psmaniac
Veoma poznat
- Poruka
- 14.357
Не треба да верујемо повељама које почињу 'У име Оца и Сина и Светога Духа' већ твојим писанијама са босанских хистерија.ба?Pusti se povelja, daj nam popis stanovnistva u Bih na kojem je prije 1947 naznaceno da u Bosni zive Srbi?To sto vi pravoslavce mijesate sa Srbima, onda mozete reci i da su Jermeni Srbi.
- a) Ban Borić prvi je po imenu poznati bosanski ban. Vlada od 1130. do 1163. i usko surađuje s ugarskim kraljem. Da je bio katolik vidi se po tome što je za pokoj svoje duše ostavio templarskom redu selo Erdel. Nakon njega vladaju Bosnom neko vrijeme Bizantinci.
- b) Ban Kulin vlada od o. 1180. do o. 1204. i surađuje s ugarskim kraljem. Radi vlastitih političkih interesa njega je kod pape optužio Vukan Nemanjić, vladar Zete, da je zajedno s porodicom prišao krivovjercima. Kulin je odgovorio i papi i ugarskom kralju Emeriku da je krivo optužen i da je pravi katolik te da je spreman popraviti ako je što iz neznanja pogriješio. Svoju pravovjernost pokazao je podigavši dvije crkve (jedna od njih bila je u selu Muhašinovićima kod Visokog). Osim toga on sam šalje bosanskog biskupa Radogosta u Dubrovnik da ga tamošnji biskup posveti.
- c) Ban Stjepan, nasljednik Kulinov (oko 1204.–oko 1221.), njegov je sin i iste vjere kao i otac. Priznaje ugarsko vrhovništvo.
- d) Ban Matej Ninoslav vlada oko 1232. do oko 1250. On je bliski Kulinov rođak ali “patarenski” odgojen pa se djelovanjem papina legata Jakova Prenestinskog g. 1228-9. obratio na katoličku vjeru. Unatoč tome, on se uporno brani kad ugarski križari napadaju Bosnu. Zbog toga je papa mislio da se on odmetnuo, no on se u pismima papi (osobito Inocentu IV.) od toga uspješno brani. On je dao i određeni novac za gradnju katedrale u Bosni.
- e) Ban Prijezda Veliki (tj. Stariji) vlada od 1254. do 1287. pa i ranije (za izbivanja Ninoslavova). Bio je ugarski štićenik i dobio od kralja lenski posjed Novak. Još u mladosti obratili su ga dominikanci. Bio je oženjen Šubićkom.
- f) Ban Stjepan I. Kotromanić, Prijezdin sin, vlada od 1287. do 1302. i ovisan je o ugarskom kralju. Oženio se g. 1284. s Jelisavom, kćerju srpskoga raskralja Dragutina, koji je postao katolik i bio vojvoda Mačve. Iako je i po ocu i po majci bio katolik, bio je snošljiv prema bosanskim krstjanima. Nakon njega Bosnom nakratko upravljaju Šubići.
- g) Ban Stjepan II. Kotromanić vlada od 1312. do 1353. Mavro Orbini napravio je kod njega zbrku proglasivši ga pravoslavcem, kojega su tek franjevci obratili. Tu Orbinijevu zabludu preuzeo je kasnije D. Farlati a za njim i F. Rački i Vl. Ćorović. Orbinija je zaveo neki njegov izvor da je ban bioorthodoxae fidei, što na ovom mjestu znači da je bio pravovjeran (a ne možda pataren). Čitav niz okolnosti pokazuje nemogućnost da ban Stjepan bude pravoslavac. Najprije to što mu je otac bio katolik, zatim što je neko vrijeme u Dubrovniku odgajan i učio latinsku knjigu, zatim činjenica da ga papa – i prije dolaska franjevaca – naziva dragim sinom (npr. 1319., 1325., 1345., 1346.), što on usko prijateljuje s fra Peregrinom, što pomaže uspostavu Franjevačke bosanske vikarije, što sam naziva pravoslavce šizmaticima (raskolnicima), te što ga pravoslavna crkva poimence proklinje i što je sagradio franjevcima u Milama samostan. – U drugu ruku, on nije pataren, kao što su neki pomislili, iako se služi (kao i drugi banovi prije njega) uslugama djeda Bosanske crkve, jer su poglavari Bosanske crkve po ustaljenoj predaji bili svjedoci vjerodostojnosti; kad bi zabacio takvu tradiciju, ban bi mogao izazvati građanski rat.
