Igra - sastavi priču

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Zevs moćni na oblacima sedi, gladi bradu, a stopalom bosim na cirusima ispod,
crta ženu što mu srcu vredi .Tron od kamena drobi
kada viknu, a glas mu se daleko probi:

-Neimari moji, dođite amo, trupla svoja nebeska priklonite samo !

Tek što reče, svita se njegova stvori. Užurbana, naklon duboki,
namrštena čela da im srce mori.

-Pogle' Sunce na Zapadu što pada i kao trofej roni u more,
ni tri puta petli nek' se ne oglase a hram Ateni biće sagrađen, zna se.
Hitajte, vreme kaplje sada, kosti pokrenite da ne bude jada !

Družina se pokloni u isti mah, zveknuše koraci o pločnik sveti,
sledećeg trena, vladar osta sam, skulptura njegova osta da im preti.

Onda usta, zagrme još jednom, u slavu Partenona nasu vina žednom.



vino
list
okvir
koleno
paperje
 
vino
list
okvir
koleno
paperje

Na panju ispod kruške Ilinjače śedi đed Markan, prebira nešto po džepovima, pa prstima na poderanu nogavicu
odkud proviruje golužavo koljeno .
Vjetrić raznosi paperje iz jastuka što visi na kanapu zategnutom od kruške do ćoška brvnare.
Dalje pipa po džepovima, vadi tabakeru i zgužvan list novina spretno tražeći članke bez slika
a da imaju okvir kako bi lakše istrgnuo listić za motanje duvana.

Sa užitkom gricka, liže, papirić da bi sa palčevima uvio odeblji kao mali prst cigar.
Kolutovi dima vitlaju iznad glave gubeći se u krošnji kruške.
Kroz brkove progunđa, Janjo, ne nosi mi vino lijepo sam se namjestio da svarim ranu, onu janjetinu, kasnije
donesi, joj kao da s' se juče udala, hm...
- Dobro, dobro čo'eče, nikako ti ugoditi, jadna sam ti ja...:)


lipa
munja
svila
gudalo
livada
 
Poslednja izmena:
lipa
munja
svila
gudalo
livada

Mila moja najdraža majčice,

ponovo sam noćas sanjala kako se deda Pantina livada sva okupala u zlatu maslačaka i svu našu decu kako trče po njoj. Sanjala sam miris one lipe ispred kuće i čula njeno treperenje, dok joj vetar svojim gudalom prolazi kroz krošnju. Sanjala sam sunce na našim obroncima i mesec iznad kuće.
Videla sam i tvoje oči kako me, kao i uvek, ozbiljno gledaju... i tvoju kosu, plavu i mekanu kao svila. I tatine velike šake, grube i meke.
Probudila sam se kao munjom ošinuta i bez daha. Znam, to me snovi me zovu kući. Poželela sam se svih i svega, dolazimo.
.
Sve vas grli i ljubi,
vaša Lidija

