Ima li smisla živeti, ako ćemo umreti?

To se десило док сам размишљао да ли да поставим овај клип на оној теми о антисексуалности а на којој смо почели расправљати о мачкама:


Синхроницитет
не видим никакав синхроницитет у овоме, осим технички, јер нема смисаоне повезаности
 
previše sam rano pročitao A. Camusa i mislim da još nisam počeo ni da se brijem, a eto već me je apsurd bio udario u glavu.

I od tada, pa sve do sada, jako mi je teško da mislim o smislu. O smislu bilo čega.

Svako želi da živi, niko ne želi da umre (naročito ne želi da dugo i predugo - umire)

Ljuidi smišljaju svakakve stvari..da "zavire" iza, ali kada pogledaš bilo šta što je zgaženo, istrulelo, spaljeno..neki primarni užas te zgrabi i shvatiš da ne možeš da se prevariš. Taj užas je uvek brži od želje da ga ignorišemo, kontrolišemo, šta god..

Naročito kada stariš i stariš i stariš i misao ti je i dalje ona ista luda i vesela, ali nema više u čemu da živi. Sve te boli, škripi, raspadaš se..tvoja koža se ljuspa, tvoje dlake otpadaju..tvoje Unutra hoće Napolje, da izađe iz Sebe. Kao leptir iz čaure, larve..

Ali to što izađe iz tebe nije leptir, već sve tvoje tečnosti, sekreti, tvoja krv, mokraća, prevrće se naopačke, i ostavlja tvoje kosti da se još i one otvore i izađu iz sebe.


Mrtva tela su dobri podsetnici da naša misao nema više u čemu da živi.

Nema gde da ode. Pod kamen neće sigurno. Ni u oblak.

O da, kvantan fizika svima dođe kao uteha, samo..šta mi znamo o tome. Niko se još uvek ne baca veselo u krematorijum


A opet, jedan veoma ružan i uspešam glumac je rekao "ej..ovo je jedna šansa koju si dobio, jedna predstava. Odigraj je što lepše"
I A.Camus je rekao to isto..Život treba živeti upravo zato jer je apsurdan..

Ponekad takva razmišljanja pomažu, i onda kažeš sebi..danas je divan dan! Iako je zapravo običan

Ali veliki je napor živeti svakoga dana kao da je poslednji..Za mene bar jeste.

Čovek se umori i onda, kada ga stigne umor, stigne ga i pitanje - čemu sve to?

I ponada se da će zaspati, da je sve bila stvar umora..ili neke moždane hemije koja danas radi ovako, a sutra će onako..

Jedna injekcija nečega koja te tera da skačeš i smeješ se iako ti niej do smeha.

Kažu da mozak u sebi sadrži hemiju sa sve, samo je treba nekako isprovocirati. Serotonin..adrenalini..oksalne kiseline..oksimoroni..


I tako, vučemo se od dana do dana. Uveče sklopimo oči..neko sa uverenjem da je tog dana prevario smrt, neko sa strahom da će i sutra morati da radi to isto, neko pomiren sa sobom, sa svima, neko nikada

Neko ima sreću da je jednostavno glup. Takve obično prati i takva sreća da ni ne znaju kada umru.

Ne znaju ni da su živeli..Kao lišajevi..kao protozoe, gliste..


S neke treće strane opet..ljudska vrsta je mlada..Mlađa i od lišajeva i glisti zajedno. I nada se da ima neku misiju, da se seli sa planete na planetu možda. I da je to večito bežanje od sunčevih oluja ili meteora, zapravo taj neki "Smisao"

I ovaj put smo spasli ljudsku vrstu! Iskreno? iebe mi se za ljudsku vrstu. Voelo bih da na planeti ima dvadesetak ljudi. Sve preko toga je već previše.

Ne znam..sve je to i smešno..

Postoji li još neka vrsta kojoj je nešto, bilo šta - smešno?

Divim se ravnodušnosti pasa, mačaka, ptica. Oni jednostavno - žive. I ne pitaju se o smislu.

A nama je sve ili smešno ili tužno. Tu Ravnodušnost - nikako da naučimo..

čak ni ja to ne umem..

za trenutak sam poverovao da sam bio blizu..

