INTUICIJA I INTUITIVNO MIŠLJENJE

KPCTAHK

Poznat
Poruka
8.708
Šta je intuicija?

Pojam za koji, vrlo često, čujemo u svakodnevnom životu, gde se poistovećuje i(li) povezuje sa šestim čulom, podsvešću, unutrašnjim glasom, predosećanjem, predviđanjem, stanjem duha, umovanjem duše, ali koji je u psihologiji, naročito u filosofiji, premda dosta razmatran i izučavan, ipak nije do kraja razjašnjen, obrađen, definisan i(li) jednoznačno određen (formulisan). Dakle, sa aspekta filosofije, to je fenomen koji izmiče granicama racionalnog i koji širi one čarobne granice fenomenologije, ontologije i, podrazumeva se, metafizike.

Sam naziv ovog pojma potiče od latinske reči intuitio (od lat. in-tueor =“kontemplacija”, od glagola, in-tuitum =pažljivo gledam ), što znači „gledanje, zrenje, motrenje, viđenje“ali ne očima - to se odnosi na gledanje uma, duše i srca. To je, svakako, urođena ljudska sposobnost da razume, oblikuje i prodre u značenje događaja, situacija, objekata kroz uvid, inspiraciju, podsvesni zaključak u jednom koraku zasnovan na imaginaciji, empatiji i prethodnom, još uvek nedovoljno razjašnjenom i definisanom, iskustvu, "čulnosti" i uvida. Dakle, to je jedina istina, reč je o vrlo specifičnom »posmatranju«, viziji, fantaziji … koje se definitivno ne odvija pred očima, a prema nekim shvatanjima, ni racionalnim delom čovekovog bića. Sa time se ne bih složio jer sam ubeđenja da je kod čoveka koji je racionalniji, obrazovaniji i iskusniji ta intuicija je sve plodnija, jača i naprednija …Osetio na sopstvenoj koži i ona, intuicija, a ne crnka, il` plavuša - zbog njih mi buja inspiracija i plemenu se napaćena duša, je kriva što mi se znanje, brže svetlosti, raste, plemeni i množi.

Nisam od onih srećnika koji će za života da odgonetne sve tajne, no ne gledajući na to, biće dana za megdana – pametnoga rodila me nana, intuicija je svakome, dabome, od velike pomoći, i danju i po noći, ona nikada ne spava, a od njenog prevelikog rada zna da boli glava: često nas upozorava na opasnost ili neprijatnost, ali i na ono lepo, mamljivo i očarljivo, pomaže nam u procesu donošenja konačnih odluka i pravljenja izbora, ne dozvoljava nam da se sa pravog puta u mračnjaštvo zaluta, nas nadahnjuje poletnom i kreativnom energiju, širi nam horizonte inspiracije, pomaže nam da rešimo životne probleme sve, tako što nas direktno usmerava na rešenje, i omogućava nam da preskočimo niz koraka o kojima bismo morali racionalno da razmišljamo prilikom donošenje konačne odluke i pravilnih usmerenja

- nastaviću, nego šta ću, ta moraću –

Krstan Đ. Kovjenić
 
izmišljotina, apstraktan pojam koji označava nešto što nepostoji u stvarnosti
Čekaj da dovršim tu temu, možda ćeš iz toga nešto naučiti, preispitati svoje mišljenje i onda drugačiji zaključak doneti ? Intuitivno mišljenje je empirijski dokaz da ljudi ne umiru i da oni najmudriji na tome grade svoje znanje - produžuju i peodubljuju ono što su imali i čime su se bavili u nekom od prošlih života …
 
Intuicija ne može da spada u filozofiju već u psihosomatsku psihijatriju.
Ishitrene odluke za datu situaciju a bez adekvatnog objašnjenja u trenutku.
A sve je posledica već doživljenog u prošlosti u interakciji sa okolinom.
Bilo to prijatni momenti ili ne.

Na primer vidiš da Bosanac otvara magazu u Beogradu.
Intuicija kaže da će je zamandaliti a da će mnogi propišati majčino mlijeko radeć kod teške budaletine.
90% bosančeroskih magaza po Beogradu potvrdjuje a preostalih 10% su u procesu...
 
