Hoce li neko stvarno da se druzzi sa nama iz 60 i neke...

mar_comm:
Ту смо, мање више.
Улетимо, прочитамо,
Напишемо понешто ту и тамо ...



ththb1978462-1-1.gif
 
Snezana

Momo Kapor

astar005kd5.gif





Jedne Nove godine, ne secam se vise koje, izadjoh pred jutro na ulicu.
Bilo je to u ono daleko vreme dok je jos padao sneg i jelke bile
prave, a ne plasticne.

Ulica je bila zasuta slomljenim staklom i odbacenim sarenim kapama
od kartona. Ucini mi se da u snegu vidim jednu palu, izgubljenu zvezdu.

Jesam li rekao da je ulica bila pusta, i duga, i bela, i bez zvuka?

Tada je ugledah kako ide prema meni. Bila je ogrnuta belim kaputom
ispod koga je svetlucala duga vecernja haljina, tako nestvarno tanka,
i tako pripijena uz njeno telo, kao da je sasivena od magle i paucine.
Gazila je sneg u lakim sandalama, koje su uz nogu drzala samo dva
jedva vidljiva zlatna kaisica. Pa ipak, njene noge nisu bile mokre.
Kao da nije dodirivala sneg. Jednom rukom pridrzavala je ovratnik
kaputa, a u drugoj nosila malu barsku torbicu od pletenog alpaka,
istu onakvu kakve bake ostavljaju u nasledstvo najmilijim unukama.

Jesam li rekao da je plakala i da su joj se suze ledile na licu,
poput najfinijeg nakita?

Prosla je pokraj mene ne primetivsi me, kao u snu. U prolazu
obuhvati me oblak nekog egzoticnog mirisa. Nikad ga posle nisam
sreo. Nikada je posle nisam sreo. Da, bila je plava. Ne, crna. Ne,
ridja! Imala je ogromne tamne oci; u to sam siguran.

Zasto je napustila pre vremena novogodisnje slavlje? Da li je
neko ko je te noci bio s njom zaspao ili odbio da je prati? Da li
se napio i bio prost?

Da li je to, u stvari, bila Nova godina? Jesam li mozda jedan
od retkih nocnih setaca koji je imao srecu da je vidi licno?

Ili je to bila Snezana kojoj su dojadili pijani patuljci?

Ali, zasto je plakala?

Jesam li vec rekao da sam ovu pricu napisao samo zbog toga da
je ona mozda procita i javi mi se telefonom?

Vec vise od petnaest godina razmisljam o tome zasto je plakala
one noci.

hearts-1.gif
 
- Sve sto znas o meni



Ono sve sto znas o meni
To je stvarno tako malo
U d'vje rijeci sve bi stalo
Kada pricala bi ti

Ono sve sto znas o meni
To i drugi ljudi znaju
Sto mi ruku samo daju
Il' na pozdrav mahnu tek

Ne znam dal' dan ce doci
Kad' cemo sami ostati
Kad' cemo dugo pricati
Jedno drugom sav, sav zivot svoj

Jer ono sve sto znas o meni
To je samo stara prica
Ja sam jedan od mladica
Koje vidas svaki dan


A.Dedic :-D :-D



ps. Marco....upravo ti pisem ovo ....
kad sam primetila da si se pojavio
hearts-1.gif
 
Ti me cinis boljim
hearts-1.gif



Govorili su mi "za tebe je zlato"
nudili su slavu, nudili su prijesto
govorili su mi "to je tvoje mjesto"

Govorili su mi "za tebe su lanci"
potjera i sumnja da te vjecno prate
govorili su mi "to je mjesto za te"

Nisam znao sta je moje
dal letim,dal padam?
trebalo je da te sretnem
da od tebe saznam:

Sad su jasni moji puti
ti me ljubis ,cega da se bojim?
sad u meni vise ima
ti me hrabris, ti me cinis boljim...
hearts-1.gif
 
domaci zadatak........ :-D :-D :-D

Balada o prolaznosti



Kad lutali smo svijetom
kao raspršeno sjeme,
govorili smo sebi -
to je za neko vrijeme.

I ne znajuć’ da smo
na izgubljenom brodu
mi vikali smo: "Kopno!"
dok gledali smo vodu.

Kad ljubili smo kratko
u tuzi kišne noći,
govorili smo za se
da ljubav tek će doći.

