Jedno vrijeme je, zahvaljujući ruskoj propagandi, zaista čak postojalo uvjerenje da je Crnogorska mitropolija bila autokefalna - pa ni SPC u doba Kraljevine Jugoslavije nije to sporila. Tek kasnije, kada se stvar istražila, ukazano je da to nije tačno, a evo danas smo došli do malo obrnute situacije, u kojoj se odveć poznate činjenice predstavljaju kao nekakve novine, koje navodno ranije nisu bile poznate (a zapravo su davno poznate tvrdnje koje su tek relativno nedavno bile opovrgnute - sasvim obrnuto!).

Evo, vidi, u tomosu SPC iz 1922. godine stoji da je i Karlovačka crkva bila autokefalna, isto kao i crnogorska. I za Karlovačku crkvu, odnosno Srpsku crkvu u Habsburškoj monarhijim, može se naći pregršt dokaza prema kojima bismo mogli pretpostaviti da je bila autokefalna. A je li bila? Pa nije. E, isto tako što ona nije bila autokefalna - u tom svjetlu bi trebalo gledati i na tomos prema kome je pak i Crnogorska crkva navodno autokefalna...

Ne razumijem što ti znači to sa grbom?!? Naravno da postoje izmišljeni grbovi. Jesi li čuo za Ilirske grbovnike? Sigurno da jesi...

P. S. Nemoj upotrebljavati skraćenicu CPC. Mi ne govorimo o Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, koja postoji od 1993. godine, već o jednoj različitoj instituciji u drugačijem vremenskom periodu.
 
како једна Црква може бити аутокефална кад не може сама ''посветити'' свог епископа, него он за то мора ићи у другу Цркву?! ако би се прихватило такво становиште, онда је свака епархија уједно и аутокефална Црква, што је нонсенс. епископ је део оне Цркве у којој су га рукоположили, јер једна Црква сме да поставља епископе само на оне катедре које сматра својим канонским подручјем.
 
FORMICe, postoje dokazi da su je druge Crkve smatrale za autokefalnu, što naravno treba uvažiti. Međutim, sam čin priznanja, kroz kolokvijalan govor i jedan tomos, ali koji se pak ne tiče same Crnogorske crkve, već nečeg drugog, ne ukazuje na ono o čemu pričam. Ne zaboravi da ne postoji nijedan dokumenat formalnog priznanja autokefalnosti, odnosno davanja dotičnog Crnogorskoj crkvi. Pomjesne Crkve i svi arhijereji širom svijeta su smrtnici i nisu nepogrešivi ljudi. Jedno vrijeme je, zahvaljujući ruskoj propagandi, zaista čak postojalo uvjerenje da je Crnogorska mitropolija bila autokefalna - pa ni SPC u doba Kraljevine Jugoslavije nije to sporila. Tek kasnije, kada se stvar istražila, ukazano je da to nije tačno, a evo danas smo došli do malo obrnute situacije, u kojoj se odveć poznate činjenice predstavljaju kao nekakve novine, koje navodno ranije nisu bile poznate (a zapravo su davno poznate tvrdnje koje su tek relativno nedavno bile opovrgnute - sasvim obrnuto!).

Evo, vidi, u tomosu SPC iz 1922. godine stoji da je i Karlovačka crkva bila autokefalna, isto kao i crnogorska. I za Karlovačku crkvu, odnosno Srpsku crkvu u Habsburškoj monarhijim, može se naći pregršt dokaza prema kojima bismo mogli pretpostaviti da je bila autokefalna. A je li bila? Pa nije. E, isto tako što ona nije bila autokefalna - u tom svjetlu bi trebalo gledati i na tomos prema kome je pak i Crnogorska crkva navodno autokefalna...

Ne razumijem što ti znači to sa grbom?!? Naravno da postoje izmišljeni grbovi. Jesi li čuo za Ilirske grbovnike? Sigurno da jesi...

P. S. Nemoj upotrebljavati skraćenicu CPC. Mi ne govorimo o Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, koja postoji od 1993. godine, već o jednoj različitoj instituciji u drugačijem vremenskom periodu.

Pa ako su ostale pomjesne pravoslavne crkve smatrale u nekom istorijskom periodu Crnogorsku crkvu kao autokefalnu i tako se ophodili prema njoj, i to je još konstantovano u tomosu Vaseljenske patrijaršije iz 1922. godine, onda je više nego jasno da je Crnogorska crkva tada u tom periodu bila autokefalna. To je kao da sada kažeš da državu Monako priznaju sve države na svijetu i priznaju je kao takvu, ali da ona ipak nije država? E pa priznaju je jer zaista jeste država.
Pitaš da li je zaista i bila autokefalna? Naravno da jeste, jer njen poglavar nije bio zavistan od nekog drugog crkvenog poglavara koji bi u molitvama bio spominjan prije crnogorskog mitropolita. Avtos - svoj, kefalos - glava.
 
како једна Црква може бити аутокефална кад не може сама ''посветити'' свог епископа, него он за то мора ићи у другу Цркву?! ако би се прихватило такво становиште, онда је свака епархија уједно и аутокефална Црква, што је нонсенс. епископ је део оне Цркве у којој су га рукоположили, јер једна Црква сме да поставља епископе само на оне катедре које сматра својим канонским подручјем.

Ne, nisi u pravu. Posvećenje episkopa nema veze sa autokefalnošću. Kad bi to tako bilo onda je Crnogorska crkva od Petra II Petrovića Njegoša bila dio Ruske crkve jer su ruski mitropoliti rukopolagali neke crnogorske mitropolite? A znamo da nije, jer nije Ruski sveti sinod davao saglasnost na izbor cnogorskih mitropolita, što bi bio slučaj da je Crnogorska mitropolija bila njen dio.
Svaka eparhija nije autokefalana, ali naravno da to može postati u slučaju nekih istorijskih turbulencija.
 
Pitaš da li je zaista i bila autokefalna? Naravno da jeste, jer njen poglavar nije bio zavistan od nekog drugog crkvenog poglavara koji bi u molitvama bio spominjan prije crnogorskog mitropolita. Avtos - svoj, kefalos - glava.