Nema potrebe da se o intuiciji nagađa, naročito ne, ako kod pojedinca ona već funkcioniše, a nikako ne ako kod pojedinca uopšte ne funkcioniše. To znači da je pojedinac ima kod sebe i ona mu pomaže da zna neke stvari bez da o njima uči i saznaje uobičajenim metodama, koje donose informacije iz spoljašnog sveta.
Intuicija je unutarnji govor, unutarnji glas, Glas ili govor Kreatora, pa se zato nekada zove Glas Boga.
Da bismo to shvatili evo bližeg objašnjenja:
Mi kao pravo i jedino večito Biće, Duša, imamo mogućnost da u skladu sa svojom svešću (duhovnoj razvijenosti) dobijamo informacije ili znanja od same suštine života koja je nosioc sveukupnog znanja, onog znanja koje je Kreator ikada zamislio, izgovorio, imaginirao. Kada znanje biulo koje vrste preuzmemo od ove suštine onda ga mi kao pravo Biće, Duša, prenosimo do našeg niže svesnog ili ego svesnog a to je naša dnevna ili budna svest. Upravo taj dotok znanja unutarnjim kanalom do nas, naše dnevne (ego) svesti, zovemo intuicijom.
To je ono na osnovu čega znamo da nešto jeste istina, da nešto ima rešenja ili da je nešto tačno, da je lažno, da treba negde otići, nešto uraditi... To je ono što možemo reći da je 'znanje bez znanja.' Ukoliko imamo intuiciju, koja funkcioniše, onda znamo da neko priča istinu jer nam to potvrđuje unutarnji intuitivni osećaj... To nije verovanje već znanje.
To znanje preko unutarnjeg kanala je merodavnije od bilo čega što dolazi spoljašnim kanalima pa bilo da je preko naučnih, filozofskih ili ma kojim drugim metodama i načinima. To unutarnje, intuitivno znanje je pravo znanje.
Ovo nam objašnjava da ako imamo intuiciju mi znamo a ne verujemo. Zašto je tako pouzdana i tačna?
Zato što dobijamo to znanje od suštine života koja apsolutno zna nsve. Tu suštinu života znamo pod raznim imenima inače je to taj Sveti Duh ili samo Duh, koji je Reč Boga.
Intuitivni ljudi, tj. oni koji dosegnu taj stadijum duhovnog razvitka preko intuicije znaju da Kreator svega postoji i takvo znanje nije zasnovano na nečijoj tvrdnji da Bog postoji.
Ovo nas upućuje da su pravo znanje i svest duhovna a nikako intelektualna kategorija i da se intuicija počne ispoljavati tek sa dovoljnom duhovnom razvijenošću pojedinca te da je golo intelektualno znanje, koje uvek dolazi samo iz spoljašnih izvora ovog sveta koji u sebi mogu imati a najčešće i nemaju validno znanje.
Za onoga ko nema funkcionalnu intuiciju fizička čula su jedini izvori prikupljanja informacija, znanja i dokaza. Za osobu koja ima funkcionalnu intuiciju nisu potrebni spoljašni dokazi o postojanju ili ne postojanju bilo čega jer on već ima unutarnje znanje.
Suština života koja sadrži svo znanje u narodu je poznata kao Duh ili Sveti Duh, a to je ono što goli a neintuitivnbi intelektualci žestoko pobijaju. To je ono što je Isus nazivao biti slep odnosno imati otvorene (duhovne) oči...
Otuda intuicija jeste šesto čulo. Postoji i sedmo čulo a to je Supra Fizičko telo koje se formira oko fizičkog tela tek posle rođenja a koje iziskuje posebnu pažnju. I ono je u potpunoj funkcionalnosti tek onda kada pojedinac dosegne dovoljnu duhovnu zrelost jer omogućuje pojedincu da sa njim putuje svetovima iznad fizičke egzistencije....
 
Šta je intuicija?

Pojam za koji, vrlo često, čujemo u svakodnevnom životu, gde se poistovećuje i(li) povezuje sa šestim čulom, podsvešću, unutrašnjim glasom, predosećanjem, predviđanjem, stanjem duha, umovanjem duše, ali koji je u psihologiji, naročito u filosofiji, premda dosta razmatran i izučavan, ipak nije do kraja razjašnjen, obrađen, definisan i(li) jednoznačno određen (formulisan). Dakle, sa aspekta filosofije, to je fenomen koji izmiče granicama racionalnog i koji širi one čarobne granice fenomenologije, ontologije i, podrazumeva se, metafizike.

