Intuicija

p.s

nema nepogrešive intuicije, sve je to od slučaja do slučaja u zavisnosti
koliko i kakvim informacijama raspolažemo u vezi nekog događaja pa možemo pogoditi ili bar približno sled narednih

determinacija pretpostavki... jbg.


Intuicija je nepogrešiva. Samo naš razum može da načini greške u prevodu njenog sadržaja.
To je sasvim nešto drugo.
Intuicija je sposobnost duha da iz drugog duha prihvati kopiju cjelovitog znanja o nečemu.
Kad ga svojim duhom prihvatimo doživljavamo bljesak tog znanja ali ne i njegov logički niz.
Razumom ga prevodimo u logički niz a niz stvaramo imajući u vidu ono intuitivno pred-osjećanje.
Kada se osjećanje koje proizilazi iz stvorenog niza poklopi sa pred-osjećanjem znak je da smo
duhovno znanje uspješno postavili u njegov namjereni logički niz.
 
Kako vidim opet zbunjujete predviđanja sa intuicijom. Predviđanje može da bude na dva nivoa:
1. intuitionim uvidom u sadrđžaj duha (vidivitost)
2. računicom razuma (proračun)

I vidovidi ljudi razumom moraju da prevedu intuitvno znanje do kojega su došli ali njihov uvid nije
proizvod proračunatosti.
 
gledaj to kao sistem logičkih kola u elektronici
Drakče je nešto napomenuo u vezi toga u uvodnom postu sa algoritmima

logičko kolo ima funkcije kao osnovu - AND, OR, NOT ( i , ili, ne )
ovakva kola su sastav svakog robota...e sad, pošto je robot, jelte, mašina, rećićemo da nema intuiciju,
jer radi po principu 'zaključivanja' prema datim informacijama i kombinovanjem ove tri funkcije
robot radi po komandi što mu je čovek zadao i ne može da pogreši, ako i samo ako čovek ne pogreši
tj. ne zada mu pravu komandu funkciju

a te greške se najčešće događaju kada čovek logički sud ne iskalkuliše kako treba pa po zakonu tautologije bude istinit ili ne, tačno ili netačno

zaključak:

i čovek je mašina samo sa jako složenijm logičkim kolima koja naravno nisu ni ona savršena
pa se dešava da okine u intuiciji iliti - proračunavanju događaja..e zbog toga dolazi ona problematika oko izbora(odabira)
ispravne solucije u rešavanju problema neke situacije...u ljudskom svetu to nazivamo - slobodna volja

a ja bih to preformulisao i kao - slobodna volja analitičkog dejstva...'pa kom opanci tom obojci'

- - - - - - - - - -

p.s.

malo sam skratio( u stvari malo više) svoje izlaganje jer ne volim postove-traktate,
ali biće prilike za nadogradnju tokom razgovora
 
gledaj to kao sistem logičkih kola u elektronici
Drakče je nešto napomenuo u vezi toga u uvodnom postu sa algoritmima

logičko kolo ima funkcije kao osnovu - AND, OR, NOT ( i , ili, ne )
ovakva kola su sastav svakog robota...e sad, pošto je robot, jelte, mašina, rećićemo da nema intuiciju,
jer radi po principu 'zaključivanja' prema datim informacijama i kombinovanjem ove tri funkcije
robot radi po komandi što mu je čovek zadao i ne može da pogreši, ako i samo ako čovek ne pogreši
tj. ne zada mu pravu komandu funkciju

a te greške se najčešće događaju kada čovek logički sud ne iskalkuliše kako treba pa po zakonu tautologije bude istinit ili ne, tačno ili netačno

zaključak:

i čovek je mašina samo sa jako složenijm logičkim kolima koja naravno nisu ni ona savršena
pa se dešava da okine u intuiciji iliti - proračunavanju događaja..e zbog toga dolazi ona problematika oko izbora(odabira)
ispravne solucije u rešavanju problema neke situacije...u ljudskom svetu to nazivamo - slobodna volja

a ja bih to preformulisao i kao - slobodna volja analitičkog dejstva...'pa kom opanci tom obojci'

- - - - - - - - - -

p.s.

malo sam skratio( u stvari malo više) svoje izlaganje jer ne volim postove-traktate,
ali biće prilike za nadogradnju tokom razgovora

