Intuicija

Што се тиче "чињења бољом" ове дивне креације од света у којем смо, Шопенхауер је све рекао овим речима:

"Budale misle da nešto tek treba da postane i da dođe. Zato oni daju istoriji glavno mesto u svojoj filozofiji i konstruišu je prema pretpostavljenom planu sveta po kojem sve biva usmeravano kа onom što je najbolje, a to što je najbolje treba tек da se pojavi, i eto tada prave divote. Oni, dakle, shvataju svet kao nešto sasvim realno, i postavljaju kao njegov cilj bednu zemaljsku sreću, koja - ma koliko se ljudi starali o njoj i ma koliko joj sudbina bila naklonjena - ipak jeste šuplja, varljiva, ništavna i tužna stvar, od koje ni ustavi, ni zakonodavni sistemi, ni parne mašine, ni telegrafi ne mogu nikad da naprave nešto što je suštinski bolje. Prema tome, gorepomenuti filozofi istorije i glorifikatori istorije jesu priglupi realisti, a uz to optimisti i eudemonisti, to jest plitkoumnici i prave ćifte."

Шопенхауер

А што се тиче, како кажеш "паралелних светова". То нису никакве фанатзамгорије него чињенице које следе из фундаменталне поделе свега на појаву и "ствар по себи".

Друга је ставр што сирови материјалисти у то гледају бело. Али то је њихов проблем немој да то пројекујеш на све.
Za "stvar po sebi" mozemo samo znati šta nije, i tako nam uvijek za dlaku izmiče. Logika tu ne pomaže, tapkamo u mjestu.
Intuicija onda stupa na scenu, i dolazi se do novih doživljaja stvarnosti. I šta sad? Dati "stvari po sebi" najveću vrijednost?
Kakva je posledica toga? Ima li za tebe nešto što je vredno življenja?
 
Poslednja izmena:
Ako je vec do toga da je misljenje idola nesto nepromenjljivo, zasto ne bi i verovanje u Boga koga slavi taj idol bilo nepromenjljivo?

Zasto nisi vernik, ako je Shopi, da bi bio priznat, bio vernik?

- - - - - - - - - -

Zasto je tvoje misljenje, izgradjeno na Kantu, sopenhaueru...Nicheu manje vredno, pa je neophodno citirati prevode njihovih misljenja?

Ili nisi siguran da razumes ono sto je napisano?

- - - - - - - - - -

Da li je zaista potrebno ime da bi se nesto prihvatilo ili to ego trazi priznanje?
 
Za "stvar po sebi" mozemo samo znati šta nije, i tako nam uvijek za dlaku izmiče. Logika tu ne pomaže, tapkamo u mjestu.
Intuicija onda stupa na scenu, i dolazi se do novih doživljaja stvarnosti. I šta sad? Dati "stvari po sebi" najveću vrijednost?
Kakva je posledica toga? Ima li za tebe nešto što je vredno življenja?

Обзиром каква је цена малих задовољстава које се ту и тамо појављују у општој беди и несрећама живота, тешко да рационалним закључивањем можемо нека од њих назвати толико пожељним да су вредна свих мука којима се плаћају и којима живот обилује.

Како каже Дејвид Хјум:
"Sva dobra ovog sveta zajedno ne bi čoveka učinila istinski srećnim; ali će ga sva zla na okupu zacelo dotući; bilo koje pojedinačno zlo (a ko se može osloboditi baš svakog) bezmalo je dovoljno da život učini nepodnošljivim, baš kao i nedostatak bilo kojeg dobra (a ko ih može posedovati baš sva).
Kada bi se tuđin iznenada obreo u ovom svetu, pokazao bih mu, kao uzorak ovozemaljske nesreće, bolnicu prepunu bolesti, zatvor krcat zločincima i dužnicima, bojno polje prekriveno leševima, flotu koja tone nasred okeana, narod koji propada pod tiranijom, ljude iznemogle od gladi, ili kuge. A kada bih hteo da mu pokažem veselu stranu života, ne bi li shvatio šta su životna zadovoljstva, kuda bih ra poveo? Ha bal, y operu, na dvor? S punim pravom bi mogao pomisliti da mu još uvek pokazujem raznovrsnost bede i žalosti."

Наравно да свако треба гурати кроз живот колико може, иако је то, рационално узето, заправо апсурдно и бесмислено, а по свему судећи, чак и у метафизичком погледу животна авантура је по свему судећи једна велика грешка. Неспоразум.