Sam naziv ovog pojma potiče od latinske reči intuitio (od lat. in-tueor =“kontemplacija”, od glagola, in-tuitum =pažljivo gledam ), što znači „gledanje, zrenje, motrenje, viđenje“ali ne očima - to se odnosi na gledanje uma, duše i srca. To je, svakako, urođena ljudska sposobnost da razume, oblikuje i prodre u značenje događaja, situacija, objekata kroz uvid, inspiraciju, podsvesni zaključak u jednom koraku zasnovan na imaginaciji, empatiji i prethodnom, još uvek nedovoljno razjašnjenom i definisanom, iskustvu, "čulnosti" i uvida. Dakle, to je jedina istina, reč je o vrlo specifičnom »posmatranju«, viziji, fantaziji … koje se definitivno ne odvija pred očima, a prema nekim shvatanjima, ni racionalnim delom čovekovog bića. Sa time se ne bih složio jer sam ubeđenja da je kod čoveka koji je racionalniji, obrazovaniji i iskusniji ta intuicija je sve plodnija, jača i naprednija …Osetio na sopstvenoj koži i ona, intuicija, a ne crnka, il` plavuša - zbog njih mi buja inspiracija i plemenu se napaćena duša, je kriva što mi se znanje, brže svetlosti, raste, plemeni i množi.

Nisam od onih srećnika koji će za života da odgonetne sve tajne, no ne gledajući na to, biće dana za megdana – pametnoga rodila me nana, intuicija je svakome, dabome, od velike pomoći, i danju i po noći, ona nikada ne spava, a od njenog prevelikog rada zna da boli glava: često nas upozorava na opasnost ili neprijatnost, ali i na ono lepo, mamljivo i očarljivo, pomaže nam u procesu donošenja konačnih odluka i pravljenja izbora, ne dozvoljava nam da se sa pravog puta u mračnjaštvo zaluta, nas nadahnjuje poletnom i kreativnom energiju, širi nam horizonte inspiracije, pomaže nam da rešimo životne probleme sve, tako što nas direktno usmerava na rešenje, i omogućava nam da preskočimo niz koraka o kojima bismo morali racionalno da razmišljamo prilikom donošenje konačne odluke i pravilnih usmerenja

- nastaviću, nego šta ću, ta moraću –

Krstan Đ. Kovjenić

intuicija je više povezana sa logičkim rasuđivanjem i povezivanjem činjenica, zaključivanje prema datim informacijama
predosećaj je već nešto drugo ali to funkcioniše od slučaja do slučaja...nekad se potrefi, nekad ne
 
Intuicija... skup iskustava i saznanja koja su postala deo naseg nesvesnog, a koja nam sluze da prepoznamo sablone kojih ima mnogo, ali su... vecinom poznati? Izbor izmedju mogucih sablona razvoja dogadjaja... ce biti neki skup informacija koje smo nesvesno uspeli da obradimo pre nego neko drugi?
 
Intuicija je proces koji pruža čoveku sposobnost da poseduje znanje o nečemu i da to znanje stekne neposredno, bez analitičkog razmišljanja, pri čemu predstavlja sponu između svesnog i nesvesnog dela ljudskog uma, kao i između instinkta i razuma. - Gerd Gigerenzer, istraživač bihevioralne intuicije...
 
Intuicija je proces koji pruža čoveku sposobnost da poseduje znanje o nečemu i da to znanje stekne neposredno, bez analitičkog razmišljanja, pri čemu predstavlja sponu između svesnog i nesvesnog dela ljudskog uma, kao i između instinkta i razuma. - Gerd Gigerenzer, istraživač bihevioralne intuicije...
Управо тако.
Размишљање је вољна радња нашег ума у чеоном режњу. У процесу размишљања, приступа се сећањима (подацима - грубо речено) која су у остатку великог мозга. Размишљање је логички процес над досегнутим сећањима који може да да резултат, али и не мора.

Исти процес се одвија и у подсвести, али не мора да доспе до наше свести.

