vorki
Iskusan
- Poruka
- 5.032
Ovo sve što si napisao je tvoje viđenje, koje NISI potkrijepio sa dokazima.
Ja te ponovo pitam, kako ćeš mi sa argumentima potvrditi to što si napisao ?
Ti kažeš da je knjiga proroka Danijela napisana u perijodu od 169 do 164 pr.n.e., a ja kažem da je napisana od 618 do 536 pr.n.e.
I što sada, kako ćeš dokazati svoju tvrdnju ?
A ja ću svoju potvrditi, sa samim sadržajem i arheološkim dokazima :
Točna biblijska kronologija pokazuje da njegova knjiga obuhvaća period koji se proteže nekako od 618. do 536. pr. n. e., kada je i završeno njeno pisanje. No, knjiga se nalazi na optuženičkoj klupi. Neke enciklopedije i drugi priručnici daju naslutiti ili otvoreno tvrde da je prijevara. Naprimjer, The New Encyclopædia Britannica priznaje da se na knjigu Danijela jednom ”općenito gledalo kao na točnu povijest s autentičnim proročanstvima“. Međutim, Britannica tvrdi da je Danijel ustvari ”napisan u kasnijem razdoblju nacionalne krize — kada su Židovi trpjeli teško progonstvo pod [sirijskim kraljem] Antiohom IV Epifanom“. Ta enciklopedija knjigu datira između 167. i 164. pr. n. e. Isto to djelo tvrdi da pisac knjige Danijela ne proriče budućnost, već jednostavno prikazuje ”događaje koji su za njega daleka prošlost kao proročanstva o budućim zbivanjima“. Otkuda potječu takve ideje? Kritiziranje knjige Danijela nije ništa novo. Započeo ga je filozof imenom Porfirije još u trećem stoljeću n. e. On se, kao i mnogi drugi u Rimskom Carstvu, osjetio ugroženim zbog sve većeg utjecaja kršćanstva. Napisao je 15 knjiga s ciljem da potkopa tu ”novu“ religiju. Dvanaesta je usmjerena protiv knjige Danijela. Porfirije je knjigu Danijela proglasio krivotvorinom te je izjavio da ju je napisao neki Židov u drugom stoljeću pr. n. e. Slični su napadi uslijedili u 18. i 19. stoljeću. Prema mišljenju viših kritičara i racionalista, proročanstvo — proricanje budućih događaja — nije moguće. Danijel je postao omiljena meta. Ustvari, on i njegova knjiga našli su se pod optužbom na sudu. Kritičari su tvrdili da imaju snažan dokaz da knjigu nije napisao Danijel tokom židovskog izgnanstva u Babilonu, već netko drugi stoljećima kasnije. Takvi su napadi postali toliko učestali da je jedan pisac čak napisao obranu pod naslovom Daniel in the Critics’ Den (Danijel u kritičarskoj jami). Postoje li dokazi na kojima počivaju samouvjerene tvrdnje tih kritičara? Ili dokazi podupiru obranu? Puno je toga na kocki. Ne radi se samo o ugledu te drevne knjige već je u pitanju i naša budućnost. Ako je knjiga Danijela neka prijevara, njena su obećanja o budućnosti čovječanstva, u najboljem slučaju, samo prazne riječi. No ako sadrži autentična proročanstva, onda ćeš, bez sumnje, jedva čekati da saznaš kakvo je njihovo značenje za nas danas. Imajući to na umu, ispitajmo neke od napada na Danijela. Uzmimo za primjer optužbu koju o knjizi Danijela navodi The Encyclopedia Americana: ”Mnogi su povijesni detalji iz tih ranijih perioda [naprimjer iz babilonskog izgnanstva] strašno iskrivljeni.“ Je li to stvarno točno? Postavit ću samo jedan primjer :
