Грб и застава Црне Горе

Svako ima pravo na svoje mišljenje ali ono nije obavezujuće za mene kao što moje nije obavezujuće za tebe. Ova zastava i grb su proglašene od vlasti i oni nijesu nikog ništo pitali. Naravno da su htjeli da se razlikuju što više od grba i zastave Srbije jer Crnogorci ne misle da su Srbi, a Srbiji je to uvijek koristilo kao izgovor za negiranje Crnogoraca.
Naravno da svako ima pravo na svoje misljenje,medjutim tolika misljenja su nas i dovela dovde gde smo sad.
To je smatrao i gospodin,poslanik,akademik sta li je vec,koji je bio prisutan u toj emisiji na RTCG,da ima da se usvoji ono sto im najvise svidja i gotovo.
Interesantno da je taj Albanac,zaboravio sam mu ime bio zadovoljan izborom zastave(valjda lici na Albansku pa zato),ali je zato kukao oko izbora himne.Kako Crna Gora moze da mu bude majka i td.
Slicnosti Srba i Crnogoraca su mnogo dublje od mahanja zastavama,a to se tako lako ne menja.U Srbiji niko ne negira Crnu Goru,njenu drzavnost i tradiciju,ali poreklo se zna i ono se ne moze menjati tako sto to nekome padne na pamet.Da je Milo delio te stavove,ne znam da li bi Crnogorcima danas bilo bolje, ali bi Crna Gora bila daleko ujedinjenija i sloznija.
Trobojnim zastavama su ukrašavani gradovi za vrijeme raznih svečanosti (proglašenje kraljevine)
Početkom XIX vijeka narodne boje su bile plava bijela crvena sredinom XIX vijeka bijela plava crvena krajem XIX vijeka crvena plava bijela.
Za te boje ranije ne znam,ali Crna Gora prvu narodnu zastavu dobija za vreme knjaza Nikole(za vreme Danila se eksperimentisalo sa raznim zastavama),i ona je bila srbska trobojka,jasno i zbog cega.Tada su se konacno i izdefinisale ratna,narodna,dvorska i drzavna zastava.Poz.
 
To nisu bile narodne boje, to su samo bila premišljanja raznorazna iz vremena vladavine knjaza Danila; bilo je potrebno vremena da prođe dok se pod Nikolom nije konačno ustalila srpska varijanta, ali s obzirom da su u pitanju samo probne zastave, za koje većina samih Crnogoraca uopšte nije ni čula, to nije ni relevantno; do negdje 1876. godine Crnogorci trobojku u smislu nacionalne zastave realno ni nemaju...

Tačno je. Putopisci su ih opisivali kao narodne boje mada si i to u pravu da narod nije imao pojma o njima, a vladarisu se voljeli prikazati u svijetlu tadašnjih civilizovanih zemalja. Državna i u narodnoj upotrebi je bio vladarski baner i to je to. Čak i kasnije kad se usvaja narodna, nacionalna ili civilna zastava narod je po ineriji koristio staru zastavu.

Ahahaaaahahaha z:mrgreen: z:D

Moram priznati, odbacio si me sa stolice!

Ćuti pobratime naježih se kad viđeh prevod na guglu. Bila je to neka složena skalamerija za tvrdu anodizaciju. Nešto isporučioci opreme nijesu valjda htjeli doći i ja sastavim po nacrtima cijelu opremu ali direktor reče da ipak sačekamo njihove instruktore. Sad sam mu zahvalan, mogu mislit na što bi ličilo uključivanje.
 
Naravno da svako ima pravo na svoje misljenje,medjutim tolika misljenja su nas i dovela dovde gde smo sad.
To je smatrao i gospodin,poslanik,akademik sta li je vec,koji je bio prisutan u toj emisiji na RTCG,da ima da se usvoji ono sto im najvise svidja i gotovo.
Interesantno da je taj Albanac,zaboravio sam mu ime bio zadovoljan izborom zastave(valjda lici na Albansku pa zato),ali je zato kukao oko izbora himne.Kako Crna Gora moze da mu bude majka i td.
Slicnosti Srba i Crnogoraca su mnogo dublje od mahanja zastavama,a to se tako lako ne menja.U Srbiji niko ne negira Crnu Goru,njenu drzavnost i tradiciju,ali poreklo se zna i ono se ne moze menjati tako sto to nekome padne na pamet.Da je Milo delio te stavove,ne znam da li bi Crnogorcima danas bilo bolje, ali bi Crna Gora bila daleko ujedinjenija i sloznija.

