Sojo
sliko-stihoklepac
- Poruka
- 2.128
Majstorski, sjano, prava pripovijetka, bravo !
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
vino
breza
svila
klarinet
Monahinja

jednom bese u to vreme davno,davno dok su se jos ‘borovnice" brale ispod plantaze pamuka poznate kod mestana, zvali su plantazu " svrsavanje".. Kad se baciš u visine ..
Čovjek ne bi trebao imati izbora. Doista. Jer na kraju uvijek ispadne da je pogrešno izabrao. Mada nam ništa ne garantuje niti da je onaj drugi put mogao biti sa sretnim završetkom.. Možemo li a da se ne zapitamo da li uopšte ima sretnih završetaka. Kad,
smrt,.. nije li to konačno ishodište. A kako bi to ikako moglo biti sretno..
Paa, kako kome.
Moj pogrešan put vodio me je prema visinima. Penjala sam se uz neka kršovita tla, kamenjarne planine.. i sve što sam u putu susretala bile su samo gladne strvine. Dok sam još bila na početku i imala snage mlatarala sam žestoko rukama i vrištala jače od njih i uspijevala ih time otjerati.. ali poslije, poslije sam već iznemoglo se prepuštala. Znala sam i kad sam pošla da ću na ovom putovanju obnevidjeti pa je to došlo i kao prva sudbina. Za divno čudo, došlo i kao olakšanje. Oduzimanje jedne osobine kao da je skinulo neki teret sa mojih leđa pa sam ponovo mogla normalno se penjati. Ostala osjetila su se pojačala a ništa me više nije sputavalo.
Ka vrhu. Tamo sam morala stići. Tamo me je čekalo blaženo osjećanje laganosti i lepršavosti. Tamo ću biti ponad svih. Ponad vozova, puteva i buljavih lica što osuđuju.
Sramota. Ne, sramota ne opstaje na tolikoj visini. Nemoguća je, tako da neću biti ni sposobna da ju osjećam.
A čovjek bez sramote je kao čovjek bez zakona. Slobodan da čini ono što mu je volja. To je bio moj cilj.
Bilo je samo pitanje kada će i ta privremena laganost nestati. Bila sam svjesna da se možda i vrtim u krug.A ako je tako, onda više nikako i nemam izbora. Ta činjenica me je porazila. Uzela sam posljednje atome snage i potrčala prema najsvjetlijem mjestu koje sam mogla osjetiti..
Onda više ništa nisam osjećala.
U mislima sam vrtjela slike nekih starih filmova koje uopšte i nisam gledala. Pojavljivala se stalno riječ ljubiti kao sinonim glagola voljeti koji nikad nisam za života ostvarila. I tada sam znala da sve bi bili pogrešni putevi.
Istina..
Mogla sam izabrati i neki pogrešan put u kome bi duže bila čitava., a ne ovaj u kojem mi je preostalo samo u tragovima, krvariti...
Borovnice
svršavanje
znanost
melem
fragment
osigurači
šah-mat

