Истина о Сребреници

A ovako je Karadzic doveo ruskog pjesnika Limonova da malo mitraljira po Sarajevu:
873x400.jpg
Neka je, kad ste vi ubijali po Grbavici trebalo je i neko po vama da oplete.
 
Gdje si to vidio da se one dvije djevojcice sa Grbavice nalaze na spisku 1601 sarajevske djece ubijene tokom opsade?

Evo imas ovdje spisak i okolnosti:
http://www.institut-genocid.unsa.ba/pdf/Zlocini nad djecom Sarajeva u opsadi 1.pdf
Nisam ja ni mislio na te dvije djevojčice, njih niste stavili na spisak jer su bile srpkinje koje su ubili muslimani. Kao i još 120 djece koje su ubili muslimani a bila su sarajevska djeca ali na srpskoj strani-

Ali zato jeste dječaka Ristović Danila, kojeg su muslimani ubili sa još pet članova porodice u kući za ručkom! Stavili ste na pisak i djecu koja su stradala kao vojnici u tzv. armiji bih kao maloljetnici i to: Alija Oruč, Elvira Hasanbegović, Eldin Kuka, Adela Kustura, Sead Mašić i još mnogo njih.

Kako vas nije sramota da manipulišete ubijenom srpskom djecom i vojnike (iako maloljetnici ipak su bili vojnici) podmećete kao ubijenu djecu?!!

Vi ste ološ i otpad koji nema ni stida ni srama i nimalo poštovanja čak ni prema mrtvima!!
 
Devojčica Vanja Vuk (1978) i njen rođak Zoran Muminagić (1977) ubijeni su 2. februara 1994. u stanu Radomira Vuka, vanjinog oca od strane trojice naoružanih pripadnika muslimanske tzv. Armije BiH koji su nasilno provalili u stan u ulici Braće Ribara. Zločinci su hicima iz vatrenog oružja pucali po nedužnoj deci usmrtivši ih na licu mesta a potom su pobegli iz stana. Ovaj zločin su počinili Emir Kapetanović zvani Čupo (pripadnik XV motorizovane brigade), Samir Kapetanović zvani Kiri (pripadnik 102. MTB) i Haris Kulenović tzv. Hari (pripadnik jedinice "Kralj Tvrtko". Danas se ova deca neretko svrstavaju na spisak stradalih od "srpskih granata i snajpera" a čak su i u jednom filmu posvećenom stradanju građana federalnog Sarajeva slikani njihovi grobovi ne bili gledaoci pomislili kako su ubijeni od srpske vojske.
 
Na spomeniku poginuloj deci u federalnom Sarajevu nalazi se i ime devojke Nataše Ponjavić, Srpkinje po nacionalnosti. Ona je u trenutku ubistva imala sedamnaest ipo godina i ostala je sa momkom Predragom Gojkovićem u Sarajevu u naselju Skenderija. Ostali su verujući da im niko neće nauditi. Dana 2. jula 1992. u njihov stan upadaju pripadnici muslimanske armije koji ih zarobljavaju i odvode na informativni razgovor. U njihov stan se tada useljava tetka ratnog zločinca Mušana Topalovića Cace, inače komšinica iz prizemlja. Porodice su godinama pokušavale da dođu do bilo kog traga o njihovoj sudbini ali bez uspeha. Predraga i Natašu su nakon svirepog mučenja brutalno likvidirali muslimanski vojnici a potom njihova tela bacili u jednu od mnogobrojnih masovnih grobnica. U periodu od 31.10 do 9.11.2000. iz masovne grobnice eshumirano je 16 posmrtnih ostataka mučki ubijenih Srba, među njima su bila i tela Nataše i Predraga.
 
Tragovi zlocina bili su na svakom koraku. Ukucani su sjedili oko stola, na trosjedima i kaucima, u polukrugu, duz zidova kuhinje, u cijem je jednom uglu bio sporet, na kojem je jos stajala serpa sa jelom. Svuda okolo, po podu, stolu, kaucima, lezali su komadi razbijenog posudja. Od jednog do drugog ugla, od ulaznih vrata, pa preko cijelog suprotnog zida, ispod prozora, do sljedeceg ugla sa sporetom, vidjeli su se tragovi metaka u visini glava ljudi koji su sjedili i vece ili manje mrlje sasusene krvi.