Budala će naravno zaključiti da je odsustvo ravnodušnosti isto što i postojanje "duše"..ali, i budalama se negde divim i zavidim im.

Njih sigurno ima preko dvadeset..
 
Svako želi da živi, niko ne želi da umre (naročito ne želi da dugo i predugo - umire)

ne želim..istina :lol:

sve kul, dok ne pukne grom negde u mojoj blizini...a onda me savlada neki strah i jeza, da ne budem u tih bednih nemam pojma koji posto, mrzi me da googlam, :lol:
ah...šta ti je strah od smrti...odmah mi se nekako živi...:lol:

...strašno je to..šta reče gore Zoro..neka bedna glistica...
 
Mozes li da pojasnis malo.

Vidim zoro se vratio i ima novi stil. Kad sam video tekst pomislio sam da je tuzni patak kad ono jok.....zoro.

Pa razmisli malo,oseti to u sebi u svom Bicu i bice ti jasno.Ne vredi da ja objasnjavam jer nam ocigledno reci nemaju isti smisao.Sta uopste znaci objasniti,pokusati nesto obejktivno predstaviti nekome drugom sto i ne spada u objektivno spoznajno velikom vecinom sebe...

 
mda, ista stara kenjaža.".ne mogu da ti objasnim iebiga, moraš to da osetiš"

"evo ja sam osetio, ali ne mogu da ti objasnim jer za to nema reči"

koji ćete kerec vi onda na diskusijama gde se upotrebljavaju reči? Što ne odete negde na neke forume gde se razmenjuju "osećaji"

povraća mi se od vas koji ste sprcali sto godina u dupe a još niste naučili da koristite reči.

Reči ej!
 
Stvar je u tome da ti upravljas time kako ces ziveti i tu te ni najcrnji dogadjaju ne mogu sputati.A ja ,ja sam bio i bez duse i znam kakav je to osecaj pa sam opstao i dalje opstajem jer tako zelim JA.Ja sam kormilar ovog svog broda i vozicu ga kako ja zelim.I vozicu ga tako do samog kraja mora a onda cu pasti u bezdan sretan :) Opet jer ja tako zelim i tako mora biti jer dalji smisao ja ne vidim i ponecu sa sobom sva svoja prelepa iskustva sebe u ovome svetu ;)

 
mda, ista stara kenjaža.".ne mogu da ti objasnim iebiga, moraš to da osetiš"

"evo ja sam osetio, ali ne mogu da ti objasnim jer za to nema reči"

koji ćete kerec vi onda na diskusijama gde se upotrebljavaju reči? Što ne odete negde na neke forume gde se razmenjuju "osećaji"

povraća mi se od vas koji ste sprcali sto godina u dupe a još niste naučili da koristite reči.

Reči ej!

Nisam sto :) trecinu od toga.Jedna njegova nogica :)mada je to cetvrtina opet necega sto ne cini sto celim onim sto jeste ;) Zelim reci da reci same nisu dovoljne zato ja koristim sve moguce da bi osetili pogotovo muziku... ;)
 
Svi prerano pročitaju Kamija, i Hesea, i Kafku i mnoge
druge kjnige.
Treba pročitati ponovo, možda baš sada, kada misliš da
si na kraju puta.
Možda ćeš sada zapaziti koliko je Merso pred pogubljenje
u toj ćeliji razmišljao - o životu.
O onome što je propustio.
Napisao je molbu za pomilovanje, nadao se, umesto da je sa radošću
isčekivao giljotinu.

Nemoj samo reći da je sve to zbog straha od smrti,
jer nije.
Žalost za izgubljeni vremenom, za neproživljenim, zbog pogrešnog
izbora.
Merso, noć uoči pogubljenja:

"Spopale su me uspomene na jedan život koji mi više nije pripadao,
ali u kome sam nalazio svoje najskromnije i najtrajnije radosti: miris leta,
gradska četvrt koju sam voleo, izvesno večernje nebo, Marijin smeh i
njene haljine"....

Najviše što čovek može da učini za sebe u životu je -
da ne postane zaista besmislen oksimoron --živi leš.
 
