INTUICIJA I INTUITIVNO MIŠLJENJE

Зашто једначиш интуицију са нагоном ? … Да је то тако лако и једноставно формилисати сви би били филозофи … :mrgreen:
Нагон нисам ни поменуо, нити га изједначавам са интуицијом.

Нагон проистиче из вегетативне функције мозга која је важна за одржање тела у здравом стању.

Када чавка узме у кљун орах и са велике висине га пусти да падне на тло, како би се разбио, то она ради интуитивно, а не нагонски.
 
INTUICIJA I INTUITIVNO MIŠLJENJE

- III. nastavak –

Intuicija u antičkoj filozofiji

Kao što sam napisao u antičkoj filozofiji su jasno razlikovali neposredno (intuitivno) i posredno (logičko) shvatanje nečega. Grčki izraz »nous« (νοῦς) označava duha (dušu) koji neposredno zre čistu istinu dok izraz »dianoia« (διάνοια) ima značenje: posredno, diskurzivno, sukcesivano, rastavljeno i sastavljeno pojmovno, logično, spoznanje (saznanje, znanje).

Demokrit
i Platon su intuiciju doživljavali i shvatali kao unutrašnje zrenje večnih ideja. Platon je tvrdio da je sozercanje o njegovom svetu «eidosa« (prototipova stvari senzualnog sveta) neka vrsta direktnog znanja koje dolazi kao iznenadni uvid, uzrenje, što ukazuje na dugu pripremu uma. Aristotel govori o intelektualnoj intuiciji, podrazumevajući pod tim pojmom vrstu indukcije kojom se univerzalno pokazuje kao ono što je sadržano u jasno shvaćenom posebnom, a među prvima koji su intuiciju isticali kao osnovni oblik saznanja bio je i antički filozof Plotin. Posebno značajnu ulogu ima intuicija kod Plotina. Beskonačno Jednoga nije moguće drugačije spoznati osim, isključivo i samo, sa intuitivno intelektualno kontemplaciom ili ekstazom (st.grč. ἔκστασις – ekstasis = »"da budem, ili stojim izvan sebe, otići na drugo mesto«; Prema Plotinu, ekstaza je vrhunac ljudskih mogućnosti. On je poredi sa emanizacijom (πρόοδος, prohodos) sa Jednim – sa jedne strane – sa ekstazi ili reverzijom (ἐπιστροφή, epistikon) nazad na Jedan – sa druge strane.; zanos, zadovoljstvo, prenapajanje emocijama ili eksaltacija; stanje iznenadnoih, intenzivnih osećanja, poetska unspiracija … ). Plotion je bio mišljenja da je samo čusti duh sposoban intuicije dok su druga telesna bića vezana na diskurzivno i pojmovno spoznanje ( saznanje, znanje…) Zato je za intuitivno zrenje Jednoga potrebna ekstaza, neka vrsta izlaska (eks-staza) iz uobičajenog čovekekovog načina života i razmišljanja.

Uopšteno rečeno to je dušino zrenje, umska refleksija onog što je oku nevidljivog i sa logikom nedokazivog, ili (u)viđenje već viđenog, osećenog, doživljenog. Nije tu u pitanju samo mistička kontemplacija, ona je produkt ekstaza, već je plod čistoga uma - onog nediskurzivnog, direktnog i najistinitijeg. Dakle, da još jedanput naglasim, to je u prvom planu neposrednost, lišena svih uobičajenih načina logičkog spoznanja koje protiče preko „posrednika“ (na primer ono što smo naučili i pronalizimo u našoj memoriji) ili „delova“ onoga što smo nekada naučili i negde memorisali. To su naše čulne spoznaje i na njima, uz pomoć apstrakcije, izrađenih običnih pojmova. Kod intuicije postane predmet mišljenja neposredan, bez drugog pojma ili celine, odraz duha. Samosvest je intuitivna, samim sebi smo neposredno prisutni, stvarni, jer subjekt i objekt se podudaraju i među njima nema posrednika.

Intuicija važi za najuzvišenije i najpotpunije saznanje i znanje, te, naravno, daje najistinitije i najtečnije, najtačnije i najdirektnije saznanje. Zbog nedostatka pojmovnog posredovanja je intuitivno znanje takođe najneobjašnjivije, nemoguće ga je odgovarajuće posredovati, iterpretirati, ubesediti, a još teže dokazivati. Predmetna kontemplacija je neizreciva, nepojmljiva i neizraziva...

