Harry Potter Fan Club

  • Začetnik teme Začetnik teme Harijeva sestra
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
pa malo i ja da nastavim rp.....
"Joj,opet se desilo,da li je to moguce?"Sara je bila veoma zamisljena...
-"Hej,Saro,jel slobodno?"-to je bila Rachel.
-"Da naravno"
-"Sta je sa Elenom?"
-"Ma bolesna je ne znam sta joj je?"
I tako cavrljale su a cas je prolazio....
Posli su ka vratima...
-"Hej,Rejc,ovaj...."
-"Da?"
-"Ma,zaboravi....nije vazno..."
Zelela je da joj isprica sve sta joj se desilo,sta je sve otkrila,ali nije mogla..
Smatrala je da joj je Rachel super drugarica kao i svi ostali...
Isla je sa grupom devojcica iz Sliterina ka kabinetu preobrazavanja.Volela je taj predmetr,bar za sada,volela je Mek Gonagal...Polako joj se vracalo ono njeno cool raspolozenje,secala se vremena dok nije dosla na Hogvorts,kako su je svi prijatelji voleli,kako je bila omiljena u drustvu,u stvari ne omiljena mozda,vec svi su je voleli zbog tog njenog optimizma koji je nosila u sebi.Zelela je da se to vreme vrati,ali sa sadasnjim prijateljima-Sa Kelly,Fran,Rachel,Lajonelom,Lisom,Gven,Horacijem,Warvickom,Edijem(iako je imala osecaj da je Edi bas i ne gotivi opet joj je bio prijatelj).Volela bi da je u Grifindoru,tamo je imala vise njih...
-"Hmmmm,duboko zamisljena,izgubljen pogled....da nisi zaljubljena devojcice?"
-"Horacije!"
-"Sta?Pitam te lepo,lepo odgovori za to i sluzimo,zar ne?"
-"Izvini,ko?"
-"Pa,mi,mislim prijatelji",osecala je da mu i nije bilo bas najprijatnije cak kao i da se postideo...
-"Da,naravno,ma,more nisam zaljubljena,vec razmisljam o nekim drugim stvarima..."
-"A o cemu tacno?"
-"Pa o zivotu pre Hogvortsa,starim prijateljima,porodici?"
"Porodici?Ridl?Hmm...",Horacije se zamislio....
-"Pa,pricaj mi o tome!",izgleda da ga je bas zanimalo...
-"Neki drugi put,evo je Mek Gonagal"
-"Sa....",Horacije nije stigao da dovrsi jer ga je Sara ugurala u kabinet...
Jedva je cekala da se cas zavrsi.Zelela je da sazna sta se to sa njom desava i odlucila je da sa prvim sa kim progovori ode u biblioteku da potrazi ima li sta u knjigama i da mu/joj sve isprica.....

narode odoh ja vidimo se
poz za sve
KISSSSSSSSSS
 
bleach:
Sad ja ne mogu da nastavim rp bez infidela…
Hmhm… mrzi me da cekam, nece on skoro da se smiluje. :roll:
Pa… ja cu nastaviti, kao da smo mi pricali.
Whatever…

Elem… hocemo li mi malo da pokrenemo pricu dalje il ce svako da se cima za svog lika.
Posto necu samo ja da dzangrizam, a nista ne radim, evo sad cu I ja nesto da pisakaram…

Pravila se guzva oko kabineta cini. Sliterinci su se komesali.
-Klasika, promrlja mrzovoljno Frances. Svaki put kada imamo nesto sa Sliterincima, mora da dodje do nekakve zbrke.
-Ma daj bre… nije bas uvek, rece brzo Rejcel.
-Kako nije?! Ama svaki put. To pocinje da me ozbiljno nervira, rece Fran razdrazljivo. Ocigledno joj nije bio neki dan. I, sta ih ti uopste branis?
-Polako bre. Sta je s tobom, rece Gven umirujuce. Samo opusteno. Kad udjemo, pokazacemo im.
-Hehe… bas tako. Uvezbala sam onu novu cin koju smo radili. Znas da je profesor rekao da treba da se napise oko 7 strana o onim cinima koje se upotrebljavaju u slicnim situacijama?
-E da… Bilo je zanimljivo. Cini koje vracaju stvari na svoje mesto. Veoma zbunjujuce, promrlja Rejcel.
-Upravo. Sta ako ti nesto treba sada, kod tebe, a ti ga vratis na mesto, a vec na pocetku ne znas gde si to stavio…?!, razmisljala je Gven naglas.
-Eh, ja sam se tako udubila da sam napisala preko 13 strana. Sta sam sve trazila. Ukljucila sam I cini za otvaranje knjige na pravu stranu, koja ti je u tom trenutku potrebna, rece Fran zadovoljno.
-Ma znamo I tebe I tvoju zaludjenost, rece Gven veselo.