- h) Ban i kralj Tvrtko I. On kao ban vlada od 1354. a kao kralj od 1377. do 1391. Osim što je po odgoju katolik, već pri nastupu na vlast protiv njega su se digli bosanski krstjani i istjerali ga iz zemlje. Za njih Tvrtko veli da su najprije bili nevjerni Bogu pa onda i njemu. On fra Peregrina zove svojimduhovnim ocem. Da ne duljim, dovoljno je navesti da srpski povjesničar Ilarion Ruvarac rječito dokazuje da je Tvrtko katolik. Kasnije se bosanski krstjani nisu protiv njega dizali a i on se pokazao snošljivim. Čudna je tvrdnja M. Imamovića (Historija Bošnjaka, Sarajevo, 2. izd. 1998. str. 62) da je Tvrtko bio samo nominalno katolik.
- i) Kralj Dabiša, mlađi brat Tvrtkov (sin istog oca i neke nepoznate Bosanke), vlada od 1391. do 1395. Sudeći po ocu on je bio katolik, a tako i žena mu Jelena.
- j) Jelena-Gruba, kraljica, Dabišina žena, katolkinja, vladala je vrlo kratko od 1395. do 1398.
- k) Kralj Ostoja, mlađi brat Dabišin, vlada od 1398. do 1404. i kasnije od 1408. do 1416. Kao sin pučanke, bio je (po svoj prilici) odgojen patarenski; nastupom na bosansko prijestolje, prešao je na katoličku vjeru, ali je trajno ostao sklon bosanskim krstjanima.
- l) Kralj Stjepan Ostojić, sin Stjepana Ostoje i Kujave, vlada od 1418. do 1420. Bio je katolik; sudimo to po tome što je imao franjevca fra Stjepana za svoga dvorskog kapelana.
- m) Kralj Tvrtko II. Tvrtković, sin Tvrtka I., vlada od 1404. do 1408. i ponovno od 1421. do 1441. Bio je odgojen katolički i ostao katolik cijeloga života. On zaštićuje franjevce od pretjerano revnoga sv. Jakova Markijskog i pismeno saobraća s papom Martinom V.
- n) Kralj Stjepan Tomaš, sin kralja Ostoje, vlada od 1443. do 1461. Bio je odgojen patarenski a obratio ga je dominikanac, hvarski biskup Toma. Papa je proglasio njegov prvi brak s Vojačom, koji je bio uvjetno sklopljen, ništetnim pa je on onda uzeo za ženu Katarinu Kosača. Zajedno s njom gradio je po Bosni crkve. G. 1459. on je stavio preostale bosanske krstjane pred izbor: ili se pokrstiti ili napustiti kraljevstvo. Pokrstilo ih se oko 12.000 a zemlju napustilo četrdeset ili malo više, kako je to zabilježio ondašnji papa Pio II. (Usp. Commentarii rerum memorabilium…, Cittŕ del Vaticano 1984. str. 316-317). Uvažimo da se ove brojke ne odnose na Hum (Hercegovinu, jer su tamo prognani i otišli).
- o) Kralj Stjepan Tomašević, sin kralja Tomaša i Vojače, vlada od 1461. do 1463. U pismu papi on naglašava svoj katolički odgoj i svoju vjernost i traži od njega pomoć.
Кажеш православце мешамо са Србима а онда различитост народну тумачих патаренском и римокатоличком вером.
То се стручним језиком назива неинтелигенцијом.
....ok