Srednjovekovna sholsatika je preuzela grčko razlikovanje između intuitivnog uvida istine, što je karakteristično za um (intellektus), i diskurzivnim razumevanjem, što je karakteristika za razčlanjevalni razum (ratio)

Po Tomi Akvinskom ((lat. Thomas Aquinas, ital. Tommaso d'Aquino; Roccasecca, 28. januara 1225. – Fossanova, 7. februara 1274.), italijanski dominikanac, filozof, teolog, crkveni naučitelj i svetac) Bog poznaje sve što je intuitivno u samom sebi. Čovekova sposobnost intuicije, pa se ograničuje na neposredan uvid prvih načela, čiju istinitost shvatamo odmah i neposredno – zato što razumemo šta je u pitanju. To su istine i načela koja se nazivajuper se notum“ (znano po sebi).

nastaviće se –

Krstan Đ. Kovjenić
 
intuicija je kad nesto znas a ne znas zbog cega to znas.

neko podsvesno secanje na neke podatke i saznanja

znaci cuo si nekad nesto , na osnovu toga u sadasnjosti dodjes do nekog zakljucka.

Nije baš tako jednostavno, da jeste svakome bi to bilo razumljivo … Intuicija je kada nešto znaš i ne pitaš se zašto to znaš, već duboko u duši to znanje osećaš … Nije to ništa podsvesno - duša je svesna da je deo Duše … Ne radi se tu o čulnom saznanju, već o dušinom iskustvu - duša je to već naučila, iskusila, doživela … Zaključak takvog saznanja može samo duša da da, jer logika je nemoćna da dušu u detalje analizira i da sa njom upravlja ...

Veliki pozdrav, prijatelju/ce, i zahvaljujem Ti se na razumnom razmišljanju … Samo na takav način intelektualci i vode svoje dijaloge, ali ne da bi se nadgornjavali, omalovažavali i vređali, već zato da bi lakše, zajedničkim snagama, došli do istine …
 
INTUICIJA I INTUITIVNO MIŠLJENJE

- IV. nastavak –

Drugi značajniji filozofi o intuiciji i intuitivnom mišljenju

Rene Dekart (
fran. René Descartes; lat. Renatus Cartesius; 1. mart 1596 - † 11. februar 1650. ) francuski filozof, fizičar, matematičar i utemeljivač analitičke geometrije, naziva intuiciju neposrednim razumskim uvidom u istinitost neke tvrdnje ili saznanja i kao takva ima jasan i neposredan uvid, ili uzreće u istinitost prvih načela:

»Sa intuiciom /…/ mislim tako jednostavno i jasno konceptualno shvatanje čistog i pažljivog duha da o tome što razumemo ne ostane nikakva sumnja; /…/intuicija je percepcija čistog i pažljivog uma, rođenog u samom svetlu uma /…/. Tako lako svako duhovno uzre (uvidi, nazre) da biva, da misli, da je trougao ograničen sa tri linije« (AT X, 368)

»Pod intuicijom ne želim da verujem u klimave izjave o osećanjima i ne u obmanjujuće presude o neurednoj mašti, već kao konceptu jasnog i posebnog uma, tako jednostavnog i posebnog da ne ostavlja nikakvu sumnju u to da mislimo ili, što je isto, čvrsta ideja jasnog i posebnog uma, generisanog samo prirodnim svetlom uma i zbog njegove jednostavnosti je autentičniji nego sama za dedukcija ..

Baruch de Spinoza (Bento de Spinoza ili Bento d'Espiñoza - kasnije (latinizirano) Benedict de Spinoza; 24 Novembar 1632 – 21 Februar 1677.), nizozemski filoziof židovskeg porekla, razlikuje tri stepena spoznanja (saznanja). Na prvom nivou su čulne spoznaje (senzitivna percepcija), predstave i mašte (fantazije) što još nije pravo saznanje. Tu počinje drugi nivo kao umno, logično, opšte važeće spoznanje opštih, bezličnih principai istine. Tu se čovek liberalizuje svoju individualnost. Najveće spoznanje je na trećem nivou – to Spinoza naziva intuicija i kod njega ima značenje da razum »od iznutra vidi« da se misao i njen predmet identični, po svemu usklađeni. Intuitivno saznanje je pateističan (panteizam od grč. πᾶς- »sav, svaki« + θεός- Bog) religijsko-filozofsko učenje koje poistovjećuje Boga s prirodom i prirodu razmatra kao očitovanje božanstva; ideja da je sve Bog, ili da su Bog i svemir jedno te isto… ) neposredan uvid celovitog uma u celovitost svoje lične stvarnosti. To znači jednakost samoga sebe sa svimšto je. To je znanje Stvarnosti, koja zna za se, a koju Spinoza prelepo naziva:

»Amor intellectualis Deo« - Intelektualna ljubav koju ima Bog do samoga sebe.

