IN MEMORIAM

Razumem te potpuno.Meni je u novembru uginuo pas.Imala je 16 god.
Izrastao joj je neki tumor na stomaku,ali nije dobro podnela operaciju,pocela je lepo da se oporavlja a onda posle tri dana je samo uginula.
Sad se ljutim na sebe,da je nisam vodio na operaciju mozda bi pozivela malo duze, a s druge strane kakav bi to zivot bio?
Ne bih da zvucim grubo ali kad mi je umro deda nisam toliko bio tuzan.
 
@jacob nemoj da si ljut na sebe, tumori ih najcesce bole i smrt je dugotrajna i jaaaaaako iscrpljujuca po njih, tako da morao bi u suprotnom sakupiti snagu i dati je na uspavljivanje. Kroz to sam prosla i ne bih nikom pozelela

Srecom vas ne razumem jos u potpunosti, jer se moja kuca-dubrica vratila pre neki dan sa same ivice. Sad tako idemo na neke terapije, daju nam bocu na bezobrazno mesto svaki dan po nekoliko puta, operisace nas tek kad dovoljno ojacamo ali opet ziv je! :-)
 
Ma evo i sad me dusa zaboli kad se setim kako je cvilela noc po operaciji.Sutra joj je bilo bolje,pila je vodu i jela malo,a treci dan je samo dva- tri puta uzdahnula duboko i uginula. :cry:
Nemoj pogresno da me shvatis,ako tvoj ljubimac mora na operaciju bolje je da ide nego da se muci,ali takav mi je mentalni sklop uvek sebe krivim za sve. :sad:
 
Случајно сам синоћ, тражећи неке сајтове о расам мачака, набасала на ово, па погледај, видећеш колико људи могу волети своје љубимце и колико могу бити несрећни кад их изгубе.

http://www.chafervalley.de/serb_1.1.0-index.htm

Кад се отвори сајт, притисни дугме РАС.
 
Azdajice stvarno mi je zao zbog tvog psa.Strasno stvarno.Ja prosto ne mogu da verujem koliko ima stoke u ovoj zemlji.Stvarno neverovatno.Dabogda im se unuci igrali na auto putu Beograd-Zagreb.Nije ni cudo sto postoji ona izreka:Sto vise upoznajem ljude, sve vise volim zivotinje.Mogu da zamislim kako je sada tebi i koliko to boli.Ali ja verujem da nekog ima gore i da taj neko vidi sve,i da ce kazniti tu stoku koja ti je otrovala psa.
 
Cao ljudi. Evo konachno sam nashla mesto na kome mogu da kukam a da niko ne misli da sam luda i da ne mogu da se okanem proslosti.
Kupili smo Goldi(v.shnaucer) kada sam imala 5 godina,a ona 5 meseci. Odrasle smo zajedno,a posto je moj burazer nju propustio kroz shake,bila je savrsheno vaspitana GOSPODJA i vodila sam je svuda sa sobom sem u shkolu.Kada su me,secam se,dechaci zadirkivali i muchili,jurila ih je i terala rezeci(ali nije ujedala).....Bilo je super,ali onda je ostarila,nekako isuvishe brzo,i u 14-oj godini su je uspavali.Roditelji su mi javili tek dva dana kasnije(bila sam u inostranstvu).Taj trenutak me i danas muchi i chesto je sanjam i setim se pa plachem.....ko da je juche bilo...
Ali sada imam novu brigu.Posle dve i po god. nabavila sam stene mesano sa eng. seterom i mozete misliti koje muke sa njom imam. Najveci mi je strah da se ne otruje ili da ne strada od automobila(ako zbrise iz parka).Trebalo bi napraviti ogradjene prostore za istrchavanje pasa po gradovima,kao na zapadu,ali to je vec neka druga tema....e sada kada sam se isplakala,mogu da se povuchem na neko vreme.
P.S. onaj ko ubije zivotinju svesno i namerno bez treptaja oka,nije zasluzio da zivi na ovom svetu.
 