šljive
stetoskop
šaran
krava
zatvor
Šljivaci......eeee, tu vlada neki plavo-zeleni mir sve dok ne počne da ceo šljivak zuji od pčela. Opale šljive slatkoćom mame pa sve zuji, bubnji. Zabatale i obližnje livade zbog slasti zrelih šljiva.
Slatki šljivak.....
Odsutnih misli Milan korača kolskim putem vraćajući se sa reke. U čuvarki mrtav leži poveći šaran. Prestao je da se koprca. Telo savijeno u polumesec se presijava. Cakle krljušti kako se svetlo po njima igra dok čuvarka landara.
Na livadi kraj malog kamenog mosta pase stado krava. Savijenih glava i nabreklih vimena prolaze kroz svoje vreme.
Put vodi pored šljivaka koji je na početku sela, ali prečica....eeeee, ona vodi pravo do Milanove avlije. Iz nje se za tili čas predje medj’ šljive a da te niko živ ne vidi.
Malo potraja dok su mu se oči privikle na polutamu. Ne smetaju mu pčele. Gazi jako u ribarskim čizmama kao da nekud ide s namerom. Miris šljiva ga obavi, a pogled pade na jednu malenu čistinu na kojoj ne beše ni jedno drvo. Površina od nekih par kvadrata dobro skrivena u sredini šljivika.
Zastade, pa sede na travu. Telo samo podje da se opruži kako bi komad neba mogao u oko da stane. Duša mu polete na krilima sećanja ...
„Čujem ti srce.....lupa jako i brzo“
„ Od tebe Jeco ima da prolupa načisto....razboleću se“
„E, pa onda ću te ja lečiti“
„Eh, a gde ti je stetoskop da mi prvo poslušaš srce? Svaka doktorka ga ima“
„Tu je“ opkorači ispruženo obučeno telo na travi, raskopča bluzu i jednim pokretom raspusti kosu. Popadaše slapovi po ramenima i grudima...
Slatki šljivak...
Ustade odjednom sav uzdrhtao i zagnjuri glavu u šake što na reku još mirisaše. Od kako je sahranio svoju Jecu, sećanja su kao zatvor. Milion puta se zariče da neće kroz šljivak proći, ali uvek prodje. I kući je isto....svuda je ona, oni....u zatvoru sudbine.
Previd
Koren
Patuljak
Mašina
Okrajak

hvala, brzinski napisano pravac u ekran...treba doterati


šljive
stetoskop
šaran
krava
zatvor
Šljivaci......eeee, tu vlada neki plavo-zeleni mir sve dok ne počne da ceo šljivak zuji od pčela. Opale šljive slatkoćom mame pa sve zuji, bubnji. Zabatale i obližnje livade zbog slasti zrelih šljiva.
Slatki šljivak.....
Odsutnih misli Milan korača kolskim putem vraćajući se sa reke. U čuvarki mrtav leži poveći šaran. Prestao je da se koprca. Telo savijeno u polumesec se presijava. Cakle krljušti kako se svetlo po njima igra dok čuvarka landara.
Na livadi kraj malog kamenog mosta pase stado krava. Savijenih glava i nabreklih vimena prolaze kroz svoje vreme.
Put vodi pored šljivaka koji je na početku sela, ali prečica....eeeee, ona vodi pravo do Milanove avlije. Iz nje se za tili čas predje medj’ šljive a da te niko živ ne vidi.
Malo potraja dok su mu se oči privikle na polutamu. Ne smetaju mu pčele. Gazi jako u ribarskim čizmama kao da nekud ide s namerom. Miris šljiva ga obavi, a pogled pade na jednu malenu čistinu na kojoj ne beše ni jedno drvo. Površina od nekih par kvadrata dobro skrivena u sredini šljivika.
Zastade, pa sede na travu. Telo samo podje da se opruži kako bi komad neba mogao u oko da stane. Duša mu polete na krilima sećanja ...
„Čujem ti srce.....lupa jako i brzo“
„ Od tebe Jeco ima da prolupa načisto....razboleću se“
„E, pa onda ću te ja lečiti“
„Eh, a gde ti je stetoskop da mi prvo poslušaš srce? Svaka doktorka ga ima“
„Tu je“ opkorači ispruženo obučeno telo na travi, raskopča bluzu i jednim pokretom raspusti kosu. Popadaše slapovi po ramenima i grudima...
Slatki šljivak...
Ustade odjednom sav uzdrhtao i zagnjuri glavu u šake što na reku još mirisaše. Od kako je sahranio svoju Jecu, sećanja su kao zatvor. Milion puta se zariče da neće kroz šljivak proći, ali uvek prodje. I kući je isto....svuda je ona, oni....u zatvoru sudbine.
Previd
Koren
Patuljak
Mašina
Okrajak

