HERODOT - Otac istorije ili Otac laži

А па читај ти сам твоју тему од почетка мени је стварно доста једностраног секса у мозак.
Више ми уопште није ни битно нити ме интресује.
Рекао и цитирао није исто!
Рекао и гтп тест тачно егзактно па му ниси веровао хтео си цитат и добио.
На цитату се види онако масно и бизарно да је Ктесија пајсерчена али много мањи од онога који месец дана упорно брани и увеличава настојећи да Херодота стави у ту улогу.
Наводећи да неки људи попут Фотија тврде то исто али заправо не Фотије тврди да је за неке ствари пајсерчина много већа од Херодота а Херодота оптужује за то.

То је у тоталној коализији са твојим примером који истражије најмање лажи и тера мак на конац а већа је лажовчина од свих њих заједно које цитира и приказује као лажове.

Ко ће кога него свој свога!

То би била суштина ове теме Доријан Греј.

Ne može se nimalo uzdati u citate ChatGPT-ja. To nema nikakve veze sa tim šta on to, kao, citira i nije stvari da li mu se veruje situaciono ili ne. Ne veruje mu se, dosledno, zato što on ne poseduje kapacitete da postavlja takve citate, sem ako ne koristiš verziju koja ima pristup internetu. Ako mu se postavi pitanje da proveri onlajn svoje tvrdnje, odgovor će uvek biti Ups, izgleda da ipak X nije rekao Y. Izvinjavam se.

Nisam tražio dobar citat. Ponavljaš u principu iste citate koje sam ja već kačio na temi i kroz koje smo u aktuelnoj diskusiji već prošli. I meni nije jasno iz kog razloga, kad u principu skoro sve to već ima ovde. Ono na šta sam skretao pažnju jeste na problem upotrebe ChatGPT-ja. Potpuno je nebitno da li AI-generisani citat u principu približno odgovara izvoru, ili se radi o potpunom fabrikatu (i jedno i drugo je sasvim jednako moguće) zato što, obrni-okreni, citate bukvalno generiše sam po skripti.

Kažeš, nešto je u koliziji. Je li možeš da napišeš u jednoj rečenici jasno šta je u koliziji sa čim?
 
Ne može se nimalo uzdati u citate ChatGPT-ja. To nema nikakve veze sa tim šta on to, kao, citira i nije stvari da li mu se veruje situaciono ili ne. Ne veruje mu se, dosledno, zato što on ne poseduje kapacitete da postavlja takve citate, sem ako ne koristiš verziju koja ima pristup internetu. Ako mu se postavi pitanje da proveri onlajn svoje tvrdnje, odgovor će uvek biti Ups, izgleda da ipak X nije rekao Y. Izvinjavam se.

Nisam tražio dobar citat. Ponavljaš u principu iste citate koje sam ja već kačio na temi i kroz koje smo u aktuelnoj diskusiji već prošli. I meni nije jasno iz kog razloga, kad u principu skoro sve to već ima ovde. Ono na šta sam skretao pažnju jeste na problem upotrebe ChatGPT-ja. Potpuno je nebitno da li AI-generisani citat u principu približno odgovara izvoru, ili se radi o potpunom fabrikatu (i jedno i drugo je sasvim jednako moguće) zato što, obrni-okreni, citate bukvalno generiše sam po skripti.

Kažeš, nešto je u koliziji. Je li možeš da napišeš u jednoj rečenici jasno šta je u koliziji sa čim?
чет гтп је у коализији за оним што је Фотије написао о Ктесији и Херодоту.
Ни једно ни друго ни треће није у коализији са тим што ти пишеш и желиш да поентираш.
 
Ктесија(поузданији извор)

"На овим планинама живе људи са псећом главом, чија је одећа кожа дивљих звери. Они не говоре језиком, већ лају као пси, и на тај начин се међусобно разумију. Зуби су им већи од оних код паса, нокти као код ових животиња, али дужи и округлији. Насељавају планине све до реке Инд. Тен им је тамноцрвен. Изузетно су праведни, као и остали Индијанци са којима се друже. Они разумеју индијски језик, али не могу да разговарају, само лају или праве знакове рукама и прстима као одговор, као глувонеми. Индијци их зову Цалистрии, на грчком Циноцепхали („псеће главе“). [Живе од сировог меса.] Има их око 120.000."

Дај одрасти и уозбиљи се мало!
 
На питање се не одговара питањем

Samo na momenat da se osvrnem na ovo. S vremena ne vreme se ovo može čuti na ovom forumu; nisi ti prvi spomenuo. Primer je, svakako, loše upotrebljen ovde, zato što se u replici kojoj je postavljen uopšte ni ne nalazi nikakvog pitanje; ali ostavimo to po strani za sada, zato što mislim da se ta izjava izuzetno loše koristi i da uopšte nije u duhu diskusije.

Radi se o jednoj izjavi koja zapravo kao konverzacijsko pravilo uopšte ni ne postoji i, štaviše, nije ni preterano logična u primeni. U ozbiljnoj konverzaciji, ova „izreka“ je zapravo jedna sofistička besmislica. Na ovom forumu se s vremena na vreme floskula koristi kao izgovor, da bi se izbeglo da se porazmisli malo samostalno i da se vidi da li se iza pitanja zapravo krije odgovor.

Da se i držimo antičkog helenskog sveta, na tako nešto je ukazivao još Sokrat, u Herodotovo vreme. Sokratova majeutika se bukvalno temelji na tome da odgovor ne sme biti puko serviranje, već u službi vodilje da onaj ko pitanje postavi sam dođe do odgovora, uključujući i to da se na pitanje odgovara (upravo) drugim pitanjem.

