Istorija prezimena Perić

Pa moj deda sa očeve strane je iz Banatskog Arandjelova, i krsna slava nam je Djurdjevdan. Starije prezime od toga ne znam, jer kolko ja znam i pradeda i čukundeda su se prezivali Perić.

http://www.mz-rivica.org/index.php?...17-47-33&catid=4:2010-08-15-16-53-58&Itemid=5

Године 1795. се спомињу Перићи!

Почетком децембра било је саграђено неколико колиба ван села и у њих су премештене четири породице. Ту је умрло 10 особа и то у великој породици Перић њих 6 брзо један за другим.

Значи да сте доселили у Срем мало пре тога!
Колико ми је познато вероватно из Старе Србије (Рашке или Зете) !
 
Каква "опште позната забрана презимена на -ић", први пут чујем за тако нешто?

Bez obzira sto ovu vrstu prezimena imaju i ostali slovenski narodi, ona su u srpskom narodu najcesca i najbrojnija. Zbog toga ona uveliko asociraju na "Srbe i srpstvo", a neki ih dozivljavaju i kao sastavni dio srpskog nacionalnog identiteta. To je bio razlog sto je tudjinska vlast pod svojom jurisdikcijom nastojala da kod Srba eliminise (ili bar smanji) ovu vrstu prezimena "koja su odisala na srpstvo i slavenstvo". Pri tome su koristene razne metode. Prilikom vodjenja sluzbene administracije (maticne knjige i druga oficijelna dokumenta), prezimena na - ic su izbjegavana i potiskivana na razne nacine. Vlasti su 1817. godine izdale naredjenje, po kojem Srbi u Austriji nisu smeli da nose prezimena sa zavrsetkom na -ic, sto je na podrucju Ugarske posebno strogo provodjeno. Ovom naredbom odstranjen je deminutivni prezimenski dodatak - ic. Njegovim izostavljanjem kod tzv. "potpunih prezimena", koja sadrze sva tri spomenuta elementa, uz prezimensku osnovu ostaje samo prisvojni dodatak - ov ili - ev, na koji se prezime sada i zavrsava. Sada se umjesto uobicajenih prezimena Jovanovic, Radicevic, Kovacevic, Kolarevic, javlyaju oblici Jovanov, Radicev, Kovacev, Kolarev, itd. Kod prezimena gdje je deminutivni dodatak - ic direktno pridodat na prezimensku osnovu (izostavljanjem prisvojnog nastavka -ov ili - ev), zabranjeni prezimenski dodatak - ic zamjenjivan je sa nastavkom - in. Ovom prilikom se umjesto prezimena Jovic, Glisic, Lazic, javljaju slicna, ali ne i ista, izmenjena prezimena Jovin, Glisin, Lazin, itd. Prezimena koja se nisu zavrsavala na - ic nisu menjana, a bilo je i takvih, kao i u ostalim srpskim sredinama. Ovim se ujedno objasnjavaju i neki drugi vazni momenti u srpskoj patronomiji
 
Ја знам чак из Сплита, Загреба, Широког и Мостара "хрвате" који славе Крсну Славу, само ТОП СИКРИТ (гледао и њихове ИКОНЕ које чувају!
А знају да су Срби били пре неких 100-њак година...

tzv.krsna slava,oli krsno ime,ili imendan, nije samo i izkljucivo "srpski" brend.dapace,Hrvati su taj paganski obicaj preuzeli od rimljana(romeja) kad su dosli na ove prostore u 6.stoljecu...
 
peric je prezime izvedeno od osobnog imena,petar-pere-pero.perici iz splita nemaju nikakve veze sa pericima iz nisa.kao sto martinovici iz zadra nemaju nikakve veze sa martionovima iz bugarske.sem sto im je jedan od predaka bio neki martin,ili pere(a) u ovom slucaju..
 
Opšta zabrana prezimena na ić, pa čak i preuzimanje i dodavanja tog famoznog "ić" (kako se ne bi izgubio nacionalni identitet - kao recimo prezime poznatog muzičara Đorđa Balaševića - deda mu je dodao ić na prezime kako bi izbegao mađarizaciju) na dotadašnja prezimena je bila veoma aktivna u Vojvodini, a verovatno i u drugim krajevima pod vlašću AU.
 