Postavljali smo stvari,
ali opet ne za dugo.
Za sva smo mjesta rekli -
odredit ćemo drugo.

Kad rađala se sreća
i čekala je slava,
pomišljali smo opet -
to nije ona prava.

Kad prijatelja nema,
a dani idu sporo,
govorili smo za se
da vraćaju se skoro.

Gdje najviše smo dali
dobivali smo manje,
ali mislili smo - to je
tek privremeno stanje.

Kad gubili smo život,
govorili smo: "Neka"
i vjerovali čvrsto
da pravi tek nas čeka.

Putovali smo dalje
kad davno već smo stigli.
Tek počeli smo nešto,
a drugo već smo bili.

I ostali smo tako
kraj odlazeće vode,
nerazjašnjeni sasvim
i pomalo van mode.

U započetoj priči
u ljubavi bez traga,
jer svakoj smo se kući
približili do praga.

U privremenom redu
nekorištenih stvari
ni osjetili nismo
da sami smo, i stari.

Dok vjerovali još smo
da svaki put se mijenja,
mi rekli smo si zbogom
govoreć doviđenja.

Arsen Dedic
 
"No Woman No Cry"


No, woman, no cry;
No, woman, no cry;
No, woman, no cry;
No, woman, no cry.

'Cause - 'cause - 'cause I remember when a we used to sit
In a government yard in Trenchtown,
Oba - obaserving the 'ypocrites - yeah! -
Mingle with the good people we meet, yeah!
Good friends we have, oh, good friends we have lost
Along the way, yeah!
In this great future, you can't forget your past;
So dry your tears, I seh. Yeah!

No, woman, no cry;
No, woman, no cry. Eh, yeah!
A little darlin', don't shed no tears:
No, woman, no cry. Eh!

Said - said - said I remember when we used to sit
In the government yard in Trenchtown, yeah!
And then Georgie would make the fire lights,
I seh, logwood burnin' through the nights, yeah!
Then we would cook cornmeal porridge, say,
Of which I'll share with you, yeah!
My feet is my only carriage
And so I've got to push on through.
Oh, while I'm gone,
Everything's gonna be all right!
Everything's gonna be all right!
Everything's gonna be all right, yeah!
Everything's gonna be all right!
Everything's gonna be all right-a!
Everything's gonna be all right!
Everything's gonna be all right, yeah!
Everything's gonna be all right!

So no, woman, no cry;
No, woman, no cry.
I seh, O little - O little darlin', don't shed no tears;
No, woman, no cry, eh.

No, woman - no, woman - no, woman, no cry;
No, woman, no cry.
One more time I got to say:
O little - little darlin', please don't shed no tears;
No, woman, no cry.
 
Slovo po solvo...
Perma itsrazivanjima jendog engleksog Sveuiclista , poptuno je sveejdno kjoim se resdolijedom psiu solva u nkeoj rijcei, jeidno je btnio da pvro i psoljednje slovo bduu isparvno naipasni.
Osatatk mzoe btii skorz izmejsan, a da rijcei iapk bduu lkao citljvie.
To se dogdaa sotga jer cvojek ne ctia sovlo po svolo, ngeo cjielu rjiec ojdednom.

Aoccdrnig to a rscheearch at an Elingsh uinervtisy, it deosn't mttaer in waht oredr the ltteers in a wrod are, the olny iprmoetnt tihng is that frist and lsat ltteer is at the rghit pclae.
The rset can be a toatl mses and you can sitll raed it wouthit porbelm.
Tihs is bcuseae we do not raed ervey lteter by it slef but the wrod as a wlohe.

Zacudjujuce, zar ne? A uevijk ste msilili da je pavrpois vzaan.
 
bobanap:
Slovo po solvo...
Perma itsrazivanjima jendog engleksog Sveuiclista , poptuno je sveejdno kjoim se resdolijedom psiu solva u nkeoj rijcei, jeidno je btnio da pvro i psoljednje slovo bduu isparvno naipasni.
Osatatk mzoe btii skorz izmejsan, a da rijcei iapk bduu lkao citljvie.
To se dogdaa sotga jer cvojek ne ctia sovlo po svolo, ngeo cjielu rjiec ojdednom.
Još kad prestali u sebi čitati, gutali bi ste 200-300 stranica na sat :lol: :lol: :lol: !!

A ovDi je pravopis nužan :lol: :lol: !!
 

Back
Top