Tako da ne treba uopšte koristiti tako tu floskulu, jer je ona logički neodrživa i loš savet. Netačno je da ima nečeg, tobože, „nepristojnog“ u odgovaranju na pitanje drugim pitanjem. Naprotiv, upravo osoba koja izjavljuje takvu rečenicu, radi nešto što je neprimereno. Neprimereno, pre svega, protiv samog sebe, jer na taj način vređa sopstvenu inteligenciju i kapacitete.

Dakle, itekako da se može na pitanje odgovoriti pitanjem. I ne samo da može, već je i poželjno, zato što može biti i jedan od najboljih odgovora koji se može pružiti.
 
Ктесија(поузданији извор)

"На овим планинама живе људи са псећом главом, чија је одећа кожа дивљих звери. Они не говоре језиком, већ лају као пси, и на тај начин се међусобно разумију. Зуби су им већи од оних код паса, нокти као код ових животиња, али дужи и округлији. Насељавају планине све до реке Инд. Тен им је тамноцрвен. Изузетно су праведни, као и остали Индијанци са којима се друже. Они разумеју индијски језик, али не могу да разговарају, само лају или праве знакове рукама и прстима као одговор, као глувонеми. Индијци их зову Цалистрии, на грчком Циноцепхали („псеће главе“). [Живе од сировог меса.] Има их око 120.000."

Дај одрасти и уозбиљи се мало!

Kada već deliš lekcije o potrebama odrastanja i uozbiljavanja (a meni ne deluje da je ijedna jedina objava koju sam okačio na ovu temu bila neozbiljna), mogoa bi možda porazmisliti da li bi trebalo da pođeš od samog sebe i zapitaš se zašto sve percipiraš crno-belo i insinuiraš kao da sam ja išta pisao u duhu Herodot crn, Ktesije beo. A u stvarnosti, slika je višestruko složenija od toga.
 
Kada već deliš lekcije o potrebama odrastanja i uozbiljavanja (a meni ne deluje da je ijedna jedina objava koju sam okačio na ovu temu bila neozbiljna), mogoa bi možda porazmisliti da li bi trebalo da pođeš od samog sebe i zapitaš se zašto sve percipiraš crno-belo i insinuiraš kao da sam ja išta pisao u duhu Herodot crn, Ktesije beo. A u stvarnosti, slika je višestruko složenija od toga.
Зато што је добар део теме и постовања на коментаре ишао у том правцу. Ако се неко не изјасни јасно шта жели да каже већ оставља да га други тумаче онда се готово увек и не само са мном тако заврши.
 
Ја бих овде оставио једну недоумицу али не и закључак јер бих консултовао језикословце и познаваоце наших повеља иако је то у развоју још.
Зашто је Тврко пропустио да се крунипе краљем свесрпских земаља и Босне затим је пропустио и Хрватске и Далмације иако је већу директну и поданичку власт имао над тим територијама него Милутин или Душан.(Цариград)
 
Зато што је добар део теме и постовања на коментаре ишао у том правцу. Ако се неко не изјасни јасно шта жели да каже већ оставља да га други тумаче онда се готово увек и не само са мном тако заврши.

Stvarno? A gde je to pitanje koje bi iziskivalo uopšte iole ikakvo izjašnjavanje?

Da li si ga postavio negde na temi i meni promaklo...ili ga nikada uopšte nisi ni postavio, što će reći da niko nije izjašnjavanje ikakve prirode (ni jasno, niti nejasno) ni tražio?
 
Stvarno? A gde je to pitanje koje bi iziskivalo uopšte iole ikakvo izjašnjavanje?

Da li si ga postavio negde na temi i meni promaklo...ili ga nikada uopšte nisi ni postavio, što će reći da niko nije izjašnjavanje ikakve prirode (ni jasno, niti nejasno) ni tražio?
Било је баш таквих ситуација много и више пута сам се ујео за језик али знам да ти уживаш у тим ситуацијама али некад претераш и то се отме контроли.
Као код жена кад натежу конопац око тебе и затежу , затежу и то иде и онда се толико осиле да конопац пукне од стезања и те развезане чворове нико не завеже више никад. Највећи број њих није желео да никад конопац пукне него су желели што дуже да уживају у игри.
 
Било је баш таквих ситуација много и више пута сам се ујео за језик али знам да ти уживаш у тим ситуацијама али некад претераш и то се отме контроли.
Као код жена кад натежу конопац око тебе и затежу , затежу и то иде и онда се толико осиле да конопац пукне од стезања и те развезане чворове нико не завеже више никад. Највећи број њих није желео да никад конопац пукне него су желели што дуже да уживају у игри.

A, ne. Ne zanimaju ovi nekakvi pokušaji izvlačenja tipa pre 10 godina je bilo to i to. To stalno koristiš i to ti je, čini mi se, najgora taktika kada pokušavaš da izbegneš pružanje jasnog odgovora na pitanje. Uvek je s tobom neko vraćanje na davnašnju prošlost, šta je bilo pre toliko i toliko godina tu i tu i svaki put eskiviraš ono što je sada (kroz priču o tome šta je bilo nekada). To radiš i ovde (dok govoriš o, interesantno, baš ženama).

Pročitaj još jednom ono na šta si replicirao (ili, preciznije rečno - izbegao da repliciraš) u objavi i odgovori na pitanje da li je na ovoj temi bilo ikakve potrebe za izjašnjavanjem, oko čega i ko je i kada (i kavko uopšte) izjašnjavanje zatražio.
 
A, ne. Ne zanimaju ovi nekakvi pokušaji izvlačenja tipa pre 10 godina je bilo to i to. To stalno koristiš i to ti je, čini mi se, najgora taktika kada pokušavaš da izbegneš pružanje jasnog odgovora na pitanje. Uvek je s tobom neko vraćanje na davnašnju prošlost, šta je bilo pre toliko i toliko godina tu i tu i svaki put eskiviraš ono što je sada (kroz priču o tome šta je bilo nekada). To radiš i ovde (dok govoriš o, interesantno, baš ženama).