Fiche i Hegel su o intuicjiji i intuitivnom mišljenje razmišljali na isti način i sa istim kontatacijama kao i Spinoza, jer i kod njih je Ja i Duh, koji je u vanjskom svetu pounatrunjuje samoga sebe, se od sebe otuđuje i sebi se vraća, u njemu ne može gledati ništa drugo osim samoga sebe i kao takav je, dakle, pravo (idealističko) i apsolutno znanje – uvid apsolutnog Duha i zrenje samoga sebe. Dale intuicija, kao takva, je bižanska.

Anri Bergson, (franc. Henri Bergson; Pariz, 18. oktobar 1859. - Pariz, 4. januar 1941.), francuski filozof, u svojoj filozofiji vodio se upravo metodom intuicije, smatrajući je fenomenom koji povezuje instinkt i intelekt, svojevrsnim „integralnim iskustvom“. Prema njegovom shvatanju, intuitivno saznanje predstavlja neposredno saznanje unutrašnje suštine samog života, i kao takvo jeste osnova za intelektualno, odnosno naučno saznanje, koje bez njega ne može postojati.

Benedeto Kroče (ital. Benedetto Croce; 25. febrar 1866 – 20. novembar 1952.; filozof, idealista, esteta, političar, istoričar umetnosti i literarni pisac ) izdvajao je intuiciju kao jednu od dve temeljne forme ljudske spoznaje, do koje se dolazi putem fantazije i koja vodi do spoznaje individualnog, dok se druga, logička, ostvaruje putem intelekta i omogućava spoznaju opšteg. Takođe, kod njega je intuicija i specifičan način umetničkog sagledavanja stvarnosti iz koga nastaje umetničko delo, te je poistovećuje sa ekspresijom.

nastaviće se –

Krstan Đ. Kovjenić
 
INTUICIJA I INTUITIVNO MIŠLJENJE
- V. nastavak

Posebne vreste intuicije pretpostavlja Malebranche (Nicolas Malebranche - 1638–1715; francuski filoziof) sa svojim ontologizmom. On je tvrdio da su Bog i božanska ideja prvi predmet naše inteligencije i intuicija Boga prvi čin našeg intelektualnog znanja. Njegovo razmišljanje, naročito iz razloga što se je sam deklarisao kao „teocentrik“, meni lično ne znači mnogo, jer pokušao je da spoji nespojivo - Svetog Augustina, pravo ime Aurelije Augustin (lat.: Aurelius Augustinus Hipponensis; 354. – 430., ) i Dekarta želeći da na taj način »dokaže« ulogu Boga u svemu i svačemu. Filozofski gledano Bog ima smisao samo ako je isto što i Misao…

Anri Bergson, kao što sam već nešto o tome i napisao, pojam intuicije doživljava kao viši oblik spoznanja i znanja. Kao što nivou stvarnosti, na suprotnim stranama, stoje mrtva tvar i život, kao što i na nivou vremena stoje astronomsko vreme, deljivo na časove i minute, i neprekidno trajanje, tako na nivou našeg znanja stoje razum i intuicija. Za uvid u pravo trajanje i događanje, koje je na nivou života, a ne mrtve tvari, je potrebno ići na »onu stranu« - ka intuiciji. »Nisliti intuitivno znači misliti u trajanju.« (Euvers 1275). Intuicija je nekakve vrste simpatija sa kojom čovekova prodire u dubinu predmeta, u njegovu jedinstvenost, isto kao što u samosvesti svest samu sebe zre i poklopi se sa samom sobom. Intelekt »cirkuliše okolo i spolja pravi što više aspekata subjekta, kojega približaba, umesto da se sam približi. Intuicija nas vodi u samu unutrašnjost života (Euveres 645). Suprotno mehanicizmu, pozitivizmu i determinizmi nastupa Bog sa zahtevom po neposrednom doživljavanju trajanja, kojega doživimo u sebi kao duhovno, slobodno i kretaivno biće. To neposredno doživljevanje je intuicija.

