Ipak Srbi

Samo u periodu od 1543. do 1612. godine, Srbi su Osmanskom Carstvu dali 13 velikih vezira, sedam njihovih zamenika, 23 vezira, osam admirala (kapudin-paša), brojnim guvernerima provincija i s bezbroj velikih defterdara (šefova finansija) i najviših administrativnih službenika.



Hasan-paša Predojević rođen je kao Nikola Predojević, pravoslavni Srbin poreklom iz Bileće u Hercegovini.

Gazi Hasan-paša Predojević je bio peti beglerbeg Bosne i to od 1591.-1593. godine. Spada u najslavnije osmanske vojskovođe 16. vijeka, dok je poznat u Bosanskoj historiji kao osvajač Bihaća. Safvet-beg Bašagić za njega kaže da je zaslužan i da je bio veliki i neustrašiv junak. Po njegovim pothvatima i osvajanjima dobio je počasni naziv gazi-junak.

Porijeklo Gazi Hasan-paše
Prema nekim izvorima rodom je iz Lužaca kod Sanskog Mosta, a po drugima je porijeklom iz Klobuka Hercegovine. Muvekkit u svojoj istoriji Bosne piše da potječe iz sela Lušci, u kadiluku Majdan. Bio je kršćanin, po imenu Niko Predojević, i kad je prešao na islam dali su mu ime Hasan (lijep, ljepotan). Osmanske ga hronike ipak bilježe kao Hersek (Došen?!) Hasan-paša, što znači da je bio porijeklom iz Hercegovine. Osmanski istoričari, koji su savremenici njegova vremena, Pečevija i Čatib Čelebi isto navode da je porijeklom iz Hercegovine. Poznato je i to da se još za vremena kneza Pavla u Hercegovini spominje u dokumentima Vlah Predojević. Predojevići se smatraju da su porijeklom vlasi, i da su nekada stanovali u okolini Bileće. U 16. vijeku bosanski begovi su počeli naseljavati Krajinu i Liku Vlasima, te se može pretpostaviti da je Hasan-paša Predojević ipak rođen u Lušcima kod Sanskog Mosta, ali da su mu preci došli iz Hercegovine. I danas žive Predojevići u Sanskom Mostu / glavica Predojevića, kod Lušci Palanke.

Osvajač Bihaća 1592. godine
Po svoj prilici on je s Derviš-pašom Bajazidagićem došao u Carigrad kao adžami-oglan u atmejdan saraje i s njime skupa se obrazovao na državne troškove. U dvoru je obnašao čast sokolara i čakirdži-baše. U početku vlade Murada III (vl. 1574-1595), imenovan je sandžak-begom u Segedinu u Mađarskoj. Na tom položaju je ostao sve do 1591. godine, kada je te godine postavljen za Bosanskog beglerbega. Dok je bio sandžak-beg Segedina istakao se u mnogim vojnim pohodima, a bio je i ratoboran. Pored ratobornosti imao je na sultanovom dvoru i veliku zaštitu dvojice zemljaka: velikog vezira Osmanskog carstva Sijavuš-paše i carskog prvog savjetnika Derviš-paše Bajazidagića. Ova dvojica visokih osmanskih dostojanstvenika faktički su omogućili Hasan-paši da vojne odluke može donositi samostalno. Čim je došao u Bosnu, nakon kratkog vremena on se našao sa vojskom pred zidinama Siska, ali ga nije mogao uzeti, pa se s vojskom tada preko Gradiške vratio u Bosnu. Poslije pohoda naredio je bio gradnju tvrđave na ušću Petrinjčice u Kupu, današnje Petrinje. Još dok se tvrđava gradila, Hasan-paša je izvršio vojnu mobilizaciju, te poče napadati u pravcu Bihaća. U tim vojnim akcijama on osvoji Sokolac, Ripač, Izačić, Šturlić i Blagaj na Korani. Napokon 10. juna, Hasan-paša je poslao prethodnicu svoje vojske na Bihać, a sam je došao 13. juna, 1592. godine. Prvo je pokušao nagovoriti zapovjednika Josipa Lamberga da predadne Bihać bez borbe, ali kad je dobio negativan odgovor, on je naredio artiljeriji da tuku grad sa svih strana. 19. juna, nakon artijerijskog granatiranja i pješadijskih juriša, Bihać se predao. Hasan-paša je nakon osvajanja dobro utvrdio Bihać, jer je znao njegovu stratešku važnost. Okolicu Bihaća je naselio vlasima početkom 1593. godine. U vrijeme osvajanja Bihaća bosanski namjesnik je pod svojom vlašću držao veću teritoriju nego što ju je imao ijedan srednjovjekovni bosanski vladar. To je prostor koji se potezao od Šapca do Jadranskog mora i od Zvečana do Virovitice.