Svaka vlast propisuje simbole koji će je predstavljati po svojoj volji.Ružno je mijenjti ih sa svakom promjenom vlasti pa se zato preporučuje da ti simboli imaju utemeljenje u što dubljoj tradiciji. Otud su se i u Cnoj Gori odlučili da savremene simbole utemelje na tradiciji vladarskih kuća Petrovića i Crnojevićai mislim da su izabrali sretno rješenje, koje bi trebalo da odgovara najširem broju građana. Otud je lijepo što su se sviđeli i poštovanim komšijama Albancima.
Srodnost Crnogoraca i Srba je očigledna kojiko je i zajedničko porijeklo iz velikog stabla Slovena, a i lijepo bi bilo da ubuduće gradimo ljepše odnose mjesto što se svađamo niokočega. Danas zaista niko ne negira crnogrsku državu jer je ona realnost koja je međunarodno priznata, a što se porijekla tiče valja se znati da je istorija postojala i prije 1918. Milo ima malo veze sa tim. Više na to utiče neprekidno poništavanje crnogorske državnosti i narodnosti ne direkno od ikog iz Srbije ali od domaćih "c"rnogoraca svesrdno pomognutih (i materijalno i politički) od političkih i vjesrkih centara sa strane. Ipak sam ubjeđen da će i Srbi i Crnogorci uspjeti prevazići ove trenutne političke fluktuacija i ostati u dobrim dnosima kao poštvane komšije na koje se može osloniti u svakoj prilici, koji će više isticati ono što im je zajedničko od onoga što im je različito.

Za te boje ranije ne znam,ali Crna Gora prvu narodnu zastavu dobija za vreme knjaza Nikole(za vreme Danila se eksperimentisalo sa raznim zastavama),i ona je bila srbska trobojka,jasno i zbog cega.Tada su se konacno i izdefinisale ratna,narodna,dvorska i drzavna zastava.Poz.

To si savršeno u pravu i zista je prva zvanična narodna zasava zaista bila trobojna crveno plava i bijela (zapravo svijetlo plava ili B- kako se označava). Savršeno si u pravu, početkom XIX vijeka su svi eksperimentisali sa tim bojama jer je to bila nova moda u svijetu, tek počinju da se koriste te narodne zastave koje ranije nijesu postjale. Pa čak i Rusi uvode kao narodnu zastavu, svoju pomorski zastavu inače urađene po uzoru na holandsku pomorsku zastvu. Čak bi s moglo reći, ugrubo, da je većina vodoravnih trobojnih zastava porijeklom od pomorskih zastava a da su uspravne trobojne zastave većinom porijeklom od kokardi političkih pokreta s početka XIX vijeka. Ne mora biti da su sve takve ali većina uglavnom jeste. Tako je holandska pomorska zastava zapravo uzorak za cijelo mnoštvo drugih pomorskih i nacionalnih zastava u koje spadaju i slovenske trobojne zastave koje su preko panslovenskog pokreta razvijene od ruske pomorske zastve. Na isti način su razvijene i zastave južnih Slovena. Prva južnoslovenska narodna trobojna zastava, iako neprihvaćena od naroda, iako nepropisana na zvanični način, je crnogorska trobojna zastava vodoravna u bojama Francuske zastave, jer se Francuska smatrana simbolom slobode. Kad su se hrvarske i srpke elite dogovarale kakve će zastave narodne i državne biti u budućoj ujedinjenoj zemlji južnih Slovena, Hrvati su htjeli da se usvoji plavo-bijelo-crvena zastava slična crnogorskoj, čemu su se Srbi oštro suprotstavili i insistirali su na obratnom rasporedu bja na što su na kraju Hrvati pristali. Tako su nastele hrvatska i srpska zastava crveno-bijelo-plava sa grbovima u središtu. Dogodine Srbija promjeni zastavu i usvoji onu koju joj je dodijelio sultan (crveno-plavo-bijelu). Crnogorci nikako nijesu htjeli prihvatiti za svoju zastavu onu koju je sultan dodijelio pa bila ona i zastava Srbije, naravno sve do aneksije, a i tad samo u ime ujediniteljske ideje ( i ipak su umjestoplave stavili svjetloplavu).
 
