Hrvati vs Srbi

[Ovi jedan]

Zemlja s 300 gradova

VS

Zemlja s 300 kasaba

 

[Ovi jedan]

Zaboravih napomenit da u prošlom postu Čelebija spominje Zemunik prid Zadrom di je svim borcima izdato naređenje za stražu pa se sjetih kako su neki 300 godina nakon u tom istom Zemuniku držali stražu prid Zadron. Ko kaže da se povijest ne ponavlja

Nego htjedoh još reć kako sam osta malo razočaran Čelebijom jer je proša cilu bivšu jugu uzduž i popriko i od par stotina gradova, sela, palanki i kasaba koje je obiša i opisa kroz svoj bogati putopis on meni kroz ilustracije donosi kako su u 17.st. izgledali Knin i Skradin di san bia sto puta ili Klis i Split koje vidim svaki dan čim oči otvorim

A tako sam silno želio vidjeti kako su izgledale kasabe Prijepolje i Gojna Gora u jesen 1664.

 

[Ovi jedan]

Nadam se da mi neće zamirit moji Šibenski Funcuti, al promakli mi u sinoćnjem izlaganju pa da dodamo još jedan dalmatinsko-hrvatski otočić slobode, prkosa i dišpeta u Osmanlijskom oceanu.

Komšije moje niti se identitet dobiva priko noći, a bogami ni ovi naš mentalitet koji se i 300 godina nakon ovakvih opisa jednog Turčina još uvik očitava među Dalmatincima. Nisu slučajno baš u Splitu, Zadru i Šibeniku svojevrimeno niknule prve navijačke skupine na prostoru ex-yu jer i onda su to za naše stare bili njihovi mali slobodarski otočići samo ovaj put u "crvenom oceanu", a kojem su oni prkosili na jedan malo drugačiji način i na drugom mistu.

Zato sam vam onomad i napisa da Dalmaciju triba razumit pa sam ispa patetičan, al iz ovih primjera vam je valjda jasno na šta sam mislia i zašto vi to niste u stanju. A niste jer nemate taj mentalitet i nećete ga dobit sve da se sutra priseli vas milijun i nas sve istirate. Ka i identitet i mentalitet jednog naroda se stvara stoljećima, a naši stari su ga ovako stvarali

Svako selo i grad se branilo i svaki najmanji pedalj naše zemlje smo krvavo branili da bi vi trista godina posli na račun par pravoslavnih tornjeva i kasaba po Dalmaciji i Hrvatskoj išli sve te zemlje prisvajat sebi i proglašavat ih svojim povijesnim zemljama? I to nakon šta ste sa svoje zemlje utekli i ostavili je Osmanlijama da orgijaju po njoj petsto godina dok su je naši na ovakve načine svo to vrime branili. Milimetra Hrvatske i Dalmacije niste dostojni, al ni milimetra. I utuvite to sebi u velikomrkijevske glave.

 

[Povijest]

Možda u nekom Informer izdanju njegova putopisa, al u civiliziranom svitu ovo piše za hrvatsku metropolu:

Pogledajte prilog 1832438

Pogledajte prilog 1832430


A ovo za današnju serpsku metropolu u kojoj su već onda živili Serbi i koja je tad brojala 70ak džamija:
Pogledajte prilog 1832432

PS mali narod bez identiteta dočekuje Osmanlije s križevima i paljbom topova s gradskih zidina, a veliki svjesno-slobodarski narod im priređuju parade i svečanosti

Srbi protiv Turaka

http://en.wikipedia.org/wiki/Siege_of_Belgrade_(1440)

http://en.wikipedia.org/wiki/Battle_of_Breadfield

http://en.wikipedia.org/wiki/Battle_of_Kosovo

http://en.wikipedia.org/wiki/Battle_of_Dubravnica

Hrvati protiv Turaka

http://en.wikipedia.org/wiki/Siege_of_Klis

http://en.wikipedia.org/wiki/Battle_of_Gorjani

http://en.wikipedia.org/wiki/Battle_of_Đakovo

http://en.wikipedia.org/wiki/Battle_of_Krbava_Field

 

[Ovi jedan]

"Svako selo i grad se branilo i svaki najmanji pedalj naše zemlje smo krvavo branili"

 

[Ovi jedan]

Granica na Virovitici, a daj onda i cilu Moslavinu usput jer tamo žive Serbi i to su njihove zemlje na koje oni polažu svoja vekovno istorijska prava. Ili jer su jači pa sad mogu tlačit kako reče jedan cijenjeni forumaš.