Malo si preterao...
Štos je u pamćenju kvanta i u osnovnoj životnoj ćeliji životnoj...Veoma slićno:pamte se sve pozicije i prošle i buduće!
Iz tog haosa u kom se u velikim skupovima ređaju razne pozicije-skupovi koji indukuju ponovljeno pamćenje-deduktivnu konkluziju
liče na slutnju-intuitivnu misao..
Međutim,ogromno je pitanje :šta je tu mehanicistićko?
Zar i mehanizam nije prirodan i isto tako tajanstven i metafizićan da je priča o babarogi koja se ruga kvazimodu baš takva...
I robot je samo kopija (imitacija falsidikata:mrgreen:)čoveka,te takav prirodna sklepotina...:roll:
 
Kao što sam već napisao:
Slutnja ,tj intuicija je jedini institut misli koji se smatra da ne stiže iz svesti ,već iz "negde iza nje"...
O intuiciji ipak ponešto znamo...
-Pogrešiva je jer ne koristi istu logiku kao um,već sledi prirodne algoritme koji često nisu pravilni i
greške nastaju kad tok naiđe na nepravilnost,
-Ne ukazuje jasno na razrešenja,već najčešće okvirno,uopšteno,
-Nije je lako prizvati,poseduje i svoju samostalnost i čudnu i posebnu volju,
-Metafizićna je po svojoj supstanciji,
-Teško je saznajna ( i ovaj opis to pokazuje) tako da je, pogrešno,idealisti,a i fenomenolozi,svrstavaju u transcedencije...itd
Šta još možemo reči o intuiciji,kakva je i kako deluje?

Boldovano. Интуиција јесте трансцендентна у смислу да није заснована на сазнању, то јест на опажању слика. Сазнати значи имати несазнајни субјекат наспрам кога су слике.

Да ипак, опет пренесем ову илустрацију јер се ради о нечему наједноставнијем а што код многих можда никада не дође до свести.
arms_fp02.jpg

Ово је илустрација ситуације у којој си управо сада. Имаш дакле субјекат кога не можеш сазнати и имаш ИСПРЕД њега скуп слика уоквирен једном сфером која чини твоје видно поље.
Слике у тој сфери мењају се обликом и величином кад год се помериш.

То је свест. То је представа. То није неки апстрактан појам него твоја реалност. И то је сав свет који сазнајеш и који можеш сазнати.

Изван тога, изван свести, је ткз. "ствар по себи".

Дакле. То је услов сваког сазнања. Међутим, осим слика у искуству имамо још много тога што не улази у ову шему.

Е, ти садржаји духа које налазимо у свести а које нисмо добили на овај начин спознајући слике, јесу интуиција.

И ту се заправо не ради о нечему магловитом , мистичном.
Можда најбољи начин да покажемо колико смо сви запрво уроњени у то сваког тренутка могу показати ове Беергсонове речи:

Kao odgovor onima koji uzimaju "realno trajanje" kao nešto nejasno i misteriozno, reći ću da se radi o najasnijoj stvari na svetu: realno trajanje je upravo ono što smo oduvek zvali vreme, ali nedeljivo vreme.
To da vreme pretpostavlja sukcesiju ne poričem. Ali sukcesija prezentovana našoj svesti kao pre i posle poređano jedno do drugog, to je ono što ne prihvatam."

Бергсон

Када год неко помилси на време, пре него што га претвори у линију, има посла са интуицијом.
Када год неко помисли на вољу, има посла са интуицијом.
Када год неко помисли на своје ЈА. Има посла са интуицијом.

Ми смо толико у њој да је људи ни не примећују.
 
Malo si preterao...
Štos je u pamćenju kvanta i u osnovnoj životnoj ćeliji životnoj...Veoma slićno:pamte se sve pozicije i prošle i buduće!
Iz tog haosa u kom se u velikim skupovima ređaju razne pozicije-skupovi koji indukuju ponovljeno pamćenje-deduktivnu konkluziju
liče na slutnju-intuitivnu misao..
Međutim,ogromno je pitanje :šta je tu mehanicistićko?
Zar i mehanizam nije prirodan i isto tako tajanstven i metafizićan da je priča o babarogi koja se ruga kvazimodu baš takva...
I robot je samo kopija (imitacija falsidikata:mrgreen:)čoveka,te takav prirodna sklepotina...:roll:

mehanizam sam po sebi govori da je u pitanju konvergencija tipa : čovek <--> robot
čovek stiče znanje tokom života pute informacija, nadražaja spoljne okoline, to znanje kasnije sprovodi u sistem odluka,
a pre odluke je potrebno razmišljanje(ukoliko se ne radi o impulsivnoj, trenutnoj reakciji)