zec
lisica
orao
pas
krava
 
Zec se vratio kasno s posla. Jurio je do ponoci traktor s kupusom i naravno traktor mu je umakao. Zecica sa viklerima na glavi i debelom oklagijom iskezi na njega svoja dva sekutica:
„ E sad cu vala da te sredim! Zecici su legli praznih stomaka dok si se ti vucarao po sumi! Opet te dohvatila ona vrtirepka, lisica. Mogu da je zamislim kako trepce okicama i prosipa mudrost!“
Toliko je tresla svoju belu glavicu da joj se otkacise dva viklera i zavrsise na podu .Zec je nepomicno stajao i gledao u zecicu sa strahom. Znao je da je opasna kad se razljuti i da mu je pametnije da cuti. Ionako mu ne bi poverovala da je dan proveo trazeci hranu. Kad se bura malo stisala, sklupcao se pored svoje drage i utonuo u san. Brzo ga je savladao jer je bio iscrpljen od trcanja i skakutanja. Usnio je cudan san. Sanjao je kako se nasao u nekoj basti u kojoj su rasle dzinovske sargarepe. Natovario je nekoliko i krenuo natrag svojoj kuci. Nije dodirivao zemlju dok se kretao. Lebdeo je. Klizio je kroz vazduh kao da je na nekoj nevidljivoj, pokretnoj traci . Odjednom su sunce zaklonili tamni, zeleni oblaci i iznad njegove glave poce da kruzi neobican orao. Vise je podsecao na goluba ali je on u snu znao da je to orao. Zecje srce je tuklo kao ludo. Prepao se toliko da je jedva dolazio do daha. Iz suprotnog pravca u kom se kretao, dotrca nekakav pas sa krupnim, crnim ocima
Poce da skace i da laje na onog orla . Dohvati ga ostrim zubima za krilo i orao nekim cudom nestade. Zec je pomislio da ce sad krenuti na njega, medjutim pas projuri kao da ga nije ni video....Iz daljine je dopirao zvuk zvona. Zec se pripremao na novo iznenadjenje. Umirao je od straha. Zvonce se culo sve jace. Vise nije mogao da razazna da li je to java ili san. Probudilo ga je glasno mukanje. Protrljao je oci i pogledao kroz prozor. Ispod prozora je jedna krava mirno pasla socnu travu. Ispod vrata joj je visilo zvonce u boji zlata. Seo je na krevet pokusavajuci da protumaci san. Sa donjeg sprata cuo se glas njegove drage zecice koja je nesto zucno raspravljala sa zecicima. Ustao je, stavio torbu na rame sa namerom da ponovo krene u potragu za hranom . Odskakutao je do svoje drage sa loknicama. Poljubio je nezno u vrat, poljubio svoje zecice i krenuo u gustu sumu. Dok se udaljavao od kuce razmisljao je o svom dosadnom zivotu. Svaki dan mu je bio isti, kuca - posao, posao - kuca. S vremena na vreme bi pogledao u nebo da ga ne presretne neki orao
„ Ma to su gluposti“ odmahnuo je sapom. „ Bice bolje da se koncentrisem na hranu. Orao je mala maca u odnosu na onu moju“. Potrcao je svom snagom i nestao u sumskom mraku.

Kupine
Let
Čovek
Šuma
Magla
 
zec
lisica
orao
pas
krava

Zec
ili lisica? Šta je bolje reći kada te devojka stavi na psihološki test? Kakav psihološki test, ne razumem, upitno pogleda Zoki u Napasnika i blagi osmeh pređe mu preko lica.
Napasnik spusti svoj zamišljeni pogled niže ka Kizinim očima, počeša se po desnoj polovini kratko ošišane glave, kao pas u borbi unapred izgubljenoj sa dosadnom buvom i poče da objašnjava.
Pitala me ona moja pre neki dan da kažem tri životinje, prve tri koje mi padnu na pamet... Ja rekoh "zec" kao drugu.
I? upita Kiza. Šta to znači? To znači, odgovori Napasnik zakolutavši očima, da sam se obrukao, bolje da sam rekao vo, ma bolje da sam rekao i krava nego zec.
Vidiš druga životinja koju zamisliš to je ono kako te drugi vide. Prva je kako ti vidiš sebe samog a treća životinja je idealna devojka za tebe. Znači ispade mami mu "#%&% da me drugi vide kao zeca, nastavi Napasnik tužno. Ima li šta gore od toga?
Kiza se nasmeja a zatim se zamisli. U pravu si $%## si se sa tim zecom kod nje. Trebao si da kažeš lav ili panter ili orao, reče Kiza simulirajući skvrčenim prstima kandze opakog orla.
Napasnik uzdahnu i spusti pogled ka zemlji. Trebao sam :/

(zakasnio sam tako da neću postavljati svoje reči)
 