тачно да није био зависан. или још прецизније- био је фактички независан (потпуно самосталан)- што значи да није учествовао у раду било ког помесног синода. међутим, Православна Црква није устројена по монархијском принципу Римокатоличке, него је епископална, што значи да има своју пуноћу у епископу- ubi episcopus, ibi ecclesia (где је епископ ту је Црква). у том смислу сваки епископ јесте аутокефалос. а шта је онда аутокефалност у сфери канонског права? па то је могућност да синод једне помесне Цркве сам ''посвећује'' свог провојерарха.

Митрополија Црногорско-приморска, иако је била фактички самостална, није била и канонски аутокефална, јер то није ни било могуће.

иначе, презвитери у богослужењу помињу само свог епископа (оног који им је надлежан), не и друге. а епископ помиње предстојатеља помесне Цркве- оне у којој је рукоположен.
 
Напротив, придев "српски" мора да остане у имену цркве, јер управо је њен челник - патријарх српског народа, а не патријарх Пећи, Београда, или Србије. Ако није српски, није ни патријарх, већ само - архиепископ пећки.

Upravo je to greška (istina ne novijeg vremena) - patrijarsi, arhiepiskopi, mitropoliti po kanonima su duhovne starješine nad pastvom na određenoj kanonskoj teritoriji, a ne nekog naroda ponaosob. To je klasični etnofiletizam koji bi trebao biti suprotan duhu i suštini crkve.
Inače istina je da je pod Osmanskim carstvom Pećka patrijaršija bila nacionalna institucija srpskog naroda, i da je u titulama tada često stojalo i da je pećki patrijarh zapravo srpski patrijarh (uz čitav niz varijacija titula), a i ta titula je tapravo transformisana iz riječi "Srbljem" u patrijarhovoj tituli koja je bila istorijski odraz dok je on bio patrijarh u vrijeme carstva i tu je taj pojam bio politički, a ne etnički ili narodonosni, što će kasnije postati.
Ali valjda bi danas crkva trebala da ispravi te greške iz prošlosti. Naravno u tituli patrijarha zaista može, da ostane pridjev "patrijarh srpski" kao istorijska titula, ali naziv crkve bi se trebao promjeniti, ili eventualno usvojiti alternativni naziv kao što je slučaj sa Ruskom pravoslavnom crkvom koja koristi i drugo zvanično službeno ime - Moskovski patrijarhat (koji se isključivo koristi kao ime crkve van Rusije). Uostalom četiri stare pravoslavne patrijaršije su upravo nazvane po imenima svojih sjedišta: Carigradska (Vaseljenska), Aleksandrijska, Antiohijska i Jerusalimska patrijaršija, tako da ne vidim nižta loše u tome da se Srpska pravoslavna crkva preimenuje u Pećku ili Beogradsku patrijaršiju.
 
тачно да није био зависан. или још прецизније- био је фактички независан (потпуно самосталан)- што значи да није учествовао у раду било ког помесног синода. међутим, Православна Црква није устројена по монархијском принципу Римокатоличке, него је епископална, што значи да има своју пуноћу у епископу- ubi episcopus, ibi ecclesia (где је епископ ту је Црква). у том смислу сваки епископ јесте аутокефалос. а шта је онда аутокефалност у сфери канонског права? па то је могућност да синод једне помесне Цркве сам ''посвећује'' свог провојерарха.

Митрополија Црногорско-приморска, иако је била фактички самостална, није била и канонски аутокефална, јер то није ни било могуће.

иначе, презвитери у богослужењу помињу само свог епископа (оног који им је надлежан), не и друге. а епископ помиње предстојатеља помесне Цркве- оне у којој је рукоположен.

Očito je da ovdje postoje dvije ravni - kanonska i politička.
U političkoj ravni Crnogorska crkva je nesumnjivo bila autokefalna - znači bila je potpuno samostalan subjekat potpuno ravnopravan sa drugim pomjesnim crkvama. A to je odraženo u tome da su je ostale pomjesne kanonske pravoslavne crkve smatrale za autokefalnu i prihvatale je u svoju zajednicu kao organski dio pravoslavne crkve.
Što se tiče kanonske ravni onda ona nije bila autokefalna jer nije imala tri episkopa na svojoj teritoriji koji bi mogli da sami rukopolažu svog poglavara. Ali kad bi gledali isključivo "kanonsku stranu medalje" onda Crnogorsku crkvu možda ne možemo uopšte nazvati i pravoslavnom jer su njeni svještenici išli u rat, nosili su oružje, nisu brijali brade, nisu nosili mantije već narodna odjela, nerijetko nisu postili, pojednostavljivali su crkvene obrede, crkveni objekti su bili zapušteni itd. To je sve u suprotnosti sa kanonima pravoslavne crkve, ali sve to možemo pravdati vanrednim prilikama pa tako možemo na isti način pravdati i nepostojanje tri eparhije na tako maloj teritoriji.
 
Ne, nisi u pravu. Posvećenje episkopa nema veze sa autokefalnošću.

наравно да има :)
ево како је Српска Црква добила аутокефалност, речима Доментијана, Савиног биографа:

''И пун свакога богоразумија ... испроси благослов од часнога патријарха и од свега сабора васељенскога, да више не иде други архиепископ у васељену на освећење, но само његово помињање међу првима, и да самоосвећено буде отачаство његово као што је Божјом помоћу и самодржавно. По истом чину и ово сатвори, да је са обе стране безбрижно, но да се састане тај сам архиепископ са сабором својих епископа, и тако да освећују себи архиепископа.''
http://domentijanmyblog.wordpress.com/

Kad bi to tako bilo onda je Crnogorska crkva od Petra II Petrovića Njegoša bila dio Ruske crkve jer su ruski mitropoliti rukopolagali neke crnogorske mitropolite? A znamo da nije, jer nije Ruski sveti sinod davao saglasnost na izbor cnogorskih mitropolita, što bi bio slučaj da je Crnogorska mitropolija bila njen dio.

наравно да јесте била део Руске Цркве, јер је Руска Црква освећивала црногорске митрололите. и наравно да је њен Синод давао сагласност, јер да није био сагласан, не би га ни рукоположио. чим је добио грамату од руског Синода, њихов је и владика.

Svaka eparhija nije autokefalana, ali naravno da to može postati u slučaju nekih istorijskih turbulencija.

наравно да не може.
 