Pročitaj još jednom ono na šta si replicirao (ili, preciznije rečno - izbegao da repliciraš) u objavi i odgovori na pitanje da li je na ovoj temi bilo ikakve potrebe za izjašnjavanjem, oko čega i ko je i kada (i kavko uopšte) izjašnjavanje zatražio.
Рекао сам ти баш директно али сад да тачно издвајам пост сваки после којег сам се угизао за језик и наставио опет не би вредело.
Рецимо у много случајева као што сам ја конкретно данас на твој пост али нисам обраћао пажњу на предходну комуникацију са Колетом јер сам је почео ии завршио јер је нисам ни сматрао битном за тему нити да се на тај начин нешто може доказати.
Јер сличну аналогију томе је користио Дукљанин Марко Миљанов никад свој језик није звао српским! А што је помињао Србе није важно јер језик није звао српским то је нсјбитније и то би била аналогија са српским земљама.
Но много чешће што сам укапирао се ти исто вежеш за пост не читаш у назад. Често те и мрзи јер се ствари понављају.

Ја међутим изузев овог примера и неких чешће пратим дискусију и ток па се цитирањем на један пост заправо реплицирам на читав ток поменутог и тад ме најчешће уопште не разумеш јер тражиш линк директно само са тим постом.

Слично би било када бих ти издвојио све те постове у овој теми сигуран сам да би их видео тотално другачије.
 
На овим планинама живе људи са псећом главом, чија је одећа кожа дивљих звери. Они не говоре језиком, већ лају као пси, и на тај начин се међусобно разумију. Зуби су им већи од оних код паса, нокти као код ових животиња, али дужи и округлији. Насељавају планине све до реке Инд. Тен им је тамноцрвен. Изузетно су праведни, као и остали Индијанци са којима се друже. Они разумеју индијски језик, али не могу да разговарају, само лају или праве знакове рукама и прстима као одговор, као глувонеми. Индијци их зову Цалистрии, на грчком Циноцепхали („псеће главе“). [Живе од сировог меса.] Има их око 120.000."

Али ово ми је врх! Ктесија није знао како да зејебе Херодота али успео је!😂😂😂😂🤣

 
На овим планинама живе људи са псећом главом, чија је одећа кожа дивљих звери. Они не говоре језиком, већ лају као пси, и на тај начин се међусобно разумију. Зуби су им већи од оних код паса, нокти као код ових животиња, али дужи и округлији. Насељавају планине све до реке Инд. Тен им је тамноцрвен. Изузетно су праведни, као и остали Индијанци са којима се друже. Они разумеју индијски језик, али не могу да разговарају, само лају или праве знакове рукама и прстима као одговор, као глувонеми. Индијци их зову Цалистрии, на грчком Циноцепхали („псеће главе“). [Живе од сировог меса.] Има их око 120.000."

Али ово ми је врх! Ктесија није знао како да зејебе Херодота али успео је!😂😂😂😂🤣


A kako je time zajebao Herodota, objasni?

Herodot je pisao o istim tim psoglavcima kao zapadnim susedima Egipta (jedina razlika je što ih nije smestio u Indiju, već u Afriku tj. u Libiju, bliže Egiptu), a pored njih još čak i plemena ljudi koji se šetaju bez glava i imaju oči na grudima.

To ti nije za cepanje? :lol:
 
Poslednja izmena:
Рекао сам ти баш директно али сад да тачно издвајам пост сваки после којег сам се угизао за језик и наставио опет не би вредело.
Рецимо у много случајева као што сам ја конкретно данас на твој пост али нисам обраћао пажњу на предходну комуникацију са Колетом јер сам је почео ии завршио јер је нисам ни сматрао битном за тему нити да се на тај начин нешто може доказати.
Јер сличну аналогију томе је користио Дукљанин Марко Миљанов никад свој језик није звао српским! А што је помињао Србе није важно јер језик није звао српским то је нсјбитније и то би била аналогија са српским земљама.
Но много чешће што сам укапирао се ти исто вежеш за пост не читаш у назад. Често те и мрзи јер се ствари понављају.

Ја међутим изузев овог примера и неких чешће пратим дискусију и ток па се цитирањем на један пост заправо реплицирам на читав ток поменутог и тад ме најчешће уопште не разумеш јер тражиш линк директно само са тим постом.

Ne, nisi ništa upitao direktno. Nego si samo nešto pretpostavio i onda krenuo da vodiš polemiku sam sa sobom i sopstvenom pretpostavkom. Ne možeš da se vratiš da izdvojiš post, zato što takvog nema.

Слично би било када бих ти издвојио све те постове у овој теми сигуран сам да би их видео тотално другачије.

Ako bi to dosledno uradio, ne bi. Npr. ako bi izvukao šta sam rekao po pitanju smrti Kira Velikog i to istrgao iz konteksta i ignorisao da pričam vrlo specifično isključivo o istorijskom događaju Kirovog okončanja, možda bi tako bilo (u smislu, ti čitaš objavu, a ne kapiraš uopšte da se radi o jednom konkretnom događaju i zloupotrebiš to da ispadne kao da sam ja igde naveo Herodot dobar, Ktesija loš), ali onda bi opet bilo neistina.

Čitanje onoga čemu se replicira, malo mozganja glavom i trunka minimalne dobre volje, sve je što je potrebno da se izbegnu takve stvari.

P. S. Nisi ti preskočio samo Koletov post, nego 3 uzastopne moje replike (replike kojima sam repliciraš, da bude gore). Štaviše, na eksplitno pitanje šta se traži srpska zemlja ili Srbija ja sam ti doslovno napisao Srbija, pa ti opet (?!?) nekim čudom pomislio da je reč o nečemu suprotnom od onog što piše. Dakle, o tome se radi. Ne o tome da li nisi pročitao neku raniju objavu, već što ne pročitaš ni ono čemu repliciraš, a da bude još gore, o tome što piše ni ne porazmisliš.
 
