Ima li smisla živeti, ako ćemo umreti?

Најпре ћу да се сложим са Сократом: "Непреиспитан живот није вредан живљења."

Дакле, ово што ми овде преиспитујемо живот и његов смисао -- има смисла! :D

Мој лични ментални склоп наводи ме да се сложим са оним (многоброним) мудрацима који кажу да је смисао свеколиког живота у универзуму -- повећање свести. Неки кажу да се свемир самоосвешћује кроз свесна бића.

Алхемичарски постулат гласи: "Да би направио много злата, треба да за почетак имаш мало злата".

Те тако сви ми на рођењу добијемо мало злата (свести) са задатком (смислом) да га увећамо што више можемо док смо овде.

Знам да има оних који се неће сложити са мном, али чак и они ће морати да се сложе да је овај став сам по себи конзистентан и кохерентан. Увећање свести је једини циљ за који се без самопротивречења може рећи да је коначан.
 
Упала сам у неку интуитивну фазу па ми је тешко да говорим (и пишем). Ћутим и "интуирам" ;) Па онда опет проговори моја природна брбљивост.:lol:

Видиш, ако "златан мозак" схватимо као метафору, као "свестан мозак", онда је човек добио баш оно што и јесте највећа вредност.
 
Најпре ћу да се сложим са Сократом: "Непреиспитан живот није вредан живљења."

Дакле, ово што ми овде преиспитујемо живот и његов смисао -- има смисла! :D

Мој лични ментални склоп наводи ме да се сложим са оним (многоброним) мудрацима који кажу да је смисао свеколиког живота у универзуму -- повећање свести. Неки кажу да се свемир самоосвешћује кроз свесна бића.

Алхемичарски постулат гласи: "Да би направио много злата, треба да за почетак имаш мало злата".

Те тако сви ми на рођењу добијемо мало злата (свести) са задатком (смислом) да га увећамо што више можемо док смо овде.

Знам да има оних који се неће сложити са мном, али чак и они ће морати да се сложе да је овај став сам по себи конзистентан и кохерентан. Увећање свести је једини циљ за који се без самопротивречења може рећи да је коначан.


za[to se ne bismo slo\ili sa tobom ?

... svi smo deo iste celine ... i zato je potrebna svest o konvergenciji ka harmoniji...