Breza
Kazandžija
Džeparoš
Burgija
Enciklopedija
Potpalio kazandžija veliki stari kazan, a već osušena breza pored kuće opet se namrštila,
stresla grane koje su zakrckale i reče:
-Amaa, zar se opet peče rakija pijanduro stara, već si popio od prošlog puta?
Zar ne vidiš da su mi grane usahle i deblo ispucalo od tog ljutog dima, idi tamo pored reke pa loži !
Crvenog nosa i velikih podočnjaka, polupijani čovek ostavi da se vatra raspaljuje, pa kroz oblak gustog dima
dođe do drveta koje ga je korilo, frknu kroz nos, obrisa ga rukavom, jetko pljunu pored stabla pa joj se podrugljivo obrati:
-Slušaj brezo sad ti mene...budi srećna što ti još uvek na deblu grane stoje i što milosti imam prema tebi jadnoj,
gazda drugi bi te odavno sasekao, od tebe bi ostao samo panj, i burgija bi se stidela u tebe ući, nego bolje ćuti i zlo ne sluti !
Oo strašne li reči, drske li ćudi u ovog pajaca što joj preti. Seća se kad je mlada bila, jedra, sa lišćem zelenim,
cela enciklopedija života joj prelete u očaju, ali strah nije osećala, samo žal za mlados' je morio.
Da beži nije mogla, da zapomaže, snage nije imala, ostalo je samo da čeka na oštru sekiru koja će skratiti muke.
Tako i bi. Pijandura se maši za sečivo, pođe rukom prema džepu da izvadi malu turpiju da naoštri sekirče
pre svršenog čina. ali avajj, turpije nije bilo. Gde je nestala, pitao se ?
Onda mu na um pade... juče na pijaci dok je zagledao po tezgama alate neke, učini mu se da mu neka ruka
u džep zađe. Narod silni oko njega komešati se stao, i nije znao da mu džeparoš jegu ukrao.
Onda, za sad ništa. Drvo se seći nemre tupim gvožđem,
a bogami ni slatkim grožđem,
i zašto bi da je seče,
kada rakija treba da se peče...
Planina
Upaljač
Strast
Sanke
Radio
-


Planina
Upaljač
Strast
Sanke
Radio
-
Hvala Roibuš
Planina je odzvanjala tišinom nemih pahulja. Kresnu upaljač, još hladnim rukama, te njegov plamen zažari vrh cigarete. Vatra se rasplamsavala u otvorenom kaminu. Slaba je još, ali ojačaće. Svetlost igra po zidu brvnare. Čini mu se, dok krv počinje da struju kroz telo, da igra uz zvuke sa radia.....eeeee, neka lagana melodija koja postaje sve strasnija, životnija kao i ova vatra.
Sanke je uterao u ostavu, tačnije šupu koju on naziva garažom. Samo zid tu prostoriju, radionicu, ostavu, garažu deli od ove drvene sobe u kojoj je. Drva je istovario u toj garaži da se šuše, te se on i Gara, crni nemački ovčar, se sad zasluženo odmaraju. Ker leži na svojoj ponjavici, skoro do samog zida kamina. Nema šanse da mu pomeri mesto ni za milimetar hahaha jer se crnja koliko je dug baci preko ponjave. Muke ima i da je iznese da opere, istrese....E, kad se "mesto" suši, obično preko neke grane prebačeno, Gara ceo dan presedi ispod nje. Seti se te slike, pa se nasmeši "Ludo pseto i ludi gazda....ali bez njega bih poludeo"
Sada, umorne pseće oči spavaju. Gasi cigaretu, ispija ostatak rakije iz male čaše, vatri dade još hrane, pa se opruži postrance na krevetu tako da gleda u kamin. I njegove oči se bogami sklapaju od ove vatre što pleše uz muziku po drvenom zidu....takav ples je izvodila samo Ona.....takva strast.... tako živa.....kao Ona...
virtuoz
pojilo
smrt
dodir
nož
Zub
Strumfovi
Klinac
Arhitekta
Barak Obama
Car
Monopol
gudalo
embargo
jezero
klarinet
ždrebac

Super je! Posebno glavni junak Zvezdan !![]()

uf, teška zadaća, ha...blagodarim
a di je priča........mmmmmmm?