На овим планинама живе људи са псећом главом, чија је одећа кожа дивљих звери. Они не говоре језиком, већ лају као пси, и на тај начин се међусобно разумију. Зуби су им већи од оних код паса, нокти као код ових животиња, али дужи и округлији. Насељавају планине све до реке Инд. Тен им је тамноцрвен. Изузетно су праведни, као и остали Индијанци са којима се друже. Они разумеју индијски језик, али не могу да разговарају, само лају или праве знакове рукама и прстима као одговор, као глувонеми. Индијци их зову Цалистрии, на грчком Циноцепхали („псеће главе“). [Живе од сировог меса.] Има их око 120.000."

Али ово ми је врх! Ктесија није знао како да зејебе Херодота али успео је!😂😂😂😂🤣

A kako je time zajebao Herodota, objasni?

Herodot je pisao o istim tim psoglavcima kao zapadnim susedima Egipta (jedina razlika je što ih nije smestio u Indiju, već u Afriku tj. u Libiju, bliže Egiptu), a pored njih još čak i plemena ljudi koji se šetaju bez glava i imaju oči na grudima.

To ti nije za cepanje? :lol:

Herodotove Istorije, knjiga IV (Melpomena), gl. 191; segment o narodima Libije i njihovom stilu života:

Τὸ δὲ πρὸς ἑσπέρης τοῦ Τρίτωνος ποταμοῦ Αὐσέων ἔχουσι ἀροτῆρες ἤδη Λίβυες καὶ οἰκίας νομίζοντες ἐκτῆσθαι, τοῖσι οὔνομα κέεται Μάξυες· οἳ τὰ ἐπὶ δεξιὰ τῶν κεφαλέων κομόωσι, τὰ δ’ ἐπ’ ἀριστερὰ κείρουσι, τὸ δὲ σῶμα χρίονται μίλτῳ. φασὶ δὲ οὗτοι εἶναι τῶν ἐκ Τροίης ἀνδρῶν. ἡ δὲ χώρη αὕτη τε καὶ ἡ λοιπὴ τῆς Λιβύης ἡ πρὸς ἑσπέρην πολλῷ θηριωδεστέρη τε καὶ δασυτέρη ἐστὶ τῆς τῶν νομάδων χώρης. ἡ μὲν γὰρ δὴ πρὸς τὴν ἠῶ τῆς Λιβύης, τὴν οἱ νομάδες νέμουσι, ἐστὶ ταπεινή τε καὶ ψαμμώδης μέχρι τοῦ Τρίτωνος ποταμοῦ, ἡ δὲ αἱ τούτου τὸ πρὸς ἑσπέρην ἡ τῶν ἀροτήρων ὀρεινή τε κάρτα καὶ Δασέα καὶ θηριώδης· καὶ γὰρ οἱ ὄφιες οἱ ὑπερμεγάθεες καὶ οἱ λέοντες κατὰ τούτους εἰσὶ καὶ οἱ ἐλέφαντές τε καὶ ἄρκτοι καὶ ἀσπίδες τε καὶ ὄνοι οἱ τὰ κέρεα ἔχοντες καὶ οἱ κυνοκέφαλοι καὶ οἱ ἀκέφαλοι οἱ ἐν τοῖσι στήθεσι τοὺς ὀφθαλμοὺς ἔχοντες, ὡς δὴ λέγονταί γε ὑπὸ Λιβύων, καὶ οἱ ἄγριοι ἄνδρες καὶ γυναῖκες ἄγριαι, καὶ ἄλλα πλήθεϊ πολλὰ θηρία ἀκατάψευστα.

https://penelope.uchicago.edu/Thayer/H/Roman/Texts/Herodotus/4G*.html

Zapadno od reke Tritona već se sa Ausejcima graniče Libijci, koji se bave zemljoradnjom i grade čvrste kuće, a koji se zovu Maksijci. Oni puštaju kosu na desnoj strani glave, a levu stranu šišaju, dok se po telu mažu rumenilom. Oni tvrde za sebe da su potomci trojanskih junaka. I ovde, i dalje na zapadu, ima više šuma i divljih zveri, nego u predelu stočara, jer je na istoku Libije, gde ovi teraju na pašu svoja stada, zemljište ravno i peskovito sve do reke Tritona, dok je na zapadu zemlja zemljoradnika jako brdovita, obrasla šumom i ima mnogo zveri. U njoj ima ogromnih zmija, lavova, slonova, medveda, zmija otrovnica, magaraca sa rogovima, ljudi psećim glavama i, bar po tvrđenju Libijaca, ljudi bez glave, koji imaju oči na grudima, divljih ljudi i divljih žena, i mnogih drugih neobičnih i čudnovatih životinja.

https://www.svetlost.org/podaci/herodot.pdf
 
Herodotove Istorije, knjiga IV (Melpomena), gl. 191; segment o narodima Libije i njihovom stilu života:

Τὸ δὲ πρὸς ἑσπέρης τοῦ Τρίτωνος ποταμοῦ Αὐσέων ἔχουσι ἀροτῆρες ἤδη Λίβυες καὶ οἰκίας νομίζοντες ἐκτῆσθαι, τοῖσι οὔνομα κέεται Μάξυες· οἳ τὰ ἐπὶ δεξιὰ τῶν κεφαλέων κομόωσι, τὰ δ’ ἐπ’ ἀριστερὰ κείρουσι, τὸ δὲ σῶμα χρίονται μίλτῳ. φασὶ δὲ οὗτοι εἶναι τῶν ἐκ Τροίης ἀνδρῶν. ἡ δὲ χώρη αὕτη τε καὶ ἡ λοιπὴ τῆς Λιβύης ἡ πρὸς ἑσπέρην πολλῷ θηριωδεστέρη τε καὶ δασυτέρη ἐστὶ τῆς τῶν νομάδων χώρης. ἡ μὲν γὰρ δὴ πρὸς τὴν ἠῶ τῆς Λιβύης, τὴν οἱ νομάδες νέμουσι, ἐστὶ ταπεινή τε καὶ ψαμμώδης μέχρι τοῦ Τρίτωνος ποταμοῦ, ἡ δὲ αἱ τούτου τὸ πρὸς ἑσπέρην ἡ τῶν ἀροτήρων ὀρεινή τε κάρτα καὶ Δασέα καὶ θηριώδης· καὶ γὰρ οἱ ὄφιες οἱ ὑπερμεγάθεες καὶ οἱ λέοντες κατὰ τούτους εἰσὶ καὶ οἱ ἐλέφαντές τε καὶ ἄρκτοι καὶ ἀσπίδες τε καὶ ὄνοι οἱ τὰ κέρεα ἔχοντες καὶ οἱ κυνοκέφαλοι καὶ οἱ ἀκέφαλοι οἱ ἐν τοῖσι στήθεσι τοὺς ὀφθαλμοὺς ἔχοντες, ὡς δὴ λέγονταί γε ὑπὸ Λιβύων, καὶ οἱ ἄγριοι ἄνδρες καὶ γυναῖκες ἄγριαι, καὶ ἄλλα πλήθεϊ πολλὰ θηρία ἀκατάψευστα.

https://penelope.uchicago.edu/Thayer/H/Roman/Texts/Herodotus/4G*.html

Zapadno od reke Tritona već se sa Ausejcima graniče Libijci, koji se bave zemljoradnjom i grade čvrste kuće, a koji se zovu Maksijci. Oni puštaju kosu na desnoj strani glave, a levu stranu šišaju, dok se po telu mažu rumenilom. Oni tvrde za sebe da su potomci trojanskih junaka. I ovde, i dalje na zapadu, ima više šuma i divljih zveri, nego u predelu stočara, jer je na istoku Libije, gde ovi teraju na pašu svoja stada, zemljište ravno i peskovito sve do reke Tritona, dok je na zapadu zemlja zemljoradnika jako brdovita, obrasla šumom i ima mnogo zveri. U njoj ima ogromnih zmija, lavova, slonova, medveda, zmija otrovnica, magaraca sa rogovima, ljudi psećim glavama i, bar po tvrđenju Libijaca, ljudi bez glave, koji imaju oči na grudima, divljih ljudi i divljih žena, i mnogih drugih neobičnih i čudnovatih životinja.

https://www.svetlost.org/podaci/herodot.pdf
Да сад болдуј и пар речи испред и добијеш ту суштинску разлику коју или не желиш да видиш или не видиш или си текстуалиста или си концептуалиста.

Фотије ти је јако прецизно на то указао!

Screenshot_2024_1119_032454_com.krstarica.krstarica.png


Ктесије ове басне преноси као савршену истину, додајући да је и сам видео својим очима неке ствари које описује, а о осталом су га обавестили очевици. Каже да је изоставио много много чудеснијих ствари, из страха да они који их нису видели не помисле да је његов извештај потпуно неповерљив."

Дакле што се мене тиче ствар је овде завршена и савршено јасна!
Ти терај слободно докле хоћеш али овде је све јасно.
Ако ти је потребно да будеш у праву да би функционисао ето буди у праву! Ок. ја са овим нећу више да се смарам за мене је решено!
(Ако тераш лепо да би завукао киту кад се жртва опусти ни то неће да прође)
 
Да сад болдуј и пар речи испред и добијеш ту суштинску разлику коју или не желиш да видиш или не видиш или си текстуалиста или си концептуалиста.

Фотије ти је јако прецизно на то указао!

Pogledajte prilog 1644493

Ктесије ове басне преноси као савршену истину, додајући да је и сам видео својим очима неке ствари које описује, а о осталом су га обавестили очевици. Каже да је изоставио много много чудеснијих ствари, из страха да они који их нису видели не помисле да је његов извештај потпуно неповерљив."

Дакле што се мене тиче ствар је овде завршена и савршено јасна!
Ти терај слободно докле хоћеш али овде је све јасно.
Ако ти је потребно да будеш у праву да би функционисао ето буди у праву! Ок. ја са овим нећу више да се смарам за мене је решено!
(Ако тераш лепо да би завукао киту кад се жртва опусти ни то неће да прође)

U pravu u vezi sa...čime?

Najbitnija stvar u tvojoj objavi, a ostaje potpuna nepoznanica?
 
Seneka „Mlađi“, „Prirodna pitanja“ (Naturales quaestiones), Knjiga IV, gl. 3, prvi red:

Grandinem hoc modo fieri si tibi affirmauero quo apud nos glacies fit, gelata nube tota, nimis audacem rem fecero. Itaque ex his me testibus numero secundae notae, qui uidisse quidem se negant; aut, quod historici faciunt, et ipse faciam: illi cum multa mentiti sunt ad arbitrium suum, unam aliquam rem nolunt spondere sed adiciunt: "Penes auctores fides erit".

https://la.wikisource.org/wiki/Quaestiones_Naturales/Liber_IV

Ako bih uveravao da se grad formira na isti način kao što se kod nas pravi led – zamrzavanjem celog oblaka – bio bih previše smeo. Zato ću se svrstati među svedoke drugog reda, koji poriču da su to sami videli; ili, kao što istoričari rade – a i ja ću tako – oni, nakon što izmisle mnogo toga prema sopstvenom nahođenju, odaberu jednu stvar za koju ne žele da garantuju, i dodaju frazu: „odgovornost za verodostojnost neka bude na autorima“.