skup informacija nam daju opcije prema kojima se odnosimo analitički,
a glavna fora je u tome da taj subjektivni osećaj tzv. intuitivnosti proističe --- samo i samo iz zaključivanja iz prethodnih analiza

suprotna varijanta od prirodnog je natprirodno pa onda i može da se kaže da se radi o - >> šestom čulu ?? <<
koje je ništa drugo do onog što sam već pominjao a to je - empirijsko deduktivan sud
-------------
a reko sam već da je slutnja potkrepljena, uslovljena, prouzrokovana strahom od raznoraznih mogućnosti ishoda događaja
ako će negativno uticati na jedinku
 
mehanizam sam po sebi govori da je u pitanju konvergencija tipa : čovek <--> robot
čovek stiče znanje tokom života pute informacija, nadražaja spoljne okoline, to znanje kasnije sprovodi u sistem odluka,
a pre odluke je potrebno razmišljanje(ukoliko se ne radi o impulsivnoj, trenutnoj reakciji)

skup informacija nam daju opcije prema kojima se odnosimo analitički,
a glavna fora je u tome da taj subjektivni osećaj tzv. intuitivnosti proističe --- samo i samo iz zaključivanja iz prethodnih analiza

suprotna varijanta od prirodnog je natprirodno pa onda i može da se kaže da se radi o - >> šestom čulu ?? <<
koje je ništa drugo do onog što sam već pominjao a to je - empirijsko deduktivan sud
-------------
a reko sam već da je slutnja potkrepljena, uslovljena, prouzrokovana strahom od raznoraznih mogućnosti ishoda događaja
ako će negativno uticati na jedinku



Totalno nagađanje koje nema ve ze sa istinom.
Računicom pokušavaš da izvučeš odgovor koji nije proračunljiv.
 
nagađanje je i sama osnova - intuicije

Nije. To i jeste problem, jer intuiciju gledaš razumom i nagađaš. Intuicija je nezavisna od intelekta, a
ipak da bi razumjeli njen sadržaj intelektom ga moramo prevesti u njegov logički niz. Gledati nešto iz
neke pozicije znači biti odvojen, saznavati. Odvojenost sobom iziskuje nagađanje. Da bi nešto istinski
znali moramo se sjediniti sa onim što saznajemo, moramo biti Jedno. Tada smo Znanje. U Znanju
nema nagađanja.
 
Poslednja izmena:
Nije. To i jeste problem, jer intuiciju gledaš razumom i nagađaš. Intuicija je nezavisna od intelekta, a
ipak da bi razumjeli njen sadržaj intelektom ga moramo prevesti u njegov logički niz. Gledati nešto iz
neke pozicije znači biti odvojen, saznavati. Odvojenost sobom iziskuje nagađanje. Da bi nešto istinski
znali moramo se sjediniti sa onim što saznajemo, moramo biti Jedno. Tada smo Znanje. U Znanju
nema nagađanja.

Možeš li ti išta gledati onako kako jeste?
Nije li time što već postoji ,samo po sebi misterija?
Trebaš mu još i ti da ga pojebeš...
Slično je s ovima što izmišljaju religije ,mitove,legende...
Nije im dovoljna misterija postojanja,života,već moraju neke tajanstvene alaurebalaure da smišljaju...
Intuicija je slutnja! Nekad se ostvari,ali se dešaca i da drukčije slutimo...Fajront!
 
Možeš li ti išta gledati onako kako jeste?
Nije li time što već postoji ,samo po sebi misterija?
Trebaš mu još i ti da ga pojebeš...
Slično je s ovima što izmišljaju religije ,mitove,legende...
Nije im dovoljna misterija postojanja,života,već moraju neke tajanstvene alaurebalaure da smišljaju...
Intuicija je slutnja! Nekad se ostvari,ali se dešaca i da drukčije slutimo...Fajront!

Samo zato što ti nisi imao i nemaš iskustva neposrednih znanja i uvida ne znači da to niko nema i nije imao.
Ti sluti I dalje, kad drugačije ne umiješ. Ja ne slutim, znam.
 
Čovjek često dolazi u iskušenje da ne upadne u živo blato zvano metafizika. Valja izvući živu glavu. A mnogi sebe proglašavaju za dobre plivače u mutnom, stavljajući intuiciju ili višu silu na svoju stranu. Sve mi se čini da su to pucnji u mraku. :)
 
Kada mozes da predstavis slikom neki dozivljaj, vise nije transcendentno vec je pomereno kroz niz emotivnih i stecenih sablona,
sasvim iskrivljeno i deformisano. Predstava koja deformise stvarnost.
 