Sve tri su se smejale, a onda im pridje Sara, devojka iz Sliterina.
-Sta je s vama? Potpuno ste poludele…, rece ona veselo, ali se videlo da nije rapolozena.
-Ej, pa gde je Elena? Ma nesto se zezamo za sebe, odgovori Frances.
-Nesto je bolesna. Nemam pojma. Stalno se negde gubi u poslednje vreme. Mozda I dodje na cas. Ne znam. Ima li nesto novo sto se tice okupljanja?
Sada su vec poceli da ulaze u cabinet razdragano pricajuci. Sara I Fran su isle uporedo.
-E stvarno ne znam. Trebalo bi da za to pitamo Lajonela, zar ne? Nisam imala prilike da ljudski popricam s njim vec dosta dugo…, sada je vec gundjala Frances.
(Zasto smo se svi odaljili jedni od drugih…? Tako smo hladni. Uzivala sam u zajednickim trenucima. Valjda odrastanje, pomisli Fran za sebe.)
-Odrastanje?! Pa… nisam sigurna. Al nesto se cudno desava, to je sigurno.
-M… mo… molim?! Odrastanje? Kako si, ovaj… mislim, cula?

Guzva ih je ponela ka malom amfiteatru koji se sirio pred njima I Frances I Sara se razdviojise.
-Posle casa…!, cula je Fran Sarin glas kroz rulju.
-Da, da… posle casa. Sta se bre to ovde desava…, mrmljala je Frances.