PS ni milimetra

 

[Ovi jedan]

Drago mi da je Čelebija tokom svojih putovanja našim zemljama primjetia jedan modni detalj koji krasi Hrvate.

A ako nekog zanima radi se o gradu Korlatu kojeg su Osmanlije od nas također morale silom otimat i to u više navrata. Ni spaljenoga im nismo prepustili nego su ga morali nanovo osvajat iz naših ruku. Tako se velikomrkijevci moji brani svoja zemlja i svaka njena stopa

 

[Harvat]

I utuvite to sebi u velikomrkijevske glave.

 

[Ovi jedan]

Da nam se komšije ne osjete uskraćeno, jer tema nosi ime i po njima, za početak evo malo o njihovoj metropoli, jezikom kojim tamošnji Serbi pričaju, s kime su živili u okruženju, ali i nazivima beogradskih mahala, brojem hamama i džamija.

Back in the summer of (16)69

 

[Povijest]

Da nam se komšije ne osjete uskraćeno, jer tema nosi ime i po njima, za početak evo malo o njihovoj metropoli, jezikom kojim tamošnji Serbi pričaju, s kime su živili u okruženju, ali i nazivima beogradskih mahala, brojem hamama i džamija.

Pogledajte prilog 1832577

Pogledajte prilog 1832571
Pogledajte prilog 1832584

Pogledajte prilog 1832580
Back in the summer of (16)69

Srbi protiv Turaka

http://en.wikipedia.org/wiki/Siege_of_Belgrade_(1440)

Hrvati protiv Turaka

http://en.wikipedia.org/wiki/Siege_of_Klis

 

[Ovi jedan]

Ajde pravit baklavu veliku kao točak

 

[Ovi jedan]

Njihovi preci bili poturice koji su živili u mahalama okruženi romima i džamijama, pričali bugarsko-serpski i onda njihovi potomci danas nas prozivaju za neimanje identiteta i svijesti

 

[mirrko]

Njihovi preci bili poturice koji su živili u mahalama okruženi romima i džamijama, pričali bugarsko-serpski i onda njihovi potomci danas nas prozivaju za neimanje identiteta i svijesti

Pogledajte prilog 1832636
Pogledajte prilog 1832648

ah, evlija, el to onaj koji tvrdi da u zagrebu zive turci?

ne znam zasto si preskocio taj podatak?

 

[Povijest]

Njihovi preci bili poturice koji su živili u mahalama okruženi romima i

džamijama, pričali bugarsko-serpski

http://sr.wikipedia.org/sr-el/Prabugari

i onda njihovi potomci danas nas prozivaju za neimanje identiteta i svijesti

Pogledajte prilog 1832636
Pogledajte prilog 1832648

 

[mirrko]

Da nam se komšije ne osjete uskraćeno, jer tema nosi ime i po njima, za početak evo malo o njihovoj metropoli, jezikom kojim tamošnji Serbi pričaju, s kime su živili u okruženju, ali i nazivima beogradskih mahala, brojem hamama i džamija.


Pogledajte prilog 1832580
Back in the summer of (16)69

danas u sarajevu ima 109 dzamija, a u beogradu koji je u njegovo vrijeme imao par iljada stanovnika, ni manje ni vise nego dvije stotine i sedamdeset?

 

[Ovi jedan]

Autor prijevoda je ispravlja Evliju di god je ovaj falija ili pretjera pa tako i u broju džamija u Beogradu(ref 86), a ispravia ga je i za Zagreb za koji je povijesna činjenica da nikad nije bia pod Osmanlijskom vlašću..

..a autor prijevoda je često uz potvrdu onog šta je Evlija napisa nadoda i još poneku povijesnu činjenicu poput književne renesanse u Užicama(ref 40). Samo triba šta pažljiviji čitat ovo djelo i ne zalečat se sa prosudbama:

 

[mirrko]

Autor prijevoda je ispravlja Evliju di god je ovaj falija ili pretjera pa tako i u broju džamija u Beogradu(ref 86), a ispravia ga je i za Zagreb za koji je povijesna činjenica da nikad nije bia pod Osmanlijskom vlašću..