Čovjek često dolazi u iskušenje da ne upadne u živo blato zvano metafizika. Valja izvući živu glavu. A mnogi sebe proglašavaju za dobre plivače u mutnom, stavljajući intuiciju ili višu silu na svoju stranu. Sve mi se čini da su to pucnji u mraku. :)
Метафизика: мора да себи делујеш много паметан кад употребиш један овакав израз. Па онда мислиш да ћеш и другима изгледати паметан.
Духован човек се бави својим животом гледајући како да га унапреди и буде задовољан њиме. Духовност је стално учење примена нових сазнања и праћење ефеката по примени знања да би се видело делују ли у стварности.
Духовност није интелектуална гимнастика попут филозофије него искуствено спознавање.
Интуиција ту бива водич који ти показује шта би било вредно труда а шта не.
Свака идеја која се роди у нашем уму носи свој емотивни набој и по тим осећањима које доносе мисли ми криз интуицију учимо да препознајемо права идеје.
Као воће које кад пробамо ми знамо да је зелено или зрело тако интуиција помаже да се препозна добра идеја док је још зелена и помало киси.
Идеје су воће које расте и зри у нашам уму, Интуицијом ми разликујемо коров од пшенице или воћа па кад окопавамо њиву нашег ума водимо рачуна да не оставимо коров а почупамо биљке које ће донети род вредан труда.
Све што човек има у себи то има око себе. Тако кад видимо двориште пуно цвећа ми кажемо како је двориште предивно а не знамо да то двориште показује коров и трње душе онога који ту живи. Јер цвеће су коровске биљке које не доносе род и руже су трње,, Јадан човек чија душа рађа трњем и коровом. јер су све то лоша осећања којима зрачи његова душа.
Нје то метафизика него је то живот: и духовност није забава него окопавање свог живота да би се на крају сладили лепим осећањима своје душе.
 
Poslednja izmena:
Drago mi je da ima bar jedan što me razumije, iako sam bio štur.
Izazivam sebe i druge da pokušamo ne tražiti oslonac u transcedenciji, da mislimo van nasledjenog okvira, pitanje je da li smo tom zadatku misaono dorasli.
Prozivam one koji nude gotova rješenja, koji svojim filozofskim konstrukcijama sijeku granu na kojoj stoje, stvarajuci neke paralelne svjetove mimo ovozemaljskog. Umjesto da njega učine boljim, za šta je potreban veći prag tolerancije na bol, oni stvaraju neke nove, koji mi liče na anesteziju u vidu uspavanke. Pri tom su osudjeni na to da čitav život sebi i drugima ponavljaju uspavanku, valjda očekujući da se bol prepolovi.
Vidim da me neki gledaju kao protivnika duhovnosti. Baš naprotiv, na njenoj sam strani. Ali, ko ne igra hrabro i veselo nije u mom timu!
 
Drago mi je da ima bar jedan što me razumije, iako sam bio štur.
Izazivam sebe i druge da pokušamo ne tražiti oslonac u transcedenciji, da mislimo van nasledjenog okvira, pitanje je da li smo tom zadatku misaono dorasli.
Prozivam one koji nude gotova rješenja, koji svojim filozofskim konstrukcijama sijeku granu na kojoj stoje, stvarajuci neke paralelne svjetove mimo ovozemaljskog. Umjesto da njega učine boljim, za šta je potreban veći prag tolerancije na bol, oni stvaraju neke nove, koji mi liče na anesteziju u vidu uspavanke. Pri tom su osudjeni na to da čitav život sebi i drugima ponavljaju uspavanku, valjda očekujući da se bol prepolovi.
Vidim da me neki gledaju kao protivnika duhovnosti. Baš naprotiv, na njenoj sam strani. Ali, ko ne igra hrabro i veselo nije u mom timu!