Ипак, и поред свега, питање које гласи:

Koje su to fatalnosti sa one strane svakog moguceg iskustva a koje su ucinile da se volja po sebi objektivise na ovakav jadan nacin, kao svet u kome vlada patnja i smrt ."
Sopenhauer

Остаје без одговора.
 
Обзиром каква је цена малих задовољстава које се ту и тамо појављују у општој беди и несрећама живота, тешко да рационалним закључивањем можемо нека од њих назвати толико пожељним да су вредна свих мука којима се плаћају и којима живот обилује.

Како каже Дејвид Хјум:


Наравно да свако треба гурати кроз живот колико може, иако је то, рационално узето, заправо апсурдно и бесмислено, а по свему судећи, чак и у метафизичком погледу животна авантура је по свему судећи једна велика грешка. Неспоразум.

Ипак, и поред свега, питање које гласи:Koje su to fatalnosti sa one strane svakog moguceg iskustva a koje su ucinile da se volja po sebi objektivise na ovakav jadan nacin, kao svet u kome vlada patnja i smrt ."
Sopenhauer




Остаје без одговора.
Da je svet predstava uma i njegove volje,čovek bi sebi napravio predstave da je besmrtni Bog i bezbroj lepota i uživancija.
Ovako to nije slučaj,ali je subjektivno "retuširanje" dolaznih senzacija neurotransmiterima veoma peisutno koje od surove i bezćutne stvarnosti istu farba u pink...
Za nju se čovek bori ne bi li uznapredovao u dugovečno,svemznajuće i svemoćno biće-boga!
Ima polovične šanse,čak i manje,ali i to je nešto!
Da su šanse velike ne bi bilo toliko depresivaca...;)
 
Ипак, и поред свега, питање које гласи:

Koje su to fatalnosti sa one strane svakog moguceg iskustva a koje su ucinile da se volja po sebi objektivise na ovakav jadan nacin, kao svet u kome vlada patnja i smrt ."
Sopenhauer
Остаје без одговора.

Ja mislim da će i ostati. Šta god da se odgovori na to pitanje bila bi čovjekova projekcija ili logička zavrzlama. Meni je ovo pitanje slično onom: Zašto bi bog uopšte stvarao? Kada bi neko savršenstvo imalo potrebu za stvaranjem, njegovo djelo bi moralo imati neku falinku, u najboljem slučaju stvorio bi svog klona.
 
Poslednja izmena:
Svjetlo je već upaljeno. Neko od nas ne vidi dobro. Ko je sudija koji odlučuje ko bolje vidi? A da, intuicija ti je svjedok. Potplatio si je, namješteno sudjenje :)
Pazi samo da tako ne dodjes u situaciju da pomisliš da si Sunce, i da sve nas obasjavaš svojom svjetlošću!

Pa valjda ne vidi dobro onaj kojemu se pričinjava.
Dečko, ti si nešto debelo umislio. Takvih ima na kile ovdje.
 
Intuicija je plamicak svece "nemog znanja" i savrseno nista ne govori, osim, da tamo negde iza te rupice kroz koju svetli postoji svetlost.
Mnogo vise znaci iskustveno skupljen i dosledno slozen niz takvih random svetlanca koji mogu da daju smisao delicima saznanja.
Oni koji su sa onostranim sveznanjem na ti nemaju ni nacin da ga upotrebe za neku dobrobit osim kao primerci na koje se treba ugledti
kroz osecaj koji sami posedujemo. Takvi primerci nisu mudraci jer se takvo znanje ne prenosi mudroscu.
 
Intuicija je plamicak svece "nemog znanja" i savrseno nista ne govori, osim, da tamo negde iza te rupice kroz koju svetli postoji svetlost.
Mnogo vise znaci iskustveno skupljen i dosledno slozen niz takvih random svetlanca koji mogu da daju smisao delicima saznanja.
Oni koji su sa onostranim sveznanjem na ti nemaju ni nacin da ga upotrebe za neku dobrobit osim kao primerci na koje se treba ugledti
kroz osecaj koji sami posedujemo. Takvi primerci nisu mudraci jer se takvo znanje ne prenosi mudroscu.
Odlično, potpisujem! Konobar, piće za gospodina!
 
A da...Posle Ozi diže nos i naziva nas "suvim materijalistima"...:rotf:
A ono,ustvari,on koji bi i da živi u "stvari po sebi" kad drapne je taj racionalni i proračunati materijalista...
Mi duhovni ljudi znamo da nas ne čeka nešto previše ,nikakvi rajevi ni paklovi,tek duhovno sećanje koje
je pitanje koliko traje još kad se drapne i pitanje da li se ponekad,uvek ili nikad ili delimićno,ponovo rađa
i vrti u nekoj samsari...
 