evlija se ocigledno poprilicno napusio hasisa, dok je sjedio u turskom zagrebu

..a autor prijevoda je često uz potvrdu onog šta je Evlija napisa nadoda i još poneku povijesnu činjenicu poput književne renesanse u Užicama(ref 40). Samo triba šta pažljiviji čitat ovo djelo i ne zalečat se sa prosudbama:

a i autor prijevoda se ocigledno poprilicno napusio hasisa, dok je sjedio s evlijom u turskom zagrebu

 

[Ovi jedan]

Na znanje dušebrižnicima:

 

[Ovi jedan]

I da se još malo osvrnem na ovo djelo Čelebije jer izuzetan je osjećaj na jedan ovakav način doživit povratak u prošlost te kroz njegove oči vidit svoje pretke i na neki način se povezat s njima i njihovim sudbinama. Može nekima zvučat ka fraza ili patetika, al ja kroz one opise naših starih koji u onakvom "bezizlaznom" okruženju prkose Osmanlijama i višaju im križeve po zidinama svojih gradova ili im za dišpet zvone svo virme njihova boravka u gradu vidin sebe i to je ta nit koju meni i mojin sunarodnjacima ni jedan Mrki iz poturčene Jagodine ili Mirrko iz kakve kasabe ne može oduzet.

Zato fala Čelebiji šta mi je kroz svoje zapise priuštija susret s mojim precima i šta je, iako njihov neprijatelj, u više navrata iskaziva riječi hvale za njih i njihova junačka djela. Pa i za one koje je sudbina odvojila od njihova naroda i koji su bili primorani zajedno s Osmanlijama jurišat na svoje nekadašnje sunarodnjake. Al to i je jedna od tragedija hrvatskog naroda i svako odnas na Balkanu je platia neku svoju cijenu njihova polutisućljetnog boravka među nama. Nas su prije svega teritorijalno i demografski osakatili, Bosancima nametnili neki svoj identitet, a vas su pak kulturalno unazadili i odvojili od Europe tako da svako od nas vuče neke posljedice njihova višestoljetnog boravka.

 

[mirrko]

I da se još malo osvrnem na ovo djelo Čelebije jer izuzetan je osjećaj na jedan ovakav način doživit povratak u prošlost te kroz njegove oči vidit svoje pretke i na neki način se povezat s njima i njihovim sudbinama.

jes bogumi, svaka cast Čelebiji, taj nam je objasnio da je i zagreb turski grad.


Pouzdan izvor informacija i on, a jos i vise i njegov prevodioc Hazim Sabanovic.

Jerbo:
Autograf (rukom Evlije Čelebije pisan cijeli Putopis) → nije sačuvan

Kod Evlije:

• termin „Sırf / Sırp“ (Srbi) postoji — i Šabanović ga ne briše
• ali Evlija često:
  
  • piše retorički
  • preuveličava brojeve
  • koristi različite termine za istu grupu u različitim kontekstima

Zato fala Čelebiji šta mi je kroz svoje zapise priuštija susret s mojim precima

priuštija ti susret s tvoim precima ?


el su to oni sta su srpski stili i srpski pisali?
kako govori uceni prosvjetitelj Relkovic?
a ti ga nes slusati? nego volis vise piti?

 

[Ovi jedan]

Kad smo kod jezika znakovito je kako za Evliju Hrvati i Bosanci govore čistim jezikom dok za Serbe spominje kako pričaju iskrivljeno i koji je bliži bugarskom.

Notirajmo i povratak Drniša u naše ruke jer se od Osamnlija nije samo branilo nego i nanovo osvajalo svoje gradove kad god se ukazala prilika. Neki bi o tom događaju gradili mitove i epove, a nama je to, i doslovno i preneneseno, samo fusnota

A i za ovo kućni dušmani Evlija zaslužuje jutarnje klanjanje Alahu

 

[mirrko]

Kad smo kod jezika znakovito je kako za Evliju Hrvati i Bosanci govore čistim jezikom dok za Serbe spominje kako pričaju iskrivljeno i koji je bliži bugarskom.

A i za ovo kućni dušmani Evlija zaslužuje jutarnje klanjanje Alahu

 

[Ovi jedan]

Izaslanici hrvatskih zemalja kod Paše kojem su donili bogate darove, a među njima su se našli i neki muslimanski zarobljenici iz bitke koja se odvila pod zidinama mog rodnog grada.

Al pazite ovi detalj. Dok čitaš ovaj opis zbivanja i razmještaj gradova pomisliš da su udaljeni 50km jedan od drugog, a kad ono Split, Solin, Klis jedan od drugog niti 5km. S tim da nije ako padne jedan grad padaju svi, a kamoli da pada cila država radi toga. To nas je i održalo svih tih godina jer priživit ovakvo sakaćenje teritorija i di ovi ne posustaju je za promatranje.

