Nepostojeća
Primećen član
- Poruka
- 982
Ma, nek ide život, evo ih.
Pismo
Vuk
Ruzmarin
Svatovi
Tegle
Osvojiti
Prošlo je već dugo vremena otkako je starac primio pismo... Sada je hartija šuškala pod njegovim prstima, kao poziv... A bio je već godinama vuk samotnjak, u selu koje se davno ne može nazvati selom, gde za prvog komšiju koji se nalazio pola kilometra daleko više nije ni bio siguran da je živ... Unuka mu se udaje. U nozdrvama je osetio miris ruzmarina, kao da su baš pored njega prošli svatovi. Jedna je suza kanula, kao podsetnik na to da je nekada imao život. Sada je taj život odavno tavorio spakovan u tegle njegovog sećanja... Trunuo je kao lišće popadalo na vlažnu zemlju u jesen. Neće ići, neće poslati pismo čestitke, neće postojati... Odavno nije postojao, kao što je i sve u životu koji je živeo što se moglo osvojiti odavno bilo osvojeno i sada se tiho, pod zemljom raspadalo čekajući da mu se i on pridruži...
alhemija
moć
vatra
krik
muk