Bitka kod Siska 22.06.1593. godine

Poslije osvajanja Bihaća, Hasan-paša s četama kod Petrinje prelazi Kupu i napada brojna hrvatska mjesta, te tako dolazi do bogatog plijena. Da bi onemogućio Hasan-pašino napredovanje hrvatski ban Toma Erdodi s velikim vojnim snagama kod Bresta sačeka Hasan-pašu. U ovoj bitki Hasan-paša je ponovo pobijedio, a na bojnom polju ostade oko 2.000 hrvatskih oficira i vojnika, a 200 ih sa šest topova zarobi. Nakon toga ratne zarobljenike, topove i 22 neprijateljske zastave Hasan-paša posla u Carigrad. Tokom cijele zime 1592/93. godine, Hasan-paša je vršio vojne pripreme za osvajanje Siska. U proljeće sa 20.000 vojnika, Hasan-paša je pokrenuo vojsku na Hrvatsku, u planu da osvoji Sisak. U međuvremenu on je bio očekivao vojnu pomoć iz Carigrada, koju mu je obećao veliki vezir Sijavuš-paša. Dok se na bosanskim granicama ratovalo, došlo je do vojne pobune u Carigradu, te sultan smijeni velikog vezira, a na njegovo mjesto dođe Kodža Sinan-paša, porijeklom albanac. Sinan-paša je tada bio s Hasan-pašom u neprijateljstvu. Iz želje da započne rat sa Austrijom da bi se proslavio, a sigurno i zbog zavidnosti prema Hasan-paši, on naredi Rumelijskoj vojsci da stane, koja je u međuvremenu već bila blizu. Ta odluka je uticala na Hasan-pašu, i vidjevši da pomoć niotkuda ne dolazi, a ionako je već stigla austrijska vojska u pomoć Sisku, on ne želeći se povuć s bojnog polja, naredi svojoj vojsi da krene na neprijatelja. S njim su bila sva četverica sandžak-begova Bosanskog ejaleta: hercegovački, zvornički, kliški i krčko/lički. Hasan-paša je noću 19. juna sa krčkim sandžak-begom, starim Gazi Memi-begom, koji je predvodio pješadiju, prešao na lijevu obalu Kupe i opkolio Sisak. U naredna dva dana pridružio im se i ostatak vojske. Hasan-paša je krenuo u opći napad 22.06.1593. godine. Bitka je vođena u uglu koji čini Odra na ušću u Kupu. Tu je za pet sati bitke osmanlijska vojska, uz velike gubitke, potisnuta na rijeke. Uski i slabi mostovi su popustili pa su se brojni pješaci i konjanici utopili, među njima i sam Hasan-paša Predojević. Pored Bosanskog namjesnika, smrtno su stradali stari Gazi Memi-beg, Zvornički sandžak-beg Sinan-beg i dvojica unuka sultanije Mihrimah i Rustem-paše Opukovića, Hercegovački sandžak-beg Mehmed-beg, Kliški sandžak-beg Mustafa-paša Sultanzade i oko 7.000 vojnika. Bitka kod Siska je započela Osmansko-Austrijski rat koji će trajati 13 godina od 1593.-1606. godine.

Zadužbine Hasan-paše Predojevića
Iza Hasan-paše je ostala samo džamija u Polju kod Bileće, koju je on dao sagraditi 1572. godine, još dok je bio Segedinski sandžak-beg. Podignuta je na lokalitetu Plitine, kod sela Grabovice. Kvadratnog je tlocrta sa dograđenim sofama koja od sjeverne strane zatvara zid. Bila je pokrivena četverostrešnim krovom pod pločom. Džamija je bila srušena u toku drugog svjetskog rata, ali su joj se dijelovi zidova i četvrtasta kamena munara kvadratnog tlocrta održali sve do posljednjeg rata 1992-1995./postoji foto/

Današnje turbe kraj kapetanove kule u Bihaću sagrađeno je na temeljima drvenog još starijeg turbeta, iz vremena osvajanja Bišća. Legenda kaže, da je kapetan svake noći nakon što su na tom mjestu ukopana dvojica u borbama za Bihać poginulih velikih junaka, sa kule vidio svjetlost. Naredio je da im se sagradi turbe,u znak vječnog sjećanja na njih, smatrajući da je i to mjesto - turbe - postalo svetinja. Današnje turbe izgradile su vlasti Austrougarske. U kosturnici pored turbeta crkve i kule nalaze se kosti plemića sahranjivanih do tada u crkvi svetog Ante, a prenešenih iz džamije Fethije. Među njima i ostaci plemića Izačića.

poturice ubijene od hrvatske ruke, sahranjivane na kostima hrvatskih banova,odlicna tema
 
poturice ubijene od hrvatske ruke, sahranjivane na kostima hrvatskih banova,odlicna tema

Naravno da nije tako,covek ti je vec dao odgovor ako umes da citas.

