Igra - sastavi priču

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
- zakorači
- svesno
- reci
- preskačem
- sjajno


......Hajde reci shta ti na dushi lezi! Hajde polako zakorachaj u svet tajni i ljubavi. Odrastash, mila, postajesh zena koja razmishlja pametno i svesno. Ne preskachi nishta...reci sve shto ti bode grudi. Veruj mi. Osecacesh se sjajno kada sa nekim podelish ono shto osecash......zato postojim ja, tvoja mama i zato postoje pravi prijatelji........
 
Poslednja izmena:
Udjoh u slepu ulicu, ispred mene samo zid. Znam, opet sam zabrljao, ne mogu reci da je svesno, ali sam zabrljao. Ne, ne trazim opravdanje, jer ga nema. Potrebno mi je malo snage i vere da nastavim dalje. Znam, da je iza ovog zida sve sjajno, chak i sunce sija drugachije! Znam jer sam nekada bio tamo, sa one strane, reci mi ako lazem, reci da nisam u pravu, inache cu nastaviti da preskachem divne stvari, koje se deshavaju u zivotu. Potrebna mi je ruka koja ce me stegnuti i uliti poverenje.
Pao sam josh jedan ispit, nadam se da ce mi Bog dati, bar josh jednu shansu, da izadjem na pravi put. Suvishe je neiskazane ljubavi ostalo u meni, previshe zarobljenih poljubaca i neznosti koje sada nisam u stanju da poklonim onima kojima su bili namenjeni. Znam, ustvari siguran sam da stize lepshe vreme, uhvati me jako i zakorachi sa mnom napred. Zid ispred koga stojim i blenem u njega kao tele, ce se srushiti, srushice ga ljubav, samo ako je iskrena i ako je poverenje urezano u moje i tvoje srce. Pakleni dani ce nestati jer u nama zajedno ima snage. Secam se da sam kao mali preskakao i rushio mnogo vece i jache zidove, nego shto je ovaj. Samo me uhvati za ruku i pokazi malo volje i hrabrosti ...
 
Poslednja izmena:
"Suviše je neiskazane ljubavi ostalo u meni, previše zarobljenih poljubaca i nežnosti koje sada nisam u stanju da poklonim onima kojima su bili namenjeni."

Lepi moj Dečko,
misli na moju ljubav
Neka vera
u moja osećanja
izbriše sva ona sećanja
Koje donosi samoća
koja se crta
kao prazan dlan
kao sivi dan
kao ružan san
Kao što obične
otrcane reči
ponovljene
bezbroj puta
Mogu od crne tuge
nacrtati
čitava polja
suncokreta
žuta
 
višnje

vrelina

žudeti

strast

plamen


Ukus usana tvojih poput visanja,dovodi do neopisive vreline u mome bicu.Toliko zudim za telom tvojim,da naprosto izgama popu svece koja brzo dovoreva kada umire.Sa takvom strascu te primam na sebi i ulazim u tebe,i dovodim do ludila ekstaze.I na kraju svega,padamo umorni pokraj kamina ciji nas plamen greje.
Mrznja,
zavist,
nesreca,
bol,
sloboda
 
- mrznja
- zavist
- nesreca
- bol
- sloboda...

Hajde da zaboravimo mrznju, nesrecu i bol. Hajde da sve shto je loshe.....preokrenemo na bolje. Mi to mozemo. Piscima je sve dozvoljeno... Hajde da bez zavisti.....dodjemo do konachne slobode ljudskog uma i dushe!!!
Hocete li???
 
- plach
- rodjendan
- veselje
- beba
- majka.......

Bilo je vreme da se moja sestra porodi.Nervozan sam otisao do porodilista,setao sam nervozno sa njenim suprugom po cekaonici.Svakakve misli su mi prolazile kroz glavu......Razni dijapazon osecaja je kolao kroz moje bice......Strah za nju i za dete........Tuga zato sto moj deda nije medju nama da podeli i ulepsa ovaj srecan trenutak......I najzad je dosao taj svecani trenutak,doktorka je izsla iz slae i rekla svima prisutnima..Cestitamo doili ste jednumalu devojcicu,sve je u redu,majka i dete su dobro!Boze,dok sam stajao i slusao doktorku.osetio sam neko olaksanje.............Sreca i veselju na licu cele familije.......Onda nam je doktorka rekala da mozemo da udjemo ali samo jedan po jedan na kratko,da ih vidimo...Predivno malo bice je bilo u rukama moje sestre na koju vise nisam gledao istim ocima......moje mladje seste,vec odrasle zene,majke.......Osecao sam ponos u tom trenutku.........U tom momentu setra me je pogledala,i rekla cestitam ti Ujka....Da li zelis da pridrzis svoju sestricinu?Uzeo sam tu malo bebu u svoje ruke sa zebnjom da je nepovredim nezo i polako.i gledali smo se na sekund u oci,i kao da je znala da je sigurna i zatvorila je svoje predivne andjeosko plave okice............Srce je htelo da mi iskoci iz grudi..........Zaplakao sam od srece..........

