Što je Sunce više na nebu, to se kroz manje atmosfere probija, pa je tako i štetnije za izravno gledanje.
Definitivno nije štetno kada je sloj kroz koji se probija toliko gust da izgleda ovako (
http://www.stargazing.net/david/sun/sun20030830/DSCN1916s525b.jpg).
Ovakvi zalasci (
http://www.freedigitalphotos.net/image/s_sunset25.jpg) isto tako nisu štetni za oči, ako se promatraju kraće vrijeme, primjerice par minuta koliko već treba da cijeli disk zađe za obzor. Ipak, ako si kada to činio, primijetio si da nakon toga, gdje god pogledao, i dalje vidiš otisak u drugoj boji. To su preopterećeni fotoreceptori u oku. Koliko je opasno po mrežnicu često buljiti bez prestanka u takvo sunce, ne znam, ali ne bih rekao da definitivno nije štetno. Opterećivati uvijek jedno te isto mjesto na mrežnici ne zvuči kao dobra ideja.
Što se Sunce sve više penje, to je opasnost sve veća, jer ti treba sve kraće vrijeme da izazoveš štetu. Zato je takva praksa posebno opasna prilikom izlaska Sunca, jer se ono diže, pojačava sjaj, a naši preoterećeni receptori više ne mogu davati dovoljno dobre informacije. Vrlo lako se može dogoditi da buljiš predugo.
Sunce se, osim u slučaju koji prikazuje prva slika, nikada ne gleda bez prestanka. U slučaju na drugoj slici, baci se pogled od par sekundi.
Buljiti u Sunce koje je dovoljno visoko da već stvara konkretno jutro, ili još gore, kada je visoko na nebu, nevjerojatna je glupost i izaziva trenutna oštećenja na mrežnici. Pogotovo ako se stvar pokuša s nekom optikom koja uvećava sliku (teleskop, dalekozor). Nemali broj ljudi je sebi trajno spalio mrežnicu promatrajući pomrčinu na taj način (ona se smije promatrati golim okom, bez filtera, samo ako je u totalitetu. Čim počne "dijamantni prsten", a pogotovo Baily (
http://en.wikipedia.org/wiki/Baily's_beads), postaje opasno dulje promatrati).
To je što se tiče štetnosti.
Što se tiče zdravlja odgovor je jednostavan. NE.
Nije zdravo. Sunčeva svjetlost je inače zdrava ako joj se izlažemo umjereno, kožom, jer služi razbijanju 7-dehidrokolesterola u vitamin D3, i ako ju posredno gledamo, jer tako utječe na razinu serotonina, no buljenje u Sunce, doslovno gledanje njegovog diska, nema nikakav blagotvorni učinak na ljudsko zdravlje.
Taj čovjek je običan lažac ili barem ishlapljeli starac koji priča gluposti. Pošto je moda da se svačije mišljenje uvažava, koliko god čovjek glup bio, tako se sasvim kredibilnim smatraju i ljudi koji šire ideje da se čovjek tako može hraniti. Ne može.
Ni biljke se ne mogu hraniti na taj način. Biljke koriste svjetlo kao izvor energije pomoću kojeg tupave tvari CO2 i H2O, koje je teško natjerati na neku reakciju (osim otapanja i vrlo slabog ioniziranja), spaja u šećere. Makni im CO2, makni im vodu, makni im zemlju s mikroelementima i biljke venu.
Tvrdnje tih imbecila i majmuna s Alternative, da se hemoglobin u mrežnici ponaša kao klorofil, jer ima istu strukturu, su bolesno netočne. Čak niti sam klorofil ne može izvoditi tu reakciju, već mora biti dio složenog aparata u kloroplastu biljke. Inače stvar ne ide.
Čak i kad bi takvo što išlo - čovjek koji ne bi unosio ništa osim molekula vode, uskoro bi umro, se troši. Čovjeku ispadaju dlake, urinom i izmetom izbacuje tvari, ljušti mu se koža. Čime ih nadomješta te strukture od ugljikovih spojeva? Vodom?