Po Huserlu (nem. Edmund Gustav Albrecht Husserl, (1859–1938) nemački filozof jevrejskog porekla, osnivač fenomenologije i jedan od najuticajnijih filozofa u XX –tom veku…) čovek po posebnoj intuiciji, posebnem uvidu, ili zrenju bistva (nem. »Wesensschau«) daje stvarima, koje zre u susretu intencionalne savesti sa predmetom, njihov značaj. To intuitivno »bistvogleđe« je dakle aktivno: ono ne prihvata značenje, ono ne uči, ali ono uzre i to mu značaj daje. Huserl želi da kaže da takav način uzrenja bistva, o tome šta su stvari, ne daje različite načine za postojeće stvari, već im daje ljudski duh ( " ("transcendenalni ja") ")

Na području etike engleski filozof Mor (George Edward Moore, * 4. novembar 1873 † 24. oktobar 1958.) uči da postoje moralni ideali, ili moralne ideje same u sebi neodvsno od našeg duha; mi ih neposredno uzremo i neposredno ih poznamo. Moralno »dobro« je »predmet« takog shvatanja.

Sasvim drugačiji smisao ima izraz intuicija u svakodnevnoj upotrebi i nefilozofskom govoru, jer, gotovo uvek, ima značenje i tumačenja a la – nedefinisani predosećaj, slutnja. Ali čak i to je, možda, uzrok za otkrivanje velike istine, ili za stvaranje velikih, sjajnih i nenadmašivih umetničkih dela.

- nastaviće se –

Krstan Đ. Kovjenić
 
Šta je intuicija?

Pojam za koji, vrlo često, čujemo u svakodnevnom životu, gde se poistovećuje i(li) povezuje sa šestim čulom, podsvešću, unutrašnjim glasom, predosećanjem, predviđanjem, stanjem duha, umovanjem duše, ali koji je u psihologiji, naročito u filosofiji, premda dosta razmatran i izučavan, ipak nije do kraja razjašnjen, obrađen, definisan i(li) jednoznačno određen (formulisan). Dakle, sa aspekta filosofije, to je fenomen koji izmiče granicama racionalnog i koji širi one čarobne granice fenomenologije, ontologije i, podrazumeva se, metafizike.

Sam naziv ovog pojma potiče od latinske reči intuitio (od lat. in-tueor =“kontemplacija”, od glagola, in-tuitum =pažljivo gledam ), što znači „gledanje, zrenje, motrenje, viđenje“ali ne očima - to se odnosi na gledanje uma, duše i srca. To je, svakako, urođena ljudska sposobnost da razume, oblikuje i prodre u značenje događaja, situacija, objekata kroz uvid, inspiraciju, podsvesni zaključak u jednom koraku zasnovan na imaginaciji, empatiji i prethodnom, još uvek nedovoljno razjašnjenom i definisanom, iskustvu, "čulnosti" i uvida. Dakle, to je jedina istina, reč je o vrlo specifičnom »posmatranju«, viziji, fantaziji … koje se definitivno ne odvija pred očima, a prema nekim shvatanjima, ni racionalnim delom čovekovog bića. Sa time se ne bih složio jer sam ubeđenja da je kod čoveka koji je racionalniji, obrazovaniji i iskusniji ta intuicija je sve plodnija, jača i naprednija …Osetio na sopstvenoj koži i ona, intuicija, a ne crnka, il` plavuša - zbog njih mi buja inspiracija i plemenu se napaćena duša, je kriva što mi se znanje, brže svetlosti, raste, plemeni i množi.

evo da dodam definiciju ovog autora:
https://sr.wikipedia.org/wiki/Интуиција
Интуиција ( intuire - посматрати, имати пред очима; размишљати) у психологији значи предосећај, домишљај, инстинктивно схватање.