Zec se vratio kasno s posla. Jurio je do ponoci traktor s kupusom i naravno traktor mu je umakao. Zecica sa viklerima na glavi i debelom oklagijom iskezi na njega svoja dva sekutica:
„ E sad cu vala da te sredim! Zecici su legli praznih stomaka dok si se ti vucarao po sumi! Opet te dohvatila ona vrtirepka, lisica. Mogu da je zamislim kako trepce okicama i prosipa mudrost!“
Toliko je tresla svoju belu glavicu da joj se otkacise dva viklera i zavrsise na podu .Zec je nepomicno stajao i gledao u zecicu sa strahom. Znao je da je opasna kad se razljuti i da mu je pametnije da cuti. Ionako mu ne bi poverovala da je dan proveo trazeci hranu. Kad se bura malo stisala, sklupcao se pored svoje drage i utonuo u san. Brzo ga je savladao jer je bio iscrpljen od trcanja i skakutanja. Usnio je cudan san. Sanjao je kako se nasao u nekoj basti u kojoj su rasle dzinovske sargarepe. Natovario je nekoliko i krenuo natrag svojoj kuci. Nije dodirivao zemlju dok se kretao. Lebdeo je. Klizio je kroz vazduh kao da je na nekoj nevidljivoj, pokretnoj traci . Odjednom su sunce zaklonili tamni, zeleni oblaci i iznad njegove glave poce da kruzi neobican orao. Vise je podsecao na goluba ali je on u snu znao da je to orao. Zecje srce je tuklo kao ludo. Prepao se toliko da je jedva dolazio do daha. Iz suprotnog pravca u kom se kretao, dotrca nekakav pas sa krupnim, crnim ocima
Poce da skace i da laje na onog orla . Dohvati ga ostrim zubima za krilo i orao nekim cudom nestade. Zec je pomislio da ce sad krenuti na njega, medjutim pas projuri kao da ga nije ni video....Iz daljine je dopirao zvuk zvona. Zec se pripremao na novo iznenadjenje. Umirao je od straha. Zvonce se culo sve jace. Vise nije mogao da razazna da li je to java ili san. Probudilo ga je glasno mukanje. Protrljao je oci i pogledao kroz prozor. Ispod prozora je jedna krava mirno pasla socnu travu. Ispod vrata joj je visilo zvonce u boji zlata. Seo je na krevet pokusavajuci da protumaci san. Sa donjeg sprata cuo se glas njegove drage zecice koja je nesto zucno raspravljala sa zecicima. Ustao je, stavio torbu na rame sa namerom da ponovo krene u potragu za hranom . Odskakutao je do svoje drage sa loknicama. Poljubio je nezno u vrat, poljubio svoje zecice i krenuo u gustu sumu. Dok se udaljavao od kuce razmisljao je o svom dosadnom zivotu. Svaki dan mu je bio isti, kuca - posao, posao - kuca. S vremena na vreme bi pogledao u nebo da ga ne presretne neki orao
„ Ma to su gluposti“ odmahnuo je sapom. „ Bice bolje da se koncentrisem na hranu. Orao je mala maca u odnosu na onu moju“. Potrcao je svom snagom i nestao u sumskom mraku.

Kupine
Let
Čovek
Šuma
Magla

Jednom davno zivela je cudesna vila koja je kao da je bila krila svoja krila da jos se ne vidi let, jer kako legenda nam kazuje ona je zapravo bila covek bez krila, magla joj prekrila svilu, bila je nezna kao kupine za vreme berbe u dalekoj sumi.
Traktor
Drvoseca
Paja Patak
Pljackas
Gradjansko pravo
narod
parcela orasa
 
Traktor
Drvoseca
Paja Patak
Pljackas
Gradjansko pravo
narod
parcela orasa

Gospodin Pavle P., u narodu poznat kao Paja Patak, bio je prema sopstvenoj izjavi i pisanju medija, viđeni biznismen nacionalnog značaja. Podsmešljivi nadimak je dobio još davnih dana, dok je radio kao drvoseča u rodnom kraju. Podrepaši su zagovarali priču da je nadimak posledica asocijativnog imena i prezimena, dok su zli jezici tvrdili da je nadimak gospodina Pavla P. posledica toga što je pametan taman koliko i poznati crtani junak.
Uprkos dobro organizovanoj PR službi, koja je odlično radila svoj posao, veličajući poslovne sposobnosti dotičnog gospodina, znalo se da je gospodin Pavle P. najobičniji pljačkaš, jedva malo bolji od drumskih razbojnika. Kažu da je prve velike pare zaradio onomad, kada je upao u državnu parcelu oraha, posekao sva stabla i dobro ih naplatio nekim strancima, koji su ih pretvorili u stilski nameštaj.
Nakon kratkotrajne karijere drvoseče, povezao se sa pravim ljudima, ušao u odgovarajuće odbore i organe, enormno se obogatio i postao nezaobilazni deo svačijeg života. Za svoje bogatstvo borio se predano, sistematski i bez skrupula. Šta god da ste kupili, dečiju hranu, lekove za srce, traktor ili lokomotivu, Paja Patak je u tome imao svoj ušur.
Kada bi, povremeno neko nagovestio da je njegovo silno bogatstvo, zbog koga su ga sve češće zvali Baja Patak, stečeno na nelegalan način, pozivao se na svoje građansko pravo da radi i zaradi, ne uzbuđujući se nimalo oko toga da bi jednog dana zaista neko mogao da ga pita odakle mu sve to.

