Intuicija

GROM:

...то ми видимо да Божанска истина је биће Бижанског Ума које расте и будући да расте она не може бити Апсолутна.

Sve što raste, jednoga dana i naraste, pa tako i ISTINA. I kad naraste i više ne može da raste jer je narasla do kraja, ISTINA je tada postala SAMO JEDNA i APSOLUTNA. I ona tada postaje vladarka celog sveta, stavlja sebi krunu na glavu ("JA+7"), seda na tron i posle toga više niko i ništa ne može da je smakne sa trona.
 
Poslednja izmena:
Вечност би се могла описати као књига а Творац Бог као писац.
Писац увекможе да се врати на почетак и да преправи нешто ако му доже боља идеја.
Тако ако Творца доживљавамо као нежто коначно онда је логично да мора постојато апсолутна истина али ако је творац у свом савршенству бесконалан онда не постоји апсолутна истина.

Покушађу мало боље да објасним зашто кажем да не постоји апсолутна истина, али бих те замолио да променип гледиште и да не гледаш оно шта пишем са тачке да си ти на већем брду од мене, Јер то знатно мења гледиште.
Све изгледа тако како ти пишеш са брда на коме ти стојиш, али са већег брда поглед се шири и покушађу то да ти некако приближим.
Ти на Бога и на Истину гледаш као на нешто коначно: савршено за тебе знаши коначно.
Хајде да покушамода извидимо да савршено значи бесконачно.
Овде јако важну улогу игра правилно разумевање три Божанска лица, па хајде да видимо како је то мени откривено:
Прво лице Божанског бића живи у вечности и оно је бесконачно
Друго лице живи у времену и оно је коначно у садашњем тренутку, али будући да расте оно се мења и већ у следећем тренутку његова коначност се мења јер расте.
Треће лице прожима и време и вечност и уједно је веза између прва два лица.

Саврженство подразумева да томе што је савршено ништа не недостаје. Па ако би савршенству недостајало несавршенство тада оно не би било савршено јер би имало тај недостатак.
Зато Бог у свом бићу има лице које живи несавршен живот у времену, То друго лице Божанског бића је ум који кроз машту ствара и расте
чинећи тако да целокупно Божанско биће расте и мења се.
Увек кад направимо пресек у вечности бирајући неки тренутак , Садашњи тренутак; све је коначно и све истине су апсолутне. И то је оно што ти видиш кад гледаш са места где се налазиш.
Божанско биће је живо, а кад је нешто живо то мора да расте, да се мења , ту промену у божанском бићу омогућава баш постојање лица које живи несавршени живот у времену, а то нам говори да савршенство није коначно него је бесконачно јер стално расте. Са растом Божанског бића и његова Истина еволуира и расте.
Када овако посматрамо ствари са овог места гледано видим да не постоји нешто што би било апсолутна истина као нешто коначно и непромењиво

Онај текст о Истини сам писао имајући на уму да савршенство па и Истина нису нешто коначно и апсолутно и када се тако посматара онда то изгледа онако као сам описао у Созерцавању
Јер ипак смо ми умови БожанскогУма и постојимо одувек у Божанском Уму,

Поставља се питање ко од нас може да завири у свест Бога и да из њега исцрпи право знање?

Или сви умишљамо да смо докучили апсолутну истину?
 
A kad bi ti, Grome, bio, recimo onaj malecki pijunčić iz komjuterskog šaha, čije je jedino naučeno znanje kretanje po šahovskim poljima, koliko bi tvoj slabašni mozgić mogao dočarati ptedstavu o tvom Roditelju?
 
A kad bi ti, Grome, bio, recimo onaj malecki pijunčić iz komjuterskog šaha, čije je jedino naučeno znanje kretanje po šahovskim poljima, koliko bi tvoj slabašni mozgić mogao dočarati ptedstavu o tvom Roditelju?

Постоје створења,постоје синосви
Створења су пиуни на табли а синови расту у очевом наручју.
Синови гледају шта отац ради и отац им све показује.
А пиунима то делује као лудост јер не могу да појме.
Отац ми се овако открио,
Јел ти знаш свог оца, Треба линеко да то отвори очи и да ти каже какав је он?
Тако сваки син који расте у очевом наручју познаје оца и не треба му други да му прича о њему, поготову не неки пиун
 
Тако сваки син који расте у очевом наручју познаје оца и не треба му други да му прича о њему, поготову не неки пиун


Kome daješ savjete?
Piuni te ne čuju.
Sinovima ne trebaš. :)

Shvataš?
...............