У идеалистичкој филозофији интуиција је непосредно постизање истине без помоћи огледа и логичких закључака; директно сагледавање, увид. Савремени идеализам широко примењује појам интуиције у борби против научног сазнања. Неки сматрају да је интуиција ипак посебан облик мишљења и да у основи иза привидно непосредног доживљаја истине постоји логичан узрочно последични низ којег је субјекат свестан, али га не може описати.

intuiciju bih definisao kao sposobnost uma da predvidja(mdelira i odgovara) bez logičnog rasudjivanja.

intuicija je slična maštanju ili sanjanju. čovek na svesnom planu zna mišljenje svoje podsvesti (svog uma). a ne zna obrazložiti zašto je nešto tako tj. kako je do odgovora došao.

daleko od toga da intuicija mora biti istinita. sposobnost uma da valjano modelira na podsvesnom nivou najviše zavise od prosvećenosti , duhovnog nasledja čoveka te ljudske oboženosti.
 
Poslednja izmena:
šta je ljudska oboženost :cepanje:
obožen je lepši izraz za ono što neki zovu religiozan. religije su pune ideolškog i pogrešnog a oboženost je samo(čisto) verovanje.

vidi ovako. pretpostaviš da Boga ima. u tom slučaju onaj ko mu se obrati ima šanse da dobije nešto tj.neki odgovor. a onaj ko se ne obrati nema. jer bi Bog u tom slučaju narušioo volju nevernika. tako gledajući svaki je nevernik u biti sebe osakatio za informacije i pomoć koju bi tako mogao dobiti.

a da Boga,tj. višeg bića ima lako je dokazati.

pretpostaviš najpre da je svet beskonačno star. pa podješ od saznanja nauke da je naša vasiona stara desetak milijardi godina i činjenice da mi postojimo kao umna bića. odnosno, konstatuješ da je um prirodna i neminovna pojava. sledi zaključak da je umnih bića bilo pre nastanka našeg sveta.Bog je dakle više umno biće koje je uzrokovalo/stvorilo ovaj naš svet.

ostalo je još da se dokaže pretpostavka da je kosmos beskonačano star. ajmo i to.

ako univerzum u najširem smislu ne bi bio beskonačno star onda bi imao svoj početak a to znači da bi nastao iz ničega. a tako što nije moguće. ako bi pak bilo moguće da postoji istnsko slučajno nastajanje nečega i iz ničega onda ovoga sveta ne bi bilo jer bi se novi "bigbeng" davno desio i sve bi otišlo u paramparčad..
 
Poslednja izmena:
evo da dodam definiciju ovog autora:
https://sr.wikipedia.org/wiki/Интуиција


intuiciju bih definisao kao sposobnost uma da predvidja(mdelira i odgovara) bez logičnog rasudjivanja.

intuicija je slična maštanju ili sanjanju. čovek na svesnom planu zna mišljenje svoje podsvesti (svog uma). a ne zna obrazložiti zašto je nešto tako tj. kako je do odgovora došao.

daleko od toga da intuicija mora biti istinita. sposobnost uma da valjano modelira na podsvesnom nivou najviše zavise od prosvećenosti , duhovnog nasledja čoveka te ljudske oboženosti.
Prijatelju, ako se "učiš" iz Wikipedije onda nije ni čudno što ti je sve toliko nejasno da ni sam nisi siguran šta si zapravo hteo da kažeš. Na koje se to filozofske autoritete pozivaš kada se usuđuješ javno da pokušaš da polemišeš o nečem o čemu nemaš pojma. Da, istina, obrazovanje je veoma važno, nije uzalud i sokrat naglasio da je znanje najveća vrlina čovekova, ali ti to obrazovanje nemaš, ili ga vešto kriješ - nema trećeg … Sačekaj da završim sa tom započetom temom, imam nameru da na kraju iskažem i svoja lina iskustva u vezi sa predmetnom temom, a onda mi pokušaj da osporiš ono šta i kako sam napisao … Hvala na razumevanju !
 
Prijatelju, ako se "učiš" iz Wikipedije onda nije ni čudno što ti je sve toliko nejasno da ni sam nisi siguran šta si zapravo hteo da kažeš. Na koje se to filozofske autoritete pozivaš kada se usuđuješ javno da pokušaš da polemišeš o nečem o čemu nemaš pojma. Da, istina, obrazovanje je veoma važno, nije uzalud i sokrat naglasio da je znanje najveća vrlina čovekova, ali ti to obrazovanje nemaš, ili ga vešto kriješ - nema trećeg … Sačekaj da završim sa tom započetom temom, imam nameru da na kraju iskažem i svoja lina iskustva u vezi sa predmetnom temom, a onda mi pokušaj da osporiš ono šta i kako sam napisao … Hvala na razumevanju !
prvo, nismo mi prijatelji. ja nisam prijatelj onima koji ovako što pišu. to što sam citirao wikipediu je radi poredjenja sa tvojim doprinosom ovde. ispod sam priložio svoje vidjenje intuicije.

drugo, nema potrebe da se pozivam na filozofske autoritete. mogao bih eventualno na jednog koji bi valjano opisao intuiciju.

treće, idi šetaj. pusti druge da pišu. da znaš šta je intuicija već bi to davno rekao.
 