Da, al' to proizlazi iz par izvora koji su brkali Srbe i Hrvate turskih; istih koji tako pisu i da je Arsenije Crnojevic Hrvat i slicno.
Iz toga proizlaze i izvori koji spominju Mehdmed-pasu Sokolovica kao Hrvata...
 
Pola ovih što si naveo su srpski odrodi i zlikovci(poturice i ustaše). Nije im mesto uz , recimo, Preradovića i Ivu Vojnovića.
Jovo Divjak!!?? Lele...

Nije smisao teme da te (trajno) iritira već da provocira na donošenje ispravnog zaključka koji će odgovoriti na pitanja:

a) zašto se odrođavanje dešava (u tolikom obimu)?

b) kako to sprečiti?

 
Nije smisao teme da te (trajno) iritira već da provocira na donošenje ispravnog zaključka koji će odgovoriti na pitanja:
a) zašto se odrođavanje dešava (u tolikom obimu)?
b) kako to sprečiti?


U redu.
Shvatio sam da bi trebalo pomenuti bivše Srbe koji su ostavili dublji i značajniji trag u kulturama drugih naroda.
 
Nije smisao teme da te (trajno) iritira već da provocira na donošenje ispravnog zaključka koji će odgovoriti na pitanja:

a) zašto se odrođavanje dešava (u tolikom obimu)?

b) kako to sprečiti?


Zbog mlakosti nase elite i zbog nedostatka odmazde.
Vidis, Madjari su se turcili u vecem procentu nego Srbi u Bosni. A znas kako su prosli posle pobede Princa Eugena. Nardjenje je bilo da svi odmah moraju da se vrate u katolicanstvo. Iz istih stopa. A ko nije cuo naredjenje, jer je ziveo unekoj ugaarskoj zabiti, bilo je pogubljen i gotovoa stvar. Tadkodje, sve džamije su morale odmaj da budu srusene po naredjenju. I kraj price. To za srbe vezi do pojave komunista. A ostalo je jasno. Komunistima srpskog porekla, glavni nerpijatelj je bila srpska elita, koju su oni pogrdno zvali veliko srpska buržuazija. zato su i radili na stvaranju novhnacija od srpskog naroda. No to je vec novija istorija.
NO... zamolio bi te da se raspitas o bratu Svetozara Miletica , koji je otisaqo u Maćedoniju, a njegov sin, ( dakle, bratanac Svetozara Miletića) u Sofiju, gde je bio Koburgov vaspitač.
 
Dakle bratanac čuvenog srpskog pregaoca i nacionalnog radnika Svetozara Miletića, Ljubomir Miletić ( sin Đorđa Miletića, koji je bio Svetozarov brat )
Bio je pprofesor u Bugarskoj, vaspitac Ferdinanda Koburga, veliki bugarski šovinista i strašan srbofob.

Citat:

Још пре стварања бугарске Егзархије дошао је из Новог Сада у Велес за учитеља Ђорђе Милетић рођени брат Милетића вође српскогнарода у Војводини . Као Словен у доба борби око независне словенске цркве
По савету Руса ступио је уз Бугаре постао егзархиста и бугарски првак у Јужној Србији тако да је његов син Љубомир Милетић професор Универзитета у Софији данас један од највећих бугарских шовиниста и србофоба

.Станислав Краков
Пламен Четништва.
 
Zbog mlakosti nase elite i zbog nedostatka odmazde.
Vidis, Madjari su se turcili u vecem procentu nego Srbi u Bosni. A znas kako su prosli posle pobede Princa Eugena. Nardjenje je bilo da svi odmah moraju da se vrate u katolicanstvo. Iz istih stopa. A ko nije cuo naredjenje, jer je ziveo unekoj ugaarskoj zabiti, bilo je pogubljen i gotovoa stvar. Tadkodje, sve džamije su morale odmaj da budu srusene po naredjenju. I kraj price. To za srbe vezi do pojave komunista. A ostalo je jasno. Komunistima srpskog porekla, glavni nerpijatelj je bila srpska elita, koju su oni pogrdno zvali veliko srpska buržuazija. zato su i radili na stvaranju novhnacija od srpskog naroda. No to je vec novija istorija.
NO... zamolio bi te da se raspitas o bratu Svetozara Miletica , koji je otisaqo u Maćedoniju, a njegov sin, ( dakle, bratanac Svetozara Miletića) u Sofiju, gde je bio Koburgov vaspitač.