sigurnost,
ljubav,
bliskost,
nada,
vecnost
 
Poslednja izmena:
sigurnost,
ljubav,
bliskost,
nada,
vecnost


Osećam sigurnost u tvom zagrljaju,dok me greje toplota tvog tela.Želim da ti dam svu ljubav koju osećam za tebe.I ne želim da ova bliskost koja nas spaja nestane.Daj mi nade da će naša ljubav trajati do večnosti.

jagode

svila

zagrljaj

biseri

voljeni
 
Zašto si baš tu prvu riječ morao da napišeš? Znaš li da mi je odvuvjek bila želja da znam kakva je Jamajka? U suštini mislim da već znam svaku ulicu kojom ću nekada u budućnosti hodati dok mi krvotokom pulsira rege. Ne treba puno pričati o svojim najintimnijim snovima. Pomenuna sam jednom "kolegama" (eh, da su bar kolege) s posla tu beskrajno lijepu želju i nadu i potrebu da mirišem vazduh tog dalekog otoka. Najprizemnija od njih me je pogledala bijelo. Njen mali svijet koji cirkularno protiče od špareta do sudopere nije bio spreman da prihvati jednu tako jednostavnu ideju. Možda zato što očekuje da se kao ona predam učmalosti bitisanja jedne domaćice i majke i žene. Ne pristajem na to - rekla sam - možeš me spuštati svojim porugama na zemlju koliko ti je volja, ali tvoje riječi su suviše slabe da uguše kosmos u meni. Ko visoko leti - rekoh - ima dobar pogled. Vidjela sam da su se moje riječi zabile u njen stomak kao sjekira krvnika i bilo mi je, priznajem, pomalo žao.
Ipak, žaljenjem se ne živi. Svako je kovač svog unutrašnjeg prostranstva, a snaga koja može da učini čuda i koja nas tjeraju da budemo čuda sastavljena je od mogućnosti da spoznamo vječnost kroz prolazno.

trivijalno
sloboda volje
ukus soli
rosa
veo
 
-Провлачиш ту тезу како је све ништавно, пролазно, како нико никада неће разумети свет око себе. Увек неке фикције, фразе.....твојој тривијалности нема краја. Окани се тога, уништиће те таква размишљања, затворићеш се у сопственом кругу а мисли отворене ће проћи поред тебе. Ослободи се тога. Доста егзистенцијализма.

Гледао је негде у даљини, и даље тај изгубљени поглед који нешто тражи... Попио је наискап чашу ракије, Вагабунд га погледа зачуђено, знао је Трагичара доста добро, није личило на њега.

-Види, -прозбори пошто му се уста опоравише- тешко да бих могао сада да променим вео који ме обавио. Чини ми се да је овај црни дим око мене тешко отерати. И то није тривијалност, ти си такав какав си, слободни стрелац, могао бих те назвати Златоустим. Али ја нипошто нисам Нарцис. Теби је укус соли константно на уснама, наслаге различитих мора. Проблем је што једнога дана нећеш наћи извор воде.... Мораћеш сакупљати росу, а и ниси такав. Склапаћеш мозаик који нећеш довршити. То тражи стрпљење, мисаону екстазу за коју ти не знаш. А ја..... Ја имам своју слободну вољу коју могу да контролишем. И немој се зачудити ако те једног дана дочекам на овом истом трему у позну јесен, јесен живота.

Остадоше још доста дуго испијајући чашу за чашом и трошећи речи знајући да тако више никада неће разговарати.


