egoizam i patetika.
Celokupna ljubavna književnost se vrti oko nečije patnje za nekim.
Neko se ubio jer Njega neko nije hteo, ili je Njemu neko nekoga oteo ili je obrni okreni, Njegovo srce u pitanju. A ja kažem - who cares?
Ko želi da uči od ljubavi, neka posmatra bebe dok još nisu naučile da pričaju.
Tu se vidi kako ljubav nije ništa drugo nego obzir prema Sebi. Ceo svet maloj bebi se vrti oko nje, oko Njenih potreba. U to ukljuchuje i druge ljude. Njen je ego na vrhuncu. Kasnije uchi da ga smanjuje, da pravi granice, ali i da ućari nešto za sebe, pa tako u svoj život uključuje one koji Njoj odgovaraju, u skladu sa svojim psihofizičkim stanjem.
Stoga, kada razmišljaš o ljubavi, uvek razmišljaj o maloj bebi u sebi. Čak i kada imaš svoju decu, zapitaj se koliko pristaješ na Njihove prohteve, a koliko ih zapravo krojiš prema Svojim.
Eto, mala lekcija..pa razmisli.