Piši zato što hoćeš, ne pokušavaj mijenjati druge samo zato što se ne slažu sa tobom.
Daji zato što to ti tako hoćeš i možeš. Meni je to sasvim u redu. Ako mi nešto od toga
što daješ bude inspirativno, uzet' ću, primijenit' ću to u svojoj realnosti. Ako ne, možda
će to pomoći nekome drugom a možda nikom do tebi. :)
 
Poslednja izmena:
Da ti, Grome, to malo pojednostavim.

Bibliju nije pisao Bog. Mojsije nije imao bliske susrete sa Bogom. Bog nije na kamene ploče uklesao 10 zspovijesti. Isus nije sin Božji. Nije hodao po vodi. Nije pretvarao vodu u vino. Nije činio čuda.

To su bajke koje su ljudi napisali.

Al, opet, to ne znači da Bog ne postoji i da Ga ljudi ne doživljavaju. Na protiv.
 
GROM:

Вечност би се могла описати као књига а Творац Бог као писац.
Писац увекможе да се врати на почетак и да преправи нешто ако му доже боља идеја.
Тако ако Творца доживљавамо као нежто коначно онда је логично да мора постојато апсолутна истина али ако је творац у свом савршенству бесконалан онда не постоји апсолутна истина.

Nema potrebe da izmišljaš ni boga, ni večnost, ni istinu, ni logiku, s obzirom da sve to imaš pred sobom, koje bez problema, u svako vreme, možeš i da opaziš i osetiš i zapamtiš i objasniš i razumeš. Makar se Univerzum i beskonačno prostirao uokolo i makar se sastojao iz beskonačno različitih oblika, svi ti oblici su kreirani od jednog i istog materijala, koji sam od sebe kreira sve moguće beskonačno različite oblike, pa i samoga tebe. I zato izvan tog materijala, koji si i ti sam, ne treba da tražiš nikakvog drugog boga, niti ikakvo drugo objašnjenje. u vezi postojanja bezbroja različitih oblika, do u ubjašnjenju postojanja samoga sebe, tj. u objašnjenju postojanja tog materijala. A objašnjenje postojanja tog materijala je prosto, da prostije ne može da bude i svodi se samo na razumevanje logike po kojoj taj materijal postoji ili pak, logike po kojoj ti sam postojiš, izražene formulom JA+7. I kad tu logiku uspeš da razumeš, razumeo si apsolutno sve. To je logika po kojoj taj materijal postoji sam po sebi, od uvek i zauvek, kao svoj i uzrok i posledica, tako što se večito pretače kroz svoja tri prirodna oblika i stanja, sve uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji. To je logika Zakona TROJKE i SEDMICE, koji je poznat svetu već hiljadama godina. Izvan logike TROJKE I SEDMICE izražene formulom JA+7 nikakve druge ni logike, ni istine nema. To je Jedina, Većna i Apsolutna Istina o postojanju Svega.

Поставља се питање ко од нас може да завири у свест Бога и да из њега исцрпи право знање?
Zaviri u sebe i zavirio si u boga. Pa zar i u Bibliji ne stoji da "Boga možemo spoznati samo u sebi". A koga drugog bi u sebi mogli da spoznamo do SEBE?

A kakvo bi to "božansko znanje" moglo da bude koje nam je nepoznato?