posveta
kreker
uspeti
nikada
dobra
 
Kao kreker među zubima mrvila se njegova duša. Da li ću jednog dana uspeti da sakupim mrvice? Vuk zavrte glavom levo desno u pokušaju da na svaki način izbaci ove misli iz glave.
Misli zaista utihnuše. Na njihovo mesto pristizale su slike.
Posveta-pesma, na prvoj praznoj stranici knjige, poklona njoj. Njeno lepo lice nacrtano olovkom na istoj toj stranici. Ona u zagrljaju drugog.
Nikada neću naučiti, promrmlja Vuk sebi u bradu, dobra dela teraju od nas ljude. Dobra dela mirišu na očaj.
 
Klupa je prazna.Kao da čeka baš njega pod večitim nebom nedoumice.
Ne, sešće na truli čamac,koji se blago ljulja na vodi.
Možda će nastaviti san koji se juče ogledao u zelenkastoj vodi,dok se mesec šepurio nagošću punog sjaja.
Uzeo je duvan iz kutije.Omirisao ga.To čini svaki put kada ga stavlja u lulu.
Cigareta mu nije prijala u kombinaciji sa kašljem koji mu je potresao telo,sve češće.
Zatvorio je oči.
Umesto predela koji je počeo da se oblači u boje rane jeseni,ugledao je dugačak tunel svoje tuge.
U koji dan će se sve završiti?Kajanje,sećanje,promašenost.!?
Šuštanje lišća otvorilo mu je pogled.Vrana sa kestenom u kljunu tražila je skrovito mesto.Na njega čak ni ona nije obratila pažnju.

balon
vetrenjača
oblak
melodija
gužva
 
balon
vetrenjača
oblak
melodija
gužva

Balon rakije u uglu sobe. Iznad njega, na zidu razglednica iz Holandije…crvene lale i vetrenjaca. Poslednja koju joj je poslao. Gledala je kroz prozor kako nailazi veliki, sivi oblak noseci dosadnu jesenju kisu. Sa radija se cula nekakva tuzna melodija koja je odgovarala njenom trenutnom raspolozenju. U trenutku je pozelela da se nadje u gomili ljudi, tamo gde je zivo, gde je guzva. Samoca je ubijala.

Pertla
Merdevine
Vika
Treptaj
Hladnoca
 
Pertla
Merdevine
Vika
Treptaj
Hladnoca

Šta pomisliš prvo kada ti kažem ove dve reči, upita Napasnik Taju. Pertla... merdevine...
Desni ugao Tajinih usana podiže se u blagi osmeh. Voleo je ovakva Napasnikova pitanja. Šta znam... reče Taja stisnu usne i očima pogleda negde gore desno. Prva asocijacija mi je samoubistvo u zatvoru, jel to? Nesrećnik je
našao način da ipak ne oriba zatvorski WC tog dana. Par trzaja, poslednji treptaj zamućenog oka, večna hladnoća, vika čuvara... Jel to? ponovo zapita Taja, pogleda prikovanog u lice svog druga.
Napasnikovim licem razvuče se osmeh koji je pretio da izađe van okvira njegovog glatko obrijanog lica. Pa nema tu pravog odgovora, svako pomisli šta pomisli ali tvoj mi odgovor Tajo mnogo toga govori o tebi.
Jel? Šta ti kaže, zacereka se Taja i gurnu Napasnika levim ramenom. Pa da si bolestan Tajo, da si bolestan.