Očito je da ovdje postoje dvije ravni - kanonska i politička.
U političkoj ravni Crnogorska crkva je nesumnjivo bila autokefalna - znači bila je potpuno samostalan subjekat potpuno ravnopravan sa drugim pomjesnim crkvama. A to je odraženo u tome da su je ostale pomjesne kanonske pravoslavne crkve smatrale za autokefalnu i prihvatale je u svoju zajednicu kao organski dio pravoslavne crkve.
Što se tiče kanonske ravni onda ona nije bila autokefalna jer nije imala tri episkopa na svojoj teritoriji koji bi mogli da sami rukopolažu svog poglavara. Ali kad bi gledali isključivo "kanonsku stranu medalje" onda Crnogorsku crkvu možda ne možemo uopšte nazvati i pravoslavnom jer su njeni svještenici išli u rat, nosili su oružje, nisu brijali brade, nisu nosili mantije već narodna odjela, nerijetko nisu postili, pojednostavljivali su crkvene obrede, crkveni objekti su bili zapušteni itd. To je sve u suprotnosti sa kanonima pravoslavne crkve, ali sve to možemo pravdati vanrednim prilikama pa tako možemo na isti način pravdati i nepostojanje tri eparhije na tako maloj teritoriji.

ово си све тачно и лепо рекао, и с тим се слажем.
 
наравно да јесте била део Руске Цркве, јер је Руска Црква освећивала црногорске митрололите. и наравно да је њен Синод давао сагласност, јер да није био сагласан, не би га ни рукоположио. чим је добио грамату од руског Синода, њихов је и владика.

Nije Crnogorska crkva nikada bila dio Ruske crkve. Evo šta kaže sam Petar I 1804. godine:

"Зар они не знају, да власт руског Синода не излази изван граница руске државе? Па и сами четверопрестони патријарси не могу тога од нас тражити, будући славено-илирски народи изодавно имају свога архијереја. При свему томе што сада, због турских насиља, немамо патријарха, али имамо доста благочестивих архијереја и слободу у црквеним пословима."

(др. Ђоко Слијепчевић, Историја СПЦ, том други, страна 242, Душан Вуксан, Петар I. Петровић-Његош, страна107)

Evo i zaključaka sa Opštecrnogorskog zbora održanog 13. I 1804. godine, na kojem je napisano protestno pismo ruskom caru Aleksandru I, koje je potpisao guvernadur Vukolaj Radonjić i ostali glavari:

"Naš mitropolit nikada nije bio pod zapovijesti ruskog Sinoda, nego samo pod pokroviteljstvom Vašeg imperatorskog Veličanstva, a i to pod moralnim, i to tako da do sad nijesmo bili ni od koga branjeni: mjesto silne odbrane počinjemo trpjeti silno gonjenje. Sveti Sinod nema nikakvog prava nad arhijerejima, koji nijesu podvlasni, izvan predjela ruskih granica, đe je njihova vlast, i po ovome s našim arhipastirom nema nikakva posla"

Milorad Medaković, "Povjesnica Crne Gore od najstarijeg vremena do 1830. ", Zemun, 1850. , str. 151-155; Jan Vaclik, "Suverenitet Crne Gore i savremeno međunarodno pravo u Evropi", CID, Podgorica, 1996. , str. 144-150.

U pismu "Praviteljstva suda crnogorskog i brdskog" ruskom oficiru Marku Iveliću, sa Cetinja 3. jula 1804. godine, kaže se ovo:

"Naš gospodin Mitropolit ostao je sam za sebe u ovdašnjoj crkvi, nezavisan ni od kakve vlasti."

Zapisi", knjiga XXII, sv. 5, Cetinje, 1939. ; Dimitrije Milaković, "Istorija Crne Gore", Pančevo, 1860. , str. 180-185. ; Jan Vaclik, navedeno djelo, str. 144-150.

наравно да не може.

Griješiš. Naravno da može. Imaš primjer sa Sinajskom crkvom koju je Peti Vaseljenski sabor ubrojio u red autokefalnih crkava, iako je rukopoloženje Sinajskog arhiepiskopa vršio jerusalimski patrijarh (upravo zbog toga što ta autokefalna crkva nije imala tri episkopa). Kasnije će tu autokefalnost izgubiti i postaće autonomna crkva najprije u okviru Vaseljenske, a kasnije Jerusalimske patrijaršije.
 
Pa ako su ostale pomjesne pravoslavne crkve smatrale u nekom istorijskom periodu Crnogorsku crkvu kao autokefalnu i tako se ophodili prema njoj, i to je još konstantovano u tomosu Vaseljenske patrijaršije iz 1922. godine, onda je više nego jasno da je Crnogorska crkva tada u tom periodu bila autokefalna. To je kao da sada kažeš da državu Monako priznaju sve države na svijetu i priznaju je kao takvu, ali da ona ipak nije država? E pa priznaju je jer zaista jeste država.
Pitaš da li je zaista i bila autokefalna? Naravno da jeste, jer njen poglavar nije bio zavistan od nekog drugog crkvenog poglavara koji bi u molitvama bio spominjan prije crnogorskog mitropolita. Avtos - svoj, kefalos - glava.

CR; posmatram isključivo sa stanovišta kanonskog prava. Nisam raspravljao baš eksplicitno o politici.

Dobro, Crnogorska mitropolija je bila nezavisna. Ali nije bila autokefalna. Da bi Crkva bila autokefalna, ona mora imati najmanje 4 episkopa, odnosno 3 koja bi pak posvećivala svoga poglavara. Posljednji poglavar Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, Mitrofan Ban, bio je rukopoložen u Ruskoj pravoslavnoj crkvi. Kakva je to Crkva čiji je gospodar nezavisan od drugih crkvenih poglavara, ali pak mora za hirotoniju ići u druge Crkve i zavisno od njih tu poziciju i preuzeti? Ne znam da li postoji još bilo koji izuzetak na svijetu, da ne ispunjava ovaj uslov, a da ga smatramo za autokefalnu Crkvu.

Stoga, treba izbjegavati upotrebu autokefalna. Ne može se na to tako pragmatično gledati - Crnogorska mitropolija jeste na sebe gledala kao da je bila autokefalna, ali ona to ipak nije bila.

