Neka čudna hladnoća mi se uvukla pod kožu burazeru, neki
nemir i
strepnja, hebem li ga šta li je.
Nikad se tako nisam osećao. Nemam pojma šta mi je i šta se to dešava u meni i oko mene. Kažu iskusniji da je uvek tako pred
povratak u realnost. Robija beše dugačka pa nije ni čudo što se čovek tako oseća, yebiga, devet godina sam proveo u ćuzi burazeru i bio okružen raznim budalama, ubicama... ma da ti ne pričam, nisi mali, znaš kakvi su žabarski zatvori. Doduše, naših koliko hoćeš, kao da si u Zabeli, ali yebiga, nije to isto burazeru ipak je ovo tudjina. Jeste da je naša Zabela
plač majke božije burazeru i da su ovi žabarski zatvori do yaya komforni, kao da si u nekom hotelu, ali ko se jednom naždere zabelskog pasulja i upozna komandira Miću ma idi begaj bre, ništa ne može da se poredi sa tim burazeru, ništa! Ma uostalom znaš i sam, bio si u Zabeli. Nego, sve oću da te pitam nešto pa zaboravim, jesu li te prekomandovali iz Mitrovice ili si i dalje u toj rupi? E kakav je to smrdljivi tvorza burazeru, de bash tamo da te bace? Yebiga, nisi se uvlačio u bulju pa ti se osvetilo, a lepo sam ti reko da menjaš posao, nisi bre ti za pandura i komandira, ne leži to tebi. Nego bataljuj to pa ajde ovamo kod mene u Italiju da vidiš malo kako je sa druge strane zakona. E izgleda da će da se prekine veza, yebiga crkava mi baterija. Ništa burazeru, čujemo se za koji dan kad izadjem pa ćemo videti šta i kako dalje. Ajd uzdravlje...
Priča je napisana ranije... pa reko, greota da se baci...