Prica Musana Balovica

Musan Balovic, koji je medju prvima stigao na mjesto zlocina, ispricao je tada: “Dosao sam na obezbjedjenje kuce i pomogao komsijama da se ovo bar malo sredi, da ih fino polozimo, da ih pokrijemo, meit se brzo hladi, treba ih staviti u sanduk. Pruzili smo ih fino. Meni je bilo tesko, jer sam odrastao sa ovim svojim komsijama. Ono sto sam vidio u kuci bilo je uzasno. Kako je ko uhvacen da sjedi, samo sto je glavu bacio na stranu. Bosa je sjedila iza vrata, prekrstenih nogu, prvo sam nju vidio, preko prsa je bila prekosena i ispod vrata. Pera sam nasao pokojnog izmedju stola i kauca, majka je bila na kaucu, bila je nepokretna i prije smrti, vidio sam da joj je noga prebijena ispod koljena, vjerovatno rafalom. Danilo je bio tamo, do babe, onda je Mila bila ovdje, do Danila, naslonjene glave na Danila. Ko je ovdje sjedio, Obren ili neko drugi, ne znam…”



2021-08-21_211124.png

2021-08-21_211139.png
 
Ne već zato jer su napustili Grbavicu što vi Srbima niste dozvoljavali.
Samo koji su mogli platiti Batku, ili drugoj gamadi da ih ne ubiju...
Ti sa daljine mozes pricati sta hoces. Ja sam rat proveo uz dovikivanje sa cetnicima iz Grbavice i slusanje svjedocanstava onih koji su uspjeli pobjeci, ponekad i vriske civila koje su dovodili na prvu liniju, ili kao zivi stit. Tamo su tada i Srbi ubijani ako su pokusali zastititi komsije nesrbe.
 
Evo još malo baliijskih manipulacija "žrtvama genocida" u Srebrenici. Jedan od tih je i Ragib (Mujo) Alić, rođen u vlaseničkom selu Maćesi gde je i poginuo 1993 godine, a u Memorijalnom centru sahranjen 2005-e, isto kada i Suljo (Demir) Suljagić koji je poginuo 22 decembra 1992 u Voljevici kod Bratunca. Ovakvih je na hiljade.
 
Насер Орић је командовао нападима на српска села у околини Сребренице и као ратни командант водио је евиденцију о људским губицима у својим редовима. Тако се на списку погинулих у његовој књизи "Сребреница свједочи и оптужује" налазе имена Бошњака који су погинули 12. јула 1992. године у нападу на село Залазје, 14. децембра 1992. у нападу на Бјеловац, 5. октобра 1992. у нападу на Факовиће, 7. јануара 1993. у нападу на Кравицу, 16. јануара 1993. у нападу на Скелане. Већина са тог Орићевог списка сахрањена је у Поточарима, као жртве злочина.

Истиче да су тако у Меморијалном центру Поточари покопани Орићеви војници погинули у нападима на српска села Реџо Турковић из Врсиња, који је погинуо у нападу на Кравицу 7. јануара 1993. године, Јусо Сиручић из Вољавице код Братунца, који је погинуо 16. јануара 1993. године у нападу на Скелане, Елвир Aлић из Брезовице, који је погинуо у нападу на Лозничку Ријеку код Братунца у којем је убијено 109 мјештана српске националности.
 
Samo koji su mogli platiti Batku, ili drugoj gamadi da ih ne ubiju...
Ti sa daljine mozes pricati sta hoces. Ja sam rat proveo uz dovikivanje sa cetnicima iz Grbavice i slusanje svjedocanstava onih koji su uspjeli pobjeci, ponekad i vriske civila koje su dovodili na prvu liniju, ili kao zivi stit. Tamo su tada i Srbi ubijani ako su pokusali zastititi komsije nesrbe.
Lažeš, Batko je otjeran sa Grbavice još početkom rata. Vojna policija je imala naređenje da ga ubije ako pruži otpor haošenju.