Dakle, u odgovoru na pitanja:
a) zašto se odrođavanje dešava (u tolikom obimu)?
b) kako to sprečiti?​
kojima je ova tema inspirisana, ja predlažem sledeće:

Osnovni je razlog što su Srbi "razbucano carstvo" koje se nalazi u interesnoj sferi (makar) četiriju carstava koja primenjuju staru doktrinu podeli pa vladaj (divide et impera). Već se odavde vidi šta je odgovor na pitanje pod b). Da pojednostavim - miroljubiva koegzistencija malih državica u (savremenom) Iliriku je utopija. Evo zašto:

Jedno je nacionalno opredeljenje, a drugo nacionalno poreklo. Problem nastaje kada osoba u jednom momentu promeni nacionalni identitet ("opredeljenje") iz neke nužde (nužde, jer život pojedinca nije nacionalna epopeja, već je mnogo prozaičniji kad je egzistencija - da ne kažem dupe - u pitanju) i onda podsvesno želi svojim precima da promeni poreklo, a to ne može. S jedne strane strepi da će ga neko pitati za pretke, a s druge strane ga preci podsvesno progone u vidu griže savesti i on kao reakciju zauzima agresivan stav prema precima, prema "vjeri prađedovskoj" što se manifestuje neobično intenzivnom mržnjom prema naciji predaka, odnosno, sindromom poturica gori od Turčina. Taj se mehanizam od strane Vatikana (i Nemačke) na Balkanu izdašno koristi budući da stvara fanatične jurišnike, a primenjuje se tako što se u državi Hrvatskoj kontinuirano održava ksenofobična atmosfera isključivosti i stroge intolerancije (čitaj "Thompson u papskoj audijenciji", na HRT-u "velikosrpski agresor", a u udžbenicima "blaženi Alojzije Stepinac" i "pravednički Domovinski rat"). U takvoj atmosferi državnog šovinizma kreću stada srpčadi na pokrštenje jer im ostanak u "vjeri prađedovskoj" ne samo da onemogućava napredovanje u zajednici, već uzrokuje i opravdanu uplašenost pretnjom linča od strane te iste zajednice. I tu se zatvara krug koji poput vrtloga u svakih nekoliko decenija usisava u sebe sve više i više Srba.

Dakle, imamo spiralu zla koja na svakom obrtu ima jedan ratni čvor nakon kojeg postaje šira.

2141698014_566f7c6d5c.jpg
 
Poslednja izmena:
1.jpg


Srećko Bijelić: "Tko ne voli Hrvatsku, nek se iseli"

Srbin, jedan od osnivača HNS i jedan od "proljećara".

Nakon duge i teške bolesti, u srijedu 22. rujna 2004. u 74. godini života preminuo je gospodin Srećko Bijelić, jedan od osnivača HNS-a i veliki hrvatski političar.

Srećko Bijelić rođen je 18. prosinca 1930. u Bribiru kraj Skradina. Završio je Pravni fakultet u Zagrebu. Bio je predsjednik CK Narodne omladine Hrvatske, direktor poduzeća «Janko Gredelj» te član Izvršnog komiteta CK SKJ. Od 1969. je bio predsjednik Gradskog komiteta SKH Zagreba i član Predsjedništva SKJ. Nakon Karađorđeva 1971. smijenjen je s položaja te isključen iz političkog i društvenog života.

Godine 1990. član je Koalicije narodnog sporazuma te jedan od osnivača Hrvatske narodne stranke u listopadu iste godine. Saborski zastupnik bio je u dva mandata, od 1992. do 2000. godine, a član Predsjedništva HNS-a od 1990. do 2004. U svibnju 2004. na Saboru HNS-a izabran je u Savjet Stranke.

Autor je brojnih stručnih radova te dobitnik niza priznanja i odlikovanja, a 1971. izdano je njegovo djelo «Samoupravljačka pozicija». Srećko Bijelić oduvijek je bio poznat kao borac za istinu i pravdu, posebno za takozvanog «malog čovjeka» te je često žrtvovao i zdravlje i osobnu poziciju u korist obespravljenih.


 
Napisite nesto o naturalizovanim Amerikancima,to je nekako uvek zanimljivo ;)
Da krenem :
George_Voinovich_official_portrait.jpg.PNG

Senator,guverner Ohaja i gradonacelnik Klivlenda - Dzordz Vojnovic ( Djordje Vojnovic)

Džordž Viktor Vojnovič (engl. George Victor Voinovich) (rođen 15. jula, 1936.) je američki političar iz Ohaja.

