- Poruka
- 4.953
Uopšte nije lepo da na nešto ovako duboko i divno odgovaraš prezrivo. Ma šta hteo time da kažeš.Ne, niko sem tebe nije imao to osecanje, ti si jedina, mora da s tebe NESTO nije u redu![]()
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Uopšte nije lepo da na nešto ovako duboko i divno odgovaraš prezrivo. Ma šta hteo time da kažeš.Ne, niko sem tebe nije imao to osecanje, ti si jedina, mora da s tebe NESTO nije u redu![]()
Znate li da ljudi koji su kreativni nemaju ovakve misli....zakljucak , ne da ste lenji nego ste paraziti do bola......
Ne mora ništa da se nalazi iza kraja univerzuma. :-)Ako svemir uopšte i ima kraj, onda MORA nešto da se nalazi iza tog kraja svemira. Jednostavno ne može se negde završiti i da onda nema ništa dalje!!!
Већ су дали одговор.Причао сам својевремено са једним физичарем и једино што сам разумео јесте то да је њему јасно. Поента је у томе што ми лаици кад постављамо то питање, заправо нисмо у праву са нашим
претпоставкама о простору и времену.
Problem je u nasem nacinu razmisljanja koji, kao i logika, zavisi od naseg (uvek)
ogranicenog iskustva. A najvise smetaju navike u misljenju koje su za svakodnevni zivot
veoma vazne ali nas neprekidno ometaju da shvatamo neshvatljivo.
Ne mora ništa da se nalazi iza kraja univerzuma. :-)
Da bi ovo shvatio, moraš se upoznati sa nekoliko stvari, prvenstveno sa pojmom "obzorja događanja", dakle ni jedna čestica niti zračenje se ne može kretati brže od brzine svetlosti. Dakle, ako je univerzum i nastao u nekom trenutku, njegove se granice nikako ne mogu širiti brzinom većom od brzine svetlosti, niti mi možemo saznati šta je iza te granice, jer je to maksimalna brzina kretanja bilo kakvih informacija uopšte.
Tu se uvodi drugi pojam čestičnog horizonta vidljivog univerzuma, koji je granica koja predstavlja maksimalno odstojanje na kom se događaji mogu posmatrati.
Sa našim mentalnim aparatom to je teško vizualizovati, jer smo mi vezani za male veličine i sve pokušavamo da shvatimo kroz ograničen prostor kojim vladamo, što nekad nije moguće.
Zato je tu matematika:
Pročitajte objašnjenje:
http://en.wikipedia.org/wiki/Friedmann-Lemaître-Robertson-Walker
Njemu je jasno ono u šta je on odlučio da veruje. Niko nije dao odgovor na ovo pitanje, postoje samo teorije. A velika je razlika između teorije i onoga što se u stvarnosti događa.
Pogledaj sledeći link http://en.wikipedia.org/wiki/Ultimate_fate_of_the_universe. Pod delom koji nosi naziv "Role of the shape of the universe" možeš videti tri različite teorije o obliku univerzuma, a od njih upravo i zavisi to da li svemir ima kraj ili je beskonačan. Dalje, pod "Cosmological constant" se spominje otkriće Hubble-a o tome da se svemir širi. Ako je već ograničen, onda ne bi imao gde da se širi. Kada se svemir širi i raste, on to mora da radi na račun onoga što se nalazi "iza" prostora u kome se on trenutno nalazi.
Takođe pogledaj http://en.wikipedia.org/wiki/Universe. Slika pod nazivom "Prevailing model of the creation and expansion of spacetime and all that it contains" pokazuje jedan od mogućih odgovora na pitanje "šta se nalazi iza univerzuma koji mi poznajemo". Slika grafički pokazuje da se univerzum "širi" na račun prostora oko sebe. Dakle prostor iza postojećeg univerzuma postoji!!
U delu "Multiverse" možeš videti još jedno teorijsko objašnjenje toga da "nešto može da postoji i iza našeg svemira". E sad, kao što kažu na kraju teksta o "Multiverse" teoriji, mnogi smatraju ovo kao "ne-naučno" objašnjenje jer nauka ne može da ispita da li postoje paralelni univerzumi. Ali ukoliko to nauka ne može da ispita, da li to znači da to onda sigurno ne postoji????? Naravno da ne. Nauka ne može da objasni mnogo stvari ali to ne znači da te stvari ne postoje već to znači da naša nauka još uvek nije dovoljno razvijena da bi dala odgovore na sva pitanja!!!!!