Na zahtjev mitropolita Amfilohija, Ruska pravoslavna crkva je izdala jedan dokument kojim je objasnila da ona nikada nije uručila autokefaliju Crnogorskoj crkvi, te da ona u periodu 1766-1920 nikako nije mogla biti autokefalna. U njemu stoji otprilike to što je S&W napisao.

Inače, uslove autokefalnog položaja ne ispunjava čak ni CPC - podsjetiću, Mihailo Dedeić je bio rukopoložen u Sofiji, od strane patrijarha raskolničke alternativne Bugarske pravoslavne crkve.

Kanonsko pravo, koje se razvija već više od 1.700 godina, mislim da je malo uređenije od labavog međunarodnog prava. :mrgreen: Da li priznanje kao sam čin nužno potvrđuje autokefalnost? Ne. Američku pravoslavnu crkvu ne priznaje niti jedna od istočnih Patrijaršija, pa eto recimo ne priznaje je ni SPC. A da li to znači da ona nije autokefalna? Naravno da ne. A pri tome ne priznaje je čak ni Prva među jednakima, Vaseljenska patrijaršija.
Crnogorska crkva nije nikada od Majke crkve dobila autokefaliju, te je stoga nije mogla ni imati. Ona je početkom XX st. formirana pod ličnim okriljem knjaza odnosno kralja Nikole, a on nije Majka crkva. :mrgreen:

Osim toga, tomos iz 1922. godine jasno pokazuje ono o čemu pričam - ponoviću, je li Karlovačka crkva bila autokefalna? Ona se spominje paralelno sa Crnogorskom. E sada, to što autor tog tomosa to nije znao neke stvari, jednostavno ne može odjednom učiniti određenu Crkvu autokefalnom...
 
FORMICe, postoje dokazi da su je druge Crkve smatrale za autokefalnu, što naravno treba uvažiti. Međutim, sam čin priznanja, kroz kolokvijalan govor i jedan tomos, ali koji se pak ne tiče same Crnogorske crkve, već nečeg drugog, ne ukazuje na ono o čemu pričam. Ne zaboravi da ne postoji nijedan dokumenat formalnog priznanja autokefalnosti, odnosno davanja dotičnog Crnogorskoj crkvi. Pomjesne Crkve i svi arhijereji širom svijeta su smrtnici i nisu nepogrešivi ljudi. Jedno vrijeme je, zahvaljujući ruskoj propagandi, zaista čak postojalo uvjerenje da je Crnogorska mitropolija bila autokefalna - pa ni SPC u doba Kraljevine Jugoslavije nije to sporila. Tek kasnije, kada se stvar istražila, ukazano je da to nije tačno, a evo danas smo došli do malo obrnute situacije, u kojoj se odveć poznate činjenice predstavljaju kao nekakve novine, koje navodno ranije nisu bile poznate (a zapravo su davno poznate tvrdnje koje su tek relativno nedavno bile opovrgnute - sasvim obrnuto!).

Evo, vidi, u tomosu SPC iz 1922. godine stoji da je i Karlovačka crkva bila autokefalna, isto kao i crnogorska. I za Karlovačku crkvu, odnosno Srpsku crkvu u Habsburškoj monarhijim, može se naći pregršt dokaza prema kojima bismo mogli pretpostaviti da je bila autokefalna. A je li bila? Pa nije. E, isto tako što ona nije bila autokefalna - u tom svjetlu bi trebalo gledati i na tomos prema kome je pak i Crnogorska crkva navodno autokefalna...

Ne razumijem što ti znači to sa grbom?!? Naravno da postoje izmišljeni grbovi. Jesi li čuo za Ilirske grbovnike? Sigurno da jesi...

P. S. Nemoj upotrebljavati skraćenicu CPC. Mi ne govorimo o Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, koja postoji od 1993. godine, već o jednoj različitoj instituciji u drugačijem vremenskom periodu.

Sad mi pade na um pa ni SPC nije postojala prije 1922, prije tomosa. Čudna su ta otkrića, kako jedan nardo možer biti u zabludi vjekovima.
 
Sad mi pade na um pa ni SPC nije postojala prije 1922, prije tomosa. Čudna su ta otkrića, kako jedan nardo možer biti u zabludi vjekovima.

Zapravo konstituisana je bila 1920. godine. Tomos o kojem pričamo nije tomos eksplicitno formiranja SPC; već davanja Srpskoj pravoslavnoj crkvi južno-srbijanske eparhije, koje su inače bile pod kanonskom nadležnošću Vaseljenske patrijaršije, a pak uzurpacijom Pravoslavne crkve u Srbiji od 1912. do 1922. godine.

Čudna su ta otkrića, kako jedan nardo možer biti u zabludi vjekovima.

Kakvoj crnoj zabludi vjekovnoj? :dontunderstand: Pokaži mi ijedan dokaz od prije 1920. godine da je neko smatrao da postoji Srpska pravoslavna crkva.
 
CR; posmatram isključivo sa stanovišta kanonskog prava. Nisam raspravljao baš eksplicitno o politici.

I kanonsko pravo je nerijetko u službi politike. Od nje se na žalost ne može pobjeći.

Dobro, Crnogorska mitropolija je bila nezavisna. Ali nije bila autokefalna. Da bi Crkva bila autokefalna, ona mora imati najmanje 4 episkopa, odnosno 3 koja bi pak posvećivala svoga poglavara. Posljednji poglavar Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, Mitrofan Ban, bio je rukopoložen u Ruskoj pravoslavnoj crkvi. Kakva je to Crkva čiji je gospodar nezavisan od drugih crkvenih poglavara, ali pak mora za hirotoniju ići u druge Crkve i zavisno od njih tu poziciju i preuzeti? Ne znam da li postoji još bilo koji izuzetak na svijetu, da ne ispunjava ovaj uslov, a da ga smatramo za autokefalnu Crkvu.

Postojao je izuzetak u Sinajskoj crkvi. Ali evo ti kontrapitanja - da li znaš izuzetak da u nekoj pravoslavnoj crkvi sveštenici nisu nosili brade i mantije, da su nosili oružje, išli u rat, nerijetko nisu poštovali post itd.? Da li znaš pravoslavnu crkvu đe je vjekovima mitropolit bio naslijedna ličnost iz jedne porodice i još je bio na čelu države (da preskočimo Makariosa sa Kipra koji je bio predsjednik države ipak u savremenom dobu)?