Rođen je u Klivlendu, Ohajo, od oca Srbina, poreklom sa Korduna, i majke Slovenke.
Kao član republikanske stranke, bio je na mnogim značajnim položajima. Sedam godina je služio kao gradonačelnik Klivlenda, osam godina kao guverner Ohaja (1991. - 1998; izabran 1990. i ponovo izabran 1994.) a trenutno je senator iz Ohaja. Izabran je za senatora 1998, nasledivši Džona Glena, koji je imao četiri mandata kao senator demokrata.
Godine 1996. Vojnovič se nadao da će ga tadašnji američki senator Bob Dol izabrati za republikanskog kandidata za potpredsednika. Međutim, Dol je izabrao Džeka Kempa. Posle dva mandata kao guverner, Vojnović je nameravao da uđe u Američki senat, na mesto koje je upravo oslobodio dugogodišnji senator - demokrata Džon Glen. Na izborima je Vojnović pobedio demokratskog kandidata Meri Bojl.
Godine 2002. Vojnović je bio na meti desnice, jer je bio jedan od umerenih republikanaca u Senatu, koji su pokušavali da zaustave Bušovu promenu ekonomske politike. Televizijska kampanja je okarakterisala Vojnovića kao nelojalnog.
U novembru 2004, na izborima za reizbor u senat, Vojnović je lako pobedio demokratskog kandidata, Erika Fingerhata, čiju je kandidaturu zasenila uporna spekulacija da bi voditelj Džeri Springer mogao da se uključi u izbornu trku.

-Otac mu je Srbin iz Hrvatske,skoro je posetio njegov rodni kraj...
-Podrzao zločinca Tačija i ostale OVK teroriste
-Pokrenuo rezoluciju cestitanja Srbiji za molbu za prijem u EU
-Moze se slobodno reci,jedan od glavnih americkih politicara odgovnih za nezavisnost Kosmeta

Sledeci,mnogo interesantniji covek koji je obisao svet zbog pokusaja velike prevare:
Blagojevich_cropped.jpg

Guverner Ilinoisa i clan Kongresa - Milorad - Rod Blagojevic

Milorad „Rod“ R. Blagojević (engl. Milorad "Rod" R. Blagojevich; Čikago, SAD, 10. decembar 1956.) je američki političar iz države Ilinois. Pre nego što je postao guverner Ilinoisa, Blagojević je bio predstavnik Čikaga u Američkom kongresu. On je bio drugi guverner jedne Američke savezne države srpskog porekla (prvi je bio Džordž Vojnović iz Ohaja). Takođe je bio i prvi demokrata na čelu Ilinoisa nakon 30 godina. Otac Milorada-Roda Blagojevića, Radisav, rođen je u selu Velikim Krčmarima nadomak Kragujevca, a zatim je kao oficir Jugoslovenske vojske Drugi svetski rat proveo u zarobljeništvu.
Federalni istražni biro je optužio Blagojevića decembra 2008. da je pokušao da proda upražnjeno senatorsko mesto. Blagojević je, poput svog prethodnika Džordža Rajana, uhapšen pod federalnom optužbom za korupciju. Senat države Ilinois smenio ga je krajem januara 2009. zbog optužbi za korupciju.

- Vidi se da je Srbin,pokusao je da proda Obamino mesto u senatu ...
 
220px-Popovich_cross_armed_-_Cropped-2.jpg

Грег Поповић

Born January 28, 1949 (age 63)
East Chicago, Indiana
Nationality American

Gregg Popovich (born January 28, 1949) is an American basketball coach, and is currently the head coach of the National Basketball Association's San Antonio Spurs. Taking over as coach of the Spurs in 1996, Popovich is the longest tenured coach in both the NBA and all Big Four sports leagues. He is often referred to as "Coach Pop" or simply "Pop."[1][2] He has won four championships as head coach of the Spurs.

Popovich served on the coaching staff for the US national team in the 2002 FIBA World Championship (assisting George Karl),[7] the 2003 FIBA America Men's Olympic Qualifying Tournament, and the 2004 Olympic Games, where the U.S. won a bronze medal.

Popovich is actively involved in several charities and programs in San Antonio, such as the Spurs/Pizza Hut Drug Free Youth Basketball League and the San Antonio Food Bank. He is a noted wine enthusiast. He and his wife of 29 years, Erin, have two children, Micky and Jill.
Popovich is also a supporter of Vlade Divac's "You Can Too" campaign, designed to provide shelter to former Yugoslavian and African refugees.

en.wikipedia.org

Интересантно ми је што његово презиме преводе као ПоповиЧ, а и већини Србоамериканаца тако преводе презиме.

И срамота што не постоји чланак на српском о њему, а постоји на руском.

Грегг Попович, чей отец был сербского, а мать хорватского происхождения, родился в городе Ист Чикаго в Индиане.
ru.wikipedia.org
 
Poslednja izmena:
220px-Popovich_cross_armed_-_Cropped-2.jpg

Грег Поповић

Born January 28, 1949 (age 63)
East Chicago, Indiana
Nationality American

Gregg Popovich (born January 28, 1949) is an American basketball coach, and is currently the head coach of the National Basketball Association's San Antonio Spurs. Taking over as coach of the Spurs in 1996, Popovich is the longest tenured coach in both the NBA and all Big Four sports leagues. He is often referred to as "Coach Pop" or simply "Pop."[1][2] He has won four championships as head coach of the Spurs.

