IN MEMORIAM

Sve znate, sve razumete. Iskidah se sve ovo vreme razmišljajući da li sam mogla više, da li sam mogla bolje, gde sam možda pogrešila, gde podbacila u svem onom ludilu i ličnom bunilu i sama tada polusvesna, neispavana i očajna. Infuzija mi ne da mira ali već mesecima i jednostavno ne znam kako da se oslobodim a da ne pravim cirkus. Naime, dan pre Mininog konačnog odlaska Magas joj je dao infuziju u koju je uključio i sve ostalo, valjda i protiv bolova, antibiotik i sve bar je meni tako rekao. To je trebalo da bude konačni pokazatelj da li će ona još živeti ukoliko joj bolovi prestanu ili je to kraj. Kako je imao druge obaveze, otišao je, a dvoje tada prisutnih u toj ordinaciji je zadužio da nadalje ispostuju proceduru. U međuvremenu dotična valjda veterinarka je pohisterisala što je prebacuju negde na nbg i tako divljacki bacila jednu još onesvescenu kucu u box iza da je muceno onako nesvesno zaskicalo do neba, ja sam se presekla, pozlilo mi je i izašla sam napolje, kad eto posle par minuta mama nosi Minu, kaže isključili joj infuziju i poslali kući. Nije ona prvi put primala inf. A da ne znam koliko to traje i primetila sam ja to ali kako on nije bio tu nisam mogla da ulazim i krećem u raspravu i sama u bunilu i naravno da joj nije bilo bolje i bolovi i patnja su se nastavili do sutra kada je došao i kraj. Verovali ili ne ali meni ta nedovršena Infuzija do pre par dana nije padala na pamet i odjednom sam se toga setila. Da li bi moja dušica i dalje živela da sam Magasu to onda spomenula. To me već danima izjeda. Pa nije mi ludaca prodala smrdljivi sir nego je jedno živo biće zbog njene histerije možda izgubilo život. Šta sad raditi, kako dalje reagovati sem one iskonske želje da joj se vrati istom merom i to na njoj najdrazoj osobi, da joj neko isto uskrati lek
 
Sve znate, sve razumete. Iskidah se sve ovo vreme razmišljajući da li sam mogla više, da li sam mogla bolje, gde sam možda pogrešila, gde podbacila u svem onom ludilu i ličnom bunilu i sama tada polusvesna, neispavana i očajna. Infuzija mi ne da mira ali već mesecima i jednostavno ne znam kako da se oslobodim a da ne pravim cirkus. Naime, dan pre Mininog konačnog odlaska Magas joj je dao infuziju u koju je uključio i sve ostalo, valjda i protiv bolova, antibiotik i sve bar je meni tako rekao. To je trebalo da bude konačni pokazatelj da li će ona još živeti ukoliko joj bolovi prestanu ili je to kraj. Kako je imao druge obaveze, otišao je, a dvoje tada prisutnih u toj ordinaciji je zadužio da nadalje ispostuju proceduru. U međuvremenu dotična valjda veterinarka je pohisterisala što je prebacuju negde na nbg i tako divljacki bacila jednu još onesvescenu kucu u box iza da je muceno onako nesvesno zaskicalo do neba, ja sam se presekla, pozlilo mi je i izašla sam napolje, kad eto posle par minuta mama nosi Minu, kaže isključili joj infuziju i poslali kući. Nije ona prvi put primala inf. A da ne znam koliko to traje i primetila sam ja to ali kako on nije bio tu nisam mogla da ulazim i krećem u raspravu i sama u bunilu i naravno da joj nije bilo bolje i bolovi i patnja su se nastavili do sutra kada je došao i kraj. Verovali ili ne ali meni ta nedovršena Infuzija do pre par dana nije padala na pamet i odjednom sam se toga setila. Da li bi moja dušica i dalje živela da sam Magasu to onda spomenula. To me već danima izjeda. Pa nije mi ludaca prodala smrdljivi sir nego je jedno živo biće zbog njene histerije možda izgubilo život. Šta sad raditi, kako dalje reagovati sem one iskonske želje da joj se vrati istom merom i to na njoj najdrazoj osobi, da joj neko isto uskrati lek

Ovo "boldovano" bi Ti bio , mozda , najgori izbor u ovoj situaciji , koji sigurno nece vratiti u zivot drago bice , a Tebe bi potencijalno doveo u poprilicne neprijatnosti .
One Ti sigurno nisu neophodne , na svu bol i tugu koje vec osecas .
 