Danijel je napisao da je Baltazar, Nabuhodonozorov ’sin‘, vladao kao kralj u Babilonu kad je grad osvojen. Kritičari su dugo vremena napadali ovu konstataciju, jer se Baltazarovo ime nije moglo pronaći nigdje osim u Bibliji. Umjesto toga, drevni su povjesničari smatrali Nabonida, Nabuhodonozorovog nasljednika, posljednjim babilonskim kraljem. Zato je Ferdinand Hitzig 1850. rekao da je Baltazar očito bio produkt piščeve mašte. No, zar ti se ne čini da je Hitzigovo mišljenje pomalo brzopleto? Uostalom, zar to što se taj kralj nigdje ne spominje — naročito ne u razdoblju u kojem su, po općem mišljenju, povijesni zapisi škrti — uistinu dokazuje da on nikada nije postojao? U svakom slučaju, 1854. iz ruševina drevnog babilonskog grada Ura, u predjelu današnjeg južnog Iraka, iskopani su maleni glineni cilindri. Ti dokumenti kralja Nabonida pisani klinastim pismom sadržavali su molitvu za ”Bel-sar-ussura, mog najstarijeg sina“. Čak su se i kritičari morali složiti: Bio je to Baltazar iz knjige Danijela. No, kritičari nisu bili zadovoljni. ”To ništa ne dokazuje“, napisao je jedan po imenu H. F. Talbot. Njegova se optužba zasnivala na pretpostavci da bi sin s natpisa mogao biti obično dijete, dok ga Danijel prikazuje kao vladajućeg kralja. Međutim, samo godinu dana nakon što su objavljene Talbotove primjedbe, iskopano je još pločica na klinastom pismu koje su ukazivale na to da je Baltazar imao tajnike i poslugu. Taj Baltazar nikako nije mogao biti dijete! Ta je stvar konačno riješena kad su iskopane nove pločice koje su govorile o tome da je Nabonid godinama znao prebivati izvan Babilona. Te su pločice također pokazale da je u tim razdobljima svom najstarijem sinu (Baltazaru) ”povjerio kraljevanje“ nad Babilonom. U tim je periodima Baltazar ustvari bio kralj — koregent sa svojim ocem. Još uvijek nezadovoljni, neki kritičari prigovaraju tome što Biblija Baltazara naziva Nabuhodonozorovim, a ne Nabonidovim sinom. Neki uporno tvrde da Danijel uopće ne ukazuje na Nabonidovo postojanje. Međutim, nakon ispitivanja oba prigovora padaju u vodu. Izgleda da se Nabonid oženio Nabuhodonozorovom kćerkom. To bi značilo da je Baltazar Nabuhodonozorov unuk. Ni hebrejski jezik, a ni aramejski, nemaju riječ ”djed“ ili ”unuk“, pa ”sin“ može značiti ”unuk“ ili čak ”potomak“. Osim toga, biblijski izvještaj pruža argumente koji Baltazara identificiraju kao Nabonidovog sina. Zaprepašten zloslutnim rukopisom na zidu, očajni Baltazar nudi treće mjesto u kraljevstvu bilo kome tko može odgonetnuti značenje tih riječi. Zašto treće, a ne drugo? Ta ponuda daje naslutiti da je netko već bio na prvom i drugom mjestu. Ustvari, i bila su zauzeta — imali su ih Nabonid i njegov sin, Baltazar. Dakle, Danijelovo spominjanje Baltazara nije dokaz ’strašno iskrivljene‘ povijesti. Naprotiv, Danijel nam — iako nije pisao povijest Babilona — pruža detaljniji uvid u babilonsku monarhiju nego drevni svjetovni povjesničari, kao što su Herodot, Ksenofont i Beros. Zašto je Danijel mogao zapisati činjenice koje su njima promakle? Zato što je bio u Babilonu. Njegova je knjiga djelo očevica, a ne nekog varalice iz kasnijih stoljeća.
Ako želiš još dokaza javi, postavit ću ih.