Popovich served on the coaching staff for the US national team in the 2002 FIBA World Championship (assisting George Karl),[7] the 2003 FIBA America Men's Olympic Qualifying Tournament, and the 2004 Olympic Games, where the U.S. won a bronze medal.

Popovich is actively involved in several charities and programs in San Antonio, such as the Spurs/Pizza Hut Drug Free Youth Basketball League and the San Antonio Food Bank. He is a noted wine enthusiast. He and his wife of 29 years, Erin, have two children, Micky and Jill.
Popovich is also a supporter of Vlade Divac's "You Can Too" campaign, designed to provide shelter to former Yugoslavian and African refugees.

en.wikipedia.org

Интересантно ми је што његово презиме преводе као ПоповиЧ, а и већини Србоамериканаца тако преводе презиме.

И срамота што не постоји чланак на српском о њему, а постоји на руском.

Грегг Попович, чей отец был сербского, а мать хорватского происхождения, родился в городе Ист Чикаго в Индиане.
ru.wikipedia.org

On je za razliku od ovih gore bio u Beogradu kada se Divac oprastao. Valjda je pomogao raseljena lica i decu bez staratelja...Skidam kapu...
 
250px-Rudjer_Boskovic.jpg


Ruđer Josip Bošković (Ruggero Giuseppe Boscovich, Rogerio Josepho Boscovich) (18. maj 1711 — 13. februar 1787) je najveći matematičar i astronom Dubrovnika, jedan od najznačajnijih naučnika svoga vremena, uvršćen među 100 najznamenitijih Srba svih vremena. Bio je profesor univerziteta, osnivač Milanske opservatorije i direktor Optičkog instituta Francuske mornarice.

Bio je univerzalan stvaralac: filozof, matematičar, astronom, fizičar, inženjer, pedagog, geolog, arhitekta, arheolog, konstruktor, optičar, diplomata, putopisac, profesor, isusovac, najbolji pesnik na latinskom jeziku osamnaestog veka i prevodilac-poliglota.
Biografija

Rođen je 18. maja 1711. godine kao sedmo dete trgovca Nikole Boškovića (Srbina iz Orahova kod Trebinja u Hercegovini) i majke Pavle (italijanskog porekla, iz porodice Bara Betere, poznatog dubrovačkog pesnika). Njegov brat bio je Bartolomej Baro Bošković. Ceo radni vek proveo je u tuđini, gde je stekao i svetsku slavu, a samo jednom svratio u svoj zavičajni Dubrovnik, 1747. godine.

Svoje otadžbinsko poreklo nikada nije krio – ostao je Slovinac, kako su se tada nazivali Južni Sloveni. Umro je i sahranjen 13. februara 1787. godine, a srce mu je preneto u zavičaj.

Ruđer Bošković je, između ostalog, tvorac i jedinstvenog zakona sile, pretpostavljajući da postoji ne samo privlačenje (Njutnov zakon) nego i odbijanje u naizmeničnom menjanju na malim rastojanjima među telima. Smatrao je da je elementarna čestica bez dimenzija izvor sile, a vreme i prostor je, nasuprot Njutnu smatrao relativnim, pa se s pravom može nazvati pretečom Alberta Ajnštajna. Pronašao je dva geometrijska metoda za određivanje elemenata Sunčeve rotacije na osnovu posmatranja položaja tri tijela, zatim je izračunao dimenzije i spljoštenost Zemlje. Otkrio je geometrijski model izračunavanja putanja kometa.

U geologiji je značajan jer je pisao o kompenzaciji masa unutar gora i tako postavio temelje kasnijem razvoju teorije izostazije. Regionalne poremećaje sile teže tumačio je razlikom u gustini gornjih i donjih delova Zemljine kore.

U domenu klasične fizike, formulisao je jedinstveni zakon svih sila. Pretpostavio je postojanje, ne samo privlačnih, nego i odbojnih sila. Svojim idejama o relativnosti prostora i vremena bio je preteča Ajnštajnove teorije relativnosti.

Objavio je veliki broj radova iz sferne trigonometrije i statističkih metoda u fizici: Theoria philosophiae naturalis redakta ad unicam legem virium in natura existentium, Opera partinentia ad opticam et astronomia, Elementorum universae matheseos, O morskoj plimi, Teorija konusnih preseka, Elementi matematike itd.

https://www.google.com/search?num=1...0.0.0.0.0.175.1377.1j9.10.0...0.0.Xjz6jNnOd48
 
185px-MaksLuburi%C4%87.jpg


Vjekoslav Maks Luburić (1913-1969)