Наиме, спојеви између нервих ћелија су синапсе. Постоје елктричне и хемијске синапсе. Електричне синапсе преносе ел. импулсе између нервних ћелија до мишића. Ове синапсе су брзе и двосмерне и обезбеђују једновремено дејство мишића, као и информацију о положају, рецио руке која се померила.

Хемијске синапсе су само у централном нервном систему. Оне ел. импулс претварају у супстанцу која пролази кроз мембрану нервне ћелије, и у другој ћелији поново ствара ел. импулс.

Хемијска синапса спорије преноси ел. импулс, али има особину да се ел. импулс преноси само у једном смеру, и да се може обуставити њихов пренос. Ове синапсе се понашају као гејтови и могу да усмеравају ток ел. импулса из једног дела мозга у други.

Не постоје два човека са истом структуром неуронске мреже и синапси. Али код свих људи постоји могућност да обрађене информације из подсвести буду упућене у чеони режањ, односно нашу свест. То изненадно сазнање називамо интуицијом.

Интуиција није мистериозно предосећање, већ валидан и врло истинит продукт мозга.

Она није ни ретка, често се дешава свакоме, али још чешће људи не верују у интуицију. Таљ је у једној партији жртвовао топа, да би тек после 14 потеза свима постало јасно зашто је он то учинио. На питање да ли је могуће да је све то прорачунао, одговорио је само: интуиција.

Како неки људи ваде напамет корен из броја од пар десетина цифара? Свакако не аналитичким размишљањем, то се код њих обавља у подсвесном делу мозга који је многоструко већи од чеоног режња.

За поједине ситуације и ја имам поуздану интуицију која ме до сада није преварила у више десетина случајева.
 
За поједине ситуације и ја имам поуздану интуицију која ме до сада није преварила у више десетина случајева.
Браво, поштовани пријатељу, тако се воде прави интелектуални дијалози ! Већ сам Ти рекао да сам почаствован тиме што расветљаваш те наше филозофске теме и дилеме са другог аспекта, тиме и та наша сазнања продубљујеш и будиш код нас жељу да још дубље проникнемо својим мислима у најдубљи део наше душе како бисме тамо пронашли макар смернице куда да пођемо како не бисмо и сами залутали у то бескрајном мисаоном пространству … Ускоро се враћам овој теми објашњавајући исту са аспекта који познајем и бићу веома весео да и Ти то исто учиниш са Твог аспекта … Хвала !!!
 
INTUICIJA I INTUITIVNO MIŠLJENJE

- I. nastavak -

ETIMOLOGIJA: izvorni oblik izraza intuicija, latinizacija, kantovizacija, prevodi na druge evropske jezike.
------------------------------------------------------------

Želja da se napravi razlika između dva vida (vrste, ili metode) znanjaintuitivno i logično - se je pojavila još kod drevnih filozofa. Antička, bolje, a i, svakako, pravilnije je, reći drevna Grčka, filozofija je uočavala razliku između neposrednog i posrednog shvatanja (saznanja) nečega. Grčki izraz »nous« (νοῦς) označava duha (dušu) koji neposredno zre istinu dok izraz »dianoia« (διάνοια) ima značenje: posredno, diskurzivno, sukcesivano, razčlanjeno i sastavljeno pojmovno, logično, spoznanje.

Za Platona i Aristotela teorija (θεωρία - zrenje, viđenje, motrenje; od gl. 'θεωρεω' - “gledati neki prizor” ) predstavlja intelektualnu spoznaju, nasuprot delovanju (πράξις). Prema Platonu, putem intuicije (sozercanja) duša može steći znanje o božanskim idejama. U neoplatonističkoj filozofiji emanacijskim procesom iz Jednog proizlaze druge hipostaze (um i duša). Sledstveno tome, put ka savršenstvu se zamišlja kao kretanje od složenosti ka pojednostavljenosti (uprošćenosti), od podeljenosti ka jedinstvu. Plotin je tvrdio da je intuicija (sozercanje) Jedinoga moguće samo u tom slučaju kada čovek i sam postane jedan iz mnoštva. Plotinumno sozercanjepoistovećuje s viđenjem svetlosti koja se izliva, preliva, od prapočetka.