Naravno da ne mora ništa da se nalazi iza kraja univerzuma. Ali to je opet teorija koja kaže da ne mora ništa da se nalazi iza kraja univerzuma ali ne kaže da se ništa ne nalazi iza kraja. Ovde postoji velika razlika. Ja ne tvrdim za sigurno da univerzum ima kraj i da se nešto nalazi iza tog kraja, ja samo spominjem da je teoretski moguće sve. Za detalje pogledaj linkove koje sam napisao iznad ovog odgovora.
uz duzno postovanje..ducic je bio ozbiljno sheban lik![]()
Kod mene napraviliuz duzno postovanje..ducic je bio ozbiljno sheban lik![]()
A kako si ti shvatio svemir?Колико сам ја схватио, свемир није један део простора, па да постоји нешто што је изван или унутар свемира, а да свемир заузима само ограничену запремину тог простора, већ свемир представља континуум простор-време. Колико сам ја схватио, постављати питање шта је "изван свемира" има исто толико смисла колико говорити о појмовима "горе" и "доле" у средишту Земље, или причати о истоку и западу на свемирском броду. Дакле, појмови којима баратамо у нашем (ограниченом) схватању света око себе, и природним правилима са којима се срећемо у нашем свакодневном животу на планети Земљи.
samo delimicno ybog blagaЗбог Блага цара Радована?
mnogo sheban covek
al necu vise..razapece me ovi knjizevnici
@nesto...pazi kad ne verujem..koja simbolika![]()
Tema nije depresivna ali je 'teška' za razmišljanje.
Ja, kao što više puta rekoh, nisam filozof, a i ne volim na ovakvim temama da baratam logikom. Ne mogu da uključim nikakve premise i konkluzuje kada razmišljam o svesti ili svrsi svog postojanja; život je taj koji nam svakodnevno nameće (zakasnele) odgovore na ranije postavljena pitanja. 'Filozofirajući' o temi koju je postavila 'Nešto' (uz povremene digresije u razmišljanju zbog čega je devojci tako jake individualnosti nick jedna neodređena zamenica), pokušala sam da budem što manje lična.... Al' ne ide... uvek polazimo od sebe... u svakom razmišljanju polazimo od toga da smo mali Univerzum, što i jesmo. A tih malih Univerzuma je puno i svaki ponaosob ima svoju specifičnu težinu (fizički i duhovni oblik), kao što je sasvim moguće i da svaki ima svoju svrhu. Ako smo različiti, može biti da nam je i životna svrha različita.
"Svake večeri i svakog jutra
Neki se rađaju za Jad.
Svakog jutra i svake večeri
Neki se rađaju za Slatke Užitke,
Neki se rađaju za Večitu Noć." (Blejk)
Ljudi – primetila sam – obično postavljaju pitanja svog smisla onda kada se, u nekom trenutku, sapletu o život. Nije pravilo, naravno, već isključivo moj zaključak. I što život više odmiče, to se češće dešava da je takvo razmišljanje turobnije. Napuniš 20 i razmišljaš o svrsi svog postojanja kao o veseloj razbibrigi (nije bitno što je bilo juče i šta će biti sutra, bitan je trenutak), sa latentnom strepnjom o tome šta nosi budućnost, ali sa puno nadanja i očekivanja. Sa 30 je ideja o svrsi napola formirana – tu si da udahneš novi život, i razmišljaš o danas i sutra... uklapajući se u ono što se zove životni tok, bez otpora, grabeći napred. Sa 40 počinješ da razmišljaš o onome šta će biti sutra, zaboravljajući na trenutke, jer je svrha već formirana – tu si već dovoljno dugo da znaš da li si stvoren za Jad ili Slatke Užitke (nema između). I onda, kako vreme odmiče, ukoliko ti nije pala saksija na glavu ili ukoliko te nije izjela neka rakčina, budućnost je sve manje bitna... svest ti govori da je sutra sve kraće a trenutak sve dragoceniji... a i prošlost postaje izuzetno značajna, jer kontaš da je sadašnjost suma sumarum delanja iz prošlosti.
Tako da, čini mi se, nema odgovora, barem ne o smislu.
Tu smo da bismo živeli, a da bismo i proživeli, možda u nekom periodu treba da se uzjogunimo protiv sopstvenih stereotipa i obrazaca ponašanja... da zgazimo svoje dotadašnje principe i krenemo da ih gradimo iznova.
I eto, ovo nema mnogo veze sa filozofijom, osim ako filozofija nije svako razmišljanje, čak i ono lišeno logičke argumentacije. Al' morala sam.![]()