Hrast
vila
veštica
okovi
garež
 
Hrast
vila
veštica
okovi
garež
Legenda kaže, ako se junak nađe u nevolji i ako zle sile prete da ga smožde, dobra vila odgovorna za njegovo blagostanje prepoznaće hrabrost i čistotu njegove duše i doći će junaku u pomoć.
Budući da sedim ovde u okovima, umrljan krvlju i gareži više od nedelju dana, mislim da je krajnje vreme da mi se vila doseti da treba da pripomogne.
Kad mi javiše onomad da je devojka u nevolji i kad stigoh do starog hrasta gde rekoše da je nevolja, kako sam mogao znati da me tamo dočekuje veštica u nameri da me namagarči i zarobi? Stvarno sam naseo. Bejah isuviše brz da spašavam.
Dozivam svoju vilu već danima. Gubim veru u nju i u sve duhove iz legendi koji navodno brinu o junacima čistih i hrabrih srca.
A može biti i da vile i duhovi imaju dovoljno dostojanstva da ne pomažu magarcima.

Strah
Umeće
Blagost
Sir
Lagodno
 
Poslednja izmena:
Napasnik se lagodno zavali u fotelju i odagna iz misli sir jer beše sreda, dan kada se trudio da jede samo travke. Ok i poneko pivo, jer i pivo se od travki pravi. Misao o siru zameniše misli o blagosti jer Napasnikova glava beše vazda puna misli a prazna tišine. Blagost je umeće. Uči se kao i sve drugo. Ko prevlada strah da otvori drugom čoveku dušu, iskusiće sudbinu tog čoveka. Iskusiće ustvari njegovu dušu. Ko pomeša svoju dušu sa dušama mnogih na kraju stiče blagost, jer vidi da nema iskonske zlobe u ljudskim dušama, već samo ogroman strah i večiti nesporazum.

Pariz
luster
igra
san
ptice
 
Jedan od jesenjih sumraka koji pozdravljaju ptice.Pariz pred noć ili noću?!U svakom slučaju Pariz koji se živi,koji živi.
Sa flašom prvoklasnog vina,recimo desertni muskat i komadićem sira.Rikota preliven sa malo meda ,prija.
Pogled joj je pao na na luster iz koga se širla svetlost neobične boje.
Igra svetlosti i senke.Kao njen nedosanjani san u šetnji po Jelisejskim Poljima.

ostrvo
led
lice
grabulje
loza
 
Potopi lice u more dok ti dve pećine ne ostanu jedino ostrvo kao santa leda usred okeana.
Uzmi grabulje i pokupi lišće porodične loze i oseti zadah beznačaja ličnog prisustva. Zvezde ne zanima ko si, svemiru ne duguješ ništa.
Postoj slobodan pod sopstvenim suncem.

Brat
Sila
Razum
Sipati
Poduhvat
 
Zbog nje sam zavoleo Francuski jezik, ok i zbog Dučića i onog čuvenog blaga za kojim tragaju ludaci i svako ko je ludacima brat... Znala je oduvek da zakotrlja ono njihovo čudno "r" . Nije imala strpljenja da i mene nauči.
Verovala je samo u prirodni talenat i spontanost... Nije znala da deli. Nije htela da podeli ni dim iste cigare, svako svoju govorila je... Sipati ljubav u istu čašu sa njom bio je poduhvat. Svako u svoju čašu mislila je.
Ljubav je sila, čak i neuzvraćena, razum tu nema utočište.

Pesma
igrati
čekam
nedostajanje
belina
 
Prelaz dana u veče na mene ne ostavlja nikakav utisak. Osećam ravnodušnost,
prezirem divljenje svakodnevnoj prirodnoj pojavi.
Guše me tuđe emocije kao dim koji se valja po zemlji iz čađavih odžaka. Sve je
to posledica visokog pritiska.
Licemerno, izveštačeno izražavanje radosti ne podnosim, kao ni razvratno žensko
ciliktanje. Mrzim ljude koji glume sreću, mrzim i one koji misle da su stvarno srećni.
Mrzim proleće, leto, jesen, zimu; za sunce ne hajem, vetar mi izaziva nervozu, oblaci
me rasplaču.
Moja depresija nije stanje, to je stil života koji sam odabrao.
Ne podnosim lažove koji kažu da je teško pričati o sebi. Nije teško, samo je glupo,
dosadno i besmisleno. Pisati o tome još je bespredmetnije - pa ko još danas čita?
Sve u svemu, ima li išta smisla?

animacija
model
dinamika
čestice
rađanje
 
Poslednja izmena:

Rađanje
zvezde nije nikakva misterija, treba samo gledati kosmološki prikaz
koji se proteže u prošlost, zastane u sadašnjosti i produži u budućnost.
A okejj, u redu, moramo baciti po koji pogled i u teleskop, osmotriti model Vaseljene
koja nastavlja da se širi još od pra-početka vremena kada elementarne čestice bejahu tek samo jedna tačka
sažeta u centralnoj sili gravitacije Univerzuma.