Poslednja izmena:
Toje neki putopisac napisao. Da me ubiješ sad se ne mogu sjetiti. Zapamtio samnešto kao - Crnogorci imaju narodne boje jednako kao Francuzi samo su kod njih vodoravne a plava boja je gornja ispod bijela i crvena. Zapamtio sam i da je godina bila 1830-ih (možda 2. ili 3.). Poslije drugi putopisac 1840-ih pominje narodne boje kao bijelu plavu i crvenu. Sve je to okvirno ali u tim periodima izgleda da je bilo tako. samom narodu ni na kraj ameti nije padalo da u svoj oskudici kupuje zastave.Njih su kupovali vladari za državne potrebe i oni su ih dodjeljivali komandirima vojnih jedinica a trobojne zastave po gradu su oni isticali a ne narod.Uostalom tako se i danas radi.

Formice pobrkao si. Za vrmena Petra II Petrovića Njegoša (1830-1851) je bilo dosta putopisaca, ali nijedan jedini nije vidio nikakvu trobojku. Znam da je Bartolomeo Bjazoleto 1838. godine vidio "svjetložuti barjak sa malim crvenim krstom po sredini" (vjerovatno bijeli sa crvenim krstom jer imamo kasnija svjedočanstva Konstantina Petkoviča).
Evo ko i kad opisuje crnogorsku zastavu tako kako ti kažeš - u knjizi Fransoa Lenormana koju je objavio 1866. godine godine u Parizu (dok je on lično je boravio u Crnoj Gori 1865. godine) on navodi: „Svako pleme ima svoju zastavu, standard (zastava) Crne Gore je trikolor (trobojka) i ima iste boje kao i Francuska samo što boje idu horizontalno. Crnogorci kažu da ove tri boje predstavljaju tri vrline: plavo vjeru, bijelo nadu i crveno milosrđe“ (Tri Francuza u Crnoj Gori, Cetinje, 1949.g,. str 150-151.).
Kasnije će se na ovaj Lenormantov zapis u fusnoti pozvati i Denton (1877) i najvjerovatnije i Poljak Konstantin Pjankovski (1869). eđutim mi danas znamo da je ovaj Lenormantov opis zastave netačan jer baš te iste 1865. godine imamo opis crnogorskih barjaka kod J. Sundečića u Orliću iz 1866. godine (sa proslave Petrovdana 1865. godine), i tu nema nikakvog spomena ikakve trobojke (izuzev trobojnog koplja na koji se kači alaj-barjak, a od tad se javljaju i trobojne lente za medalje, i to sa raznim rasporedom boja). U domaćim izvorima mali trobojni barjčići u crveno-bijeloj-.plavoj se javljaju tek 1876. godine, na početku Veljeg rata međutim to još ne možemo smatrati oficijelno crnogorskom zastavom. Trobojku baš kao zastavu, i to nacionalnu, uvodi tek Nikola poslije završetka zavrzlame oko Ulcinja krajem 1880. godine kada se prilike konačno smiruju - 1880. godine, na Cetnju, na Nikoljdan, „na dan Njegovog Visočanstva Knjaza bila je varoš neobično iskićena. Mnogi novi barjaci (trobojnice) podgrađeni ...“ (DACG, MV, 1880, br. 43. bez datuma) Tad Nikola uvodi crveno-plavo-bijeli raspored boja jer je taj raspored tada već prepoznat kao srpski.
 