To je čisto inženjersko znanje po kojem se kreiraju bezbrojni različiti pojedini oblici od kojih se Univerzum sastoji. To je svo ono znanje kojim se prirodne nauke, fizika, bilogija i hemija bave. To su specijalne nauke i znanja koja ti u praktičnom životu nisu potrebna, sem onog znanja koje ti je potrebno da znaš o tome šta ti sam treba da radiš da bi se u životu održao, a to je samo toliko da znaš da treba da jedeš, piješ i dišeš. I naravno, potrebno ti je i znanje Zakona Trojke i sedmice. To je ošte znanje o postojanju materijala od kojeg je ceo univerzum sagrađen. To znanje je sastavni deo i onog znanja po kojem ti sam kao čovek postojiš, bez kojega ćeš teško i kao čovek da opstaneš, bez obzira što znaš da treba da jedeš, piješ i dišeš. Jer nije dovoljno samo to znati, već je potrebno znati i kako se ispravno odnositi prema prirodi i drugim ljudima dok jedeš, piješ i dišeš koji ti u tome pomažu i bez kojih te osnovne životne potrebe ne bi mogao lako da ostvariš. A taj odnos prema prirodi i drugim ljudima ne može da bude pravilan i na opšte dobro, ako ljudi ne raspolažu opštim znanje, tj. znanjem Trojke i Sedmice, po kojem je sve što postoji JEDNO. Bez tog znanja se ne može znati da nije samo čovek POJEDINAC, već i da je i društvo u kojem čovek živi, a to je celo Čovečanstvo, takođe POJEDINAC. Jer dok god pojedinci u čovečanstvu budu mislili da su pojedinci i dok god ne budu znali da je celo čovečanstvo POJEDINAC, u čovečanstvi će da vlada HAOS I ZLO i ni jedan čovek neće moći lako da ostvaruje te svoje osnovne životne potrebe da jede, pije i diše. Sve dok svi ljudi sveta ne shvate da je celo čovečanstvo jedno biće i jedan POJEDINAC i po tom znanju i shvatanju pređu iz stanja HAOSA I ZLA u stanje HARMONIJE I DOBRA. I upravo u tome je glavna vrednost tog opšteg znanja ZAKON TROJKE I SEDMICE kojeg ljudi još uvek NE ZNAJU. Još uvek znaju samo to da treba da jedu, piju i dišu da bi se u životu održali. To nije božansko znanje - to zna i svaka ovca. Božansko znanje je znanje ZAKONA TROJKE I SEDMICE. Bez tog znanja ne može da bude harmonije i dobra. A bez harmonije i dobra i svaki čovek će i dalje da živi samo kao ovca.
 
Poslednja izmena:
Kome daješ savjete?
Piuni te ne čuju.
Sinovima ne trebaš. :)

Shvataš?
...............

Piši zato što hoćeš, ne pokušavaj mijenjati druge samo zato što se ne slažu sa tobom.
Daji zato što to ti tako hoćeš i možeš. Meni je to sasvim u redu. Ako mi nešto od toga
što daješ bude inspirativno, uzet' ću, primijenit' ću to u svojoj realnosti. Ako ne, možda
će to pomoći nekome drugom a možda nikom do tebi. :)

Пиун, створење је као гусеница која не зна да че једног дана из ње излетети предиван лептир.
И нажалост гусенице често поједу птице небеске и из њих се никада не роди лептир
Понеки пиун се и жртвује да би други пиун стигао до краја и постао краљица
Треба писати да пиуни схвате да жртва некада води до победе:)
 
RILE:

Tvoji pioni koji opažaju i pamte poteze, i koji tako mogu da uče, dokaz je da su svets i materija jedna i ista prirodna sila i pojava i da drugog zakona po kojem sve postoji sem JA+7, nema.

Pogledaj ovaj video i uveri se kako je bog (JA+7) napravio čoveka "na svoju sliku i priliku".

 
Poslednja izmena:
Пиун, створење је као гусеница која не зна да че једног дана из ње излетети предиван лептир.
И нажалост гусенице често поједу птице небеске и из њих се никада не роди лептир
Понеки пиун се и жртвује да би други пиун стигао до краја и постао краљица
Треба писати да пиуни схвате да жртва некада води до победе:)

Mentalitet žrtve još uvijek upravlja svjesnosću,
stoga realnošću.
 
Mentalitet žrtve još uvijek upravlja svjesnosću,
stoga realnošću.

Менталитет жртве када си жртва ван своје воље, Таква жртва има свога тиранина и тиранин и жртва су два лица исте медаље.
Овде говорим о жртвовању за нешто што човек сматра исправни , о жртви за једну идеју већу од нас самих
Зар је тако тешко разумети овако приземне ствари?
А причамо о разумевању Божанског бића
 
Poslednja izmena:
Менталитет жртве када си жртва вена своје воље, Таква жртва има свога тиранина и тиранин и жртва су два лица исте медаље.
Овде говорим о жртвовању за нешто што човек сматра исправни , о жртви за једну идеју већу од нас самих
Зар је тако тешко разумети овако приземне ствари?
А причамо о разумевању Божанског бића


Ne postoji ideja veća od nas. Ali postoji (ne)znanje o tome KO ili šta smo 'MI'?

