Prije par mjeseci ste govorili različito. Kada je Rumunjska spominjala svoju zajednicu u Srbiji.
I sada govorimo isto kao i pre, to Kosntantin zaista priča za sebe, onako proizvoljno i bez veze.
Rumunija ima svoju zajednicu u Srbiji, priznatu naravno. Vlasi su takođe priznati. Samo što rumunski nacionalisti, a to nije ništa novo, prisvajaju sve balkanske vlaške narode.
Vatikan jest bio neprijatelj Hrvatima, slažem se. Pa preko Talijanaša i katoličke crkve su kočili hrvatski preporod, pogotovo u Dalmaciji, na otocima i Istri.
A ovo da smo se izgradili na štetu vašeg naroda, samo ću reći da ste vi puuuno više na štetu bugarskog, i teritorijalno i populacijski. Niš je treći po redu grad u Srbiji. Budite malo realni i bez mitova, iako to ne očekujem baš od vas, pogotovo na krstarici.
Te "mitove" o formiranju savremene srpske nacije uz neko bitnije učešće bugarskog elementa, možeš da vežeš mački o rep i deo su iste ideologije kao i ustaške, samo sa druge, bugarske strane, zato među nekim Hrvatima nailaze na posebno "razumevanje". U oba svetska rata, i tokom cele svoje istorije, počevši od tog prvobitnog bugarskog neslovenskog naroda, oni su grabili, osvajali i okupirali naše etničke prostore. A u I i II sv. ratu su počinili stravične zločine na području jugoistočne Srbije, od Niša, kojeg pominješ, pa prema bugarskoj granici, zabranjujući srpski jezik u školama, ubijajući sveštenike, menjajući prezimena ljudima - vršili su nasilnu bugarizaciju, koja uglavnom nija uspela na području Srbije, ali jeste u današnjoj Bugarskoj, gde Srba nema.
Ovaj tvoj primer promene prezimena sa -OV na -OVIĆ / -EV na -EVIĆ je čista zamena teza. Upravo je suprotno. Jedan primer među poznatima je, recimo, naš pevač Vlado Georgiev, čiji se deda prezivao Đorđević (rođen u Dimitovgradu), pa su mu bugarski fašisti promenili prezime za vreme okupacije.
Ako je to za tebe "realno" i ako podržavaš takve stvari, onda je jasno u čemu je stvar.
Narodnosni elementi Bunjevaca (Dalmacija, Hercegovina) i Šokaca (Slavonija), tj. katoličkih Raca, skupno govoreći (Raci = Rašani = Srbi), po svemu su bliži Srbima, nego Hrvatima, sem po veri. Potvrda toga jesu današnji Bunjevci u Srbiji, dok su u Hrvatskoj u potpunosti asimilovani u Hrvate, kao i svi Srbi katolici, naročito nakon Prvog hrvatskog katoličkog sastanka 1900. koji predstavlja začetak Hrvatskog katoličkog pokreta, koji će promovisati politički katolicizam u Hrvatskoj, te će svi katolički Srbi postati "politički Hrvati".
Dolazi do pojave. Dubrovčani su štokavci Hrvati. Ako mogu Nišlije biti Srbi, Dubrovčani ITEKAKO mogu biti Hrvati. Ali vi Srbi, kao i uvijek, ne važe ista mjerila za Hrvate i Srbe. Srbi su najčistiji narod
Da, mogu, jer danas to i jesu. Svako može biti bilo šta. Dubrovčani istorijski nikada nisu imali hrvatski identitet, niti svest, a razlog je jednostavan - nemaju hrvatsko etničko poreklo i vrlo su udaljeni od Hrvata u svakom smislu, tj. nisu znali ni za H od Hrvata (i bukvalno, to su za njih bili 'Rvati). Tek krajem XIX, a uglavnom u XX veku nameće im se hrvatska svest i ime, uz pomoć rimokatoličkog klera, koji je sprovodio već više puta pominjanu Bečko-Vatikansku politiku i ideologiju.
Veliki, slavni, stari Dubrovčani na čelu sa Držićem, Gundulićem i Boškovićem, koje morate da svojatate kako biste "dokazali" "hrvatstvo" Dubrovčana, ostaju večita bolna uspomena i kompleks koji je prerastao u veoma negativne emocije (da ne kažem mržnju) koja je kulminirala sa ustaškom ideologijom, koja je nedvojbeno bila mržnja u svome najgorem obliku.
Naravno, tako i vaša projekcija o srpskim "mitovima" i da "svi beže od nas", jeste samo u vašoj kolektivnoj nacionalnoj svesti. Jeste, vi bežite od nas, jer bežite od sebe, bežite od istine koja vas podseća na ono što jeste deo vašeg identiteta i vaše prošlosti. I zato imate na jednoj kolektivnoj razini takav stav prema Srbima. I zato smo vam mi "krivi" jer vas samim svojim postojanjem podsećamo na to. Ne samo ova trojica velikana, već svi oni slavni Dubrovčani koji su ostavili toliko ispisanih stranica svome srpskom rodu i o svome srpskom poreklu, koje i danas možete iščitavati, jer ih ima po Dubrovačkom i ostalim arhivima (ali ne želite). Ali ono što ne možete, jeste da ne možete uništiti sve te dokaze o srpstvu velikih Vojnovića - Iva, konta dubrovačkog, a kneza užičkog, najvećeg pisca "hrvatske" moderne, čiji posmrtni ostaci počivaju na dubrovačkom Mihajlu (gle, kavog "hrvatskog" imena) i njegovog brata Luja, koji je ostavio pisane dokaze o pohrvaćivanju Dubrovnika, i oca Konstantina; i dum Ivana Stojanovića, Valtazara Bogišića, Matije Bana, Ljudevita Vuličevića, Marka Cara, Vida Vukasovića Vuletića, Marka Murata, Meda Pucića, Milana Rešetara itd.
Eto, oni podsećaju današnje Dubrovčane-Hrvate ko su im bili preci, i to je ono što boli sve vas i zbog čega "bežite" od nas, a ustvari od sebe.
A što se tiče srpskih mitova, to je tačno. Srbi veoma vole mitove, jer su narod koji ima bogatu istoriju, kulturu i tradiciju, pa može i da stvara, neguje, pa čak i da izmišlja mitove.
Za razliku od nas, neki izmišljaju ili krivotvore "povijest", pa do mitova nisu mogli ni stići.
Ali otvoren sam za dijalog sa svakim forumašem 