Formice pobrkao si. Za vrmena Petra II Petrovića Njegoša (1830-1851) je bilo dosta putopisaca, ali nijedan jedini nije vidio nikakvu trobojku. Znam da je Bartolomeo Bjazoleto 1838. godine vidio "svjetložuti barjak sa malim crvenim krstom po sredini" (vjerovatno bijeli sa crvenim krstom jer imamo kasnija svjedočanstva Konstantina Petkoviča).
Evo ko i kad opisuje crnogorsku zastavu tako kako ti kažeš - u knjizi Fransoa Lenormana koju je objavio 1866. godine godine u Parizu (dok je on lično je boravio u Crnoj Gori 1865. godine) on navodi: „Svako pleme ima svoju zastavu, standard (zastava) Crne Gore je trikolor (trobojka) i ima iste boje kao i Francuska samo što boje idu horizontalno. Crnogorci kažu da ove tri boje predstavljaju tri vrline: plavo vjeru, bijelo nadu i crveno milosrđe“ (Tri Francuza u Crnoj Gori, Cetinje, 1949.g,. str 150-151.).
Kasnije će se na ovaj Lenormantov zapis u fusnoti pozvati i Denton (1877) i najvjerovatnije i Poljak Konstantin Pjankovski (1869). eđutim mi danas znamo da je ovaj Lenormantov opis zastave netačan jer baš te iste 1865. godine imamo opis crnogorskih barjaka kod J. Sundečića u Orliću iz 1866. godine (sa proslave Petrovdana 1865. godine), i tu nema nikakvog spomena ikakve trobojke (izuzev trobojnog koplja na koji se kači alaj-barjak, a od tad se javljaju i trobojne lente za medalje, i to sa raznim rasporedom boja). U domaćim izvorima mali trobojni barjčići u crveno-bijeloj-.plavoj se javljaju tek 1876. godine, na početku Veljeg rata međutim to još ne možemo smatrati oficijelno crnogorskom zastavom. Trobojku baš kao zastavu, i to nacionalnu, uvodi tek Nikola poslije završetka zavrzlame oko Ulcinja krajem 1880. godine kada se prilike konačno smiruju - 1880. godine, na Cetnju, na Nikoljdan, „na dan Njegovog Visočanstva Knjaza bila je varoš neobično iskićena. Mnogi novi barjaci (trobojnice) podgrađeni ...“ (DACG, MV, 1880, br. 43. bez datuma) Tad Nikola uvodi crveno-plavo-bijeli raspored boja jer je taj raspored tada već prepoznat kao srpski.

A zar nije još Danilo naručio izradu slovenske trobojke u Kotoru...il' tako nešto?
 
A zar nije još Danilo naručio izradu slovenske trobojke u Kotoru...il' tako nešto?

Tako su pisale „Srbske novine“ u broju 50. od 29. aprila 1858:

„ Agr. Ctg.-u pišu iz Kotora 14. ov. m. da se tamo prave mnoge zastave, koje je naručio Knez crnogorskij. Zastave su kao obično slavenske trobojke, na njima u sredi ima lavova glava, grb nekadašnjih vladaoca raških, od kojih knez Danilo dovodi svoje poreklo. Ove će se zastave razdati pojedinim nahijama crnogorskim i brdskim i ostalim oblastima Hercegovine, koje su se pri poslednjem ustanku pridružile Crnoj Gori. Sto ljudij dobijaju po jednu takovu zastavu“.

Međutim upravo tad pred bitku na Grahovcu znmo da je Danilo izradio jedino crveni alaj-barjak sa grbom (dvoglavim bijelim orlom), kao i par gardijskih zastava koje su bile identične kao alaj--barjak manjih dimenzija i od jeftinijeg materijala, s tim što na njima vjerovatno i nije bilo lava ispod orla.

Ove zastave o kojima su tada pisale "Srbske novine" su zamišljene kao stotinaške ("Sto ljudij dobijaju po jednu takovu zastavu"), međutim mi znamo da su tada stotinaške zastave bile krstaš-barjaci (crvene sa bijelim krstom i porubom). Tako da možemo zaključiti samo dvije stvari:
1. ova je vijest lažna
2. knjaz je moguće naručio da mu se izrade ovakve zastave, ali se predomislio i samo je naredio da se izradi novi alaj-barjak i par gardijskih zastava - moguće je da mu je čitav posao oko zamjene zastava bio skup, pa je odustao od njega.