"Sve je Jedno kada je Jedno u Svemu" - prvo hermeticko pravilo

~~~

Naravno , da ima smisla \iveti ako ćemo umreti, za sve one koje čine svet boljim, uostalom kakav je to čovek ako ni u čemu ne čini da ovaj svet zaista bude bolji... - princip templara, pa i pravoslavnih templara...
 
Poslednja izmena:
Rodjenje i zivot sve do smrti je tren.....posle smrti je tek vecnost...smisao je iskoristiti zivot da bi izabrali vecnost....geenu ili Carstvo Nebesko...Na zalos taj tren nekom je prebrz da bi poverovao,krenuo i uspeo...smeh da bi se prikrio strah od smrti i posle smrti danas su svuda prisutni...Ne trazeci Hrista ljudi ne nalaze ni smisao postojanja....
 
Најпре ћу да се сложим са Сократом: "Непреиспитан живот није вредан живљења."

Дакле, ово што ми овде преиспитујемо живот и његов смисао -- има смисла! :D

Мој лични ментални склоп наводи ме да се сложим са оним (многоброним) мудрацима који кажу да је смисао свеколиког живота у универзуму -- повећање свести. Неки кажу да се свемир самоосвешћује кроз свесна бића.

Алхемичарски постулат гласи: "Да би направио много злата, треба да за почетак имаш мало злата".


Те тако сви ми на рођењу добијемо мало злата (свести) са задатком (смислом) да га увећамо што више можемо док смо овде.

Знам да има оних који се неће сложити са мном, али чак и они ће морати да се сложе да је овај став сам по себи конзистентан и кохерентан. Увећање свести је једини циљ за који се без самопротивречења може рећи да је коначан.

SVEST
Ako uporedimo sa sijalicom "osvetljava" ono sto mi ljudi zelimo da nam osvetli, a to nesto neka se zove "sadrzaji kojih je neko svestan", i neka se dobro utvrdi istina da "svesnost" nije karakteristika sadrzaja, i oni su takvi kakvi jesu bez obzira da li smo mi njih svesni ili ... nesvesni, tako da ni svest ni nesvesno ne postoje kao "opisi necega": to sto cemo mi necega biti nesvesni ne znaci da je nasa nesvesnost neki atribut sadrzaja kojeg smo "nesvesni", kojeg nismo svesni.
Dakle, svestan ili ne moze biti covek, i ne mozemo reci da postoji "svestan|ne sadrzaj" zbog toga sto je nesto takvo kakvo je bez obzira da li smo mi toga necega svesni (mislim na sadrzaj).

RAZVOJ
Za nekoga razvijenijega od bebe duhovno ne mozemo reci da je "vise svestan" vec da je razvijeniji. Posto bebi toliki razvoj u tim godinama (beba je vrlo pametna i zna to da ocenjuje) tj. danima nebi bio od koristi, pa ga beba zato i ne zeli, sem ako je bas glupa... a nebi nikome bilo od koristi da beba formira nesto sto se zove "produktivni karakter" u jednoj ili "genitalni" u drugoj psihoanalitickoj skoli. Beba radi najpametnije, ona zauzima "receptivni" ili ti "oralni" stavi, i u prvim godinama mozda i "nema ja svest" vec sebe imenuje u trecem licu ("daj Marini banane" = daj mi banane) jer nebi ni imalo smisla da ga ima, ipak, kod neke dece (to vec nisu bebe, recimo 3 i nesto godina) to bas i zaostaje i to ne valja...

Sa druge strane, sto se tice "svesti o svojim psihickim sadrzajima", deca mogu biti svesnija od odraslih, i ako imaju manje onoga sto se zove "iskustvo", i za sta kad ga nemamo puno ponekad nismo odgovorni, ne mozemo kritikovati dete od 3 godine za "neiskusnost" ("ti si bas neiskusan"), i ne mozemo to neiskustvo osloviti kao "nesvesnost".

CELINA
Neko ko ima "vecu" kolicinu svesti od nekoga drugoga, ne mora uopste biti "prosveceniji" od toga nekoga, a moze, naravno. Cak ne mora biti (i ako obicno jeste mozda) "veci i bolji filozof" od nekoga sa manjom kolicinom svesti. Jer sve zavisi od toga "kojih" a ne "koliko stvari" je taj neko svestan. Naravno, trebamo teziti tome da nasom svescu obuhvatimo sebe u celini, tako da nije lose "znati sve", vec se trebamo bojati "losih konteksta". Primer:

Neko gleda 90% scena na filmu, ali nista ne moze da poveze ili da shvati film, ili da u necemu uziva, jer ne vidi smisao (inace lepog) filma, posto su u onih 10% koje nije video neophodna veziva za tematiku filma. Video je samo scene vadjenja iz sifonjera nekih ogrtaca, preturanja po policama, itd... video je da je covek ubijen, cak i usporeni snimak do detalja precizan kako metak prolazi kroz tog coveka, ali nije video ko je pucao... a ni to da je onaj sat sto je bio u kadru u stvari jako bitan u vezi tog ubitstva posto je covek "slucajno" ubijen, jer je imao sat kao onaj za koga je bilo naruceno to ubitstvo, ali on to na filmu nije video, jer je to bilo u onih 10% scena.

Najbolje bi bilo gledati ceo film, neosporivo, tako kvalitetan, za oskara, ali...

neko drugi je dosao i nije video 90% nego samo 33% scena, ali onih bitnih, tako da je bolje shvatio o cemu se radi na film, i moze nekome prepricati taj film i moze sagledati 90% njegove lepote... na zalost, nije video ostalih nekoliko posto, sto bi bilo i za njega najbolje, ali cezne za tim da ih vidi, posto zna da je film odlican jer je video ovih "lepih" 33%, i to cezne mnogo vise nego onaj sto je video 90% a nije video kvalitet filma, posto taj nezna nista o tom filmu...

Inace, sve scene na tom filmu su jednako bitne.

tako je i sa svescu. Najbolje je imati CELU..., ali bolje biti svestan 20% "tih" sadrzaja, nego 90% "onih"... . Cak i ako su svi sadrzaji (a jesu) jednako bitni. Zato psiholozi nekad i brane 'razmisljanja o nekim stvarima' tj. ne brane, nego objasnjavaju da to nisu "trenutni prioriteti za pacijenta' i vraca ga 'prioritetima', aj da kazem tako...
 

Back
Top