Hrvati i njihov jezik?

С обзиром да на читавој територији бивше Југославије у ствари постоје само два права различита језика, српски и словеначки, тако су и чакавски и кајкавски само наречја - тог једнога истог - српског језика.

...:hahaha::hahaha::hahaha::hahaha::rotf::rotf::rotf::rotf::rotf:
 
Е мој Гузомире(шта ћу тиј,такав ти аватар)...
А ја још не виђу на овијем форуму Крвата који не зна читати ћирилицу.
Па ти сад размисли.
:hahaha::hahaha::hahaha:

Ćirilica je originalno bugarskog porijekla, nastala iz grčkog alfabeta i bila je rasprostranjena na Balkanu.

Kakve to veze ima sa Srbima?
 
С обзиром да на читавој територији бивше Југославије у ствари постоје само два права различита језика, српски и словеначки, тако су и чакавски и кајкавски само наречја - тог једнога истог - српског језика.

Pa i srpski i slovenski su slicni. Ja mogu razumiti vecinu sta se govori. Ljudi koji su bili puno strucniji u tome i od tebe i od mene su to odredili, tako da je smjesno da mi tvrdimo bilo sta izvan jezicke nauke. Srbi nikad nisu govorili cakavski i kajkavski (osim dje su bili medju vecinskim Hrvatima), vec samo stokavski - ijekavski, ekavski i ikavski.
 
Тко су хрвати? Какав хрватски језик?
Ја знам за пућанство које живи у околици Аграма који су тјеком 15.столјећа примили кршћанство од аустијанаца који данас себе називају цроатима.
Од недавно су утврдили и правопис језика на ком говоре,али се још двоуме око појмова осјећајник и емотикон!:hahaha:
Унаточ запрекама пућанство цроата се припрема на присаједињење у Еуропску Унију 2013. године очекујући да ће уласком у ту удругу добити велики милоклиз као поклон!:mrgreen::hahaha::rotf:
 
Poslednja izmena:
Pa i srpski i slovenski su slicni. Ja mogu razumiti vecinu sta se govori. Ljudi koji su bili puno strucniji u tome i od tebe i od mene su to odredili, tako da je smjesno da mi tvrdimo bilo sta izvan jezicke nauke. Srbi nikad nisu govorili cakavski i kajkavski (osim dje su bili medju vecinskim Hrvatima), vec samo stokavski - ijekavski, ekavski i ikavski.

Da li je tebi poznato da velika većina kajkavaca govori isključivo ekavicu?

Refleksija jata nema veze sa narječjem, a ni sa nacionalnošću.
 
Da li je tebi poznato da velika većina kajkavaca govori isključivo ekavicu?

Refleksija jata nema veze sa narječjem, a ni sa nacionalnošću.

Jasno mi je. Ne znam dje sam rekao da kajkavski nije ekavski?? Svi ti govori i danasnji narodi poticu iz istih korijena, koliko se to god nekome svidjalo ili ne. Medjutim, to se ne mere pobiti da su svi Srbi stokavci, a Hrvati su u proslosti bili u dalekom manjem dijelu stokavci pa kajkavci i cakavci. Imas o tome materijala koliko oces ... Citao sam bas nedavno o Vojnoj krajini, spominju se Srbi kao stokavci i Hrvati kao cakavci.
 
Jasno mi je. Ne znam dje sam rekao da kajkavski nije ekavski?? Svi ti govori i danasnji narodi poticu iz istih korijena, koliko se to god nekome svidjalo ili ne. Medjutim, to se ne mere pobiti da su svi Srbi stokavci, a Hrvati su u proslosti bili u dalekom manjem dijelu stokavci pa kajkavci i cakavci. Imas o tome materijala koliko oces ... Citao sam bas nedavno o Vojnoj krajini, spominju se Srbi kao stokavci i Hrvati kao cakavci.

To se može odnositi na južni dio Krajine.

Što je sa Slavoncima?

Oni su štokavci i ikavci, a nisu Srbi, bar većina njih.