Inače na kući u Prčnju đe je knjaz Danilo boravio sa knjaginjom mjesec dana pred smrt bila je istaknuta bijelo-plavo-crvena zastava bez iakvih simbola na njoj:

"’Vanderer’ ima jedan dopis iz Kotora o dolasku knjaza Danila sa svetlom knjaginjom Darinkom u Prčanj, da upotrebljavaju morska kupatila; u Prčanju je načinjena kuća za kupanje, na kojoj se vije trobojna belo-plavetno-crvena zastava“ („Srbski dnevnik“, Novi Sad, br. 55. od 14. VII 1858. god.)

Međutim kako iz brojnih izvještaja iz Crne Gore tada nemamo vijest da se na Biljardi tada zavijorila trobojka, već naprotiv samo alaj-barjak - onda možemo opet zaključiti dvije stvari:
1. knjaz Danilo je tada u Kotoru odlučio da ova bijelo-plavo-crvena trobojka bude nova zastava Crne Gore, ali je njegova smrt spriječila da se ona pojavi u Crnoj Gori jer će Nikola kao zastavu na Biljardi (kasnije dvoru) isticati alaj-barjak
2. ovo i nije bila crnogorska zastava, već zastava koju su tada koristili Sloveni (Srbi i Hrvati) u Boki Kotorskoj - oni će poslije 1848. godine koristiti trobojke u crvenoj, bijeloj i plavoj boju u raznim rasporedima. 60-ih godina se ustaljuje crveno-bijelo-plava trobojka koju će koristiti i Bokeljska motrnarica i Srpska garda, a poslije 1879. godine i tadašnjeg srpsko-hrvatskog raskola na primorju, Srbi kao svoju zastavu uzimaju trobojku sa crveno-plavo-bijelim rasporedom, a Hrvati zadržavaju trobojku sa crveno-bijelo-plavim rasporedom.
.
 
Formice pobrkao si. Za vrmena Petra II Petrovića Njegoša (1830-1851) je bilo dosta putopisaca, ali nijedan jedini nije vidio nikakvu trobojku. Znam da je Bartolomeo Bjazoleto 1838. godine vidio "svjetložuti barjak sa malim crvenim krstom po sredini" (vjerovatno bijeli sa crvenim krstom jer imamo kasnija svjedočanstva Konstantina Petkoviča).
Evo ko i kad opisuje crnogorsku zastavu tako kako ti kažeš - u knjizi Fransoa Lenormana koju je objavio 1866. godine godine u Parizu (dok je on lično je boravio u Crnoj Gori 1865. godine) on navodi: „Svako pleme ima svoju zastavu, standard (zastava) Crne Gore je trikolor (trobojka) i ima iste boje kao i Francuska samo što boje idu horizontalno. Crnogorci kažu da ove tri boje predstavljaju tri vrline: plavo vjeru, bijelo nadu i crveno milosrđe“ (Tri Francuza u Crnoj Gori, Cetinje, 1949.g,. str 150-151.).
Kasnije će se na ovaj Lenormantov zapis u fusnoti pozvati i Denton (1877) i najvjerovatnije i Poljak Konstantin Pjankovski (1869). eđutim mi danas znamo da je ovaj Lenormantov opis zastave netačan jer baš te iste 1865. godine imamo opis crnogorskih barjaka kod J. Sundečića u Orliću iz 1866. godine (sa proslave Petrovdana 1865. godine), i tu nema nikakvog spomena ikakve trobojke (izuzev trobojnog koplja na koji se kači alaj-barjak, a od tad se javljaju i trobojne lente za medalje, i to sa raznim rasporedom boja). U domaćim izvorima mali trobojni barjčići u crveno-bijeloj-.plavoj se javljaju tek 1876. godine, na početku Veljeg rata međutim to još ne možemo smatrati oficijelno crnogorskom zastavom. Trobojku baš kao zastavu, i to nacionalnu, uvodi tek Nikola poslije završetka zavrzlame oko Ulcinja krajem 1880. godine kada se prilike konačno smiruju - 1880. godine, na Cetnju, na Nikoljdan, „na dan Njegovog Visočanstva Knjaza bila je varoš neobično iskićena. Mnogi novi barjaci (trobojnice) podgrađeni ...“ (DACG, MV, 1880, br. 43. bez datuma) Tad Nikola uvodi crveno-plavo-bijeli raspored boja jer je taj raspored tada već prepoznat kao srpski.