Ja sam se jutros oprostio od moje Kuce-Dobrice :-(
Nije nikad ni trebalo da mu produzim agoniju lecenjem..
Nemam nista u glavi osim slike kako izgleda sad, i kako izgleda vec dva meseca... hocu sto pre da pokopam to djubre u Pandorinu kutiju i pamtim prethodnih 12godina.
Zelim da pokopam 2meseca s njim... hocu da mi neko uzme taj deo uspomene, hocu da je nema...
S kim da se mazim, kome da pricam dok ucim na terasi, kome da se zalim na nepravde u svetu, ko da mi prisluskuje telefonske razgovore dok se suncam, ko' da negoduje kad mu dajemo bocu, ko' da mi capi prst kad imam kex u ruci, a zubi precizni ko' pincetice kad je druga hrana u pitanju, ko da laje jer ne radi zvono na kapiji, ko' da me cuva leti da spavam u otvorenoj kuci, ko da mi uleti kroz prozor jer mu je dosadno,s kim da pricam satima, koga da zovem i grdobica i smrdilica i pametnica i dobrica i milica, ko da se upiski kad me ne vidi vise od mesec dana, kome da kuvam rucak s mesom dok ja postim, koga da cuvam jer se boji vatrometa, ko da deli kvadratni metar na suncu u maju sa mnom, cije usi da uzmem pa da bude avijaticar...:-(
kome da stavim prst u usta da bi ispljuno' jer nije ukusan, cije krmeljice da brisem kad dolaze gosti da budemo lepi i cisti, u cije ime da govorim u muskom rodu, kome da pretim da sam ga stavio u oglase da prodam, a kad je ostario da ga menjam za novi model, s kim da se ljubim a da me nikad jezikom ne dotakne, ko da me tuce u kolima kad treba vrata da se otvore, kome da daju moj rucak min pre nego se vratim pa da vidim u slast da mi jede spanac na moje oci, ko da mi gundja dok ga kupam, koga crevom da jurim kad mi ne da da povisim ton na njega jer misli da nisam u pravu, s kim da se guram pa on kad prestane naglo da ja padnem niz stepenice, ciju guzu da tucem jer je bila snazna pa ne oseti kad se mazi, koga da ceskam pa da kazem "prljo jedan sramota me kaki' si", cije cinijice da proveravam dal' su pune i ciste, koga da zezam sto mu rastu sede izmedju prstica....
Gde ja to sve da nadjem?!
Kuco-dobrice, da mi budes dobar avijaticar :* Da ne zaboravis odakle si kreno' i da svratis ponekad po gorivo... da nadjes devojku s cetri noge tamo :*
 
azdajica:
danas mi se dogodilo nesto uzasno...otrovali su mi psa...veterinar me je ubedio da mu nema pomoci jer je otrovan kreozanom a za to ne postoji protivotrov.
sad mi je jasno zasto su trovaci kao sto su bordzije smatrani najopasnijim i najpodmuklijim...trebalo je videti i cuti te muke, pre nego me veterinar definitivno ubedio da tu pomoci nema i da je moramo uspavati!
ovo pisem uglavnom za sebe i za nju, jer mi je tesko, izgubili smo stvora koji nam je bio clan porodice 9 godina i kao upozorenje ostalima koji imaju kucne ljubimce da ih dobro cuvaju jer napolju zaista ima gadnih zlotvora:(((((
ima li jos neko kome se to dogodilo?



Žao mi je ... ja imam dva psa .... crkla bih za njima da im se nešto desi.
 
Nemam reci za trovanje.Nije mi niko nikad otrovao psa ali sam imala jednog od 13 god. i uzasno sam podnela njenu smrt. Sad imam 2 i mislim da bih bila u stanju da ubijem nekoga kad bih znala da mi je otrovao psa.Mislim da je jedino resenje da podelimo ovu planetu na 2 strane, ljubitelje zivotinja i one koji ih mrze.
 
Nedostajes mi! Dan za danom, dok sama pijem kafu na suncu, dok mrzim i sunce i prazno dvoriste...i macke kojima ovde nije mesto... i svako jutro preskocim prag da te ne bih nagazila... i tek sad vidim da imamo i cvece u dvoristu...

U CARA TROJANA KOZJE USI !!!
 


Evo nadam se da sam uspeo da postavim slike, verujem da ova tema nece biti bas omiljena, ali imao sam potrebu da napravim mesta za slike nasih zivotinjica koje nisu vise sa nama.
Da ih ne zaboravimo...
Ovo je bio moj pas Don, nemacki boxer o kome sam vec dosta puta pricao, ali evo sad mozete da vidite kakav je bio. Iako je bio kratko kod mene, jako mi nedostaje i sve je nekako cudno bez njega. Nadam se da je negde sada gde mu je lepo i da se igra sa svojom lopticom! :(
 

Back
Top