Stoga, treba izbjegavati upotrebu autokefalna. Ne može se na to tako pragmatično gledati - Crnogorska mitropolija jeste na sebe gledala kao da je bila autokefalna, ali ona to ipak nije bila.

Nije samo Crnogorska mitropolija sama na sebe gledala kao na autokefalnu crkvu, već su je i sve tadašnje autokefalne pomjesne pravoslavne crkve posmatrale kao ravnopravnu autokefalnu crkvu.
Nije to baš beznačajno. Evo recimo Kosovo danas samo sebe posmatra kao samostalnu državu, i tako ga posmatra još 90-ak država, ali nekih preko 100 država ga ne posmatra kao samostalnu državu, tako da za Kosovo možemno reći da ipak nije država. Ali kada neku državu, kao na promjer Monako, Andoru ili Vatikan baš sve države na svijetu posmatraju kao samostalnu državu - onda nema nikave dileme da je ta država zaista samostalna država, bez obzira što je ona neobična i što njeno unutrašnje državno uređenje ne mora da bude kao u ostalim međunarodno priznatim državama na svijetu.

Na zahtjev mitropolita Amfilohija, Ruska pravoslavna crkva je izdala jedan dokument kojim je objasnila da ona nikada nije uručila autokefaliju Crnogorskoj crkvi, te da ona u periodu 1766-1920 nikako nije mogla biti autokefalna. U njemu stoji otprilike to što je S&W napisao.

Da, Amfilohije je čak tražio da se mijenjaju istorijski dokumenti, zbog današnjeg političko-pravnog položaja SPC poslije raspada SFRJ. A kako se danas i RPC našla raspadom SSSR-a u sličnoj poziciji, interesi su im se poklopili.

Inače, uslove autokefalnog položaja ne ispunjava čak ni CPC - podsjetiću, Mihailo Dedeić je bio rukopoložen u Sofiji, od strane patrijarha raskolničke alternativne Bugarske pravoslavne crkve.

O današnjoj CPC uopšte ne govorim. Ona danas nije prihvaćena i priznata od ijedne kanonske crkve, dok je Crnogorska crkva do 1918. godine upravo bila prihvaćena i tretitrana kao ravnopravna autokefalna pomjesna crkva od svih tadašnjih pomjesnih kanonskih pravoslavnih crkava.

Kanonsko pravo, koje se razvija već više od 1.700 godina, mislim da je malo uređenije od labavog međunarodnog prava. :mrgreen: Da li priznanje kao sam čin nužno potvrđuje autokefalnost? Ne. Američku pravoslavnu crkvu ne priznaje niti jedna od istočnih Patrijaršija, pa eto recimo ne priznaje je ni SPC. A da li to znači da ona nije autokefalna? Naravno da ne. A pri tome ne priznaje je čak ni Prva među jednakima, Vaseljenska patrijaršija.
Crnogorska crkva nije nikada od Majke crkve dobila autokefaliju, te je stoga nije mogla ni imati. Ona je početkom XX st. formirana pod ličnim okriljem knjaza odnosno kralja Nikole, a on nije Majka crkva. :mrgreen:

Koja je to majka crkva Crnogorske crkve? Pećka patrijaršija koja ne postoji od 1766. godine? Ili Vaseljenska patrijaršija koja je nekanonski ukinula Pećku patrijaršiju?
Znači autokefalnu Crnogorsku crkvu je formirao kralj Nikola? A u kojem je statusu bila Pravoslavna crkva u Crnoj Gori prije knjaza Nikole, kojoj je to pomjesnoj pravoslavnoj crkvi bila podložna, odnosno koje je autokefalne pravoslavne crkve bila sastvani dio?
Nisam siguran da Pravoslavnu crkvu u Americi ne priznaje SPC? U svakom slučaju priznaje je u tom statusu Ruska crkva koja joj je podarila autokefalnost, a priznaju je još i Bugarska, Gruzijska, Poljska i Pravoslavna crkva čeških zemalja i Slovačke

Osim toga, tomos iz 1922. godine jasno pokazuje ono o čemu pričam - ponoviću, je li Karlovačka crkva bila autokefalna? Ona se spominje paralelno sa Crnogorskom. E sada, to što autor tog tomosa to nije znao neke stvari, jednostavno ne može odjednom učiniti određenu Crkvu autokefalnom...

Jeste, naravno da je i Karlovačka crkva bila autokefalna - pa to jasno piše u tomosu Vaseljenske patrijaršije, kao i u Ruskoj i Atinskoj sintagmi. Nego šta je bila? Koje je to pomjesne crkve ona tada bila sastavni dio?
 
Poslednja izmena:
Nije Crnogorska crkva nikada bila dio Ruske crkve. Evo šta kaže sam Petar I 1804. godine:

"Зар они не знају, да власт руског Синода не излази изван граница руске државе? Па и сами четверопрестони патријарси не могу тога од нас тражити, будући славено-илирски народи изодавно имају свога архијереја. При свему томе што сада, због турских насиља, немамо патријарха, али имамо доста благочестивих архијереја и слободу у црквеним пословима."

(др. Ђоко Слијепчевић, Историја СПЦ, том други, страна 242, Душан Вуксан, Петар I. Петровић-Његош, страна107)

овде се владика Петар I противи томе што га руске власти сматрају својим подручним архијерејом. и шта он одговара? каже да ми сад ''због турских насиља, немамо патријарха, али имамо доста благочестивих архијереја и слободу у црквеним пословима''. којих то архијереја, кад су сви били под цариградским патријархом? па архијереја Карловачке Митрополије, Цркве у којој је владика Петар и посвећен и у коју, како видиш, и себе убраја.