-Sta je s tobom?, sada je vec zabrinuto prisla Gven. Potpuno si odsutna. Moramo da pricamo.
-Nista. Idemo na kraj reda. Ok?

~~~

-Ok...Promrmlja Gven.Sele su skroz na kraj...Nastavnik nije mogao da ih cuje jer toliko je dece bilo ispred...Ohrabrile su se da pricaju...
-Hoces li mi sad reci sto si tako cudna u poslednje vreme??Sta se desava?...Zbunjena sam...-Gven je upita dok su vadile knjige.
-Hmmmmmm Gven...Zapravo ne znam ni ja sama...Nesto cudno-da ali sta tek treba da otkrijem...-rece Fran zamisljeno...
-Opet ti!Pa nista te ne razumem,pojasni mi malo-
-Pa nema sta da se pojasni,kasnije cu se naci sa Sarom pa cemo videti sta je...A do tada ne znam ni ja sama!...-
-Ok,ok...Ali posle ces mi ispricati,vazi?-
-Da,naravno...-Fran umoci svoje pero i poce da pise...-Sto ti ne pises?-upita ona Gven...
-Mrzi me...-Gven se opet oneraspolozila..."Stvarno ne znam sta mi je u poslednje vreme...Huh...Postala sam i gruba,i nezainteresovana...Sta cu za OCN?" mislila je u sebi...Svakim danom bila je sve opterecenija testovima da joj se cinilo da ce poludeti...Druge kao da je bas bilo briga...A ipak su ucili,mnogo vise nego ona ovih dana...
-Hej,Gven...Bolje pisi...OCN...znas,mnogo me brinu...-Trgnu je Fran iz razmisljanja...
-Shvatam te Fran,pa znas i sama kako je meni...-Pocela je da pise...Pa je pogledala unaokolo-svi su cavrljali...Rejc,Sara,Horacije...Zvonilo je i nastavnik je zadao 10 strana o napicima za lecenje zivotinja..."Oooooo ne..."Pomisli Gven...Ustvari,vecina je to pomislila...Krenuli su da izlaze iz ucionice...
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
 
Dani su prolazili. Lajonel je bio nestrpljiv i osecao sve vecu grizu savest. Rekao je Lisi za ono sto namerava da uradi, a ipak nije rekao svom najboljem drugu, i to ga je jelo iznutra. Upravo je hodao kroz hodnik, vracajuci se sa casa, kada ga je ugledao. "Mozda bih sada trebao da mu kazem" pomisli on u sebi. Ali, primetio je Fran kada je malo bolje pogledao, i samo je nastavio dalje, odustajuci od ideje, i ostavljajuci to za neki drugi put. Popeo se umorno u boravak. Nije obracao paznju na ostale, seo je i poceo da cita knjige, uceci kao i uvek. Nije ni primetio koliko je vreme brzo prolazilo. Mozda je prosao i sat, a mozda i dva, tek, soba je bila prazna, i on je sedeo sam. "Jos bolje" pomisli on, i nastavi da cita napitke. Tada je Edi usao, sa ozbiljnim izrazom lica, a isto tako i Fran. Ona je odmah otisla u spavaonicu, prethodno pozdravivisi njih dvojicu. I Edi je krenuo, ali ga je Lajonel zaustavio:"Sad ili nikad" pomisio je dok ga je pozivao da sedne:
"Edi, moram nesto da ti kazem" primetio je da je Edi nabacio svoju masku, i ponasao se kao da se nista nije dogodilo, ali nije sada na to obracao paznju.
"Da?" upita on
Sada je Lajonelu bilo nelagodno, ali resio je da to kaze bez oklevanja u jednom dahu:
"Razlog zbog cega sam bio odsutan ovoliko ovih dana" zapoce on "i zbog cega nismo toliko razgovarali, je taj sto nameravam da prizovem vilenjake, ili barem da odem kod njih" rekavsi to, oci su mu se zacaklile od pomisli na tu mogucnost. Razmisljao je o blazenstvu Valinora, Lepoti Tirona, Gondolina, prilici da upozna Berena i Lutjenu, da vidi Majare i Valare, da prica sa Ulmoom i sve sto uz to ide.
"Nego, da nastavim" Edi ga je gledao zacudjujuce dok je pricao. Dugo je on opisivao predele srednje zemlje, zelju da vidi Valinor, da upozna Ainure, da ucestvuje u Ratovima Belerijanda, i iznad svega, da sazna da li vilenjaci predstavljaju nasu proslost, ili su samo fikcija jednog genijalnog coveka.
Edi je samo sedeo nem, dugo cuteci, dok je Lajonel strpljivo cekao da progovori i kaze sta misli.
 
"U redu!" rece Edi veselo i potapsa ga po ramenu.
Lajonel je i dalje cutao, cekajuci sta ce da kaze jos. Ali i Edi je cutao.
"Samo to?" upita ga Lajonel sumnjicavo
"Da. Sta bi jos trebao da kazem. Podrzavam tvoju ideju. Zapravo, mogu li da ti se pridruzim?" upitao je ovo uz smesak pun nade.