Osim toga,post kolegice Milunke je potpuna glupost i zato sam reagirao. :)
 
Misliš valjda hrvatskog jezika.

Još nisam sreo Srbina koji govori kajkavskim narječjem. :lol:

Niste mi jos odgovorili da li izbeglice iz Krajine govore HRVATSKI ILI SRPSKI?

Ili kada su u Srbiji govore srpski, a kada su u Hrvatskoj - hrvatski?

Vec ti je receno. Po Vuku Karadjicu, Savi Mrkalju i tvome zemljaku Dimitriju Obradovicu, jasno je kojim jezikom govore, jer su sva trojica ostavila crno na bijelo koji je to jezik kao gosti a neki i zitelji tih krajeva jedno vrijeme.
 
Pa svaki hrvatski lingvista koji vrijedi nesto je to izjavio, a sad sto to nije bas zgodno reci (mada mnogi to misle) to je vec druga stvar.

Treba pogledati kroz istoriju zeru da se jasnije vidi kako je nastao danasnji "hrvatski" jezik. Srbi su im krivi i za to sto su se dobrovoljno odrekli svoga jezika.

ijekavica , jekavica, .....itd su lokalne varijante
naprimer : rec- rijec
pre-prije
belezi-biljezi............

ali reci unatoc, naobrazba, povijest, znanost, prosvjed, odvjetnik...........itd nemaju veze sa ijekavskim, jekavskim....... dijalektom srpskog jezika.
mi stariji poznajemo hrvatski jezik koliko i srpski i nemamo problema sa hrvatskim izvornim recima..........ali novije generacije imaju problema sa razumevanjem mnogih hrvatskih reci......sto znaci da je hrvatski jezik ipak jedinstven.............naravno sa dosta slicnosti sa srpskim , slovenackim, makedonskim..........jer pripada slovenskoj grupi jezika.
ijekavski jezik je srpski i govori se u zapadnim i jugozapadnim delovima srbije..........i nemaju nikakve veze sa hrvatskim jezikom
mozda gresim jer nisam lingvista ali to su moja zapazanja........na osnovu iskustva i logike.
 
To se može odnositi na južni dio Krajine.

Što je sa Slavoncima?

Oni su štokavci i ikavci, a nisu Srbi, bar većina njih.

Osim toga,post kolegice Milunke je potpuna glupost i zato sam reagirao. :)

Citao sam davno o tome, ali se ne sjecam tacno. Znam da su Slavonci Hrvati cudna smjesha sto se tice jezika. Ako se ne varam originalno su bili ikavci i ekavci, a Srbi ijekavci. Razvijanje jezika posvuda i svega ostaloga imale su uticaj stalna kretanja stanovnistva, ratovi itd.Malo dje je jezik ostao "cist" bez uticaja jednih ili drugih.
 
Procitajte pazljivo ovo dole, pa malo razmislite o LUKAVOSTIMA VATIKANA, izbeglicama i njihovom INSISTIRANJU na ijekavstini u Srbiji......Budite malo pametni i pronicljivi.....Imajte na umu da se kraiski i hrvatski NE RAZLIKUJU:

Čuvajte, čedo moje milo, jezik kao zemlju. Reč se može izgubiti kao grad, kao zemlja, kao duša. A šta je narod izgubi li jezik, zemlju, dušu?

Ne uzimajte tuđu reč u svoja usta. Uzmeš li tuđu reč, znaj da je nisi osvojio, nego si sebe potuđio. Bolje ti je izgubiti najveći i najtvrđi grad svoje zemlje, nego najmanju i najnenznatniju reč svoga jezika.

Z
emlje i države ne osvajaju se samo mačevima nego i jezicima. Znaj da te je neprijatelj onoliko osvojio i pokorio koliko ti je reči potrao i svojih poturio. Narod koji izgubi svoje reči prestaje biti narod.

Postoji, čedo moje, bolest koja napada jezik kao zaraza telo. Pamtim ja takve zaraze i morije jezika. Biva to najčešće na rubovima naroda, na dodirima jednog naroda sa drugim, tamo gde se jezik jednog naroda tare o jezik drugog naroda.