SEENKAML.jpg

Smatra se da je Seneka ovde, dok je pisao ovu rečenicu, kritikujući pristup istoriografa koji se prilikom lupetanja izvlače tvrdeći da se samo pozivaju na neki izvor, pre svega imao Herodota na umu. Str. 805 Herodotove enciklopedije, odrednica Škola lažljivaca iz trotomne velike Enciklopedije o Herodotu (nedavno izašli monumentaln poduhvat kolekcije znanja o Herodotu), prof Melina Tamiolaki sa Kritskog univerziteta:

Herodotean.jpg


Encik.jpg

Senekine reči, zapisane u vreme vlasti cara Nerona (54-68), sa gotovo jednakom žestinom odzvajanju i danas, skoro dva čitava milenijuma docnije, jer se i danas nađe po koji istoričar koji po izvorima birka selektivno po svom nahođenju, ili poneki koji je pomešao svoju dužnost sa onom novinarskog izvestioca.
 
Poslednja izmena:
Mislim da je i Libanije napisao jedno delo protiv Herodota.

Libanije (Libanios) je bio grčki besednik iz IV st. naše ere. Živeo je u Antiohiji (u tadašnjoj Kojle Siriji). Možda poznatiji kao prijatelj cara Julijana Otpadnika ili učitelj Sv. Jovana Krstitelja.

Postoji oko hiljadu i o njegovih Pisama očuvanih. Između ostalog, pisao je izvesnom poznatom besedniku Demetriju (bivšem upravniku Fenikije) u Kilikiju, 361. godine:

Δημητρίῳ.


[1]    Ὁ μὲν Ἀσχόλιος τὰ πάντων δεινότατά τε καὶ ἥδιστα πρὸς ἡμᾶς ἀγγείλας ‑ εἰπὼν γὰρ περὶ τοῦ πτώματος, ἐφ' ᾧ καὶ αὐτὸς πληγεὶς ἔπεσον, εὐθὺς ἐπέθηκεν ὅτι ἀλλὰ θεῶν μέν τις ἀνέσχε τῇ χειρὶ φερομένην τὴν παρθένον, ἕως εἰς τὴν γῆν κατέστησεν ὥσπερ εἰς εὐνήν. ὥσπερ δὲ ἐνταῦθα τῷ μηδὲν συμβῆναι δυσχερὲς ἡδόμην, οὕτω τῷ τὸν οἰκέτην συντριβῆναι καὶ μὴ ἂν σωθῆναι δύνασθαι ...... ‑ τοιαῦτα διαλεχθεὶς Ἀσχόλιος καὶ τοὺς ἀγροὺς ἐπαινέσας καὶ παραινέσας ἔχειν, ἀλλὰ μὴ πωλεῖν ἀπῆλθε. καὶ νῦν ὅπου γῆς ἐστιν, οὐκ οἶδα.
[2] σοὶ δὲ καὶ παισὶ τοῖς σοῖς εἴη μὲν ἐκ θεῶν σωτηρία, φέροιεν δὲ αἱ ὧραι τὰ αὑτῶν, πάντα δὲ ἐξ οὐρίων θέοι, πέμποις δὲ ἡμῖν καὶ γράμματα καὶ τὰ παρὰ τῆς χώρας.
[3] ἐγὼ δὲ δύο λόγους, ὧν ἐν μὲν τῷ πρὸς Ἡρόδοτον, ἐν δὲ τῷ πρὸς Ἀριστείδην μάχομαι, πέπομφα. τούτους εὐθὺς δεῖ γενέσθαι Παλλαδίου, καὶ γὰρ ᾔτησε παρών, οὐκ ἄδηλον δὲ ὡς τοῦτο ποιήσει καὶ σοὺς εἶναι τοὺς λόγους.

http://www.poesialatina.it/_ns/greek/testi/Libanius/Epistulae_1-1544.html

Demetriju
[1] Asholije je doneo najstrašnije, ali i najslađe vesti – rekao je o padu, tokom kojeg je i sam, pošto je pogođen, pao. Odmah je dodao da je neki bog pridržao devojku dok je padala i nežno je spustio na zemlju, kao da je stavlja u postelju. I dok sam se radovao što se ništa loše nije dogodilo, tako sam i tugovao što je sluga bio smrskan i nije mogao preživeti. Nakon što je razgovarao o ovakvim stvarima, Asholije je pohvalio polja i savetovao da se čuvaju, a ne prodaju, pa je otišao. Gde se sada nalazi, ne znam.
[2] Tebi i tvojoj deci neka bogovi daruju spasenje, neka godišnja doba donose svoje darove, i neka ti se sve dešava s povoljnim vetrom. Pošalji nam i pisma i vesti iz tvog kraja.
[3] Poslao sam dva govora, jedan Protiv Herodota, a drugi Protiv Aristeida. Ovi moraju odmah stići do Paladija, jer ih je lično zatražio. Nema sumnje da će ih on učiniti dostupnim i tebi.

U ovom pismu, Libanije kaže da je svom prijatelju poslao dva spisa koje je tražio Paladije, upravik Kilikije. Jedan protiv Herodota i drugi protiv Publija Ajlija Aristeida Teodora, besednika drugog talasa sofističke škole iz II st. naše ere (Libanije je Aristeida doživljavao praktično svojim rivalom; podosta loše mišljenje je ima o njemu). Paladije je lično izrazio interes da čuje šta Libanije ima da kaže o ovoj dvojici i Libanije je od Demetrija zahtevao da mu smesta prosledi ta dva spisa.

Libanisu.png
 
Libanije (Libanios) je bio grčki besednik iz IV st. naše ere. Živeo je u Antiohiji (u tadašnjoj Kojle Siriji). Možda poznatiji kao prijatelj cara Julijana Otpadnika ili učitelj Sv. Jovana Krstitelja.