Da ne govorim kako je onda bilo živit u Splitu, a nemoš do Solina ili Klisa jer su Osmanlije zavladale tamo ili ako ne vladaju tu su negdi u blizini i stalno vrebaju. I za ne falit još su ti sasikli sve vinograde, maslinike, pokrali stoku pa i oteli tvoje ljude i ko zna koliko još zla učinili dok su bili u našem okruženju, a naši se još uvik ne daju i prkose im.

PS simpatično mi kako i oni gledaju da su oslobodili Solin pa se mislim je li neki narod koji je bia dugo pod Osmanlijama isto tako oslobađa hrvatske gradove? Još će ispast da su i to pokupili od Osmanlija, a ne samo pravo na njihove granice.

 

[Gaurwaith]

Srbi protiv Turaka

http://en.wikipedia.org/wiki/Siege_of_Belgrade_(1440)

Hrvati protiv Turaka

http://en.wikipedia.org/wiki/Siege_of_Klis

Jesi ti procitao sta pise tu? Tko je branio Beograd?
Da ne lutas, evo kopiram tekst:

The strength of the Belgrade garrison is unknown. Besides Talovac's banderij of around 500 men from Croatia, the garrison was enforced with Czech and Italianmercenary archers. The local Serb population also assisted defenders

Trebas prijevod?

 

[Ovi jedan]

Jedan dan će vam neko morat sudit za ovo besramno otuđivanje hrvatske kulturne baštine:


"Sadašnji oblik ličke kape datira s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Ukidanje Vojne krajine 1873. godine od strane Beča izazvalo je veliku pobunu i razljutilo Ličane - graničare , a istovremeno u njima probudilo sjećanje na Kosovo i kosovski mit. Uvrijeđeni i poniženi ponašanjem bečkog carskog dvora, Ličani - graničari, krajem 19. stoljeća zamijenili su staru ličku kapu novom - sadašnjom, na način da nova predstavlja kosovsku golgotu i stoljetnu patnju srpske nacije pod Turcima.

Svaki detalj (dio) na novoj, odnosno današnjoj ličkoj kapi simbolizira nešto s Kosova. Prvi dio ličke kape, crvena boja korala, ili grimizna, od koje je napravljen gornji dio, nazvan krov ličke kape, simbolizira krv prolivenu na Kosovu. Drugi dio ličke kape, nazvan obod, crne je boje (crni debeli vez), pa crni obod simbolizira vječnu žalost za palim kosovskim junacima.

Treći dio ličke kape su rese ili pletenice, koje su crne boje, ima ih devet i simboliziraju pletenicu majke Jugovića, koju ona plete za svojih devet sinova Jugovića, koji su časno pali na Kosovu zajedno s mnogim drugim kosovskim junacima."

Reference
Srce Krajine: Običaji i kultura Srpske Krajine: Lička kapa

Vanjske poveznice
Lika u srcu: Lika Cap arhivirano na Wayback Machineu

Личка капа



Sad ide članak s engl. wiki s tim da je izvor za rečenicu koja je označena i uz koju je dodana referenca broj 11 iz srpske literature, samo ne s nekog bloga ili kakve opskurne ravnogoraške stranice ka šta je slučaj sa srpskom wiki, već se u ovom slučaju pozivaju na znanstveno djelo koje je objavia etnografski institut iz Biograda na Dunavu. A dodajem kako i ruska wiki također potpisuje tu rečenicu o Serbima iz Bijele Krajine (da dodam kako mi se sviđa naziv) koji su usvojili te kape po dolasku u Liku od Hrvata koji su tamo živili i stoljećima je nosili prije njih. Dodajem i popis izvora koji je korišten za članak u engl.wiki pa usporedite to s člankom u svojoj wiki i koja je to razlika pristupu pisanju jednog i drugog članka.


"Vjeruje se da lička kapa potječe od drevnog japodskog pokrivala za glavu. Tijekom brončanog doba , Japodi su koristili brončani lim kao podlogu svoje kape, koja je bila obložena tekstilom ili kožom i pričvršćena brončanim resama. Od svih kratkih okruglih kapa, lička kapa je najbliža kapama koje se vide na ilirskim brončanim ulomcima. Slavenski doseljenici usvojili su dio izvorne japodske kulture i dio njihove odjeće, poput kape. Iako u Lici crvene kape tradicionalno nose muškarci, u obližnjim regijama nose ih i žene.