Intuitivna rešenja mogu nastati samo kao rezultat intenzivnog, dubokog i sozercavajućeg razmišljanja o rešenju tog pitanja, ali i bez njega. Epikurejci su taj izraz fiksirali, definirali i uključili u svoju frazeologiju kao »epibole« (grč. επιβολή) - fenomen direktnog, nediskurzivnog, neposrednog, … mišljenja, saznanja, spoznanja, shvatanja, razumevanja, znanja … onoga što je Platon zazvao »ideia« (grč. ἰδέα) - ono viđeno, prosvetljeno i posvećeno s dušom. Termin, izraz, za označavanje tih dva vida znanja – intuitivnog i logičkog – pojavio se je i kod Filona Aleksandrijskog (st. grč. Φίλων ὁ Ἀλεξανδρεύς, lat. Philo Alexandrinus, rođen u Aleksandriji окo. 25. godine pre n.e. — umro oko 50. g. pre n.e., antički mislilac, bogoslov, apologeta judeizma, prepoznatljiv po svojim eksegetičkim (st. grč. ἐξηγητικά, оd ἐξήγησις = "tumačenje, prezentacija") metodama učenja o Logosu), a posle i kod Plotina (st. grč. Πλωτῖνος; rođen oko 204/205 — 270. g. pre n.e., antički filozof-idealista, osnivač neoplatonizma) razlikujući epikurejski izraz »epibole« ( επιβολή) – nediskurzivno, neposredno zrenje od izraza »dieksodikos logos« (grč. διεξοδικός λόγος) – posredno, diskurzivno, sukscesivno, znanje koje se logikom potvrđuje. U širem smislu diskurzivnim se naziva pojmovno mišljenje koje se razlikuje od intuitivnog spoznanja, koje je plod urođenosti i duboke misaonosti, odnosno duševnog zora, zrenja i viđenja…

Prevod izraza »epibole« (grč. επιβολή) je na latinski jezik izrazom «intuitus» (od gl. intueri – »(u)pogled«, »proniknuti zrnjem duha«, »sozercanje« …) je uveden V veku od strane Boetia (lat. Anicius Manlius Torquatus Severinus Boethius, takođe ga poznamo i pod imenom, odnosno latiniziranom formom, kao Boetius; st. grč, βοηθός ima značenje – pomoćnik zastupnik; rođen окo 480 — † 524 (ili 525, 526.), hrišćanski pisac, prevodilac sa st. grčkog na lat. jezik nekoliko dela Platona i Aristotela, poznat po svom delu: O utehi filozofije (De consolatione philosophiae).

U XIII veku je namački monah, klasični filolog,Vilhelm iz Moerbeke (Willem van Moerbeke, Wilhelmus de Moerbeke1215—1286) ponovio Boetiev prevod i izraz »intuicija« je tako postala deo zapadnoevropske filozofske termonologije

Kristian Volf (nem. Christian von Wolff, 24. januara 1679 — 9. aprila 1754. godine) — nemački enciklopedist, filozof, jurist i matematičar, jedan od najznačajnijih nemačkih filozofa posle Lajbnica (Gottfried Wilhelm Leibnizili nem. Gottfried Wilhelm von Leibniz), i do Kanta …,profesor M.V. Lomonosova ) je latinizirani izraz grčkog filozofskog izraza »epibole« (grč. επιβολή) «intuitio, intuitus» preveo na nemački jezik izrazom «Anschauung». Volf je, takođe, prvi na nemačkom jeziku upotrebio izraz «anschauende Erkenntnis» - intuitivno znanje. Isti smisao i u istom konceptu taj izraz je upotrebio i Kant, a posle njega i drugi nemački filozofi. U istom je smislu da se taj koncept koristi Kant. Na ruski jezik se kantovski izraz »Anschauung« prevodi izrazom «созерцание» (sozercanje) što i sam smatram najadekvatnijim prevodom, a i samim značenjem tof izraza.

