1. None of the evidence at our disposal points unequivocally to a
major influx of newcomers into Anatolia, whether Indo-European or
otherwise, during the third millennium.
Dok je ovo zaista tačno, ovo ne znači i da tako nečeg nije bilo; arheološki je teško dokazati svaku migraciju, pa čak i one u velikim razmjerama - imamo dosta problema sličnih, kao npr. sa Etrurcima. Postoji gomila slučajeva nespornih velikih seoba, u kojima se arheološki one uopšte ne mogu pratiti.
Drugi dokazi, rekao bih, ipak nedvosmisleno pokazuju da su se Indoevropljani ipak doselili u Malu Aziju.
Dobro ljudi da se vratimo Hetitima,ili bar njihovim susedima,a ove diskusije ostavite za neke druge teme.Hvala.
Dogovoreno!
Dakle, da se malo vratimo na temu - Lekizan, još na početku teme si se interesovao za porijeklo Jermena (podsjetio si nas na staru nacional-romantičarsku tezu, koja pokušava da ih prikaže kao nasljednike Urarćana). Staro shvatanje je pratilo Herodotovu interpretaciju, prema kojoj su oni porijeklom od Frigijaca (potpuno se neosnovano tvrdi da su u poznom XII st. stare ere Frigijci migrirali na istok, u oblasti Jermenske visije). No, dok je određena
značajna mjera jezičkog
uticaja na proto-jermenski jezik neosporiva, a na to upravo i Herodot u svojoj
Istoriji ukazuje kada im pripisuje frigijsko porijeklo, ona je slična uticaju koji je odigrao
grčki element u formiranju jermenskoga docnije, možda jedino u značajno manjoj mjeri nego frigijski (inače, nauka je utvrdila da frigijski ipak nikako ne može biti
kičmeni stub oko kojeg se formirao proto-jermenski jezik), i hronološki, naravno u docnijem periodu - nesporan je čak i
iranski uticaj (jedino bih naglasio da, naprotiv, Huriti, odnosno huritsko-urartski narodi
najmanje uticaja imaju u jermenskoj etnogenezi, ako i uopšte imaju u bilo kojoj mjeri - činjenica da je huritski fizički ostaci [koji su
jermenoidskog tipa] ukazuju na velike sličnosti sa Jermenima ne znači nužno ništa; potrebno je još podosta argumenata - kao što sam naveo dole povezujući Jermene sa Anadolcima; u najbolju ruku, postoji
određena strogo etnička huritsko-urartska komponenta, koja je uostalom logički i neizbježna).
Međutim, ono što bi te Lekizan možda posebno zanimalo, jeste da možda zapravo
Jermeni danas imaju najviše prava da se baštine hetitskim nasljeđem - Hetiti su izgleda formirali centrali
etnos oko kojega su se nakalemljivali drugi etnolingvistički uticaji, te to dovelo do pojave zasebnog amalgama u vidu jermenskog jezika - odnosno i jermenskog naroda! Jermenski je izgleda najveću količinu uticaja primio od hetitskoga - zbog karakteristične jezičke evolucije hetitsko-luvijskih jezika između
satem i
kentum grana indoevropskih naroda, kao i zbog ovih brojnih stranih elemenata, došlo je promjene - od hetitskog, koji se
klasično uvrstava u 'satem', došlo je do 'kentum' jermenskoga. Komparativna istorijska lingvistika je utvrdila da hetitski i jermenski jezik imaju neuobičajeno mnogo karakteristika koje ih povezuju - dovoljno da bi se jermenski mogao smatrati njegovim nasljednikom. Npr. samo da navedem jednu, jermenski jezik je jedan od rijetkih svjetskih jezika u kojem uopšte
ne postoji rod - sličnost je koju dijeli sa hetitskim; dodamo li ovdje činjenicu da ga
nikada uopšte nije ni imao (od rijetkih koji danas nemaju, tipa upravo engleskoga, gotovo svi su ih vremenom izgubili) i da mu nijedak jezik u regionu ne može biti takmac u toj poziciji (persijski, koji takođe nema rod, u istoj je poziciji kao i engleski), situacija postaje još jasnija.
Ako ovom saznanju dodamo rezultate etnoloških i arheoloških istraživanja Jermena, teza da su ostaci Hetita sačinili etnolingvističku osnovu Jermena postaje još i realnija - pra-jermenska otadžbina i tragovi protojermenske kulture se neuobičajeno perfektno poklapaju sa područjem najgušćih nalazišta hetitskih hijeroglifa. Između posljednjih hetitskih natpisa i prvog spomena Jermenije postoji manje od 150 godina, što relativno i nije velika jaz u kontekstu ovog starovjekovnog vremena o kojem pričamo, a ako dodamo tu i sve pojedince koji su nosili luvijska lična imena, vremenskog jaza uopšte ni nema! I antropolozi tvrde da su Jermeni hetitskog etničkog porijekla - fizičke sličnosti između između hetitskih i prastarih jermenskih ostataka su vrlo očigledne, pa upravo je hetitski oblik lobanje bio nazvan
jermenoidskim!
Takođe,
čini se da su Jermeni čak i svoje ime dobili od Hetita; ova teza, koja je izgledala smiješno i prenategnuto u vrijeme kada je bila iznesena, danas se čini sve očiglednijim. U skladu sa jermenskim fonetskim pravilima, prajermenski naziv za zemlju Hetita,
Hatik, evoluirao bi u
Haik - mitološki praotac svih
Haja, odnosno Jermena - tj. izvorni oblik jermenskog etnonima. Ovu tezu jedino možda malo kvari prastari narod
Hajasa koji je otprilike postojao na prastarim jermenskim prostorima, ali lingvisti su utvrdili da su šanse da su Jermeni od Hajase primili ime vrlo mali, zato što bi to značilo da je od izvornog
Haj nastalo
Hajk, pa onda u međuvremenu se vratilo na
Hai, što je vrlo malo vjerovatno (po mišljenjima nekih stručnjaka, gotovo potpuno nemoguće). Međutim, moraš priznati, ostaje zagonetna i prosto nevjerovatna slučajnost, ako to zaista jeste.
Detaljnije proučavanje ovog pitanja je neophodno; konkretno komparacija luvijskog i jermenskog jezika, jer možemo naslutiti da ćemo Jermene bliže povezati sa Luvijcima, a takvo istraživanje će možda popuniti i neke rupe u jezičkoj evoluciji jermenskoga (uostalom, hetitskim hijeroglifskim pismom je ustvari bio zapisivan luvijski jezik).