Objašnjenje kako su Srbi naselili teritorije nasuprot Vojne krajine
Dakle, zmijanjski martolozi, koje osvajači nijesu mogli lako pokoriti, pogodili su se s novim gospodarima da čuvaju drumove kud prolazi vojska i da pomalo vojuju kad ih pozovu. Tradicija kaže da su Zmijanjci s Turcima udarili na Bihać i oteli ga od Kaura, njih 70 sa knezom Obradom. Na osnovu pogodbe, prvi zmijanjski knez Ratko, ili prema narodnoj pjesmi Rajko od Zmijanja, dobio je od sultana ferman sa zlatnom turom kolik mutaf na Zmijanje i zlatnu sablju. Sudio je on. Turci se u prvo vrijeme nijesu ni u šta miješali. Zmijanjci nijesu ništa plaćali, štono se veli: Ni caru harača, ni popu kolača! Bili su zadrti i vrletni ljudi, pravi gorštaci. Knez Ratko sjedio je u selu Ratkovu, u današnjem ključkom kotaru, koje je po njemu tako i prozvano. Docnije, kako se čini iza pada Bihaća (1592), njihova je autonomija propala i sva je zemlja poizotimana osim sela Ratkova. Nad Zmijanjem preuzeli su sudaniju Turci i na današnju kasabicu Sitnicu pao je aga Sitnica, čije je pravo prezime Čolaković, kako ga zove jedan austrijski vojni špijun, koji je godine 1718. proputovao kroz ove krajeve. Ratkovčani su se dugo i očajno borili za svoje baštine, za svoju zemlju sa pojedinim begovima i agama.
- - - - - - - - - -
Izgleda da su martološke prebjege Austrijanci, kada je bio mir, prodavali na galije:
"Svako veće okupljanje i među samim krajišnicima bilo je zabranjeno pod pretnjom smrtne kazne. Pored toga što su bili nepismeni, graničari su bili i vrlo loše informisani o bilo čemu što je izlazilo izvan okvira njihovog lokaliteta, uključujući tu i faktore kao što je mobilizacija, koja je bila ključna za njihov život i za život njihovih porodica. Odjednom pokrenuti na ratišta, oni čak nisu bili sigurni da li im zaista daju akontaciju plate ili ih zavaravaju da bi ih odveli i prodali mletačkim galijama i u njihovom odsustvu odveli žene i decu da rade u austrijskim predioničkim postrojenjima" (Savković, 1964: 46)
Pravi slobodnjaci, a ne ko oni Hrvati, obični bečki konjušari:
"U početnom periodu konstituisanja vojne granice krajišnici su bili u situaciji da odanost prema vlasti uslovljavaju svojom društvenom autonomijom, preteći stalno napuštanjem jednog i odlaženjem drugom gospodaru (Turcima).
Drakonske disciplinske kazne - nabijanje na kolac za prebeg Turcima, odsecanje prstiju, ruku, nogu, jezika, trčanje kroz šibe, bičevanje, stavljanje u kvrge, lakše i teže smrtne kazne, nastale u duhu srednjovekovnih zakona, imale su za cilj da omoguće kontrolu nad onima kojima se nije imalo šta oduzeti."
- - - - - - - - - -
Velika je bila uloga srpskih martoloza u turskoj vojsci pri ovim naseljavanjima. Oni su, uz turske vlasti, bili najbolja zaštita doseljenim srpskim zemljoradnicima i privrednicima, koji su brzo hvatali korena. Već 1543/4 god. pri javnim licitacijama za davanje u zakup turskih državnih prihoda javljaju se u Ugarskoj srpski privrednici kao zakupci, i to sa raznih strana, kao iz Foče i Cernice u Hercegovini, iz Sremske Mitrovice, iz Kovina i drugih mesta. Katoličko sveštenstvo, naročito više, koje bi u nevolji imalo okupiti svet oko sebe, bilo se razbeglo. Nestalo je sremske biskupije, a u Kaloči nije bilo biskupa za više od jednog i po veka. Nijedan biskup nije smeo da se vrati stalno pod Turke. To je znatno doprinelo da se proredio i katolički puk. Imanja katoličkih manastira i vlastelinstava dobili su ili turske spahije, ili su ih pritisli Srbi. Stari mađarski pisac Katona zabeležio je, kako su Turci naseljavali Srbima napuštena mađarska imanja i kako su Srbi nadvladali na području kaločke biskupije. Tada su kaločki Mađari zaboravljali svoj jezik, a učili "raški" (,rascianicam linguam’).
Vladimir Ćorović(1885-1941), Nove srpske seobe
“Oba naroda slovenskih in hrvaških dežel se mi namrec srcno smilita … ker morata prebivati in stanovati na turški meji in se nimata nikamor drugam dejati niti kam ubežati, ker je Turek zavzel in venomer cedalje bolj zavzema najboljši in najvecji del njihovih dežel in trgov, ker martolozi skoraj vsak dan mnogo ljudi pobijejo, podavijo, polové, z ženo in otroki odvedejo,
loceno prodajo v vecno, bolj kot živinsko sužnost za sramotno in nenaravno uporabo ...”
“Ta prvi dejl tiga noviga testamenta”,Primož Trubar 1557.
Hrvatski sabor je 20. 4. 1586. dozvolio haramijama da "Vlahe koje uhvate, nakon ispitivanja mogu žive nabiti na kolac" (Šišić, 1917, 190, doc. 79).
, Mađari su i dizali ustanke protiv Austrije pa je konačno i Austrija ustuknula i dala određene povlastice Mađarima ( Ugrima) a državu su nazvali "Austro-Ugarska".
) za svog vladara uporno bira nekog stranca iz zemlje Y koji cak ne zna ni njihov jezik 