...
Zašto žrtvovati bilo šta? Uz žrtvu uvijek ide nasilje. Zašto onda koristiti izraz koji
govori o niskom nivou svjesnosti a poistovjećivati ga sa težnjom za uzvišenim?

Jedno je žrtvovati nešto a drugo otpustiti to nešto zato što to svjesno biramo, zato
što znamo da postoji nešto bolje, nešto uzvišenije. Tu nema žrtve, samo znanje i
izbor načinjen u znanju.
 
Ne postoji ideja veća od nas. Ali postoji (ne)znanje o tome KO ili šta smo 'MI'?

...
Zašto žrtvovati bilo šta? Uz žrtvu uvijek ide nasilje. Zašto onda koristiti izraz koji
govori o niskom nivou svjesnosti a poistovjećivati ga sa težnjom za uzvišenim?

Jedno je žrtvovati nešto a drugo otpustiti to nešto zato što to svjesno biramo, zato
što znamo da postoji nešto bolje, nešto uzvišenije. Tu nema žrtve, samo znanje i
izbor načinjen u znanju.

Како бре уз жртву иде насиље, ало не причам о томе
Ако си ти жртва насиља то је твој проблем не трпај то сад у сваку причу
Говорим о жртви из љубави као што се родитељ жртвује за дете.
О жртви из љубави према ближњима, према истини, према Богу
Кад стршљен улети у кошницу, све пчеле га нападају, све се жртвују за заједницу.
Стршљан побије по хиљаду пчела док га не савладају.
Заједница је нешто веће од индивидује за онога ко верује у Христа и да смо сви ћелије једног тела.
Да смо умови једног већег Божанског ума

Докле ћу ја да причам једно а ти да ми утрпаваш оно шта ти чујеш?
Погледај мало боље шта сам написао
 
Poslednja izmena:
Како бре уз жртву иде насиље, ало не причам о томе
Ако си ти жртва насиља то је твој проблем не трпај то сад у сваку причу
Говорим о жртви из љубави као што се родитељ жртвује за дете.
О жртви из љубави према ближњима, према истини, према Богу
Кад стршљен улети у кошницу, све пчеле га нападају, све се жртвују за заједницу.
Стршљан побије по хиљаду пчела док га не савладају.
Заједница је нешто веће од индивидује за онога ко верује у Христа и да смо сви ћелије једног тела.
Да смо умови једног већег Божанског ума

Докле ћу ја да причам једно а ти да ми утрпаваш оно шта ти чујеш?
Погледај мало боље шта сам написао




Ljubav ne zahtijeva žrtvu, već DAVANJE.
Roditelj se ne žrtvuje već sebe daje djetetu bezuslovno.
To su te takozvane 'male' razlike u shvatanju a uistinu
mijenjaju čitavu svjesnost o realnosti.

Vjernici žrtvuju ovna, ovcu, tele itd... ali tele sebe u tom odnosu
nije dalo svjesno već je njegov život čovjek nasilno poklonio božanstvu.
Druga stvar je opet da na višem duhovnom nivou svako sebe daje
svakome za bilo kakvo iskustvo... no ne govorimo o tome.
 
Како бре уз жртву иде насиље, ало не причам о томе


Dakle da još jednom utvrdimo ŠTA JE TO ŽRTVA?
Žrtva je onaj/ono kojemu je kroz nasilni akt nešto oduzeto...
bilo da je to život, nevinost, novac, krv, ruka, noga, mir, čast i drugo.
Kad čovjek žrtvuje životinju zarad darivanja božanstvu, on ne daje
dio sebe božanstvu već mu licemjerno nudi život drugog stvorenja.
Prinošenje žrtve... je stoga ispravno konceptualizovano ali nesvjesni
to uopšte ne shvataju. Kad ti recimo prinosiš žrtvu, znači upravo to;
prinosiš žrtvu tvog nasilja. Nasilno si oduzeo život nekom stvorenju
kako bi udovoljio svojoj nesvjesnosti, svom neznanju, sujevjerju.

