Stajala sam u uglu sobe pogleda prikovanog za ikonu. Nije se već dobro videla od mraka koji je nezvan, neprimetno ulazio u sobu, u moj život, u mene. Prikrivao je predmete u sobi samo ovu bednicu nije mogao.Za tren, sve je bilo kao u magli, kao i moji odbegli snovi. Drhtaj tela me je podsećao da sam još živa, a suze su ostavljale slane tragove po mojim molitvama. Bara od suza se uvećavala dok je ikonu sve više, i više prekrivao mrak. Od božje pomoći, ništa..Samo je sjaj sečiva noža drsko odolevao, skoro izazivački, dok sam ukus krvi osećala u ustima. Zvono je prekinulo sve.
- maj,
- plavo,
- nada,
- ljubav,
- miris,
- pas,
- vernost