Tijekom habsburške vladavine nad Hrvatskom , Austrijanci su stvorili tampon-teritorije protiv Osmanlija nazvane Hrvatska vojna krajina . Ovdje su stvorili jedinicu vojne policije koja se zvala Seressaner (od latinskog što znači "stanovnici šatora"), sastavljenu od muškaraca iz bogatih ličkih obitelji. Na Kordunu , dijelu Vojne krajine, austrijska vojna odjeća kasnije je postala dio narodne nošnje, međutim, lička kapa je kasnije usvojena umjesto austrijske vojne kape. Srbi iz Bijele krajine usvojili su kapu [ 11 ] . U svojim sjećanjima na Frana Kurelca , Bude Budisavljević piše da je Kurelac rođen u Lici obavezno nosio svoju crvenu ličku kapu u posebnim prilikama. "


Reference
Skledar, Nikola. Simboli: sociokulturni identitet, u Simboli identiteta , HED, 1991. [ potrebna stranica ]
"Zavičajna Udruga Ličana: Vrilo Mudrosti , Slavonski Brod" . Arhivirano iz izvornika dana 2016-08-04 . Preuzeto 6. 9. 2011 .
Gušić, Marijana (1955). Komentar izložene građe . Zagreb: Etnografski muzej. str. 150.
Supičić, Ivo (1999). Hrvatska u ranom srednjem vijeku . London: Philip Wilson. str. 58. ISBN 9780856674990.
Ivančević, Radovan (1986). Umjetničko blago Hrvatske . Motovun: IRO Motovun. str. 26. OCLC 18052634 .
Historijski arhiv u Karlovcu (1973). Zbornik . Vol. 5. str. 206– 207.
Od svih varijanata niske okrugle kape, ilirskim bronhanim fragmentima najbliža je današnja muška lička kapa kićanka. Iznenađuje nas pojava da u vremenski tako udaljenom rasponu na istom tlu još uvijek Živi i postoje istovrsni karakteristični ... Sve lokalne varijante crvenkapa ...

Zavičaj: kalendar . Matica iseljenika Srbije. 1960. str. 66. Onda su došli Sloveni, primili dio kulture ‚Tapoda i nešto od ʺʺihove nošʺʹe (lička kapa).
Radauš Ribarić, Jelka (1975). Narodne nošnje Hrvatske . Spektar.
David Hollins (2005). Austrijske granične trupe 1740.-98 . Osprey Publishing. str. 34–35 . ISBN 978-1-84176-701-7.
Vladimir Dvorniković (1939). Karakterologija jugoslovena . Kosmos. str. 462. Kasnije je i na Granici lička kapa istisnula austrisku vojničku.
11. Etnografski institut (1989). GEI . Vol. 38– 40. Naučno djelo. str. 27. dodatak u nošnji je lička kapa
Budisavljević, Bude (1904). Šrepel, Milivoj; Musić, A. (ur.). “Recimo koju o Franu Kurelcu”. Grada Za Povijest Književnosti Hrvatske . 4 . Zagreb: 61– 62.
"PRIČA O LIČKOJ KAPI" . zavičajni muzej Ogulin . Preuzeto 22. svibnja 2021 .
Luketić Delija, Nikolina (2018). Tradicijsko ruho ogulinskog kraja . Ogulin: Kulturno umjetničko društvo „Klek“. str. 122.
Mara Hećimović-Seselja (1985), Tradicijski život i kultura ličkoga sela: Ivčević Kosa , str. 174, Momku se oblači roba za mašu, udat im ženama i starijim muškarcima oblači se zakonska (vjenčana) roba. Na noge mrtvacu obuvaju se čarape. Mladim muškarcima stavlja se crvena lička kapa na glavu, dok stariji muškarci u grob nose crnu suknenu kapu...

Vanjske poveznice
Narodne Nošnje Hrvatske; Lička Narodna Nosnja
Najmanja lička kapa

https://en.wikipedia.org/wiki/Lika_cap


PS kao što rekoh jučer, neće se prosječni Serbin previše zamarat i ulazit dublje u priču već mu je samo bitno da mu neko servira šta on želi čut. Zato blaženi internet i dotok informacija jer čim malo zagrebeš ispod površine svaka vaša mitomanija ili pokušaj otuđivanja hrvatske kulturne baštine se sruši u samo par klikova mišen.