Sve znate, sve razumete. Iskidah se sve ovo vreme razmišljajući da li sam mogla više, da li sam mogla bolje, gde sam možda pogrešila, gde podbacila u svem onom ludilu i ličnom bunilu i sama tada polusvesna, neispavana i očajna. Infuzija mi ne da mira ali već mesecima i jednostavno ne znam kako da se oslobodim a da ne pravim cirkus. Naime, dan pre Mininog konačnog odlaska Magas joj je dao infuziju u koju je uključio i sve ostalo, valjda i protiv bolova, antibiotik i sve bar je meni tako rekao. To je trebalo da bude konačni pokazatelj da li će ona još živeti ukoliko joj bolovi prestanu ili je to kraj. Kako je imao druge obaveze, otišao je, a dvoje tada prisutnih u toj ordinaciji je zadužio da nadalje ispostuju proceduru. U međuvremenu dotična valjda veterinarka je pohisterisala što je prebacuju negde na nbg i tako divljacki bacila jednu još onesvescenu kucu u box iza da je muceno onako nesvesno zaskicalo do neba, ja sam se presekla, pozlilo mi je i izašla sam napolje, kad eto posle par minuta mama nosi Minu, kaže isključili joj infuziju i poslali kući. Nije ona prvi put primala inf. A da ne znam koliko to traje i primetila sam ja to ali kako on nije bio tu nisam mogla da ulazim i krećem u raspravu i sama u bunilu i naravno da joj nije bilo bolje i bolovi i patnja su se nastavili do sutra kada je došao i kraj. Verovali ili ne ali meni ta nedovršena Infuzija do pre par dana nije padala na pamet i odjednom sam se toga setila. Da li bi moja dušica i dalje živela da sam Magasu to onda spomenula. To me već danima izjeda. Pa nije mi ludaca prodala smrdljivi sir nego je jedno živo biće zbog njene histerije možda izgubilo život. Šta sad raditi, kako dalje reagovati sem one iskonske želje da joj se vrati istom merom i to na njoj najdrazoj osobi, da joj neko isto uskrati lek

Odakle ti ovakve ideje pobogu? Takve ideje se ne gaje među ljubiteljima životinja. Ljubitelji životinja vole i ljude. Zar ne vidiš.....šta reč životinja ima u sebi, koju reč kao osnov....život. Poštuj život, voli život, pamti lep život a kroz težak skupi snagu od lepog i prođi kroz loše. Uzmi novi život, drugo štene, i zajedno volite i živite život. To je lek dušo, to treba da uradiš a ne da se svetiš.

Tvoj pas je bio jako teško bolestan. Nije joj se moglo medicinski pomoći, kao ni mom Meškici, Šaši-Maši, Mazi, kao mnogim drugim kućnim ljubimcima, kao ni mnogim ljudima. Jedna infuzija sa lekovima protiv bolova je ne bi izlečila.
Bakonja je u pravu. Od svih izbora koje imaš, ti dozvoljavaš da ti osveta zauzme um, a ne život. Izvini, ali svaka životinja bi izabrala život, prilagodila bi se novoj situaciji i uzela najbolje parče tog života.
 
:zag: Možda bi joj to malo produžilo život, ali bi joj isto tako produžilo i patnju. Ta histerična, to na njenu savest i njenu dušu, time što ćeš nju da mrziš njoj nećeš naneti nikakvu štetu, samo sebe jedeš iznutra.

Ljiljo, ne mogu da se složim da ljubitelji životinja podrazumevano moraju da vole i ljude, iskreno, većinu ljudi samo tolerišem jer sam ih dovoljno upoznala i smatram da nisu vredni čak ni mržnje.
 
Malo sam se nezgrapno izrazila. Mislila sam na opštu ljubav prema ljudima. Pojedinačnom ljubavlju volimo samo ona živa bića sa kojima smo kompatibilni, bilo oni ljudske ili životinjske vrste.
Onaj koji voli životinje ima u sebi karakterne osobine kao što su brižnost, odgovornost, nežnost, disciplina, smirenost itd......takve karakterne osobine ne mrze druge ljude, ali se lako razočaraju i njih. Kako vreme prolazi shvatiš da su razočarenja samo lekcije i shvatiš da je ono prihvatanje koje si naučio od životinja, pravilo broj jedan u životu.
 