On je bog al samo u svojoj projekciji :hahaha: Ne znam koja je šifra za to stanje uma.....:rumenko:
Nisam mu bez razloga postavio to pitanje, ali sad nije bitno da li je baš on došao do tog stanja uma, pretpostavimo da postoje takvi slučajevi i da postoji mogućnost da ih bude više.
To uopšte nije bezazlena situacija, greška bi bila sad ratovati riječima sa takvima, trebalo bi napraviti odredjenu distancu i posmatrati to kao pojavu.
Nisam sklon pojednostaviti život deleći ljude na bolesne i zdrave, ali bolesni postaju onog momenta kada ih bolest savlada. Bolest je ono što sprečava pojedinca da ostvari svoj maksimalni potencijal.
Šta je u pitanju sa takvim stanjem uma koje si naveo? Ego trip, šizofrenija, mesijanski kompleks?
Znam samo da čovjek razmišljajući ili nekim drugim putevima, ako je dovoljno hrabar može doći do odredjenih granica svojih mogućnosti, čak ih i preći. Na scenu onda stupaju intuicija, nova iskustva i doživljaji stvarnosti.
Tada možemo doći u veliku opasnost, ulazimo u polje metafizike, koju sam ja sa pravom poredio sa živim blatom. Ne smijemo se udaviti!
To je kao da smo lansirali raketu u kosmos. Tamo ne vladaju životni uslovi na koje smo navikli. Trebalo bi imati odredjene mehanizme pa da što bezbolnije i bezbednije sletimo na Zemlju i podijelimo nova saznanja i iskustva sa drugim stanovnicima ove planete. A za sad samo nju imamo, i ona nam je jedino sigurno tlo!
Šta da radimo sa ovima što su se lansirali i proglašavaju sebe za kraljeve univerzuma?
 
Poslednja izmena:
Znam samo da čovjek razmišljajući ili nekim drugim putevima, ako je dovoljno hrabar može doći do odredjenih granica svojih mogućnosti, čak ih i preći. Na scenu onda stupaju intuicija, nova iskustva i doživljaji stvarnosti.
Tada možemo doći u veliku opasnost, ulazimo u polje metafizike, koju sam ja sa pravom poredio sa živim blatom. Ne smijemo se udaviti!

Nije mi baš jasno, šta te konkretno plaši ukoliko uđeš u polje metafizike?
Šta je po tebi metafizika, kad je se toliko plašiš?
 
Davim se u živom blatu. I toga nisam svesna. A nešto mi govori,
ako napravim promenu počeću da se davim u živom blatu.

Dakle, već znam šta mi se dešava, ali ta informacija biva iskrivljena
i projektovana u neki budući događaj.
Samoobmana.
 
Nije mi baš jasno, šta te konkretno plaši ukoliko uđeš u polje metafizike?
Šta je po tebi metafizika, kad je se toliko plašiš?
Onaj koji leti i stremi u visine, nema čega da se plaši, to su trenuci kada se dotakne besmrtnost. Riječima se teško mogu prenijeti ti doživljaji, tom zadatku nismo misaono dorasli. Jedino se eto može pokušati metaforama, spajanjem mišljenja i pjevanja. Mada, i to je uzaludan trud ako neko nema uši za to.
Ja upozoravam na opasnost od loših letača koji su propovednici smrti.
Idu u dvije krajnosti kada slete. Jedne obuzme osjećaj superiornosti i smatraju se bogovima, druge osjećaj inferiornosti i stvaraju lažne bogove. Imamo i one što su ravnodušni, koji hoće ništa.
Ako nisi svjestan šta je uzrok nihilizma, čini mi se da me nećeš razumjeti.
 
Poslednja izmena:
Onaj koji leti i stremi u visine, nema čega da se plaši, to su trenuci kada se dotakne besmrtnost. Riječima se teško mogu prenijeti ti doživljaji, tom zadatku nismo misaono dorasli. Jedino se eto može pokušati metaforama, spajanjem mišljenja i pjevanja. Mada, i to je uzaludan trud ako neko nema uši za to.
Ja upozoravam na opasnost od loših letača koji su propovednici smrti.
Idu u dvije krajnosti kada slete. Jedne obuzme osjećaj superiornosti i smatraju se bogovima, druge osjećaj inferiornosti i stvaraju lažne bogove. Imamo i one što su ravnodušni, koji hoće ništa.
Ako nisi svjestan šta je uzrok nihilizma, čini mi se da me nećeš razumjeti.