Ti si lažov i manipulant, jasno je zašto sa takvima nema suživota. Ništa vama nije sveto, ni sopstvene ni tuđe žrtve.

Ubijali ste svoja da bi optužili Srbe i šta su mogli Srbi u Sarajevu očekivati od vas?
 
Lažeš, Batko je otjeran sa Grbavice još početkom rata. Vojna policija je imala naređenje da ga ubije ako pruži otpor haošenju.

Ti si lažov i manipulant, jasno je zašto sa takvima nema suživota. Ništa vama nije sveto, ni sopstvene ni tuđe žrtve.

Ubijali ste svoja da bi optužili Srbe i šta su mogli Srbi u Sarajevu očekivati od vas?
Kako okreneš da okreneš njihove su žrtve najveće u ratovima 90-ih...
Svijet to zna.

 
Kako okreneš da okreneš njihove su žrtve najveće u ratovima 90-ih...
Svijet to zna.

Iza na tom groblju su sahranjeni i oni koji su poginuli kao vojnici 1992. godine kao otac Emira Suljagića - što on i ne negira.

Procentualno gledano skoro svi narodi su isto stradali tokom rata 90-ih a ta tvoja priča kako su najviše stradali Bošnjaci je jasna kad se uzme u obzir da ih procentualno ima više nego 90-ih.

Bilo ih je ispod a sad su iznad 50%!!

Pa kako je moguće da ih ima više nakon što su više stradali?!
 
Iza na tom groblju su sahranjeni i oni koji su poginuli kao vojnici 1992. godine kao otac Emira Suljagića - što on i ne negira.

Procentualno gledano skoro svi narodi su isto stradali tokom rata 90-ih a ta tvoja priča kako su najviše stradali Bošnjaci je jasna kad se uzme u obzir da ih procentualno ima više nego 90-ih.

Bilo ih je ispod a sad su iznad 50%!!

Pa kako je moguće da ih ima više nakon što su više stradali?!
Hebe te matematika i logika
 
Hebe te matematika i logika
Prema IDC Mirsada Tokače, broj žrtava rata u BiH se kreće oko 97 000. Broj srpskih žrtava se procjenjuje na 35-30 000, što iznosi otprilke 1/3 stradalih od ukupnih žrtava.
Kad dodamo tome da je Srba u BiH pred početak rata bilo 31%, malo manje od 1/3, dođemo do saznanja da su Srbi procentualno stradali kao i drugi.

Šta ti nije jasno da ti crtam?
 
Lažeš, Batko je otjeran sa Grbavice još početkom rata. Vojna policija je imala naređenje da ga ubije ako pruži otpor haošenju.
Ne, ti lazes. Batko je "sklonjen" tek u oktobru 1992., nakon 5 mjeseci kampanje terora i klanja. Tada je vec ionako malo nesrba preostalo, ili su pobijeni, ili su nekako pobjegli. Batko je sklonjen, ali su ostali njegovi krvoloci, poput Milkana Gojkovica...
Da napomenem, kompletno srpsko rukovodstvo je, jos u julu 1992., znalo za Batka i njegove zlocine.

Nastavi dalje, da vidimo dokle ces gurati suplju nekome ko je bio tu...
 
Evo još malo baliijskih manipulacija "žrtvama genocida" u Srebrenici. Jedan od tih je i Ragib (Mujo) Alić, rođen u vlaseničkom selu Maćesi gde je i poginuo 1993 godine, a u Memorijalnom centru sahranjen 2005-e, isto kada i Suljo (Demir) Suljagić koji je poginuo 22 decembra 1992 u Voljevici kod Bratunca. Ovakvih je na hiljade.
Samo, usput, da napomenem da se nikakav Alic Ragib (kao i ostali sto ih ovakvi trolovi postaju) ne nalazi na spisku zrtava Genocida u Srebrenici.
Vec je ranije napomenuto da ukop u Potocarima ne znaci nuzno da je ukopani jedna od 8372 zrtve Genocida. Davno je vec objasnjeno - zasto...
 

Back
Top