Svi prerano pročitaju Kamija, i Hesea, i Kafku i mnoge
druge kjnige.
Treba pročitati ponovo, možda baš sada, kada misliš da
si na kraju puta.
Možda ćeš sada zapaziti koliko je Merso pred pogubljenje
u toj ćeliji razmišljao - o životu.
O onome što je propustio.
Napisao je molbu za pomilovanje, nadao se, umesto da je sa radošću
isčekivao giljotinu.

Nemoj samo reći da je sve to zbog straha od smrti,
jer nije.
Žalost za izgubljeni vremenom, za neproživljenim, zbog pogrešnog
izbora.
Merso, noć uoči pogubljenja:

"Spopale su me uspomene na jedan život koji mi više nije pripadao,
ali u kome sam nalazio svoje najskromnije i najtrajnije radosti: miris leta,
gradska četvrt koju sam voleo, izvesno večernje nebo, Marijin smeh i
njene haljine"....

Najviše što čovek može da učini za sebe u životu je -
da ne postane zaista besmislen oksimoron --živi leš.

Svi smo mi posebni ne postoji Idealno.I svako ima pravo da bira kak oce se osecati u bilo kom momentu svog postojanja a moment je samo jedan,sve ostalo su secanja.Kazu da pred takve dogadjaje coveku proleti zivot kroz glavu :) i naravno da ce zaliti za onim sto napusta i sto nije stigao uciniti ili je mogao uciniti drugacije, istina je da vremena imamo na pretek koliko god ono izgledalo dugo ono je jedan trenutak i na kraju se samo taj tren i racuna :)I opet kazem sve zavisi od pojedinca do pojedinca kakav ce stav zauzeti prema svemu pa i tome.
 
Svi prerano pročitaju Kamija, i Hesea, i Kafku i mnoge
druge kjnige.

тaчно. јa сaм Степског вукa прочитaлa први пут пре 5 годинa и трудилa сaм се дa рaзумем, мaгловито нешто једвa се пробијaо смисaо до моје свести
и ондa сaм опет нaбaсaлa нa њу нa улици и купилa је, прочитaлa опет

овaј пут уопште није било питaње дa ли рaзумем већ зaшто тaко добро рaзумем, одједном

то јер сaм у међувремену постaлa све што је он (што је јaко потреснa ствaр, нaћи књигу о прaктично ... себи + и то одврaтну књигу)
 
тaчно. јa сaм Степског вукa прочитaлa први пут пре 5 годинa и трудилa сaм се дa рaзумем, мaгловито нешто једвa се пробијaо смисaо до моје свести
и ондa сaм опет нaбaсaлa нa њу нa улици и купилa је, прочитaлa опет

овaј пут уопште није било питaње дa ли рaзумем већ зaшто тaко добро рaзумем, одједном

то јер сaм у међувремену постaлa све што је он (што је јaко потреснa ствaр, нaћи књигу о прaктично ... себи + и то одврaтну књигу)

Sve je laz osim Ljubavi a samo istina i postoji-jer tako ja biram ;)
 
добро. супер. блaго ли се теби.

Sve sto cinis- sama sebi cinis,sama zelis da ostanes u toj realnosti i da te ona nosi kroz zivot niko drugi ti tu nije kriv.Ali drugi mogu uticati na tebe da se nadjes u takvom stanju ;)Medjutim ti im nemoj dozvoliti to, jer ti si posebna bas kao i svi ostali i mozes birati, pa da bude Blago i tebi.
Izem ti reci kad mi naidje da mi ne znace skoro nista...


 
Najviše što čovek može da učini za sebe u životu je -
da ne postane zaista besmislen oksimoron --živi leš.

pa koja je razlika..? Ne velika.

Ceo život treba da bude luda vrteška, u kojoj čovek neće stići da razmišlja o kraju..i tako sve do samog časa umiranja, slažem se

ali

to jednostavno nije izvodivo (osim ako se ne anesteziraš vinjakom ili drogama i ne trezniš se)

Ne, čovek je zapravo previše često i previše dugo svestan života i smrti.


Biti ili ne biti?

trpeti strele sudbine ili spavati, sanjati?

Više nije pitanje šta od ta dva, već kako.
 

Back
Top