Postoji oko hiljadu i o njegovih Pisama očuvanih. Između ostalog, pisao je izvesnom poznatom besedniku Demetriju (bivšem upravniku Fenikije) u Kilikiju, 361. godine:

Δημητρίῳ.


[1]    Ὁ μὲν Ἀσχόλιος τὰ πάντων δεινότατά τε καὶ ἥδιστα πρὸς ἡμᾶς ἀγγείλας ‑ εἰπὼν γὰρ περὶ τοῦ πτώματος, ἐφ' ᾧ καὶ αὐτὸς πληγεὶς ἔπεσον, εὐθὺς ἐπέθηκεν ὅτι ἀλλὰ θεῶν μέν τις ἀνέσχε τῇ χειρὶ φερομένην τὴν παρθένον, ἕως εἰς τὴν γῆν κατέστησεν ὥσπερ εἰς εὐνήν. ὥσπερ δὲ ἐνταῦθα τῷ μηδὲν συμβῆναι δυσχερὲς ἡδόμην, οὕτω τῷ τὸν οἰκέτην συντριβῆναι καὶ μὴ ἂν σωθῆναι δύνασθαι ...... ‑ τοιαῦτα διαλεχθεὶς Ἀσχόλιος καὶ τοὺς ἀγροὺς ἐπαινέσας καὶ παραινέσας ἔχειν, ἀλλὰ μὴ πωλεῖν ἀπῆλθε. καὶ νῦν ὅπου γῆς ἐστιν, οὐκ οἶδα.
[2] σοὶ δὲ καὶ παισὶ τοῖς σοῖς εἴη μὲν ἐκ θεῶν σωτηρία, φέροιεν δὲ αἱ ὧραι τὰ αὑτῶν, πάντα δὲ ἐξ οὐρίων θέοι, πέμποις δὲ ἡμῖν καὶ γράμματα καὶ τὰ παρὰ τῆς χώρας.
[3] ἐγὼ δὲ δύο λόγους, ὧν ἐν μὲν τῷ πρὸς Ἡρόδοτον, ἐν δὲ τῷ πρὸς Ἀριστείδην μάχομαι, πέπομφα. τούτους εὐθὺς δεῖ γενέσθαι Παλλαδίου, καὶ γὰρ ᾔτησε παρών, οὐκ ἄδηλον δὲ ὡς τοῦτο ποιήσει καὶ σοὺς εἶναι τοὺς λόγους.


http://www.poesialatina.it/_ns/greek/testi/Libanius/Epistulae_1-1544.html

Demetriju
[1] Asholije je doneo najstrašnije, ali i najslađe vesti – rekao je o padu, tokom kojeg je i sam, pošto je pogođen, pao. Odmah je dodao da je neki bog pridržao devojku dok je padala i nežno je spustio na zemlju, kao da je stavlja u postelju. I dok sam se radovao što se ništa loše nije dogodilo, tako sam i tugovao što je sluga bio smrskan i nije mogao preživeti. Nakon što je razgovarao o ovakvim stvarima, Asholije je pohvalio polja i savetovao da se čuvaju, a ne prodaju, pa je otišao. Gde se sada nalazi, ne znam.
[2] Tebi i tvojoj deci neka bogovi daruju spasenje, neka godišnja doba donose svoje darove, i neka ti se sve dešava s povoljnim vetrom. Pošalji nam i pisma i vesti iz tvog kraja.
[3] Poslao sam dva govora, jedan Protiv Herodota, a drugi Protiv Aristeida. Ovi moraju odmah stići do Paladija, jer ih je lično zatražio. Nema sumnje da će ih on učiniti dostupnim i tebi.

U ovom pismu, Libanije kaže da je svom prijatelju poslao dva spisa koje je tražio Paladije, upravik Kilikije. Jedan protiv Herodota i drugi protiv Publija Ajlija Aristeida Teodora, besednika drugog talasa sofističke škole iz II st. naše ere (Libanije je Aristeida doživljavao praktično svojim rivalom; podosta loše mišljenje je ima o njemu). Paladije je lično izrazio interes da čuje šta Libanije ima da kaže o ovoj dvojici i Libanije je od Demetrija zahtevao da mu smesta prosledi ta dva spisa.

Pogledajte prilog 1647720

Sledeće Libanijevo pismo koje je očuvano jeste ono upravo Paladiju, u kojem ga obaveštava da je svoj dijalog protiv Herodota već poslao za Kilikiju.

Παλλαδίῳ.

[1]    Οὐκ ἄρα τῶν λόγων ἐπεθύμεις, ἀλλὰ τοῦ δοκεῖν ἐπιθυμεῖν τῶν λόγων. οὔκουν ἐτόλμησας οἰκέτην τῇδε καταλιπεῖν ἡμέραν μίαν. ἀλλ' ἐγὼ καὶ μηδὲν δεομένῳ πέμπω. δῆλον γὰρ ὡς αὖθις ἐντυχὼν ἐρᾶν πλαττόμενος ἐπετίμας ἄν.
Paladiju.
Nisi zaista želeo reči, već samo iskazivao da želiš reči. Stoga, nisi se usudio da ostaviš slugu ni jedan jedini dan. I opet, iako ti nije ništa potrebno, šaljem ti ovo. Jer je jasno da bi me, ukoliko naletim opet na tebe, pretvarajući se da me voliš, ukorio.