Што се тиче "чињења бољом" ове дивне креације од света у којем смо, Шопенхауер је све рекао овим речима:

"Budale misle da nešto tek treba da postane i da dođe. Zato oni daju istoriji glavno mesto u svojoj filozofiji i konstruišu je prema pretpostavljenom planu sveta po kojem sve biva usmeravano kа onom što je najbolje, a to što je najbolje treba tек da se pojavi, i eto tada prave divote. Oni, dakle, shvataju svet kao nešto sasvim realno, i postavljaju kao njegov cilj bednu zemaljsku sreću, koja - ma koliko se ljudi starali o njoj i ma koliko joj sudbina bila naklonjena - ipak jeste šuplja, varljiva, ništavna i tužna stvar, od koje ni ustavi, ni zakonodavni sistemi, ni parne mašine, ni telegrafi ne mogu nikad da naprave nešto što je suštinski bolje. Prema tome, gorepomenuti filozofi istorije i glorifikatori istorije jesu priglupi realisti, a uz to optimisti i eudemonisti, to jest plitkoumnici i prave ćifte."

Шопенхауер

А што се тиче, како кажеш "паралелних светова". То нису никакве фанатзамгорије него чињенице које следе из фундаменталне поделе свега на појаву и "ствар по себи".

Друга је ставр што сирови материјалисти у то гледају бело. Али то је њихов проблем немој да то пројекујеш на све.
 
Bolje da s kazo:Prdeži u mraku...:hahaha:
Kako se toga nisam sjetio :D
Ajde da nastavim slikovitu igru riječi i mišljenja u tom pravcu...
I onda, umjesto da se postide sto su proizveli zvuk propraćen neprijatnim mirisom, dive se tome, čak se udružuju i gledaju da nas kolektivno poguše. Nisu svjesni da su samo svjedoci svog prvog rdeža. Medjutim... bez brige, jedan jači vjetar je dovoljan i eto čistog vazduha :)
 
Dobro bre ozimane, ostavim te par godina da izadjes iz par vekova starih istina i ti nastavis gde si stao...

Sve to sto pises su rubini u satu napredovanja coveka i ti ljudi koje citiras su genijalci svoga vremena . Uporedi nauku tog vremena i sada, slicno je i sa filozofijom.

U smislu koji ti koristis filozofiju zaista nista ne znaci vreme, ali u razvoju svesti ljudi ta vremenska linija postoji
da nije tog materijalistickog gledanja na svet nas zivot bi bio muzika...ili jos bolje poredjenje je pitanje zbog cega smo se udaljavali od svesti pracoveka?
 
Kako se toga nisam sjetio :D
Ajde da nastavim slikovitu igru riječi i mišljenja u tom pravcu...
I onda, umjesto da se postide sto su proizveli zvuk propraćen neprijatnim mirisom, dive se tome, čak se udružuju i gledaju da nas kolektivno poguše. Nisu svjesni da su samo svjedoci svog prvog rdeža. Medjutim... bez brige, jedan jači vjetar je dovoljan i eto čistog vazduha :)

Ваш материјализам, позитивизам, ваша наука коју сте издигли на пиједстал па мислите да јој се сви клањамо. То су прдежи.

И не брини се. Ветар је те ваше прдеже разнео још пре пар векова, за све оне који умеју да мисле. А остали, заправо, и нису толико битни. Уживајте са њима у вашим прдежима.
 
Znaš Ozi;vrlo je to sve relativno i čak proizvoljno i zaista determinisano, isključivo samo, ljudskim umom.
Čak i ta ružna i tužna slika o svetu ,koju u lošem raspoloženju neću ni ja da negiram,može biti i takva i sasvim drukčija-sasvim je to subjektivna procena!
Jedno jeste-slaba perspektiva!
Međutim,postoji nada i čak uverenje u put oboženja ljudi! I nisam jedini s tim uverenjem!
Svet koji doživljavamo jeste obojen našom svešću i neurotransmiterima,ali mi o poreklu te naše svesti i o životu uopšte nemamo pojma!
Tako da je veoma upitno o čemu to <Šopi zaista priča!
Priča o metafizici o kojoj nema ni trun znanja!
Zna samo da je to nesaznajno! Kako može znati nešto što se ne može znati?:mrgreen:
Sečeš granu na kojoj sediš!:lol:
 
Ваш материјализам, позитивизам, ваша наука коју сте издигли на пиједстал па мислите да јој се сви клањамо. То су прдежи.

И не брини се. Ветар је те ваше прдеже разнео још пре пар векова, за све оне који умеју да мисле. А остали, заправо, и нису толико битни. Уживајте са њима у вашим прдежима.
Nije fer, kradeš foru :)
Da bi prdio, moraš prvo jesti, ako toga nisi svjestan ili iz nekog razloga zanemarujes tu činjenicu, teško da ćeš proizvesti neku sinfoniju :)
 

Back
Top