Šta je intuicija?
Pojam za koji, vrlo često, čujemo u svakodnevnom životu, gde se poistovećuje i(li) povezuje sa šestim čulom, podsvešću, unutrašnjim glasom, predosećanjem, predviđanjem, stanjem duha, umovanjem duše, ali koji je u psihologiji, naročito u filosofiji, premda dosta razmatran i izučavan, ipak nije do kraja razjašnjen, obrađen, definisan i(li) jednoznačno određen (formulisan). Dakle, sa aspekta filosofije, to je fenomen koji izmiče granicama racionalnog i koji širi one čarobne granice fenomenologije, ontologije i, podrazumeva se, metafizike.
Sam naziv ovog pojma potiče od latinske reči intuitio (od lat. in-tueor =“kontemplacija”, od glagola, in-tuitum =pažljivo gledam ), što znači „gledanje, zrenje, motrenje, viđenje“ali ne očima - to se odnosi na gledanje uma, duše i srca. To je, svakako, urođena ljudska sposobnost da razume, oblikuje i prodre u značenje događaja, situacija, objekata kroz uvid, inspiraciju, podsvesni zaključak u jednom koraku zasnovan na imaginaciji, empatiji i prethodnom, još uvek nedovoljno razjašnjenom i definisanom, iskustvu, "čulnosti" i uvida. Dakle, to je jedina istina, reč je o vrlo specifičnom »posmatranju«, viziji, fantaziji … koje se definitivno ne odvija pred očima, a prema nekim shvatanjima, ni racionalnim delom čovekovog bića. Sa time se ne bih složio jer sam ubeđenja da je kod čoveka koji je racionalniji, obrazovaniji i iskusniji ta intuicija je sve plodnija, jača i naprednija …Osetio na sopstvenoj koži i ona, intuicija, a ne crnka, il` plavuša - zbog njih mi buja inspiracija i plemenu se napaćena duša, je kriva što mi se znanje, brže svetlosti, raste, plemeni i množi.