Englezi, Francuzi, Italijani, Španci … prevode kantovski izraz Anschauung rečju »intuicija« (fran., engl. - intuition, ital. — intuizione, špan. — intuicion

- nastaviće se -


Krstan Đ. Kovjenić
 
Ne znam kako sa takvo sigurnošću iznosite teorije o radu mozga. O mozgu se u nauci i medicini jako malo zna, a što se više otkriva, saznaje se da znamo još manje nego što smo mislili.
U doba elektronskog mikroskopa i magnetne rezonance mnoge teorije postaju naučne istine.
Mapirane su zone mozga za sve psihičke funkcije i poremećaji nastali kao posledica njihovih oštećenja.
Neuronske mreže, sinapse, receptori, medijatori - putevi su i mostovi kojima teku sve informacije -
čulni utisci, osećanja, misli... mašta, kreativnost, i naravno intuicija.
Poznavanjem građe i funkcije mozga, moguće je tim istim putevima ciljano usmeravanje lekova i korigovanje poremećaja.

Intuicija je "primitivno" razmišljanje, zasnovano na prethodnom iskustvu i refleksonom, munjevitom reagovanju.
U tome su životinje znatno ispred čoveka.

Naravno da se sa sve većim znanjem postavljaju i nova pitanja.
Učenje je sposobnost belančevine bitno za opstanak, selekciju i evoluciju živog sveta.
Neznanje jeste izazov za nauku.
Religiji su svi odgovori oduvak dati, poznati i ostaće zauvek nepromenjivi.
 
Intuicija je "primitivno" razmišljanje, zasnovano na prethodnom iskustvu i refleksonom, munjevitom reagovanju.
U tome su životinje znatno ispred čoveka.
Наведите, молим Вас, ко, кад и где је тако "научно" дефинисао интуицију и интуитивно мишљење ?!
Да ли Ви имате интуицију ? Да ли сте, макар некад, осетили њене благодати ? Дозволите ми да о тој теми напишем све оно шта су о томе до сада написали филозофи, а Ви онда припремите вашу докторску дисертацију са којом ћете све то да оспорите … Убедите и мене да немам интуиције и да је њен ефекат код мене исти као и код животиње …
 
Poslednja izmena:
Наведите, молим Вас, ко, кад и где је тако "научно" дефинисао интуицију и интуитивно мишљење ?!
Да ли Ви имате интуицију ? Да ли сте, макар некад, осетили њене благодати ? Дозволите ми да о тој теми напишем све оно шта су о томе до сада написали филозофи, а Ви онда припремите вашу докторску дисертацију са којом ћете све то да оспорите … Убедите и мене да немам интуиције и да је њен ефекат код мене исти као и код животиње …
Za mene forum nije mesto za pisanje doktorske disertacije, još manje uživam u beskrajnom citiranju filozofa svih vremena.
Ovo je "pijaca" za razmenu razmišljanja učesnika u razgovoru, za ostalo postoje druga mesta.
Uvek iznosim svoje mišljenje, a ničije ne osporavam, iako mogu da ga ne uvažavam.
Ne osporavam ni intuiciju, taman posla, pomaže mi da čim nekog pogledam znam da li da ga pozdravim
ili da begam.:kpozdrav:
 
Za mene forum nije mesto za pisanje doktorske disertacije, još manje uživam u beskrajnom citiranju filozofa svih vremena.
Ovo je "pijaca" za razmenu razmišljanja učesnika u razgovoru, za ostalo postoje druga mesta.
Uvek iznosim svoje mišljenje, a ničije ne osporavam, iako mogu da ga ne uvažavam.
Ne osporavam ni intuiciju, taman posla, pomaže mi da čim nekog pogledam znam da li da ga pozdravim
ili da begam.:kpozdrav:
Али, ако желиш да се докажеш и покажеш као интелектуалац и добронамеран човек, онда када намећеш нешто као некакву тезу ред је да наведеш изворе … Што се тиче форума свако га има за право да доживљава на свој начин, а сам га доживљавам као плодну и делотворну интеракцију између нас који смо нешто научили у животу и имамо богато животно искуство и оних који желе нешто ново да сазнају и да нас упитају оно што још не знају … То што си навео/ла као чињеницу је лаж која нема никакво утемељење... Можда ти и не знаш шта је интуиција, никада је ниси осетила, да би осетио интуицију мораш дубоко заронити у сопствену душу, а плиткоумни немају где заронити, али уместо да дозволиш да ти неко то објасниш ти се разбацујеш глупостима које немају никаквог смисла … :mrgreen:
 

Back
Top