Poslednja izmena:
Malo sam se nezgrapno izrazila. Mislila sam na opštu ljubav prema ljudima. Pojedinačnom ljubavlju volimo samo ona živa bića sa kojima smo kompatibilni, bilo oni ljudske ili životinjske vrste.
Onaj koji voli životinje ima u sebi karakterne osobine kao što su brižnost, odgovornost, nežnost, disciplina, smirenost itd......takve karakterne osobine ne mrze druge ljude, ali se lako razočaraju i njih. Kako vreme prolazi shvatiš da su razočarenja samo lekcije i shvatiš da je ono prihvatanje koje si naučio od životinja, pravilo broj jedan u životu.

Istina, razočaramo se vremenom jer je neko opšte pravilo da svako polazi od sebe.
 
Ovo "boldovano" bi Ti bio , mozda , najgori izbor u ovoj situaciji , koji sigurno nece vratiti u zivot drago bice , a Tebe bi potencijalno doveo u poprilicne neprijatnosti .
One Ti sigurno nisu neophodne , na svu bol i tugu koje vec osecas .

Zasto neprijatnost?
Ne okrecem drugi obraz ako si na to mislio.
Nikada ja nikome nisam vracala kada se ogresio o mene, nekog mog, jednostavno sam okretala glavu i precrtavala ga iz zivota ali kako bih kasnije cula,univerzum bi se adekvatnim odgovorom neretko pozabavio time.☺
Ali kasno. Meni vise ne bi stalo do toga...njega,njih, kakogod.

- - - - - - - - - -

:zag: Možda bi joj to malo produžilo život, ali bi joj isto tako produžilo i patnju. Ta histerična, to na njenu savest i njenu dušu, time što ćeš nju da mrziš njoj nećeš naneti nikakvu štetu, samo sebe jedeš iznutra.

Ljiljo, ne mogu da se složim da ljubitelji životinja podrazumevano moraju da vole i ljude, iskreno, većinu ljudi samo tolerišem jer sam ih dovoljno upoznala i smatram da nisu vredni čak ni mržnje.

Akcenat je na tome produzio zivot.
Makar jos malo da se nekako pripremim, spremnije docekam kraj voljenog bica.
Nije ona meni bila tek jedan ljubimac, bila je mnogo vise od toga i sad bih tu mogla da pisem do beskraja...mozda i budem jednom☺
 
Izvini rebecca, ali ovo što si rekla je jako sebično. TI da se bolje pripremiš.....a ona da trpi bolove i agoniju i prima infuziju sa lekovima protiv bolova?
Ne slažem se sa tim. To nije poznavanje i priznavanje tuđeg života, već samo sebe i svojih želja.
Znaš li šta radi keruša kada ošteni falično štene za koje zna da neće preživeti? Odnese ga i zakopa u rupu da ugine. Sebično izgleda, ali nije. Ona je potrebna drugim štencima, da odhrani druge živote. Samo onaj ko shvata suštinu života razumeće. Životinje nas tome uče. Imala sam odličnu učiteljicu, moju Mazu, koju sam uspavala da joj skratim bolove. Ostali psi su mi rekli kada je vreme. Nisam tražila produžetak. To ne bi bila ljubav prema Mazi.
 
Poslednja izmena:
Ja sam vec postupila kako je najbolje za nju nemisleci tada na sebe i kako cu se ja s tim naknadno nositi samom svojom odlukom da je uspavam bez da sam jos malo pojurila za jos neko misljenje.
Vremenom sam se setila da ona nije ni dobila taj lek protiv bolova sa infuzijom i to napisala ovde kao svoje razmisljanje jer da jeste bar se ne bi patila tih dodatnih 24h i mozda bih i ja dosla sebi, otspavala i odnela je i do Fakulteta jer po izboru saradnika taj Magas se promenio identicno kao sto je iz obicnog automobila uskocio u dzip, kucne posete i u 02h ujutro ako zatreba i hitno je zamenio ordinacijom na Dedinju i to naoprosto vise nije onaj vet kopme sam prethodnih 16 godina verovala beskompromisno.

Ko u svojoj ordinaciji moze da drzi histericnu neznalicu i celavog balvana ocigledno vise i nije takav humanoid kakav je do sada bio...za mene jasno.