"Lajonel nije znao sta da radi od srece i zadovoljstva:
"Naravno da mozes!!!!" uzviknu on.
Na vratima se pojavila Lisa, sva pospana i mamurna:
"Mozete li vas dvojica malo tise? Ljudi pokusavaju da spavaju ovde."
NJih dvojica su se naravno priguseno nasmejali.
"U redu" odgovorise u isto vreme "izvinjavamo se"
"Lisa" rece iznenada Lajonel "upravo sam rekao i Ediju za "ono". Zeli da mi se pridruzi, pa sam pomislio da" on tu malo zastade i pocrveni "pomislio sam da pitam i tebe da nam se pridruzis."
"Cekaj, ona zna?" Edi ga upita skoro uvredjeno
"Pa sta mogu, uhvatila me je na prepad" odgovori Lajonel pokusavajuci da se opravda, sa izrazom krivise na licu
"Izvinite sto prekidam ovaj vas izuzetno zanimljiv dijalog, ali jednostavno, ja samo zelim da spavam. Razmislicu sutra o "onome", a sada, laku noc vam zelim gospodo" i ona napusti boravak trljajuci oci
"Sta mislis, hoce li pristati, a?" upita Lajonel Edija veselo dok su se peli uza stepenice
"Ma ti nisi normalan" nasmeja se Edi
"Sto?" upita ga Lajonel sa gotovo komicnim izrazom lica
Edi samo uzmahnu glavom i sruci se u krevet, ne potrudivsi se ni da se presvuce.
 
Edi je legao u krevet.
- Da li se ovo sve stvarno desilo? - pitao se Edi - Ma sigurno jeste. Ovo mu je bilo drugi put u zivotu da ovako razmislja. Odlucio je da prestane.
Sa tom misli zaspao je. Sanjao je neki cudan san. Bio je na nekom mracnom mestu. Mnogo mracnom. Nista se nije videlo, a onda odjednom se pojavi neka svetlost. Edi se uputio ka njoj. Dopirala je kroz neku rupu u zidu. Sa druge strane zida mogao je da cuje glasove. Nije ih razumeo. Vazduh je bio cudan ukoliko je to bio vazduh. Bilo je mnogo gusce od vazduha i imalo je odvratan ustajali miris. Najdenom je neko upalio svetlo. Edi se nalazio u nekom hodniku. Gledao je oko sebe, bio je sokiran. Slike na zidovima bile su odvratne. Oci su mu ostale na jednoj slici. Na njoj se nalazila neka crna prilika. Bila mu je poznata. Da, video ju je negde. Mozak mu je radio sto na sat. Setio se napokon. Bilo je to cudoviste koje se pojavilo u jezeru ispred Hogvortsa. Da, to je bilo to. Bio je siguran. A onda Edi cu neke korake iznad sebe. Neko je silazio stepenicama. Neki carobnjak je isao ka njemu, ili mu se bar tako cinilo. Edi se brzo okrenuo oko sebe i sakrio ispod nekog stola. Carobnjak je stajao odmah pored Edija ali ga nije video. Izvukao je stapic i uperio ga u sliku. Koliko se Edi secao na toj slici je bio najmracniji carobnjak svih vremena. Kroz tamnu svetlost Edi je mogao da primeti sedu kosu i bradu, kao i crta lica carobnjaka koje su mu se ucinile poznatim. Lice carobnjaka imalo je suludo-preplasen izgled. Dok je carobnjak stajao ispred slike mrmljajuci sebi u bradu Edi je groznicavo razmisljao, pokusavajuci da se seti odakle mu je to lice poznato. Kroz glavu su mu prolazile slike svih carobnjaka iz knjiga koje je citao. Video je vec negde to lice. Bio je siguran da ga je video, i isto tako je bio siguran da je to bilo lice nekoga ko ne bi voleo da zna da je Edi u toj sobi. Edi je pokusao da razazna sta carobnjak mrmlja sebi u bradu. Bila je to neka ritmicna bajalica, u kojoj je prepoznao svega nekoliko reci. I od tih reci Edi oseti kako mu se jeza spusta niz kicmu. Bajalica je ocigledno bila crnomagijska. Nakon zavrsetka bajanja carobnjak potmulim, drhtavim glasom uzviknu
- Apretantio Expectum. Klatu, Verata, Niktu. Expectum te Apretantio.Bljesnu zelena svetlost i iz nje kao iz izmaglice pojavi se jos jedan carobnjak. Edi nije mogao da poveruje svojim ocima. Lice novog carobnjaka odmah je prepoznao, po opisu koji se nalazio u svim knjigama koje su pisale o dogadjajima od pre dvadeset godina. Vratio se. Krik uzasa osta na otvorenim Edijevim ustima. U glavi mu je bubnjalo. Kroz celo telo prosao mu je talas uzasa i neverice, pomesan sa gotovo fizickim osecanjem zla. Vratio se. Nekako se vratio. Bio je to onaj-cije-se-ime-ne-sme-izgovoriti...
 

Back
Top