Poslednja izmena:
Greska, Hrvati su taj obicaj uzeli i naslijedili od Srba. Kad su presli sa Pravoslavlja na Katolicanstvo sacuvali su taj obicaj.

Nebih rekao da je tako.
Imaju i drugi krsne slave ali ih slave na drugačiji način.
Ima toga kod Hrvata, Slovenaca, Italijana......

Svaka porodica ima nekoga svoga sveca zaštitnika koga slavi i to se prenosi generacijama.

Istina, da je kod Srba to malo drugačije i specifičnije.
 
Nebih rekao da je tako.
Imaju i drugi krsne slave ali ih slave na drugačiji način.

Ima toga kod Hrvata, Slovenaca, Italijana......

Svaka porodica ima nekoga svoga sveca zaštitnika koga slavi i to se prenosi generacijama.

Istina, da je kod Srba to malo drugačije i specifičnije.


Da li ti slaviš slavu ? Da li uopšte znaš išta detaljnije o tom običaju ? Odkud ti ideja da "Italijani slave slavu" ? Jedno je SLAVA a drugo su raznorazne varijacije na imendan i "patron-sainte".
 
Ne znam da li ova tema već negde postoji, ali volela bih da saznam malo više o istoriji svog prezimena:)

Prezime Perić Perići, čije se prezime različito izgovara: Périći (postalo od muškog imena Péro ili Pére) i Perići (nastali od ženskog imena Pera) sa 78 obitelji i 315 duša jedan su od najbrojnijih duvanjskih rodova. Danas žive u Eminovu Selu (30 obitelji. 120 članova), na Kolu (25, 96), u Tomislavgradu (19, 80), Oplećanima (2, 8), Kovačima (1, 6), u Podgaju (1, 5) u Roškom polju (3, 12). Na Kolu i u Oplećanima su Perići, u Eminovu Selu Perici a u Tomislavgradu i Périći i Perići.

Nikola je Mandić utvrdio da svi Perići "nisu istog krvnog podrijetla. Jedni su starinom iz Tihaljine, a drugi su nastali od Šimića, u Grudama, u zaseoku Dragićina, dok su treći najbrojniji podrijetlom iz istočne Hercegovine." Treba im dodati i četvrtu granu, i to Perića, danas nastanjenih na livanjskom podrucju (u Kovačićima, Donjim Runjanima i Crnom Lugu - odselili 1941. u Vukovar), a koji su postali od Bralića iz Dicma, sela izmedu Sinja i Splita, a odakle su doselili oko 1760. godine.

što se tiče Perića iz Tihaljine pokraj Gruda, biskup je fra Pavo Dragićević u popisu bosanskohercegovačkih Hrvata katolika 1741/42. godine zabilježio 8-članu obitelj Joze Perića (Josephus Perich), a 1768. godine biskup fra Marijan Bogdanović je u svoj popis uvrstio 25-člano domaćinstvo Grge Perića. "U Tihaljini se 1743. i 1768. nalazila obitelj Tome Perića... Po predaji, stanovali su u Zasidama (predio Tihaljine, op. A.I.), gdje i sada postoji za vodu Perića kamenica. Zbog nekog sukoba s Bukićima (zabilježeni u Tihaljini u oba biskupska popisa), odselili su na Humac, i Dedići na Humcu su njihovi potomci."

O tihaljinskim Perićima (Mate s 8-članom i Jure s 5-članom obitelji) prvi pisani spomen datira iz 1686. godine, kada su oni sa zbijegom stanovnika sela Vinjana privremeno sklanjaju ispred turskog zuluma na područje Gornjih Brela. Trojica Perića - Grgo, Luka i Andrija bit će na povratku (1725-26.) među onim domaćinima u selu Podbablje koji će od mletačkih vlasti dobiti zemljište, a u Prološcu će se u istoj ulozi pojaviti Luka Perić, koji je "s 12 čeljadi dobio kuću u Poljicima (Bušanje) i 22 kanapa zemlje." Predio Kamenmosta, gdje dana s žive imotski Perici zove se Perica Brig. što se pak tiče vinjanskih Perica, oni se iz zbijega s područja Brela vraćaju iza 1725. godine, jer ih nema pri diobi zemljišta 1725. godine.