Životna priča slična priči Ante Starčevića ili Milana Uzelca

Vjekoslav Luburić rođen je 20. lipnja 1913., u Humcu, malom selu pored Ljubuškog, u srcu Hercegovine. Pohađa pučku školu u svom selu, a nakon toga odlazi u franjevačku gimnaziju na Širokom Brijegu u kojoj dobiva dobre ocjene. Njegovo se školovanje odvija mirno. Luburić je bio još mlad, kada u njegov život ulazi nasilje, u to vrijeme u kuću mu ulazi kraljevska žandarmerija. U zimi 1923. žandarmerija upada u njegovu kuću i odvodi mu oca. U Trebinju žandarmerija muči njegova oca, a u jednoj samici ga polijevaju hladnom vodom. Luburićev otac je od posljedica preminuo. Vrlo je vjerojatno da je taj nasilni čin odigrao važnu u ulogu u kasnijem Luburićevu životu. Prolazi još nekoliko godina tijekom kojih jačaju nacionalistički osjećaji kod mladoga Luburića. U zemlji gdje je represija nemilosrdna, gdje je zabranjeno pjevati tradicionalne pjesme i gdje se čak puca na katoličke procesije, opasno je, čak i s petnaest godina, prkositi vlasti. Na kaznu ne treba dugo čekati: mladi Luburić isključen je iz srednje škole u Mostaru. Njegovo školovanje iznenada se prekida, tako da je mladić primoran odsad raditi kao perač suđa u jednom restoranu. Kasnije radi kao pisar u jednoj štedionici za zdravstveno osiguranje. Bez dvojbe, ta su poniženja samo pojačala njegov bijes protiv velikosrpske tiranske vladavine u Kraljevini Jugoslaviji.


U siječnju 1929. godine pravaški odvjetnik Ante Pavelić konstatira da više nije moguće voditi političku i pravnu borbu u Kraljevini Jugoslaviji i odlazi u inozemstvo da nastavi s borbom. Vjekoslav Luburić također nastoji otići, no policija ga hvata pri prelasku granice i odvodi ga odmah njegovoj majci. No usprkos svemu tomu, on ponovno pokušava bježati te dolazi u Mađarsku u Janka Pusztu, gdje se skupljaju prvi ustaše.

U kontaktu s ostalim borcima, mnogo starijima i prekaljenima, on odsad uči o tajnim akcijama (u to vrijeme on dobiva nadimak Maks). Malo je informacija o tom periodu njegova života, no može se zaključiti da to vrijeme pridonosi jačanju njegovih uvjerenja. Odsad se on nalazi upleten u nemilosrdnoj borbi gdje je većina udaraca smrtonosna i gdje će dosta njegovih suputnika pasti. Tih godina režim likvidira Marka Hranilovića i Matiju Soldina (svibnja 1931.), Ivana Rosića (srpnja 1931.), Petra Oreba i Josipa Begovića (proljeće 1934.), Stjepan Duića (28. rujna 1934.), Andriju Gredičaka (25. svibnja 1935.) i Stipu Javora (27. ožujka 1936.). Luburićev je karakter očvrsnuo jer trebalo je preživjeti u Madžarskoj. Nakon zatvaranja Janke Puszte, Vjekoslav Luburić jedva životari u Budimpešti, prije nego što ga je jedan seljak iz okolice unajmio kao običnog radnika. Rijetki su takvi mladi ljudi na koje takav "univerzitet" ne ostavlja tragove, a još su rjeđi oni koji iz njih izlaze još odlučniji.

Nastavak: http://hr.wikipedia.org/wiki/Vjekoslav_Luburić

Vjekoslav_Luburi%C4%87.jpg



Maks Luburić, po sopstvenom priznanju srpskog porekla, 1942. je izjavio da su ubili više ljudi nego osmanlijsko carstvo za svo vreme vladavine. Tvorac je sistema ustaških logora. Nemci su ga nazivali mentalnim bolesnikom. Njegova polusestra, Nada Šakić, rukovodila je logorom za žene Nova Gradiška.

Pred kraj rata je bio zadužen za plan i vezu ustaša iz NDH sa ustaškim preporodom i terorističkim organizacijama u posleratnom dobu. HNO (Hrvatski narodni odpor) je zamišljen prvo 1944. na Ivan planini, kao pokret za borbu iza partizanskih linija, ali su ga okolnosti i ratne operacije zaustavile, pa je pokrenut tek 1955. u emigraciji, a njegov vođa bio je Maks Luburić. Imao je svoju štampariju za širenje letaka i drugog propagandnog materijala.

Po završetku rata završava prvo u Španiji, a potom biva glavni koordinator za ustaško delovanje u Švedskoj, Danskoj i drugim zemljama Evrope. HNO (Hrvatski narodni odpor) će brzo prerasti u Hrvatski državotvorni odpor čije će pristalice Miro Barešić i Anđelko Brajković ubiti ambasadora Rolovića u Švedskoj 07. 04.1971 godine pred proslavu 30 godina od osnivanja NDH.
 