Kada se čovjek žrtvuje za slobodu svog naroda recimo... on je opet
žrtva svog nesvjesnog akta. Žrtvovati svoj život je pokloniti ga kroz
akt nasilja. Dakle, u kojem god kontekstu pomeneš žrtvu akcenat je
uvijek na nasilju.
 
Poslednja izmena:
Dakle da još jednom utvrdimo ŠTA JE TO ŽRTVA?
Žrtva je onaj/ono kojemu je kroz nasilni akt nešto oduzeto...
bilo da je to život, nevinost, novac, krv, ruka, noga, mir, čast i drugo.
Kad čovjek žrtvuje životinju zarad darivanja božanstvu, on ne daje
dio sebe božanstvu već mu licemjerno nudi život drugog stvorenja.
Prinošenje žrtve... je stoga ispravno konceptualizovano ali nesvjesni
to uopšte ne shvataju. Kad ti recimo prinosiš žrtvu, znači upravo to;
prinosiš žrtvu tvog nasilja. Nasilno si oduzeo život nekom stvorenju
kako bi udovoljio svojoj nesvjesnosti, svom neznanju, sujevjerju.

Kada se čovjek žrtvuje za slobodu svog naroda recimo... on je opet
žrtva svog nesvjesnog akta. Žrtvovati svoj život je pokloniti ga kroz
akt nasilja. Dakle, u kojem god kontekstu pomeneš žrtvu akcenat je
uvijek na nasilju.
ЈА правим разлику измеђ у насилног жртвовања и жртвовања из љубави.
Кад дајеш милостињу и то је жртвовање из љубави, акосии дао с љубављу.
Увек кад човек даје из љубави, без да му буде враћено он се жртвујхе.
Зато је не гледам на жртввовање као на нешто што је обавезно насилно.
Већ на нешто што је племенито
Горњи слој коже чине мртве ћелије и оне својиом мртвим телима чувају здравље целог тела. Оне се жтрвују ради добробити тела-
Теби је то насилно жртвовање а мени племенитост.
Тешко ћемо ми да приближимо ставове по овом питању
 
GROM:

Овде говорим о жртвовању за нешто што човек сматра исправни , о жртви за једну идеју већу од нас самих. Зар је тако тешко разумети овако приземне ствари?
А причамо о разумевању Божанског бића

Govoriš o "žrtvi za ideju veću od nas samih" i o"razumevanju Božanskog bića", a ne zaš šta je ni jedno, ni drugo, već samo nagađaš.

Kao prvo, Božansko biće je materijal od kojeg je ceo Univerzum sagrađen, pa, prema tome ceo Univerzum ima značenje "Božanskog bića".

Kao drugo, ideja veća i od nas samih je ZAKON po kojem "Božansko biče" postoji izražen formulom "JA (BOG)+7.

A ideja koja je veća i od nas samih "za koju se treba žrtvovati" je ideja HARMONIJE, nasuprot ideji HAOSA. Kada je reč o Čovečanstvu, to je ideja uzajamnog pomaganja, saradnje i ljubavi svega i svačega sa svim i svačim, odnosno, ideja jedinstvenog svetskog društvenog i ekonomskog poretka, sa pravednom podelom rada i rezultata rada, po kokoj su i sve materijalne forme u Univerzumu sagrađene. Sem ljudsko društvo koje još uvek pokušava da se gradi, razvija i održava po ideji HAOSA, tj. ideji podele, konkurencije, mržnje i borbe svega i svačega sa svim i svačim.

Eto, Grome, u samo nekoliko rečenica sam ti sažeo ono najbitnije, najvrednije, najistinitije i najsvetije znanje do kojeg će ikada moći da dođu sve svetske nauke, sve filozofije i sve svetske religije i ideologije. Pa ti sada vidi za šta ćeš da se žrtvuješ - za Boga, Univerzum, za jedinstveno i pravedno čovečanstvo, ljubav i HARMONIJU, ili ćeš da nastaviš kao i do sada, da se u svom neznanju žrtvuješ za Đavola, tj za svoju veru, naciju, demokratiju, konkurenciju, borbu i HAOS?
 
Poslednja izmena:

Back
Top