Dakle, ako sam pravilno razumeo, ti letače u svet metafizike deliš na dobre i loše. Dobre obuzima osećaj superiornosti i oni kao bogovi lete u besmrtnost, a loši završe u nihilizmu usled svoje inferiornosti i oni su propovednici smrti.

Da bi mi bilo jasnije šta ustvari misliš (jer ovo je sve neodređeno) lepo bi bilo da mi formulišeš šta je za tebe metafizika, ko ili šta su letači u svet metafizike, i šta je po tebi uzrok nihilizmu?
Nije mi jasno je l' govoriš o čoveku ili nekom Ničevom nadčoveku, da li govoriš o psihološkom stanju u kojem se čovek nalazi (ili može naći) ili o nečem sasvim drugom?
 
Dakle, ako sam pravilno razumeo, ti letače u svet metafizike deliš na dobre i loše. Dobre obuzima osećaj superiornosti i oni kao bogovi lete u besmrtnost, a loši završe u nihilizmu usled svoje inferiornosti i oni su propovednici smrti.

Da bi mi bilo jasnije šta ustvari misliš (jer ovo je sve neodređeno) lepo bi bilo da mi formulišeš šta je za tebe metafizika, ko ili šta su letači u svet metafizike, i šta je po tebi uzrok nihilizmu?
Nije mi jasno je l' govoriš o čoveku ili nekom Ničevom nadčoveku, da li govoriš o psihološkom stanju u kojem se čovek nalazi (ili može naći) ili o nečem sasvim drugom?

Neugodna pitanja postavljaš...:lol:
Mislim da se oslanja na Kastenedu kao i Virc...
Kakogod ,u pitanju je njegov subjektivni doživljaj...
Ja onog što je jok stalno opominjem da ne lupa,ali je to druga,samonabeđena priča koja potiče iz kompleksa inferiori ili čak iz
osujećenosti...
Lepi uzleti,ali i loši letači (Valjaderosi?) su stvar imaginacije antropoloških zaranjanja u bit čovekovu...
Ako bi me pitao šta je bit čovekova-eto baš to-takve imađinejšns...;)
 
Neugodna pitanja postavljaš...:lol:
Mislim da se oslanja na Kastenedu kao i Virc...
Kakogod ,u pitanju je njegov subjektivni doživljaj...
Ja onog što je jok stalno opominjem da ne lupa,ali je to druga,samonabeđena priča koja potiče iz kompleksa inferiori ili čak iz
osujećenosti...
Lepi uzleti,ali i loši letači (Valjaderosi?) su stvar imaginacije antropoloških zaranjanja u bit čovekovu...
Ako bi me pitao šta je bit čovekova-eto baš to-takve imađinejšns...;)

Ako se oslanja na Kastanedine letače - Valjaderose, onda ne treba da ih se plaši jer Don Huan je lepo objasnio kako se može sprečiti uticaj Valjaderosa. Treba samo da se disciplinuje, kao što to Naguali rade.

Jer Valjaderosi kada deluju na um, deluju tako da ti dadnu svoj um. Nagual je toga svestan i ne dozvoljava mu da to uradi. Biti svestan sebe unosi neophodnu sigurnost i disciplinu kod takvih iskušenja.

Našeg Ljubu su, recimo, ti Valjaderosi potpuno uzeli pod svoje. Presadili su mu svoj um, pa mu se čini da je u nekakvim telepatskim kontaktima sa svetlećim loptama od kojih dobija direktno znanje o postojanju, mada je sve to "znanje" pokupio negde sa interneta. Laganje sebe je direktan uticaj Valjaderosa - tako oni delaju.
 
Mislim da se oslanja na Kastenedu kao i Virc...

ma kakvi :D
i ja pokušavam da shvatim Savića, ali ne deluje mi da se oslanjamo na isto.
ja sam možda od onih što on kaže "Imamo i one što su ravnodušni, koji hoće ništa."
ako je "ništa" - "stvar po sebi"?
da, moguće da to ima najveću vrednost.
Istina, sloboda, najveća sreća... tako Buda opisuje Nirvanu?
Kastanedina priča mi je zanimljiva, mislim da je dosta stvari tačno, ali nisam siguran da mi je zanimljiva ta toltečka krajnja ambicija "večnog" putovanja svemirom.
možda mi je zanimljiviji krajni cilj Budizma, Taoizma ili Hinduizma npr.
a i Istok i Tolteci su duboko u metafizici.
Savić, izgleda, nije?
u čemu si ti, Saviću? :D
Ničeanac?
 

Back
Top