Imam 22 godine i neuobicajeni problem. Zapravo moj problem
datira jos od pre 6 godina a to je incest.Sve je pocelo u vreme
puberteta negde u 7.-om razredu kada sam u erotskim novinama,koje smo u to vreme mi
muskarci krisom citali ispod skolskih klupa, slucajno naisao na
pricu o dvoma koji su bili brat i sestra.Posto zivim u seoskoj
sredini i u mom neposrednom okruzenju tada nije bilo uopste mladih
ta prica me je verovatno direktno isprovocirala da to i ja probam sa
sestrom od strica koja je nekoliko godina mladja od mene.
Desilo mi se nekoliko puta ali moram da kazem da ni tada a ni kasnije
nije bilo nikakvih "unutrasnjih" kontakata izmedju nas,bilo je to da
citiram psihijatra kome sam se nedavno obratio "ispitivanje tela".Zatim
kada sam posao u srednju skolu sa nekih 15-16 godina se desilo to isto ali
opet bez nekih vecih fizickih posledica.Uvek sam osecao veliku grizu
savesti zbog toga koja i dan danas traje.Mislim da je to najsramniji
period u mome zivotu.Pracen velikim osecanjem krivice i stida a usled
nemogucnosti da to nekome kazem gutao sam to do danima i godinama.Posebno
taj osecaj pojacavaju cinejenice da sam bio prilicno dobar djak (sada student)
i da sam od ljudi veoma cesto hvaljen kao dobar decko. Pokusao sam da se i
kroz religiju , postove i ispovesti kod svestenika bar malo moralno povratim
ali mi je sve to pomagalo samo donekle.Par puta sam i razgovarao sa sestrom
pokusao da joj objasnim ovaj svoj nepromisljeni postupak koji smatram iskljucivo
svojim zato sto sam je ja nagovorio na sve to .Obratio sam se i psihologu koji
mi je dosta ubedljivo govorio o tome da su u tim godinama i takvim sredinama kao
sto je moja takve pojave vrlo ceste.Posebno ulogu u tome po njemu je imala i
situacija u porodici koja nija bas sjajna.On je bio kategorican u tome da to
nije bio incest vec njegov pokusaj ("incest bi bio kada bi to i dan danas trajalo" ,
kaze on) ali to ne moze da odagna ovaj bedan osecaj u mojoj dusi.Posebno me pogadja i
to sto se sa njom i njenim roditeljima svaki dan vidjam a o tome samo znamo nas dvoje.
Ono sto od Vas,dragi forumasi, ocekujem jeste da ovo moje obracanje Vama shvatite kao
poziv za pomoc , za savet kako da dalje gledam na to , kako ona dalje da gleda na to,
kako da se ponasamo jedno prema drugom? Pisite,ako je bar neko imao slicno iskustvo, vrlo
bi mi koristio neki primer ljudi kojima se to desilo , a koji su to uspesno prebrodili
i nastavili normalno da zive , da imaju porodicu , da budu uspesni u svom poslu.Znam da je
to bilo mnogo nisko od mene ali da li ima nade za mene, da li mogu da nadjem mesto u ovom
drustvu gde, da nije svega ovoga , bi imao velike ambicije? Pomozite mi molim Vas.
Mita
datira jos od pre 6 godina a to je incest.Sve je pocelo u vreme
puberteta negde u 7.-om razredu kada sam u erotskim novinama,koje smo u to vreme mi
muskarci krisom citali ispod skolskih klupa, slucajno naisao na
pricu o dvoma koji su bili brat i sestra.Posto zivim u seoskoj
sredini i u mom neposrednom okruzenju tada nije bilo uopste mladih
ta prica me je verovatno direktno isprovocirala da to i ja probam sa
sestrom od strica koja je nekoliko godina mladja od mene.
Desilo mi se nekoliko puta ali moram da kazem da ni tada a ni kasnije
nije bilo nikakvih "unutrasnjih" kontakata izmedju nas,bilo je to da
citiram psihijatra kome sam se nedavno obratio "ispitivanje tela".Zatim
kada sam posao u srednju skolu sa nekih 15-16 godina se desilo to isto ali
opet bez nekih vecih fizickih posledica.Uvek sam osecao veliku grizu
savesti zbog toga koja i dan danas traje.Mislim da je to najsramniji
period u mome zivotu.Pracen velikim osecanjem krivice i stida a usled
nemogucnosti da to nekome kazem gutao sam to do danima i godinama.Posebno
taj osecaj pojacavaju cinejenice da sam bio prilicno dobar djak (sada student)
i da sam od ljudi veoma cesto hvaljen kao dobar decko. Pokusao sam da se i
kroz religiju , postove i ispovesti kod svestenika bar malo moralno povratim
ali mi je sve to pomagalo samo donekle.Par puta sam i razgovarao sa sestrom
pokusao da joj objasnim ovaj svoj nepromisljeni postupak koji smatram iskljucivo
svojim zato sto sam je ja nagovorio na sve to .Obratio sam se i psihologu koji
mi je dosta ubedljivo govorio o tome da su u tim godinama i takvim sredinama kao
sto je moja takve pojave vrlo ceste.Posebno ulogu u tome po njemu je imala i
situacija u porodici koja nija bas sjajna.On je bio kategorican u tome da to
nije bio incest vec njegov pokusaj ("incest bi bio kada bi to i dan danas trajalo" ,
kaze on) ali to ne moze da odagna ovaj bedan osecaj u mojoj dusi.Posebno me pogadja i
to sto se sa njom i njenim roditeljima svaki dan vidjam a o tome samo znamo nas dvoje.
Ono sto od Vas,dragi forumasi, ocekujem jeste da ovo moje obracanje Vama shvatite kao
poziv za pomoc , za savet kako da dalje gledam na to , kako ona dalje da gleda na to,
kako da se ponasamo jedno prema drugom? Pisite,ako je bar neko imao slicno iskustvo, vrlo
bi mi koristio neki primer ljudi kojima se to desilo , a koji su to uspesno prebrodili
i nastavili normalno da zive , da imaju porodicu , da budu uspesni u svom poslu.Znam da je
to bilo mnogo nisko od mene ali da li ima nade za mene, da li mogu da nadjem mesto u ovom
drustvu gde, da nije svega ovoga , bi imao velike ambicije? Pomozite mi molim Vas.
Mita