To bi bilo isto kao da je zaposlio raspalu nakazu sa dobijenom diplomom ko zna na koji nacin kojoj nije dovoljno sto evidentno nema pojma sa zivotom vec se hvali urnebesnim kikotanjem na sahrani sopstvenog oca, Boze me sacuvaj...cega se pametan stidi, time se budaletina ponosi.

Ako te iritiraju moje reci, preskoci sestro slatka ili klikni da me brisu, nista jednostavnije :)
 
Dobro, možda sam se neadekvatno izrazila ali mi negde dovoljno što sama sebe udaram po savesti i osećaju krivice da mi je duša iovako sva modra i izubijana pa mi dodatni udarci dodju nekako ko ona kap što prepuni čašu.
Ne zameri :)
 
Rebecca, meni je iskreno žao i potpuno razumem osećaj nakon gubitka voljenog ljubimca...kao i najveća većina ovde prisutnih. Ali, iskreno, malo su mi neprimereni takvi komentari na ovoj temi...
Ima dosta tema po Forumu o lečenju ljubimaca, veterinarima i iskustvima sa njima, nekako mi nije ovde mesto da pričamo i raspredamo o tome ko je histeričan a ko ne, je i da li je humanoid i koga zapošljava u sopstvenoj ordinaciji... još manje da tračarimo na temu ko se kad kikoće i kako ponaša...
Mi smo ti koji biramo kome ćemo poveriti brigu o zdravlju naših ljubimaca, uz nepomenu da ni jedan veterinar nije mađioničar niti poznaje našeg ljubimca onoliko koliko ga sami poznajemo i možemo da pratimo.
 
Da imam kvalifikacije i znanje da sama lečim svog ljubimca, svakako ne bih davala pare veterinaru, te mi je nejasna ta opaska da nije mađioničar?
Nisam ni mislila da jeste, niti sam svog psa odvela u cirkus već kod ovlašćenog lica koje je u ovom slučaju zaposlio nekoga kome tu nije mesto.

Isto to važi i za kikotavu psihopatu sa diplomom u drugom slučaju i apsolutno se uklapa u temu jer moja kuca nije uginula prirodno niti sam je zatukla u supi u donjoj avliji nego je odvela na mesto gde je trebalo da joj pomognu na bilo koji način najbolji po nju i završilo se ovako bez mogućnosti popravnog.

Žao mi je što se pisanjem ne uklapam u tvoje želje i očekivanja.
 
Ne radi se o mojim željama i očekivanjima već o smislu ovako postavljene teme i besmislu komentara o tome ko koga i gde zapošljava.
Od ne znam koliko veterinarskih ambulanti i ordinacija u Beogradu ti si odabrala kojoj ćeš poveriti brigu o lečenju svog psa. Imaš pravo da veruješ kako je nestručno, neodgovorno, neadekvatno...(kako god) lečena. I da nam to saopštiš. Ali na temi gde se i drugi ljudi opraštaju od isto tako voljenih svojih ljubimaca, nije mesto da raspredamo o tome da li je neko histeričan, kikotav ili ne znam kakav... da ne pričam o iskazanoj želji da mu se "vrati istom merom" na smrti dragog bića!
I opet naglašavam da smo mi ti koji pravimo izbore oko lečenja ljubimaca i da samim tim snosimo i deo odgovornosti za eventualan neodgovarajući izbor. ništa manje od stručnog, školovanog lica koje je možda i pogrešilo.
Razumem tvoju tugu, osećaje koji se mešaju, ali predugo sam na ovom Forumu i znam koliko je sama tema bolna i koliko mnogim ljudima u nekom momentu znači... I to treba poštovati.
Zbog njih i svih naših ljubimaca sama tema nije "zaslužila" da se pretvori u tračeve i kletve.
 
Vrlo dobro ja znam o čemu se radi i zašto ti ovako reagujes pokušavajući da me proteras sa ove teme ali niti sam ti banula u kuću, niti na blog ili u tvoj lični prostor da bi imala ovu slobodu.

Svrha teme i jeste ukazivanje i na kikotave psihopate koje neki zbog štednje i kao najjeftiniju radnu snagu jer ih niko normalan ne želi, zaposle u svojim ordinacijama, a na kraju deblji kraj izvuku naši ljubimci jer se iskoristi naša nemoć, ranjivost trenutka i dolazi do konačnog rastanka sa voljenim nam bićima.



