- Poruka
- 13.394
pa vidis da je iskorisceno bkondirano, ja sam mislio da ima jos reci. Ali ako ti se ne svidja smiskicu napisacu drugu pricu. Da me neko plati, pa bio bih bogatas. Zato pisem price vredne citanja.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Bravo !Otvorio je sampanjac. Cuveni detektiv je resio jos jedan slucaj prevare.U pocetku nije sumnjao u nju. Opcinila ga je jos pri prvom susretu. "Crna Udovica" sa licem andjela. Visoka, dugonoga plavusa, gracioznih pokreta ... Bilo mu je tesko da prizna da se ozbiljno zagrejao za nju. Na kragni kosulje koja je lezala prebacena preko stolice , jos uvek su stajali tragovi njenog, kao krv crvenog karmina. Uzdahnuo je glasno. Setio se te poslednje veceri ,njenog vrelog daha, strasti...Zapalio je cigaretu. Razmisljao je o tome kako ga je perfidno i podlo navela da poveruje da je sve to ucinio neki drugi covek. Kako je samo ispao naivan, osecao se kao uspaljeni klinac. Sve joj je poverovao, cak i to da se zaljubila u njega , a za nju je to bila samo jos jedna igra, jos jedna prevara. Stajao je u oblaku dima, lagano ispijajuci poslednje kapi sampanjca. Nije zeleo da misli na nju ali ... Gledao je tupo u vrata od kancelarije .Tako je zeleo da cuje zvuk njenih potpetica , da je zagrli, da oseti miris njene koze..." Neka je prokleta!" Uzviknuo je dok je napustao prostoriju.
Oganj
Smiraj
Ograda
Smeh
Ogledalo

pesnik glasom škripavog otvaranja teških crkvenih vrata,dripac, deran i lološ..a ikona.."Znam,mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se trazimo podjednako
zbog srece njene...
i srece moje"
"..esi l' cuo da ce sutra padati dinari s neba?
- Nisam.
A je l' verujes da ima tica sto donosi kolace?
- Ne verujem.
Jesi l' cuo da ima negde gde je stalno leto?
- Nisam.
A jel' verujes da u radiju zive mali ljudi?
- Ne verujem.
Pa mars onda iz naseg sokaka kad ne umes da sanjas.
Da te pokrljam na pola, kao lebac!
Eto! "
Otvorio je sampanjac. Cuveni detektiv je resio jos jedan slucaj prevare.U pocetku nije sumnjao u nju. Opcinila ga je jos pri prvom susretu. "Crna Udovica" sa licem andjela. Visoka, dugonoga plavusa, gracioznih pokreta ... Bilo mu je tesko da prizna da se ozbiljno zagrejao za nju. Na kragni kosulje koja je lezala prebacena preko stolice , jos uvek su stajali tragovi njenog, kao krv crvenog karmina. Uzdahnuo je glasno. Setio se te poslednje veceri ,njenog vrelog daha, strasti...Zapalio je cigaretu. Razmisljao je o tome kako ga je perfidno i podlo navela da poveruje da je sve to ucinio neki drugi covek. Kako je samo ispao naivan, osecao se kao uspaljeni klinac. Sve joj je poverovao, cak i to da se zaljubila u njega , a za nju je to bila samo jos jedna igra, jos jedna prevara. Stajao je u oblaku dima, lagano ispijajuci poslednje kapi sampanjca. Nije zeleo da misli na nju ali ... Gledao je tupo u vrata od kancelarije .Tako je zeleo da cuje zvuk njenih potpetica , da je zagrli, da oseti miris njene koze..." Neka je prokleta!" Uzviknuo je dok je napustao prostoriju.
Oganj
Smiraj
Ograda
Smeh
Ogledalo
Šetao je tako u svojoj beloj odori, pognute glave i zamišljena čela, između drveća maslina što su povile grane otežane plodovima,
kad mu se najednom ispred zamućenog pogleda od misli, ukaza nekakva jama koja sinoć nije bila tu. Da, siguran je da prošle večeri
tu nije postojala, a u svakom slučaju, učenici bi ga obavestili, tek što su malopre podelili hleb i vino na njihovoj redovnoj večeri, na proplanku sela.
S'obzirom da je nekolicina njih uvek pre svetog obroka obilazili maslinjak, morali su znati za ovaj slučaj.
Pažljivo je prišao rubu zjapine, dovoljno velike da se smesti par volova sa zapregom, i taman toliko duboka da se iz nje ne može slobodno izaći,
ali ipak, pogled je mogao da dosegne šta je bilo na dnu. Naravno, nije bilo ni volova ni zaprega, već se u njoj belasao poveći kamen u obliku pentagrama.
Mrak je već pritisnuo valjano, ali mesečina je otkrivala beleg na tom kamenu, bolje reći žig od nekakve crvene boje,
koja se još uvek cedila preko kraka pentagrama...lepljiva i kao još uvek topla.
Nije bilo potrebno mnogo vremena da shvati čije je ovo kreacija. Poznati znak, broj, zadah zveri iz ove rupčage.
U svom tom magnovenju, podigao je glavu prema paperjastim oblacima izgovarajući : " Oče, daj mi snage !" ,
kad se iz dubine začuo glas, a potom grohotan smeh, sa rečima : " Nastaviće se... ! "
put
čežnja
izvor
greška
koplje
Hoćeš li prestati već jednom da spamuješ TGG?
Ili možda više razumeš dela nego reči?