Da zaista sad vidim da sam pobrkao no ću ipak morati provjeriti đe sam ono pročitao. Ostalo je u redu.
 
Naravno zastave zemalja saveznica. Znaš li da je Crna Gora (iako bez ikakve potrebe) objavila rat silama osovine jer je ugovorom bila na to obavezana.
Inače Crna Gora tada još nije bila srpska kraljevna. Postala je srpska poslije nečasnog čina uništenja od strane zemlje saveznice i nikad nije bila kao kraljevina srpska ili bilo čija nego suverena država. Druga su stvar budalaštine Nikoline i Aleksandrove.Inače Crnogorci i Srbi osim daleke srodnosti po jednakom porijeklu is plemena Slovena drugih veza među sobom nijesu imali. Zapravo jesu neke sporadične vezane sa ratovima (uglavnom kao neprijatelji). Kao saveznice su se borile tokom Balkanskih Ratova i tokom I Svjetskog Rata, prije a i poslije su uvijek bile neprijatelji jedni drugima. Nadam se da ćemo savezništvo iskovano tokom II Svjetskog Rata produžiti mada su nas sva ta savezništva vazda skupo koštala.
Видиш ни ја кано Књаз Данило нијесам познавао другога народа у Црној Гори до српскога. :think:

Све док брат Мило не направи разлику између Срба и Црногораца. До тада је то било небитно. Реко за себе да си Србин или да си Црногорац, једно није искључивало друго.

Пре 2.св.рата у Црној Гори је живело 99%Срба, после 2.св.рата 99% се изјаснило као Црногорци. Зашто је тако било? Зато што ниђе везе да то није исто.

Ево ја сам Србин Шумадинац, а подјенако се поносим са и са Опленцом и са Ловћеном.

Као онај ваш главоња "поносим се подјенако са Авалом и Ловћеном".
 
Crna Gora je u najvećem broju slučajeva u međunarodnim odnosima u periodu 1880-1918. isticala trobojku - najčešće onu sa krunom i inicijalima knjaza (trgovačko-pomorsku), a ponekad trobojku bez ikakvih aplikacija. Evo crnogorskog paviljona na izložbi EXPO u Liježu 1905. godine:

166_001.jpg


487_001ghighp.jpg


985_001.jpg


Dan Crne Gore u Njujorku 11. oktobra 1918. godine:

SVECANOST_U_N_Y_11_OKTOBRA1918.jpg


CG_DAY_02.jpg
 
Видиш ни ја кано Књаз Данило нијесам познавао другога народа у Црној Гори до српскога. :think:

Све док брат Мило не направи разлику између Срба и Црногораца. До тада је то било небитно. Реко за себе да си Србин или да си Црногорац, једно није искључивало друго.

Da "s"rpskog ali ne Srpskog, uzgred Petrovići jesu "srbovali" iz političkih razloga, misleći da će ugrabiti prijesto velike balkanske Slavije. To više govori o njihovom odnosu prema narodu i zemlji kojima su vladali. A taj odnos je često bio nečastan. Milo nema nikakve veze sa tim. Milo je samo, dosta podlo, iskoristio većpostojeće raspoloženje u crnogorskom narodu. Svakako da je bilo bitno jesi li Srbin ili Crnogorac i svako je to znao vrlo dobro vjeruj mi na riječ.

Пре 2.св.рата у Црној Гори је живело 99%Срба, после 2.св.рата 99% се изјаснило као Црногорци. Зашто је тако било? Зато што ниђе везе да то није исто.

Ево ја сам Србин Шумадинац, а подјенако се поносим са и са Опленцом и са Ловћеном.

Као онај ваш главоња "поносим се подјенако са Авалом и Ловћеном".

