Nije. O tome je pisao Шопенхауер овако:
"Od, opovrgavanja volje za život - koje je jedini, u pojavi obelodanjujući čin njene slobode i koje je otuda, kako to Asmus naziva, transcendentalna promena - ništa se ne razlikuje više nego samovoljno ukidanje svoje sopstvene pojave, samoubistvo. Daleko od toga da bude opovrgavanje volje, samoubistvo je fenomen silovitog potvrđivanja volje. Jer, opovrgavanje ima svoju suštinu u činjenici da čovek oseća odvratnost ne prema patnjama već prema užicima života. Samoubica hoće život i nezadovoljan je samo uslovima pod kojima mu je on dat. S tog razloga, on ni u kom slučaju ne napušta volju za život, već jedino život, jer razara pojedinačnu pojavu. On hoće život, hoće nesputano postojanje i potvrđivanje tela; ali splet okolnosti ne dopušta nijedno ni drugo, te on podnosi golemu patnju. Sama volja za život nalazi se u toj pojedinačnoj pojavi toliko sputana, da ne može da razvije svoje stremljenje. Zato se ona odlučuje i podupire čin i prilikom samoubistva.
Ali taj je čin, i pored toga, remek-delo maje, kao najočigledniji izraz protivrečnosti volje za život sa samom sobom." itd.itd.
Jasno da je to mislio...
Međutim protivljenje ili pobuna protiv volje (misli se pre svega i na svoju,ali i Univarzalnu volju,libido,energiju,
ljubav,Duh sveti,pranu itd...) je
duhovno protivljenje onome iz čega se nastaje-protivljenje sopstvenom nastanku...
Svojevremeno sam bio oduševljen Ničeom koji je uzdizao tu volju (i sve ostale alternacije) životnu i težio
njenom osnaženju sa svim implikacijama,kao i veliki broj mladih moje generacije i to s priličnim procentom
zastranjivanja (Svojeglavost moje generacije vuče i tu korene,ali i u Titovoj samosvesti...

)...
Sve bi to i nekako štimalo da nije jedne odlučujuće
budalaštine...A ta budalaština,koja je (o tuge!) još
uvek čak i na Filozofskim fakultetima našim zapuštenim prisutna je
DIJALEKTIKA!
Neverovatno je da ,umesto da se traži
poreklo nekoj pojavi-traži se
uzrok! Ovo nijedan više
akademski građanin na zapadu
ne troši (

) i nijedan se ne pita "Zašto je nešto" već šta mu sve prethodi ,
u kojoj i kakvoj sredini nastaje itd...
Jer pitanje "zašto" skoro da znači "pošto"!

Slovima: Za što ! Za šta! Za nešto ili za nešta... Znači
svrhu!
Nažalost je to istina:"veliki" filozofi među kojima su dominatni Hegel i Marks,ali
i Šopenhauer,te ne izuzimajući ni Lao Cea,pa ni Konfučija su svojim dijalektičkim
pitanjima
"zašto" ustvari pitali pragmatično pitanje svrhe pojave! ! !
Skoro si naveo primer onog kolara koji kritikuje Dajmler Benc i kudi mercedese...
Pa eto,leksičari i strukturalisti su pokazali kako je daleko pravilnije koristiti indukciju,
algoritme,matematičke nizove,za razliku od kočija koje vuče dijalektika,a filozofi i dalje
ne daju svoja zaprežna kola,a konji pocrkali...
To me uglavnom i udaljava odavde-pun mi kufer dijalektike klasičnih filozofija...
Znam ja to i bolje za svoje potrebe...
A inače:Arijanina Univerzalna Ljubav,kao bivšem hipiku (i učeniku Zaratustre

)
daleko mi je prihvatljivija od negiranja te velike ljubavi...Ko negira nek ne pljuje prema vetru...