I tihaljinski Perići napuštaju djedova ognjišta, a seobom jednog od njih Luke sina Petrovog 1818. Perići postaju stanovnici Studenaca pokraj Ljubuškog.

što se tiče druge strane Perića, onih grudskih, 1741/42. godine biskup je fra Pavo Dragićević zatekao u Grudama 6-članu obitelj Ante Perića, a taj će domaćin 1768. Godine u popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića imati u obitelji dvoje ukućana više. "Simun, sin Ante Perića, koji je rođen oko 1760. Godine, oženio se Anđom rođenom šimic, s kojom je imao dva sina: Tomu 1795. i Jozu 1797. godine. šimun se oko 1816. godine sa svojom obitelji iz Dragiđine (tada zaselak Gruda-op.A.I.) preselio na Humac kod Ljubuškog, gdje mu se stariji sin Tomo 1820. godine oženio Stanom, kćeri Vidana Jurkića iz Zvirića, a mladi sin Jozo se oženio 1823. godine Marom kćeri Nikole Nosića. Na Humcu su se često upisivali s tri prezimena šimić Dedić Perić."

Perići doseljavaju i u Cetinsku krajinu, ali odakle? Možda s onih 400 obitelji s duvanjskog područja, pa nitko od Perića nije ostao na djedovini ili pak iz Tihaljine ili s imotskog područja, ali su stigli u velikom broju. U Alberghetijevu zemljišniku 1725/29. godine pojavljuju se dvije obitelji banderije harambaše Ivana Filipovića iz Podvaroša: Perić-Zagorac i Perić-Babeg (on je dobio zemlje na tri mjesta: u Suhaču, na Krinju i Jasenskom), obitelji s prezimenom Perić pojavljuju se kao primatelji zemljišta od mletačkih vlasti u banderiji Martina Jadrijevića iz Podvaroši, u banderiji harambaše Jure Dotura u Turjacima, u banderiji harambase Bože Maretića (Perić(ević)) i u banderiji harambaše Prološčića u Podravlju. U to vrijeme spominje se i obitelj s prezimenom Perić-Jadrić. 1770. godine fra Ante Perić s Dobrog (franjevački samostan Gospe od zdravlja) u splitskoj katedrali "pobija Febronijeve zablude pred dalmatinskim biskupima i građanima. Zbog toga je dobio pohvale."

Oko 1780. godine Perići iz Dicma (zaselak Ercegovci, što, dakako, nije slučajno) sele na livanjsko područje, sačuvavši sjećanje da su se u Dicmu zvali Bralići.

Današnji Perići na derventskoplehanskom području (naselja žeravac, Brezice, Mišinci, Johovac i Sočenica) potomci su hercegovačkih i imotskih Perića, a doseljavaju između 1760. i 1810. godine. Za ovaj rad je zanimljiva bilješka u maticama župe Plehan iz 1816. godine, kada je zapisano da je u selo Poljare doselio Jure Perić i Jelina rođena Ljubas "iz Roškog Polja." Znači Perići su već na duvanjskom području.

Ima naznaka, a za konačnu potvrdu trebat će dodatna istraživanja da su duvanjski Perići podrijetlom iz Tihaljine, a Perići s imotskog ili pak sinjskog područja. Možda je u jednom i drugom slučaju u pitanju povratak s privremenog boravka na mletačkim teritorijama na pradjedovska ognjišta da Duvanjskom polju, što za to doba nije bila nikakva rijetkost. Perići iz Eminova Sela imaju predaju da su doselili sa Sviba.

O istočnohercegovačkim Perićima ukratko: prvi se put spominju 1489. godine u Dubljanima - Popovo polje, u 17 stoljecu upisani su u selima oko Popova polja i u stolačkom kraju (Ravno, Orahovo, Donja Dubravica), zatim na Dubrovačkom primorju (čepikuće, Majkovi, Trsteno, Osojnik) i na području Zažablja.
 

Back
Top