Evo i zaključaka sa Opštecrnogorskog zbora održanog 13. I 1804. godine, na kojem je napisano protestno pismo ruskom caru Aleksandru I, koje je potpisao guvernadur Vukolaj Radonjić i ostali glavari:

"Naš mitropolit nikada nije bio pod zapovijesti ruskog Sinoda, nego samo pod pokroviteljstvom Vašeg imperatorskog Veličanstva, a i to pod moralnim, i to tako da do sad nijesmo bili ni od koga branjeni: mjesto silne odbrane počinjemo trpjeti silno gonjenje. Sveti Sinod nema nikakvog prava nad arhijerejima, koji nijesu podvlasni, izvan predjela ruskih granica, đe je njihova vlast, i po ovome s našim arhipastirom nema nikakva posla"

Milorad Medaković, "Povjesnica Crne Gore od najstarijeg vremena do 1830. ", Zemun, 1850. , str. 151-155; Jan Vaclik, "Suverenitet Crne Gore i savremeno međunarodno pravo u Evropi", CID, Podgorica, 1996. , str. 144-150.

ово само доказује да је последица одласка црногорских владика у Русију на освећење била та да их је Руска Црква због тога сматрала својим делом- што је и логично, из разлога које сам ти горе већ навео. а логично је и да су се Црногорци опирали.

U pismu "Praviteljstva suda crnogorskog i brdskog" ruskom oficiru Marku Iveliću, sa Cetinja 3. jula 1804. godine, kaže se ovo:

"Naš gospodin Mitropolit ostao je sam za sebe u ovdašnjoj crkvi, nezavisan ni od kakve vlasti."

Zapisi", knjiga XXII, sv. 5, Cetinje, 1939. ; Dimitrije Milaković, "Istorija Crne Gore", Pančevo, 1860. , str. 180-185. ; Jan Vaclik, navedeno djelo, str. 144-150.

то је тачно. па ја и не тврдим да су црногорски митрополити били од неког зависни. ја само тврдим да Митрополија није била канонски аутокефална. око тога смо се већ сложили, па не видим разлога за даљу дискусију.

Griješiš. Naravno da može. Imaš primjer sa Sinajskom crkvom koju je Peti Vaseljenski sabor ubrojio u red autokefalnih crkava, iako je rukopoloženje Sinajskog arhiepiskopa vršio jerusalimski patrijarh (upravo zbog toga što ta autokefalna crkva nije imala tri episkopa). Kasnije će tu autokefalnost izgubiti i postaće autonomna crkva najprije u okviru Vaseljenske, a kasnije Jerusalimske patrijaršije.

грешиш ти. у време Петог Васељенског Сабора на Синају је било неколико епископа. ја знам за оне у Фарану и Раиту (те катедре су и дан данас део титуле архиепископа). не би било лоше да се то питање мало боље проучи пре него што се потегне као аргумент.
 
S&W pravo govori.

Ma haj'te, molim vas, u Crnoj Gori je bio divlji narod, plemenski organizovan - ko bi to uopšte pohvatao sve, a kamoli urazumio i uredio neke stvari? Pa mi smo danas divljaci, a kamoli pre 3 veka :) Dovoljno govori pomenuto ponašanje sveštenstva, stanje bogomolja u to vreme i sl. Ne kažem da je taj narod kriv - okolnosti su bile takve; trebalo je opstati. Da me neko pogrešno ne shvati. Nemam lošu nameru uopšte...
Da ne govorimo sad o našoj marginalnosti čak i danas u svetu, a kamoli tada... :)

Možda sam bio malo grub, ali moja poenta je da je prosto nebitno što je negde u zabačenoj i divljoj pokrajinici Turske tamo neko bio vladika, išao u Rusiju da ga imenuju, što ni od koga drugog nije tražio da ga potvrdi itd. To su vanredne okolnosti - vreme opstanka...

Ono što je bitno da danas crkva u nezavisnoj Crnoj Gori postoji podeljena na nekoliko eparhija, i ako bi trebalo u vreme kad za to sazru okolnosti da dobije autokefalnost, Srpska crkva je Majka crkva (kao i Ohridskoj arhiepiskopiji). ;)

P.S. Ako ćemo eklisiološki, trebalo bi naći koga su crnogorske vladike pominjale na liturgiji - to je odraz pravog stanja neke crkve. Ako je pominjao ruskog patrijarha, crnogorska crkva je bila jedna eparhija ruske crkve; ako je pominjao karlovačkog mitropolita, priznavao je da je njen deo...

P.P.S.Takođe eklisiološki gledano, svaka eparhija jeste autokefalna! No, ovo se odnosi na jedan - osnovni nivo crkve, a druga je stvar što postoje srednji (pomesni) nivo, kao i najviši (vaseljenski). Sve ovo naravno iz praktičnih razloga - radi jedinstva crkve na tim višim nivoima. Zato jednog episkopa rukopolažu dva ili tri druga. Zato uvek postoji prvi među jednakima - i radi autoriteta i radi reprezentovanja višeg nivoa crkve...
 
Zapravo konstituisana je bila 1920. godine. Tomos o kojem pričamo nije tomos eksplicitno formiranja SPC; već davanja Srpskoj pravoslavnoj crkvi južno-srbijanske eparhije, koje su inače bile pod kanonskom nadležnošću Vaseljenske patrijaršije, a pak uzurpacijom Pravoslavne crkve u Srbiji od 1912. do 1922. godine.

Da ti detalji mi nijesu bili poznati

Kakvoj crnoj zabludi vjekovnoj? :dontunderstand: Pokaži mi ijedan dokaz od prije 1920. godine da je neko smatrao da postoji Srpska pravoslavna crkva.

Mislio sam na Crnogorce koji su bili zavedeni mišlju da im je crka u Crnoj Gori bila samoupravna.
 
овде се владика Петар I противи томе што га руске власти сматрају својим подручним архијерејом. и шта он одговара? каже да ми сад ''због турских насиља, немамо патријарха, али имамо доста благочестивих архијереја и слободу у црквеним пословима''. којих то архијереја, кад су сви били под цариградским патријархом? па архијереја Карловачке Митрополије, Цркве у којој је владика Петар и посвећен и у коју, како видиш, и себе убраја.

Pa ne bih rekao da Petar I svoju mitropoliju smatra dijelom Karlovačke mitropolije, ali svakako smatra da su Karlovačka i Crnogorska mitropolija nastavljači nekanonski ukinute Pećke (Srpske) patrijaršije.

ово само доказује да је последица одласка црногорских владика у Русију на освећење била та да их је Руска Црква због тога сматрала својим делом- што је и логично, из разлога које сам ти горе већ навео. а логично је и да су се Црногорци опирали.