A onda, kao što puče Big Beng, tako i dinamika 'žutih patuljaka i džinova' u svome magnovenju
nastaje iz ničega. Nihilizam u praksi. Od ničega-nešto, od nečega-ništa. Kosmička animacija se nastavlja...

Tako u krug, večiti beočug u lancu nastajanja i propadanja.
Zato se uvek pitam, šta je prvo postalo - nešto ili ništa ?


plastika
lampica
trzaj
pšenica
kravata
 
plastika
lampica
trzaj
pšenica
kravata

Kao da joj se lampica upalila iznad glave:
,,Pa da! Ofarbaj kosu u boju zlata. Bićeš moj Mali Princ."
Nameštao je kravatu. Kratki trzaj dovršio je zatezanje šarene omče oko vrata. Kasnio je.
,,Iz tvoje glave rašće pšenica. Sunce će se uplesti među žute niti a vetar će šarati odsjajima po mutnim odrazima tuđih lica."
,,Kasnim", kratko je izgovorio, pomalo iznervirano. Ispratila ga je pogledom do vrata, gde je zastao pogledavši na zidni sat od plastike.
,,Idem sad. Čućemo se kasnije."
Vrata su se zalupila. Ostala je tako još neko vreme u tišini, rukom prelazeći preko mekoće svojih sveže narandžastih vlasi.


Sirovo
Šuma
Čir
Najezda
Tovariti
 
Sirovo
Šuma
Čir
Najezda
Tovariti


Jutros mi je prijateljica zamerila zbog toga sto sam prestala da igram ovu igru. Rekla mi je da sam bila dobra, ma sta dobra, sirovo odlicna u tome!
"Ali, tada sam bila inspirisana jednim bicem iz sume"-rekoh joj..."najezda njegovih reci, ruku i poljubaca me je nagonila da se bezumno igram, sobom i drugima...tovarili smo ovu temu bez kraja i konca nepotpuno prikrivenim izjavama ljubavi, dok nas je strast svrbela poput cira koji samo sto nije pukao"
"I, onda? Sta je bilo onda, ispricaj mi"- pitala je ona, moja prijateljica.
"Onda..onda je bilo..nista..ja sam nasla pravog, a ne virtuelnog ljubavnika,a on je otisao sa krste"-kazem ja, a vec me suze oblivaju, i zato sto je on otisao, i zato sto sam pokavrena, nevernicka zena.
Vratila sam se pricama i pricama unazad, dala mu jednu tugaljivu reputaciju,a drugarici napisala:
"A, kako si ti, jesi li kupila nesto tirkizno?"

zalosna vrba
metar
dan
Grcka
Nis
 
Rekao mi je da me voli. I da ce tako biti dok ne umre, mada sam ja bila sigurna da cu umreti prva, sto znaci da je ta njegova tvrdnja potpuno irelevantna, za mene apsolutno nebitna, jer necu nikada saznati da li me je lagao a onda na obecanje zaboravio. A ja sam mu rekla da onda ne preostaje nista drugo nego da odemo u Grcku na more i da ga konacno naucim da pliva, pa ako se ne udavi i ja ga ne nadzivim, i usput zakljucimo da ne mozemo da provedemo ni jedan dan jedno bez drugog, onda nas ceka vencanje u Nisu gde smo se prvi put slucajno sreli. Nosila bih jednostavnu svilenu haljinu boje dima, biserne mindjuse, buket poljskog cveca i tirkizni kamen za srecu sakriven u donjem vesu. A onda je on rekao – polako, dogovoricemo se, ima vremena, pusti me da disem. Sta sam drugo mogla nego mu rekla – da mi se nisi priblizio ni na metar od misli. Bacila sam laso na odebljalu granu zalosne vrbe, njegovu ljubav uhvatila jednom rukom (nisam ni znala da je tako lagana) i obesila je. Eno visi ljuljuskajuci se na jesenjem vetru. Do zime ce potpuno istruleti, a za konopac je vec otvoren konkurs za neku drugi labavi emotivni slucaj.