Nešto je Libanije bio vrlo nezadovoljan Paladijem i imao osećaj da mu šalje ona dva teksta uzalud. :lol:
 
STRABON O HERODOTU

Strabon piše u 2. gl. I knj. svoje Geografije sledeće:

φαίνεται γὰρ εὐθὺς ὅτι μύθους παραπλέκουσιν ἑκόντες οὐκ ἀγνοίᾳ τῶν ὄντων, ἀλλὰ πλάσει τῶν ἀδυνάτων τερατείας καὶ τέρψεως χάριν. δοκοῦσι δὲ κατ᾽ ἄγνοιαν, ὅτι μάλιστα καὶ πιθανῶς τὰ τοιαῦτα μυθεύουσι περὶ τῶν ἀδήλων καὶ τῶν ἀγνοουμένων. Θεόπομπος δὲ ἐξομολογεῖται φήσας ὅτι καὶ μύθους ἐν ταῖς ἱστορίαις ἐρεῖ, κρεῖττον ἢ ὡς Ἡρόδοτος καὶ Κτησίας καὶ Ἑλλάνικος καὶ οἱ τὰ Ἰνδικὰ συγγράψαντες.

https://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus:text:1999.01.0239:book=1:chapter=2:section=35

Jer odmah postaje očigledno da namerno umeću mitove, ne iz neznanja o stvarnim događajima, već kao izmišljotinu nemogućeg radi čuđenja i zabave. Pretvaraju se da to rade iz neznanja kako bi uverljivije ispripovedali bajke o neviđenom i nepoznatom. Teopomp barem to otvoreno priznaje, rekavši da će i on uključiti mitove u svoje istorije; u tom je smislu ispred onih kao što su Herodot, Ktesija, Helanik ili oni pisci o Indiji.

U 1. gl 2 knj., kada nešto preciznije govori o ovim piscima o indijskim stvarima, Strabon upotrebljava i reč pseudológos („lažov“, „lažni učenjak isprazne mudrosti“.

Strabon polemiše o mitološkim delima poezije, gde se sve i svašta premešta, navodi primere selidbe Etiopije u Fenikiju i slično, specifično navodeći i Hesioda i Homera. On kritikuje one koji poeziju pogrešno percipiraju kao činjenice i navodi besmisao takve kritike, kada čak i kod proznih pisaca koji su navodno pisali stvarnu prošlo našle i potpune lažovčine, vođene željom da zabave čitaoca, među njima navodeći i Herodota.

Strabon.png
 
Efor, grčki istoričar iz Kime iz IV stoleća pre naše ere, smatra se jednim od prvih pisaca koji su su definitivno definisali istoriografiju kao pravac. On se može smatrati nastavljačem Tukidida i bio je uzor Polibiju, koji mu odaje počast priznajući ga za prvim istoriografom pre njega koji se bacio na posao da napiše opštu istoriju. Između ostalog, napisao je Istoriju u 30 knjiga (preciznije rečeno, 29; 30. mu je dovršio posthumno njegov sin). Eforova opservacija u pristupu izvorima kada postoje negde nedoumice, smatra se majstorskim i prvim naznakama onoga što se danas naziva modernom istorijskom naučnom disciplinom.

F187 iz Plutarhovog dela O moralima, Parmeggiani, Giovanni. Ephorus of Cyme and Greek Historiography. N.p., Cambridge University Press, 2023, pp. 103, 104:
edit.png


Ephormeeth.png


Smatra se da je ovde Efor bio Plutarhov izvor za tačno utvrđivanje broja brodova sa Naksosa koji su učestvovali u Bici kod Salamine 480. godine pre nove ere, gde naziremo i osnove srži koju saćinjava današnji istoričar. Koristeći Simonida, dolazi se do objašnjenja kontradiktornih podataka o broju brodova i samim time do same suštine.

Plutarh tu dodaje da je Herodot namerno izostavio slavni potey defekcije Demokrita, iz čiste zlobe prema Nakšanima.
 
... i bio je uzor Polibiju, koji mu odaje počast priznajući ga za prvim istoriografom pre njega koji se bacio na posao da napiše opštu istoriju. Između ostalog, napisao je Istoriju u 30 knjiga (preciznije rečeno, 29; 30. mu je dovršio posthumno njegov sin). Eforova opservacija u pristupu izvorima kada postoje negde nedoumice, smatra se majstorskim i prvim naznakama onoga što se danas naziva modernom istorijskom naučnom disciplinom.
Па сад?
Тешко да је Полибије имао претјерано позитивно мишљење о Ефору (заправо, упитно је да ли је Полибије имао позитивно мишљење о било којем аутору списа прије њега, готово да му дође као оксиморон да би Полибије било кога уважавао осим знаменитих војсковођа наравно, које јесте готивио) иако му истина одаје признање за изванредно вриједне информације (то је она мантра "када у излагању убаците ријеч међутим, све оно прије међутим обично је с***е"). Тако он у свом рукопису (овдје стр. 138-139)
Polibije 12-25.jpg

исмијава Ефорово (као и других аутора) непознавање и неразумијевање основних ствари током копнених операција и ратовања.
Но на страну то, баш у наставку а везано за Ефорово непознавање и неразумијевање материје, Полибије износи занимљиву опаску. Да књишки мољци који немају ратно искуство, који нису на својој кожи осјетиили рат, нису у стању исправно разумјети шта се у рату догађа. Занимљива примједба.

На неки начин ову опаску можемо повезати и са Херодотом. И он је писао о многим стварима, мало познатим земљама и народима, догађајима, ратним операцијама о којима је тек нешто чуо или начуо из прича, некад из треће или четврте руке. Зато и не треба чудити да су се његова сазнања и писанија временом показала погрешним, а неки наводи произвољним и прекомотним, што су каснији аутори знали примијетити. Додуше, некад би га понио доживљај, пустио би машти на вољу, но опет понављам, каснији аутори су се код писанија имали ослонити на раније ауторе, на њихова сазнања, на форму, композицију, стил писања, класификацију садржаја, Херодот баш и није.
 
Poslednja izmena:

Back
Top