Kad se psihopata kikoce dok sahranjuje svoje roditelje kako li se tek kikoce dok mom ljubimcu uskraćuje lek koji sam platila?

I samim tim dovodi do smrti.

O ovome treba da se piše, o itekako treba kao što se piše i o onom seljacini lekaru zbog kojeg je onaj mali iz Loznice umro nekidan.
 
Da se o ovakvim stvarima i ovde pisalo i da ovo niste pretvorili u sopstvenu igraonicu sa tri člana, a mislim na ceo pdf za koji sam bila ubeđena da je zatvoren još pre nekoliko godina iako sam ovde više od 10 god. Bar bih imala šta da pročitam i nasta da obratim pažnju u kritičnim momentima, a ne da tabanam internetskim vrletima.

No ja sam svoju školu debelo platila i moje iskustvo nek je za nauk pismenima, a platiće i ovi sto se ogresise o nas, karma je zafrknuta igračica i svako dobije po zasluzi.
 
Vrlo dobro ja znam o čemu se radi i zašto ti ovako reagujes pokušavajući da me proteras sa ove teme ali niti sam ti banula u kuću, niti na blog ili u tvoj lični prostor da bi imala ovu slobodu.

Svrha teme i jeste ukazivanje i na kikotave psihopate koje neki zbog štednje i kao najjeftiniju radnu snagu jer ih niko normalan ne želi, zaposle u svojim ordinacijama, a na kraju deblji kraj izvuku naši ljubimci jer se iskoristi naša nemoć, ranjivost trenutka i dolazi do konačnog rastanka sa voljenim nam bićima.



Kad se psihopata kikoce dok sahranjuje svoje roditelje kako li se tek kikoce dok mom ljubimcu uskraćuje lek koji sam platila?

I samim tim dovodi do smrti.

O ovome treba da se piše, o itekako treba kao što se piše i o onom seljacini lekaru zbog kojeg je onaj mali iz Loznice umro nekidan.
Ono sto napisemo ostavlja trag... i govori o nama mnogo vise nego sto mislimo. Naravno, za pismene :).
Svrha teme je iskazana u naslovu. Vrlo jasno i nedvosmisleno.
Zamisljam novinsku rubriku sa istim naslovom gde cemo citati o necijem kikotanju na sahrani, nadekvatnom ponasanju familije i preslanoj supi na daci!
Sve uz obavezne kletve i price o karmi... jer neko mora biti kriv. I odgovoran.
Inace, ni psa ili macku koju pokupim na ulici ne vodim kod veterinara koji mi se ne dopada... a ne tamo gde sam uverena da se zaposljava najjeftinija radna snaga pa se medju zaposlenima nalaze nestrucna histericna ludaca i kikotavi psihopata.
Ali, i uz sve traceve koje si nam predano ispricala, uvek bih zdravlje svog psa poverila Vladi Magasu sa punim poverenjem.
 
Meni je iznenada uginuo pas 8 januara u nedelju. Zatekao sam ga tako sto je usao u kucicu i srusio se. Jezik mu je bio izbacen i ono sto sam prvio put video oci su mu bile otvorene. Da li je mozda neko ima istovetan slucaj? Moje misljenje je da se radi o naprasnoj smrti.
 
Mesanac star 8 godina. Jeste ovako bio strasljiv nikad nije hteo da se bori sa drugim psima uvek bi podvio rep i pobegao. Petarde su bacali za Novu godinu ali ne i za Bozic. Jeo slabije samo salamu za pse a hleb nije hteo ni da pipne. Tako je uvek kad dodje vreme parenje slabije jede. Sto se tice zimogrozljivosti on je bio u kucici specijalno napravljenoj podignutoj na plalete da ne vuce hladnoca od zemlje sa debelim daskama i pravim krovom. On je lezao u kucici i nije izlazio ali se nije tresao kao da mu je zima. Mnogi psi su se posmrzavali tog dana. Moj komsija je imao jazavicara koji se popeo na tavan gde je bilo dosta slame i ovcijih koza i opet se smrzo. I bas ima dosta ljudi koje sam sreo i kazu da su im se psi posmrzavali. Medjutim, pas kada se smrzne biva sklupcan kao klupko i zatvorenih ociju. Ja sam mog zatekao otvorenih ociju i izspruzenog posred kucice Kao da ga je nesto preseklo odjednom.

Ovo je on

Fotografija0569.jpg
 

Back
Top