Poslije ISR bilo je zabranjeno nacionalno i narodno se izjasniti kao Crnogorac, a u političkom životu je postojao samo izraz crnogorac u smislu geografske odrednice. Poslije IISR svi su se vratili svom narodnom imenu. Drago mi je da narod i nacija Srba gaji iskreno osjećanje naklonosti prema mom narodu i naciji Crnogoraca i znam da važi i obratno i tako valja da bude. Druga je stvar što političke, vjerske i kulturne elite i jednih i drugih imaju imperijalne snove u kojima se poništava postojanje onih drugih. To je tužno i na žalost vrlo opasno jer ostavlja mogućnost neukim i neprosvijećenim pripadnicima oba narda da prave grozne gluposti zarad tobožnjih imperijalnih interesa elita a zapravo zarad njihove proste materijalne koristi. Meni lično Oplenac nikad nije bio isto što i Lovćen mada sam i u Oplenac bio u znak poštovanja svetih mjesta bratskog naroda. Avala naravno ni primać nije Lovćenu, bez što obje imaju one antene za teleiziju. :)
 
Crna Gora je u najvećem broju slučajeva u međunarodnim odnosima u periodu 1880-1918. isticala trobojku - najčešće onu sa krunom i inicijalima knjaza (trgovačko-pomorsku), a ponekad trobojku bez ikakvih aplikacija. Evo crnogorskog paviljona na izložbi EXPO u Liježu 1905. godine:

Dan Crne Gore u Njujorku 11. oktobra 1918. godine:
Kazino savršeno si u pravu. Kralj Nikola je do zadnjeg dana držao do toga da narodne i državne boje Crne Gore i Srbje budu jednake insistirajući na srodnosti oba naroda i naravno ono što je najvažnije (jer ga za narode i nije morila neka briga osim onoliko koliko mu se isplatilo) još uvijek maštajući da bi mogao zasjest na prijest Jugoslavije. To je čisti lični materjalni interes zaogrnut politikom i tobožnjom brigom za narod.
Ne može se reći da su Crnogorci bili neznaveni tada i da nijesu imali pojma niočemu (moj đed i njegove 6-oro braće su već 7-8 puta išli u Ameriku da rade i zarade, kao uostlom što je išao makar po jedan čovjek iz svakog bratstva u Crnoj Gori). Znali su oni vrlo dobro da je turski sultan dao Srbiji i Srbima crveno-plavo-bijelu zastavu i nipokoju cijenu nijesu htjeli isticati tu zastavu dobijenu od vjekovnog dušmanina. Toje bo veliki problem Nikoli. Pred sami ISR vojna inspekcija Crnogorske vojske je obilazila zemlju i vojne objekte. Tad načelnik generalštaba u izvještaju gospodaru kaže da naročito na sjeveru zemlje narod uopšte ne koristi trobojnu zastavu već samo i isključivo vojnu zastavu (koja je do tad bila i državna i nacionalna) i pored strogih zabrana pa predlaže kralju da uvede stroge novčane kazne za ovakvo ponašanje.
To samo znači da je politička elita Crne Gore oko vladara insistrala na trobojnoj zastavi a da ju je narod odbacivao neprekidno i uporno sve do Božićnog ustanka ugušenog na, do tad bezprimjern zvjerski i krvoločan način.
 
Poslednja izmena:
Требала је бити химна, краљ Никола ју је лично написао, али је била прерадикална па се није узела за званичну химну. Али је зато увек остала као „народна химна“ и увек се је та рачунала за праву химну народа Црне Горе.
Izvanredna pjesma ali nije himna.radi se o političkoj programskoj pjesmici kojojm je zaokružena interesna sfera države Crne Gore. I čak se pijeti onome koji se drzana kročiti u nju. To se tako ispravno tumači.
 
Требала је бити химна, краљ Никола ју је лично написао, али је била прерадикална па се није узела за званичну химну. Али је зато увек остала као „народна химна“ и увек се је та рачунала за праву химну народа Црне Горе.

Kad je Nikola izbačio u javnost ovu pjesmicu, u Beogradu su se zgrozili jer je Nikola debelo zagazio u interesnu sferu Srbije. Bilo je tu raznih predoga od objave rata do fizičkog uklanjanja Nikole bombama, otrovom i na druge načine. Tad jedan reče što to oće crnogoski oguljovi? Oće Prizren a ne znaju da smo im Ćipur uzeli. E ne znam jeli ta slina od čovjeka ili neka druga poslije aneksije Crna Gore kad su ošegali sveto drvo Cer ipred Manastira na Cetinju (što je zgrozilo svu kulturnu elitu Srbije) sa Manastira skinuo zvono Ivana Crnojevića (kojeg ni Austrougari tokom okupacije nijesu ni takli smatrajući ga svetim istorijskim artefaktom iz XV vijeka) i od njega napravio kvake za vrata (zamisli ovu beskrajnu ...na zanam što). Sve ono što sam rekao je besprijekorna suva istina.
 
