Ako sam Tvorac sta to mogu da stvorim?
Kako misliš "Šta to mogu da stvorim???"
Kada shvatiš da si Tvorac ti se više ne pitaš
'Šta to mogu da stvorim?' već
shvatiš šta je to što si već stvorio i što stvaraš. Kada shvatiš da si Tvorac onda shvatiš i da postoje
principi po kojima stvaraš. Kada te principe otkriješ u Sebi onda ih kao matricu staviš preko svoje već stvorene realnosti i shvatiš ŠTA SI TO
ISKRIVIO i kako si iskrivio te principe svojim pozicioniranjem u kreaciji. Jedino tada možeš da mijenjaš realnost ka svojim iskosnskim namjerama. Tek tada se vraćaš na svoj originalno postavljeni put, na principe po kojima stvaraš.
Ako sam Tvorac sta to mogu da stvorim? ...jedino sto mogu je da POSMATRAM kako se stvari desavaju...kako misli dolaze i prolaze, kako imam motivaciju, kako nemam motivaciju, kako se osecanja smenjuju. Nisam nista drugo do registratora. I onda za ove koji uocavaju opste principe kaze se da su na "visem nivou svesti" a ove koji delimicno uspevaju u tome kaze se da su na "nizem nivou svesti"...naravno najveci broj ljudi su "nesvesni, uspavani, zarobljeni u matrixu".
Vidiš, i sam govoriš o tome, mada nedovoljno svjesno. Zašto je to nedovoljno svjesno? Zato što postpoji razlika između Svjesnog stanja i Svjesnosg Bića.
Svjesno stanje je stanje Duha u razumu, dakle kada smo svjesni svojih misli, svog ponašanja, strahova, obaveza, planova, sumnji i slično, dakle to je stanje Duha u okviru jednog nivoa Svjesnosti.
Svjesno Biće je kada Biće ZNA i u svakom momentu vidi Sebe, za ono što ono jeste, vidi Sebe-Tvorca i principe po kojma stvara realnost koju onda svojim Svjesnim razumom čita. Svjesno Biće vidi Cjelinu iz koje jedino i može da načini Slobodan Izbor.
Iz tog nivoa Svjesnosti Biće može da izađe i da to Svjesno stanje Duha Sobom, dakle Znanjima koja u Sebi sadrži, proširi. Tada i Duh kojim Biće doživljava Cjelovitost svog iskustva (refleksiju) postaje širi.
Kako ja da STVORIM npr. odredjeno osecanje? Zelja za stvaranjem osecanja vodi u narkomaniju koja vodi u totalnu porobljenost. Ironicno kako sloboda uredjivanja psihe vodi tacno u krajnju suprotnost. Svaka zelja je nametnuta. Svaka misao i svako osecanje je nametnuto. Probija se u svest i tu radi sta hoce netrazeci dozvolu.
A zašto bi želio da stvoriš to osjećanje??? Osjećanje je mehnizam kojim doživljavaš stvarnost. Osjećanje j IZVJEŠTAJ o izvršenoj radnji. Taj izvještaj je po samom principu projekcije namijenjen da dolazi do Bića-koje-jesi i to uvijek i čini. Osjećanje ne možeš stvoriti samo po sebi, ono se stvara akcijom. Ono o čemu ti pričaš jeste NE-svjesni Izbor, koji te čini zavisnikom. Taj NE-Svjesni Izbor je posledica pozicioniranja Bića u razumu, odakle Biće postaje JEDNO sa razumom a IZVJEŠTAJ o izvršenoj radnji (akciji) dobija sad u razumu, kao 'razum'. Tada, u takvom stanju Biće više nije u stanju da sagleda Cjelinu, dakle Sebe, projekciju u kojoj su prisutni duša-razum-tijelo, već tad stvara polarizovanu stvarnost; na Sebe (u razumu) i stvarnost izvan razuma. Izvještaj (osjećanje) tad poistovjećuje sa stvarnošću koja mu dolazi spolja te se, u zavisnosti na stvorena ubjeđenja, stavove (filtere) prema tom izvještaju i postavlja. Tačnije, čitajući taj izvještaj razumom, ono od osjećanja stvara EMOCIJU. Emocija je isti taj izvještaj prihvaćen razumom a ne čistim Bićem. To uveliko mijenja realnost. U takvom stanju Biće više ne stvara novu akciju već na postojeću akciju (na izvještaj) stvara RE-akciju. Re-akcija je početak emocionalnosti.
Dakle, ništa nije nametnuto. U pitanju je pozicija iz koje djeluješ. U nju se sam svojom Voljom postavljaš. Ta pozicija zajedno sa snagom volje i jeste faktor koji odlučuje o tome da li si Svjesno ili pak NE-Svjesno Biće. Tvoj Izbor zavisi od te pozicijie iz koje djeluješ. Ako si pozicioniran u razumu
i poistovijetiš se s njim, postaješ NE-Svjesno Biće, a s tim i tvoj Izbor gubi slobodu, postaje NE-svjestan. Ne-svjestan Izbor je kreator NUŽNE realnosti.