Dragi Slavene, ovo je odgovor u tvom stilu. Sklon si da neke stvari bukvalno shvataš. Kada sam rekao da "nisu znali", mislio dam da hrvatsko ime nije bilo poznato među njima samima, tj. da nije bilo Hrvata u Dubrovniku, a kamoli nekog hrvatskog osećaja među Dubrovčanima. Izmaklo ti je da sam posle toga napisao da su "to za njih bili 'Rvati", što potvrđuje da su znali za Hrvate, kao i za sve druge narode i niko normalan ne bi napisao drugačije. Ali Hrvati su za njih bili drugi narod, o čemu govori Držić u svom "Dundu Maroju" kroz lik Gulisava, Hrvata, koji služi za porugu zbog smešnog jezika kojim govori. Odatle se jasno vidi da jezik Dubrovčana nije jezik Hrvata, a što je još bitnije, Gulisav je jasno naznačen kao Hrvat.
Šta je Wy hteo da tvrdi, to on najbolje zna. Poenta je da pre nego što su u XX veku Dubrovčani postali Hrvati, imali su srpski identitet i srpsku nacionalnu svest (ne ulazim u to od kada), što svedoče primeri poznatih Dubrovčana koje sam naveo.
Pa rekao sam, ima i kod nas onih koji izmišljaju mitove, ali to je zaista više u polju "mitologije" i "naučne fantastike", dok se kod njih i kod nazovi ozbiljnih istoričara krivotvori istorija. Recimo, mnogi "slovensko", "ilirsko", pa i "srpsko" prevode sa "hrvatsko". Tako se nekada može naći podatak kako su "Dubrovnik naselili Hrvati", mada se to nigde, ali baš nigde ne pominje u izvorima. Ali znamo čemu služi takva istorija.