Poslednja izmena:
prvo, nismo mi prijatelji. ja nisam prijatelj onima koji ovako što pišu. to što sam citirao wikipediu je radi poredjenja sa tvojim doprinosom ovde. ispod sam priložio svoje vidjenje intuicije.

drugo, nema potrebe da se pozivam na filozofske autoritete. mogao bih eventualno na jednog koji bi valjano opisao intuiciju.

treće, idi šetaj. pusti druge da pišu. da znaš šta je intuicija već bi to davno rekao.
Prijatelju, opismeni se i onda ćeš shavtiti to što pišem …
 
obožen je lepši izraz za ono što neki zovu religiozan. religije su pune ideolškog i pogrešnog a oboženost je samo(čisto) verovanje.

vidi ovako. pretpostaviš da Boga ima. u tom slučaju onaj ko mu se obrati ima šanse da dobije nešto tj.neki odgovor. a onaj ko se ne obrati nema. jer bi Bog u tom slučaju narušioo volju nevernika. tako gledajući svaki je nevernik u biti sebe osakatio za informacije i pomoć koju bi tako mogao dobiti.

a da Boga,tj. višeg bića ima lako je dokazati.

pretpostaviš najpre da je svet beskonačno star. pa podješ od saznanja nauke da je naša vasiona stara desetak milijardi godina i činjenice da mi postojimo kao umna bića. odnosno, konstatuješ da je um prirodna i neminovna pojava. sledi zaključak da je umnih bića bilo pre nastanka našeg sveta.Bog je dakle više umno biće koje je uzrokovalo/stvorilo ovaj naš svet.

ostalo je još da se dokaže pretpostavka da je kosmos beskonačano star. ajmo i to.

ako univerzum u najširem smislu ne bi bio beskonačno star onda bi imao svoj početak a to znači da bi nastao iz ničega. a tako što nije moguće. ako bi pak bilo moguće da postoji istnsko slučajno nastajanje nečega i iz ničega onda ovoga sveta ne bi bilo jer bi se novi "bigbeng" davno desio i sve bi otišlo u paramparčad..
no comment

-II-

nije nego nemoguće

zašto bih to pretpostavio? šta znači ''um je neminovna pojava''? ne sledi uopšte ali uopšte,totalni non sequitur
kako iz toga da je um nešto prirodno (i šta znači ''um je nešto prirodno''?) sledi da su umna bića postojala pre našeg sveta?! naš svet je priroda,znači umna bića su postojala pre prirode. gde,kako,zašto, u čemu,za koga?
nije

ajde leba ti,das ismijem i tom ''dokazivanju'' :cepanje:

ako nešto ima početak, ne znači da nastaje iz ničega,odakle ti sad OVA nebuloza?! naravno da nije ali pogrešna ti je premisa,pa stoga i nečudi što izvlačiš pogrešne i nelogične zaključke.
zašto bi sve otišlo u paramparčad (i šta to znači) ako bi nešto moglo da nastane iz nečega??
 
SVE što postoji ima svoj početak i kraj ,pa tako i ovaj ''naš svet''
ako nešto ima početak, ne znači da nastaje iz ničega,odakle ti sad OVA nebuloza?! naravno da nije ali pogrešna ti je premisa,pa stoga i nečudi što izvlačiš pogrešne i nelogične zaključke.
zašto bi sve otišlo u paramparčad (i šta to znači) ako bi nešto moglo da nastane iz nečega??
reč je o nastanku sveta.šta je bilo pre?
 