stimulans
upala besike
lego kocka
mermerni kolac
blatobran
 
Huuhh, ovo će biti pravi stimulans - pomislih dok sam zastao da se odmorim na jednoj steni
sav zadihan.
Ovaj vazduh je žešći od najjačih mentol-bombona i tako je skrozirao nozdrve kao mermerni kolac,
oštar i gladak. Moja avantura po Mont Everestu trajala je već trinaest dana. Visinomer u vidu ručnog časovnika bio je pokriven slojem
leda zato nisam mogao videti trenutnu visinu. Znam samo da mi je britak vetar strugao obraze i gruvao u leđa,
što je bilo povoljno za penjanje. Suv sneg nošen njie mi je zasipao ogoljen vrat i terao me na jezu.

Posle otprilike, par sati penjanja, ukaza se ravan deo gde sam mogao razapeti šator. Težak ranac je već dobrano nažuljao leđa,
useko se u smrznuto meso, tako da je bilo pravo zadovoljstvo i olakšanje skinuti ga sa grbače.
Jednog sam bio svestan, a to je da mi je upala bešike neminovna na ovoj hladnoći,
ali šta ću, sve nosi svoje posledice.

Ee, tu smo, sad treba rasklopiti i sklopiti šatorče, tek tolki da se malo zgrejem, upalim malu plinsku bocu
i skuvam čaj. Možda i pojedem neku konzervu govedine. Jako sam ogladneo.
Malo mi se pomutio razum od ove ledare, osušilo grlo, lice nabralo. Pojedoh jednu šaku snega ne bi li malo pokvasio usta.
Sad je se mora podići sklonište, složiti lego kocka od platna.

Grrrr - zarežao sam dok sam vadio delove prostirući ih na belu, ledenu površinu - fali mi jedna metalna šipka od konstrukcije,
dal je moguće da mi je ispala usput !? Sad bi mi i blatobran od auta dobro poslužio da poduprem glavni nosač šatre.
Ma nema veze, skuturiću se nekako ispod ovog, bitno je samo da se sklonim od kijameta.

Tako i učinih. Glava mi je bila jedini stub kojom sam podupirao platno na sredini. Na koncu se nekako raspakovah, zapalih plinsku bocu.
Vatra je tako prijala dok sam grejao studene dlanove.


prašina
cvet
kafa
prekor
znoj
 
Prasina svuda po kuci , a i u njenoj glavi... Odavno je pokrila mnoge uspomene. Ljuljajuci se u stolici posmatrala je hibiskus sa kog je visio uveli cvet, koji nikako da otpadne. Prkosio je vremenu bas kao i ona. Na stocicu ispred nje stajala je porcelanska soljica sa jednog od putovanja, verovatno iz Ceske. Kafa u soljici se odavno ohladila. Zaboravila je da ju je skuvala. Iz kuhinje se culo gundjanje njenog muza. “Opet ce neki prekor” , pomislila je. Cesto je razmisljala o njima. Toliko razliciti, a opet svih ovih godina zajedno. Proziveli su lepe trenutke, doduse , nije sve bilo savrseno. Bilo je tu nesuglasica, svadja … a tek ova kuca .Sve sto su stekli , stekli su uz krv i znoj. Odmahnula je rukom i glasno prokomentarisala :

“ Kakva glupost, sva ta muka … To materijalno. Eno komsinica… Taman sredila kucu i dvoriste i juce otisla dva metra ispod zemlje. Jaka stvar.”

“Meni nesto kazes ? “ Zacu glas svog muza.

“Ne, ne , nista. Pricam sama sa sobom. Tebi nista nisam rekla. Znam ja da si trenutno veoma zauzet. Taman posla da te ometam u preturanju po kuhinji. Glumi tamo istrazitelja i uzivaj. Samo nastavi, verovatno ces na kraju naci neki razlog da mi zvocas! Pa o cemu bi drugo razgovarali sledecih nedelju dana, a mozda i duze!? ”

Dar
Grane
Vrisak
Slom
Naopako
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top