Ne, Ruska carevina nije smatrala Crnu Goru svojim sastavnim dijelom, iako su Crnogorci u više navrata molili ruske careve i carice da Crnu Goru unesu u svoju carsku titulu. Ali sa druge strane Rusija jeste materijalno pomagala Crnu Goru i politički stojala iza nje, tako da je Crna Gora bila njena "politička figura" na Balkanu, tako da Rusija nije dozvoljavala pokušaj okretanja Petra I ka Napoleonu Bonaparti.
Kako se Ruska carevina odnosila prema Crnoj Gori, tako se odnosila i Ruska crkva - ona nije smatrala Crnogorsku mitropoliju svojim kanonskim popdručjem, ali se otvoreno miješala u crkvene stvari Crne Gore kada je to bio politički interes Ruske države (to je upravo bilo ove 1804. godine). Ruska crkva je Crnogorsku crkvu tada smatrala autokefalnom crkvom, što je konstatovao ruski izaslanik Aleksandar fon Rojc čini mi se 1832. godine, a to je konstatovano i u Ruskoj sintagmi iz 1851. godine, a ta sintagma iz 1851. godine je čak moguće bila prepis neke izgubljene sintagme iz još ranijeg perioda jer se u njoj kao poglavar Crnogorske crkve navodi vladika Petar Petrović (ne znamo da li Petar I ili Petar II?), a znamo da je Petar II Petrović Njegoš baš umro te 1851. godine..

грешиш ти. у време Петог Васељенског Сабора на Синају је било неколико епископа. ја знам за оне у Фарану и Раиту (те катедре су и дан данас део титуле архиепископа). не би било лоше да се то питање мало боље проучи пре него што се потегне као аргумент.

Na wikipediji piše:

"O drevnosti Sinajske arhiepikopije govore materijalni Halkidonskog sabora gdje se u „činu mitropolije i arhiepiskopije apostolskog prestola Svetog Grada“ na 24. mjestu spominje arhiepiskopija „Sinajske gore“. Peti vaseljenski sabor je ubrojao Sinajsku arhiepiskopiju u rang autokefalnih crkava, zbog privilegija koje je dao imperator Justinijan manastiru Svete Katarine. Godine 681, kada je episkop faranski bio lišen katedre zbog jeresi monotelitizma, episkopska katedra je bila prenesena u manastir Svete Katarine i njen iguman je postao episkop Farana, a kasnije pod njegovu jurisdikciju je prešla i eparhija Rajto (Raifa). Početkom 8. vijeka, svi hrišćani Sinajskog poluostrva su se nalazili pod jurisdikcijom sinajskog arhiepiskopa.
Rukopoloženje sinajskog arhiepiskopa od 7. vijeka vrši jerusalimski patrijarh, čije se ime uvijek prvo spominje na bogosluženjima. Manastir Svete Katarine je potpao pod njegovu jurisdikciju 640. godine nakon osvajanja Egipta od strane muslimana što je dovelo do poteškoća u međusobnim odnosima sa Carigradskom patrijaršijom. Zvanično je autonomija od Carigradske patrijaršije bila dobijena tek 1575, a potvrđena 1782. godine."

http://sh.wikipedia.org/wiki/Sinajska_arhiepiskopija

Meni se čini da je Faranska episkopija potpala pod vlast igumana manastira Svete Katarine (Sinajskog arhiepiskopa; sam manstir se inače tek u IX vijeku naziva "manastirom svete Katarine", prije toga se zvao "Sveti i carski samostan Božje utabane planine Sinaj") 681. godine, a Raitska episkopija još kasnije - a Sinajska arhiepiskopija je dobila autokefalnost znatno ranije - na Petom vaseljenskom saboru koji je održan 553. godine.
 
Poslednja izmena:
Zapravo konstituisana je bila 1920. godine. Tomos o kojem pričamo nije tomos eksplicitno formiranja SPC; već davanja Srpskoj pravoslavnoj crkvi južno-srbijanske eparhije, koje su inače bile pod kanonskom nadležnošću Vaseljenske patrijaršije, a pak uzurpacijom Pravoslavne crkve u Srbiji od 1912. do 1922. godine.

Патријарх Мелетије је издајући Томос поступао са две позиције:
као васељенски патријарх- кад је прихватио и признао (не основао) уједињење постојећих Цркава и епархија у нову Српску Православну Цркву (треба имати на уму да је свима њима Цариград Мајка Црква). друго, као поглавар помесне Цариградске Цркве- кад је саборно одлучио да уједињеној СПЦ препусти своје епархије које су се нашле у границама Краљевине СХС. зато у Томосу и пише:

''...одлучује и утврђује следеће:
Одобрава и благосиља црквено ослобођење од Патријаршијског Васељенског Цариградског Престола н присаједињење Автокефалној Уједињеној Православној Српској Цркви оних епархија које су до скора биле под његовом управом и које су горе споменуте. Признајући пак проглашено јединство автокефалних цркава: Српске, Црногорске и Карловачке, као и двеју далматинских епархија прима од ових образовану Свету Автокефалну Уједињену Православну Српску Цркву као сестру у Христу, која има и ужива сва права автокефалности, према прописима и реду Свете Православне Цркве.''

P.S. Ako ćemo eklisiološki, trebalo bi naći koga su crnogorske vladike pominjale na liturgiji - to je odraz pravog stanja neke crkve. Ako je pominjao ruskog patrijarha, crnogorska crkva je bila jedna eparhija ruske crkve; ako je pominjao karlovačkog mitropolita, priznavao je da je njen deo...

P.P.S.Takođe eklisiološki gledano, svaka eparhija jeste autokefalna! No, ovo se odnosi na jedan - osnovni nivo crkve, a druga je stvar što postoje srednji (pomesni) nivo, kao i najviši (vaseljenski). Sve ovo naravno iz praktičnih razloga - radi jedinstva crkve na tim višim nivoima. Zato jednog episkopa rukopolažu dva ili tri druga. Zato uvek postoji prvi među jednakima - i radi autoriteta i radi reprezentovanja višeg nivoa crkve...

ово би нам многе ствари разјаснило. претпоставити је да митрополити нису помињали цариградског патријарха (из разумљивих разлога).
иначе, од 1700./1721. на челу Руске Цркве није више патријарх, него синод.