1.jpg


Srećko Bijelić: "Tko ne voli Hrvatsku, nek se iseli"

Srbin, jedan od osnivača HNS i jedan od "proljećara".

Nakon duge i teške bolesti, u srijedu 22. rujna 2004. u 74. godini života preminuo je gospodin Srećko Bijelić, jedan od osnivača HNS-a i veliki hrvatski političar.

Srećko Bijelić rođen je 18. prosinca 1930. u Bribiru kraj Skradina. Završio je Pravni fakultet u Zagrebu. Bio je predsjednik CK Narodne omladine Hrvatske, direktor poduzeća «Janko Gredelj» te član Izvršnog komiteta CK SKJ. Od 1969. je bio predsjednik Gradskog komiteta SKH Zagreba i član Predsjedništva SKJ. Nakon Karađorđeva 1971. smijenjen je s položaja te isključen iz političkog i društvenog života.

Godine 1990. član je Koalicije narodnog sporazuma te jedan od osnivača Hrvatske narodne stranke u listopadu iste godine. Saborski zastupnik bio je u dva mandata, od 1992. do 2000. godine, a član Predsjedništva HNS-a od 1990. do 2004. U svibnju 2004. na Saboru HNS-a izabran je u Savjet Stranke.

Autor je brojnih stručnih radova te dobitnik niza priznanja i odlikovanja, a 1971. izdano je njegovo djelo «Samoupravljačka pozicija». Srećko Bijelić oduvijek je bio poznat kao borac za istinu i pravdu, posebno za takozvanog «malog čovjeka» te je često žrtvovao i zdravlje i osobnu poziciju u korist obespravljenih.



Nisi napisao jedan sitan detalj iz biografije Srećka Bijelića.

U vrijeme Maspoka se svrstao na stranu Savke Dabčević-Kučar i Mike Tripala.

Srbin kojemu su spočitavali hrvatski nacionalizam.
 
Takodje dobar primer je Jadranka Kosor...Njeno devojacko prezime je Vlaisavljevic,i rodjena je u Slavoniji,zivela u Pakracu ( svi znaju da je to podrucije pretezno naseljeno Srbima)...
Pokusala je da sakrije svoje srpsko poreklo,a najvise udara na Srbe i Srbiju ( klasicna hrvatska politika )....

http://www.pressonline.rs/sr/vesti/...r+odgajio++„četnički+vojvoda+sa+Papuka"!.html




Procitaj malo bolje clanak koji si sam postavio.Mozda kod Srba djevojacko prezime se drukcije shvaca..
 
karlmalden.jpg

Карл Малден (1912-2009) рођен је као Младен Секуловић у Чикагу, а одрастао у рударском граду Гери у Индијани.
"Оскаровац", у Холивуду је увек сматран једним од најбољих карактерних глумаца. Остварио преко стотину улога на филму и телевизији. У бившој Југославији снимио је филм "Сутон" у режији Горана Паскаљевића. Био је директор Америчке академије за филм.
http://sr.wikipedia.org/sr/Карл_Малден
karlmaldeniniconfesstra.jpg


Umro Karl Malden
http://www1.serbiancafe.com/lat/vesti/14/62855/umro-karl-malden.html.
karlmaldenonthewaterfro.jpg


Karl Malden (1912–2009)
.
http://www.imdb.com/name/nm0001500/

Prvi Sekulović rođen u Americi sam ja – objašnjava Mladen Sekulović.
- Rođen sam u srpskom domu, 22. marta 1912. godine, sa imenom Mladen Đorđe Sekulović. Inače Sveti Đorđe – ubica aždaje je slava klana Sekulović. Moje ime bilo je veliki zalogaj za Amerikance. „ Ml “ kao zvuk čak i ne postoji u engleskom jeziku, zato sam sasnije to promenio i tako postao Karl Malden.
http://www.akademediasrbija.com/ind...-svetu&catid=38:cat-komentari-vesti&Itemid=54.
----------------------------------------
Петорица људи нашег порекла
добитници су највећег признања у свету филма - америчког "Оскара": глумац Карл Малден, сценариста Стив Тешић, режисер Питер Богданович, творац илузије Суперменовог лета Зоран Перишић и иноватор на пољу филмске камере Мирко Ковачевић. Али, ту се списак наших људи, заслужних за светски филм, не завршава.
http://www.ilustrovana.com/tekst.php?broj=2611&tekst=03

.
 
Већину бранитеља Сиска су чинили Срби, то је историјска чињеница. Нешто мање је било Хрвата па затим Нијемаца.

Slovenci. Bilo je Srba i na strani odbrane, ali Srbi su, uključujući Nikolu Predojevića, bili većina na drugoj strani. :prstic:
 
Poslednja izmena:

Back
Top