Poslednja izmena:
reč je o nastanku sveta.šta je bilo pre?
prvi sam pitao
:D pa rekao sam ti: bilo je nešto drugo. uvek pre jednog nečega mora biti drugo nešto. pa tako nešto oduvek postoji. uzročno posledićni lanac je beskonačan i u prošlost i u budućnost.

za razliku od mene ti lupaš da je bilo ništa tj. da je nešto nastalo od ničega. izvoli objasni kako to.
 
nisi,pitao sam te sijaset pitanja,bukv na nijedno nisi odgovorijo,ponoviću:
zašto bih to pretpostavio? šta znači ''um je neminovna pojava''? ne sledi uopšte ali uopšte,totalni non sequitur
kako iz toga da je um nešto prirodno (i šta znači ''um je nešto prirodno''?) sledi da su umna bića postojala pre našeg sveta?! naš svet je priroda,znači umna bića su postojala pre prirode. gde,kako,zašto, u čemu,za koga?
zašto bi sve otišlo u paramparčad (i šta to znači) ako bi nešto moglo da nastane iz nečega??
 
nisi,pitao sam te sijaset pitanja,bukv na nijedno nisi odgovorijo,ponoviću:
zašto bih to pretpostavio?
to je način dokazivanja. pretpostaviš nešto. potom rasudjivanjem izvedeš novi sud. posle dokažeš i pretpostavku. i sve je dokazano.
šta znači ''um je neminovna pojava''? kako iz toga da je um nešto prirodno (i šta znači ''um je nešto prirodno''?) sledi da su umna bića postojala pre našeg sveta?
zato što je istina da mi postojimo i da imamao um. to je apsolutna/neoboriva istina.po saznanju nauke ta se je pojava desila u poslednjih desetak milijardi zemljinih godina.

verovatnoća da je nastanka umnih bića bilo ranije je beskonačno puta veća od verovatnoće našeg nastanka jer je vreme postojanja sveta beskonačno puta duže od ovih desetak milijardi godina.
zašto bi sve otišlo u paramparčad (i šta to znači) ako bi nešto moglo da nastane iz nečega??
ako bi svet mogao nastati iz ničega to znači ta bi takav dogadjaj bio ničim uslovljen. jer kad bi bio nečim uslovljen onda ne bi bio iz/od ničega.

takav bi se dogadjaj dešavao uvek i svugda....pametnjakoviću sad zamisli da bigbeng nastane u tvojoj glavi.
 
verovatnoća da je nastanka umnih bića bilo ranije je beskonačno puta veća jer je vreme postojanja sveta beskonačno puta duže od ovih desetak milijardi godina.
odakle ti da je beskonačno puta veća,kojom tačno metodom si došao do toga zaključka?

ako bi svet mogao nastati iz ničega to znači ta bi takav dogadjaj bio ničim uslovljen. jer kad bi bio nečim uslovljen onda ne bi bio iz/od ničega.
ali nisi napisao iz ničega no nečega,dakle reko si da bi sve otišlo u paramparčad kad bi svet nasto iz NEČEGA a ne ničega

zamisli sad da bigbeng nastane u tvojoj glavi
zamislijo.i šta sad?
bigbeng i jeste nastao u nečijoj (ne preterano inteligetnoj) glavi
 
odakle ti da je beskonačno puta veća,kojom tačno metodom si došao do toga zaključka?
pa piše ti. vreme postojanja svog univerzuma je beskonačno. vreme postojanje ovog našeg sveta desetak milijardi godina. kada beskonačno podeliš sa desetak milijardi opet dobiješ beskonačno. da nisi spavao na časovima matematike znao bi ovo.


ali nisi napisao iz ničega no nečega,dakle reko si da bi sve otišlo u paramparčad kad bi svet nasto iz NEČEGA a ne ničega
gde sam to napisao? ovo je napisano:
"ako univerzum u najširem smislu ne bi bio beskonačno star onda bi imao svoj početak a to znači da bi nastao iz ničega. a tako što nije moguće. ako bi pak bilo moguće da postoji istnsko slučajno nastajanje nečega i iz ničega onda ovoga sveta ne bi bilo jer bi se novi "bigbeng" davno desio i sve bi otišlo u paramparčad.."
 
rekao si onda bi imao svoj početak a to znači da bi nastao iz ničega.
a to uopšte nije tačno jer smo svakodnevno svedoci tome da nonstop nastaju stvari iz nečeg a to ''nešto'' je upravo njihov početak,tkd si baš baš lupio

pa piše ti. vreme postojanja svog univerzuma je beskonačno
dokaži

vreme postojanje ovog našeg sveta desetak milijardi godina
dokaži
ili bezuslovno slepo veruješ tzv ''nauki''?
 

Back
Top