Dva naroda, milo moje, mogu se biti i mogu se miriti. Dva jezika nikada se pomiriti ne mogu. Dva naroda mogu živeti u najvećem miru i ljubavi, ali njihovi jezici mogu samo ratovati. Kad god se dva jezika susretnu i izmešaju, oni su kao dvije vojske u bici na život i smrt. Dok se god u toj bici čuje jedan i drugi jezik, borba je ravnopravna, kad počinje da se bolje i više čuje jedan od njih, taj će prevladati. Najposle se čuje samo jedan. Bitka je završena.

Nestao je jedan jezik, nestao je jedan narod.

Znaj, čedo moje, da ta bitka između jezika ne traje dan-dva, kao bitka među vojskama, niti godinu-dvije, kao rat među narodima, nego vek ili dva, a to je za jezik isto tako mala mera vremena kao za čoveka tren ili dva. Zato je čedo moje bolje izgubiti sve bitke i ratove nego izgubiti jezik. Poslije izgubljenog jezika nema naroda.

Č
ovek nauči svoj jezik za godinu dana. Ne zaboravlja ga dok je živ. Narod ga ne zaboravlja dok postoji. Tuđi jezik čovek nauči isto za godinu dana. Toliko mu je potrebno da se odrekne svoga jezika i prihvati tuđi. Čedo moje milo, to je ta zaraza i pogibija jezika, kad jedan po jedan čovek počinje da se odriče svoga jezika i prihvati tuđi, bilo što mu je to volja bilo da to mora.

I ja sam, čedo moje, u mojim vojnama upotrebljavao jezik kao najopasnije oružje. Puštao sam i ja zaraze i morije na njihove jezike ispred mojih polkova. Za vreme opsada i dugo poslije toga slao sam čobane, seljane, zanatlije i skitnice da preplave njihove gradove i sela kao sluge, robovi, trgovci, razbojnici, bludnici i bludnice. Moji polkovodci i polkovi dolazili su na napola osvojene zemlje i gradove. Više sam krajeva osvojio jezikom nego mačem.

Čuvajte se, čedo moje, inojezičnika. Dođu neprimjetno, ne znaš kad i kako. Klanjaju ti se i sklanjaju ti se na svakom koraku. I zato što ne znaju tvoj jezik ulaguju ti se i umiljavaju kako to rade psi. Nikad im ne znaš šta ti misle, niti možeš znati, jer obično cute. Oni prvi koji dolaze da izvide kako je, dojave drugima, i eto ti ih, preko noći domile u neprekidnim redovima kao mravi kad nađu hranu. Jednoga dana tako osvaneš opkoljen gomilom inojezičnika sa svih strana.

Tada doznaješ kasno da nisu mutavi i da imaju jezik i pesme, i svoja kola i običaje. Postaju sve bučniji i zaglušniji. Sada više ne mole niti prose, nego traže i otimaju. A ti ostaješ na svome, ali u tuđoj zemlji. Nema ti druge nego da ih teraš ili da bežiš, što ti se čini mogućnijim.

Na zemlju koju tako osvoje inojezičnici ne treba slati vojsku. Njihova vojska tu dolazi da uzme ono što je jezik osvojio.

J
ezik je čedo moje, tvrđi od svakog bedema. Kada ti neprijatelj provali sve bedeme i tvrđave, ti ne očajavaj, nego gledaj i slušaj šta je sa jezikom. Ako je jezik ostao nedirnut, ne boj se. Pošalji uhode i trgovce neka duboko zađu po selima i gradovima i neka slušaju. Tamo gdje odzvanja naša riječ, gde se još glagolja i gde se još, kao stari zlatnik, obrće naša reč, znaj, čedo moje, da je to još naša država bez obzira ko u njoj vlada. Carevi se smjenjuju, države propadaju, a jezik i narod su ti koji ostaju, pa će se tako osvojeni dio zemlje i naroda opet kad-tad vratiti svojoj jezičkoj matici i svome matičnom narodu.

Stevan Nemanja na samrtnoj postelji.....
 

Back
Top