Pa ne bih rekao da Petar I svoju mitropoliju smatra dijelom Karlovačke mitropolije, ali svakako smatra da su Karlovačka i Crnogorska mitropolija nastavljači nekanonski ukinute Pećke (Srpske) patrijaršije.

слажем се. али то значи да је владика Петар I и своју и Карловачку Митрополију сматрао делом једне исте Цркве- Пећке Патријаршије (за коју каже да- ''због турских насиља, немамо патријарха, али имамо доста благочестивих архијереја и слободу у црквеним пословима''). очигледно, за њега Пећка Патријаршија још увек постоји, само јој је упражњен престо (sede vacante), кога су они чувари (зато се и потписују као егзарси Пећкога трона), а не поглавари посебне помесне цркве. идеје о аутокефалности ће се јавити знатно каснија, кад Црна Гора као независна држава уреди своје односе са осталим земљама па се таква потреба јави и у црквеној сфери. али то је већ домен политике, а не канонског права.

Ne, Ruska carevina nije smatrala Crnu Goru svojim sastavnim dijelom, iako su Crnogorci u više navrata molili ruske careve i carice da Crnu Goru unesu u svoju carsku titulu. Ali sa druge strane Rusija jeste materijalno pomagala Crnu Goru i politički stojala iza nje, tako da je Crna Gora bila njena "politička figura" na Balkanu, tako da Rusija nije dozvoljavala pokušaj okretanja Petra I ka Napoleonu Bonaparti. Kako se Ruska carevina odnosila prema Crnoj Gori, tako se odnosila i Ruska crkva - ona nije smatrala Crnogorsku mitropoliju svojim kanonskim popdručjem, ali se otvoreno miješala u crkvene stvari Crne Gore kada je to bio politički interes Ruske države (to je upravo bilo ove 1804. godine). Ruska crkva je Crnogorsku crkvu tada smatrala autokefalnom crkvom, što je konstatovao ruski izaslanik Aleksandar fon Rojc čini mi se 1832. godine, a to je konstatovano i u Ruskoj sintagmi iz 1851. godine, a ta sintagma iz 1851. godine je zapravo bila prepis neke izgubljene sintagme iz još ranijeg perioda jer se u njoj kao poglavar Crnogorske crkve navodi vladika Petar Petrović (ne znamo da li Petar I ili Petar II?) što on sigurno nije bio te 1851. godine.

па да је није сматрала, не би се ни мешала. очигледно је Руска Црква, кад год је то било потребно, користила чињеницу да су црногорски митрополити примали посвећење у Русији. а што се тиче категоризације из синтагми, разлог томе је био проблем како означити Црногорску Митрополију, с обзиром да она тада, као остатак Пећке Патријаршије, очигледно није функционални део ниједне постојеће помесне Цркве, а не може се рећи ни да је у црквеном расколу (јер се није неканонски отцепила). онда су је убројали у аутокефалне, иако то она није ни била, нити је постала.

Na wikipediji piše:

"O drevnosti Sinajske arhiepikopije govore materijalni Halkidonskog sabora gdje se u „činu mitropolije i arhiepiskopije apostolskog prestola Svetog Grada“ na 24. mjestu spominje arhiepiskopija „Sinajske gore“. Peti vaseljenski sabor je ubrojao Sinajsku arhiepiskopiju u rang autokefalnih crkava, zbog privilegija koje je dao imperator Justinijan manastiru Svete Katarine. Godine 681, kada je episkop faranski bio lišen katedre zbog jeresi monotelitizma, episkopska katedra je bila prenesena u manastir Svete Katarine i njen iguman je postao episkop Farana, a kasnije pod njegovu jurisdikciju je prešla i eparhija Rajto (Raifa). Početkom 8. vijeka, svi hrišćani Sinajskog poluostrva su se nalazili pod jurisdikcijom sinajskog arhiepiskopa.
Rukopoloženje sinajskog arhiepiskopa od 7. vijeka vrši jerusalimski patrijarh, čije se ime uvijek prvo spominje na bogosluženjima. Manastir Svete Katarine je potpao pod njegovu jurisdikciju 640. godine nakon osvajanja Egipta od strane muslimana što je dovelo do poteškoća u međusobnim odnosima sa Carigradskom patrijaršijom. Zvanično je autonomija od Carigradske patrijaršije bila dobijena tek 1575, a potvrđena 1782. godine."

http://sh.wikipedia.org/wiki/Sinajska_arhiepiskopija

јесте, тако пише у википедији, ал то није тачно. ја сам ишчитао све акте Петог Васељенског Сабора, нигде нисам пронашао да се иједном речју бавио Црквом на Синају. шта више, Пети ВС није донео ниједан канон. ево ти повезница где можеш пронаћи одлуке свих Васељенских и Помесних Сабора Православне Католич(анс)ке Цркве:

http://www.ccel.org/ccel/schaff/npnf214.toc.html#TopOfPage

иначе, ни на званичној страници Синајске Архиепископије се нигде не помиње то што су ови навели у википедији. тамо стоји следеће:
''The Emperor Justinian was responsible for the construction of the great basilica and surrounding fortress walls. In addition, he granted the Abbot of Sinai a document granting him certain honors. These honors have been confirmed by patriarchal decrees which respect the autonomy of the Holy Monastery of Sinai.''
http://www.sinaimonastery.com/en/index.php?lid=67
што значи да је манастир био царска лавра и уживао самоуправу, као што то данас уживају манастири Свете Горе Атонске. то је све.

Meni se čini da je Faranska episkopija potpala pod vlast igumana manastira Svete Katarine (Sinajskog arhiepiskopa; sam manstir se inače tek u IX vijeku naziva "manastirom svete Katarine", prije toga se zvao "Sveti i carski samostan Božje utabane planine Sinaj") 681. godine, a Raitska episkopija još kasnije - a Sinajska arhiepiskopija je dobila autokefalnost znatno ranije - na Petom vaseljenskom saboru koji je održan 553. godine.

лош је превод, ''Ιερά Μονή Θεοβαδίστου Όρους Σινά, Αγίας Αικατερίνης'' значи ''Свештени манастир Богомпохођене горе Синаја, Свете Катарине''.
као што рекох, нетачан податак на википедији.
 
Poslednja izmena:

Back
Top