-празно
-хладно
-бројеви
-линије
-звуци
 
Poslednja izmena:
Zvuci rege muzike, topla noć i šarene krpice pune isto tako šarenih duša...reklo bi se, neka fešta je u toku, a ustvari, pronašli smo onaj lepši svet, gde samo prolaženje, jednom od malo većih ulica, liči na Karneval.
Ona, on i ja. Pronađeni. Onoga trenutka, kada smo odlučili da budemo crtice, kose linije umesto brojevi, koji sabiraju pripadnost nečijoj mržnji. Pronađeni. Makar i u zajedničkom snu, o jednom ostrvu, udaljenom na hiljade lepih želja, od ostatka sveta. Sveta, koji je, jutros nerado, uz gunđanje, ustao iz kreveta i bilo mu je hladno...na brzaka se umio i ispio kafu, bućkuriš, ako joj se, ne doda, bar nekoliko minuta, uživanja u njenom mirisu i malo razgovora, obavezno propraćenog smehom. E pa, nećemo više tako!
On je odlučio da ostane Vagabund i da se, protivno svakoj logici, danas, zaljubi, u lepuškastu sekretaricu, na sat vremena, taman toliko će produžiti pauzu i provesti je u šarmiranju i pričanju gluposti - svih onih lepih stvari, koje nemaju nikakvog smisla.
Ona je odlučila da zakasni na posao, da bi se našminkala, sredila kosu, obukla najlepši džemper i povrh svega, kao potpunu suprotnost, koja daje onaj završni dodir svemu i čini od sitnica, malo umetničko delo, ogrne svoj plavo,zeleno, žuti šal, kao zastavu slobode.
Ja sam odlučila da ostanem u krevetu i dovršim poslednje poglavlje knjige o ljubavi i vanzemaljcima.
Neko će nas danas zagledati, ljutiti se na nas, pomisliti, da smo, možda, na posletku ipak "pukli".
Pronašli smo se. Mi se, danas, nećemo ni svađati, ni plakati, ni osećati prazno.
Evo, mašem vam i idem, nazad, na dvosed u dnevnoj sobi, da se ušuškam i vidim da li je moguća ljubav između Zemljanke i Vanzemaljca. Znam da jeste. Već, sam, pročitala tu knjigu.
(ovo je deo kada vam namigujem).
 
Poslednja izmena:
Доста дуго се вучем по овом граду. Вуче се и ово време, да ли оно за мном или ја за њим још увек нисам утврдио али сигурно је да се заједно мучимо. Пребацујемо једно на друго садизам....
Никако да се отргнем и да потрчим за нечим, за неким... Ниједно бекство још нисам реализовао, вероватно зато што размишљам на глас. Сваки пут ми се отргне нешто што не би смели други чути и сваки пут ме предухитре. Изгледа плаћам цену своје голобрадости. Хтео бих да убрзам време али оно упорно запиње, једва да дише.....влага, и ветар се изгубио. Претурам по антикварници сећања не бих ли нашао дашак свежине али ништа. Исувише је танка та моја антикварница. Још увек сам голобради.

-плес
-плоча
-пуцкетање
-мирис
-корак
 
-Провлачиш ту тезу како је све ништавно, пролазно, како нико никада неће разумети свет око себе. Увек неке фикције, фразе.....твојој тривијалности нема краја. Окани се тога, уништиће те таква размишљања, затворићеш се у сопственом кругу а мисли отворене ће проћи поред тебе. Ослободи се тога. Доста егзистенцијализма.

Гледао је негде у даљини, и даље тај изгубљени поглед који нешто тражи... Попио је наискап чашу ракије, Вагабунд га погледа зачуђено, знао је Трагичара доста добро, није личило на њега.

-Види, -прозбори пошто му се уста опоравише- тешко да бих могао сада да променим вео који ме обавио. Чини ми се да је овај црни дим око мене тешко отерати. И то није тривијалност, ти си такав какав си, слободни стрелац, могао бих те назвати Златоустим. Али ја нипошто нисам Нарцис. Теби је укус соли константно на уснама, наслаге различитих мора. Проблем је што једнога дана нећеш наћи извор воде.... Мораћеш сакупљати росу, а и ниси такав. Склапаћеш мозаик који нећеш довршити. То тражи стрпљење, мисаону екстазу за коју ти не знаш. А ја..... Ја имам своју слободну вољу коју могу да контролишем. И немој се зачудити ако те једног дана дочекам на овом истом трему у позну јесен, јесен живота.

Остадоше још доста дуго испијајући чашу за чашом и трошећи речи знајући да тако више никада неће разговарати.

Ma, BRAVO !..
 
Доста дуго се вучем по овом граду. Вуче се и ово време, да ли оно за мном или ја за њим још увек нисам утврдио али сигурно је да се заједно мучимо. Пребацујемо једно на друго садизам....
Никако да се отргнем и да потрчим за нечим, за неким... Ниједно бекство још нисам реализовао, вероватно зато што размишљам на глас. Сваки пут ми се отргне нешто што не би смели други чути и сваки пут ме предухитре. Изгледа плаћам цену своје голобрадости. Хтео бих да убрзам време али оно упорно запиње, једва да дише.....влага, и ветар се изгубио. Претурам по антикварници сећања не бих ли нашао дашак свежине али ништа. Исувише је танка та моја антикварница. Још увек сам голобради.

I još jednom....:ok:
 
плес
-плоча
-пуцкетање
-мирис
-корак

Svu svoju energiju je uložila u taj ples,plesala je samo za njegove oči.Stari parket je puckao od njenih spretnih koraka.Zastajao mu je dah,dok je gledao.Njen miris ga je opijao.Dok je stara ploča ispuštala dobro poznatu melodiju,prišao joj je i zaplesao sa njom.

šlag

more

palma

školjka

koktel
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top