jer se na njemu nalazio restorancic iz koga smo takodje voleli da 'vatamo shturu. Barem Mus i ja...
Pade mi napamet MORAL u grupi. Jedini potpuno posten i iskren covek bejase Dejan. Zato smo svi voleli da radimo s njim, a bogami i da posecujemo njegovu gajbu u BG, retko se setivsi da donesemo poklon za Slavicu a kasnije i za decu. Koliko znam Mirsu, on bese povucen, ali nikada neposten.
Muki, Zare, Sale i Joka, pak , nisu bili takvog kova. Na stranu benigno maznjavanje ploca i junacno bezanje iz restorana (kao protest protiv establishmenta, razume se). Uskogrudost, odbijanje da se pomogne drugu u nevolji (videti Zucine probleme s milicijom na letovanju), ili drugu koji nije u nevolji ali mu treba pomoc, konstantno izrugivanje pojedinim clanovima grupe i institucije, sebicnost, egoizam, dugogodisnje grebanje i ogovaranje bejahu svakodnevnica u grupi. S godinama, to je ostavljalo hladan kamen na srcu.
Zuca je u startu bio OK, ali je ucio od kolega. U Zuletovom zivotu, devojchice su imale prioritet.
Tako ACCORDO, ACHILEAS, kad govorimo o krajnjim dometima grupe, nisu samo karijere te koje su nas sprecile. One su mogle da se odvijaju paralelno, dosta dugo. Medjutim, da bi se upustio u nesto treba da imas poverenja u saradnike, a i njihovu podrsku. Ovde je toga bilo malo.