Занимљиво је уочити ону маипулацију на крају снимка - каже се како у КСХС тј. КЈ било "забрањено" изјашњавање као Црногорац на попису. А не каже се да на попису уопште није било изјашњавања о националности већ само о вери и језику. Исто тако и ја могу да тврдим да је било забрањено изјаснити се као Србин.
 
Занимљиво је уочити ону маипулацију на крају снимка - каже се како у КСХС тј. КЈ било "забрањено" изјашњавање као Црногорац на попису. А не каже се да на попису уопште није било изјашњавања о националности већ само о вери и језику. Исто тако и ја могу да тврдим да је било забрањено изјаснити се као Србин.

U pravu si. Ali opet nije suštinski pogriješeno. U Kraljevini SHS su priznate tri nacije - Srbi, Hrvati i Slovenci. Kraljevina SHS je bila država ta tri naroda (nacije). Kao nacionalne manjine priznavani su Njemci, Mađari, Albanci, Italijani itd. Crnogorci, ili recimo Makedonci, nisu priznavani kao posebne nacije od strane države, već su smatrani Srbima. Niko njih nije ni pitao šta su, jer se smatralo da nema ni potrebe da se pitaju - država je bila ta koja je određivala šta su oni. A država je odredila da su oni Srbi. Kako su se oni lično osjećali nije bilo ni bitno.
 
За Македонце је тачно. Они су једини који реално имају право да кажу да је њихов идентитет поништаван. И то не због тога што им није дозвољено да се изјашњавају као Македонци, него због тога што им је ускраћивано право на сопствени језик.

Иначе, није сасвим тачно да су као нације признавани само Срби, Хрвати и Словенци. Ако хоћемо да будемо сасвим тачни, нација је била само једна - југословенска, а Срби, Хрвати и Словенци су званично сматрани као три племена једнога народа. Дакле, неке разлике су признаване, али се ишло ка томе да се сматра како су оне у практичном смислу небитне. Слично као политика братства и јединства после 1945. године. И оба покушаја су неславно пропала.
 
..."dobro je poznato da se crnogorski alaj-barjak, „koji je predstavljao zajedničku vojnu zastavu cjelokupne crnogorske vojske,
kao i državnu i nacionalnu zastavu“, a to znači i simbol vrhovne komande nad crnogorskom vojskom, nalazio kod guvernadura
Radonjića
od momenta kad su oni preuzeli tu funkciju pa sve dok institucija guvernadurstva nije ukinuta, a ukinuta je 35 godina nakon donošenje Stege, kao što je poznato i to da u Crnoj Gori nije bilo vojne reforme sve do 1854. godine, kada je knjaz Danilo ustanovio evidenciju vojnih obveznika, imenovao oficire i vojvode i „čitavu armiju podijelio na dva armijska odreda, za djejstvo pod komandom predśednika i potpredśednika Senata“.


Radovan Radonjić "Sve dođe na viđelo" str.363 i 364
 
..."dobro je poznato da se crnogorski alaj-barjak, „koji je predstavljao zajedničku vojnu zastavu cjelokupne crnogorske vojske,
kao i državnu i nacionalnu zastavu“, a to znači i simbol vrhovne komande nad crnogorskom vojskom, nalazio kod guvernadura
Radonjića
od momenta kad su oni preuzeli tu funkciju pa sve dok institucija guvernadurstva nije ukinuta, a ukinuta je 35 godina nakon donošenje Stege, kao što je poznato i to da u Crnoj Gori nije bilo vojne reforme sve do 1854. godine, kada je knjaz Danilo ustanovio evidenciju vojnih obveznika, imenovao oficire i vojvode i „čitavu armiju podijelio na dva armijska odreda, za djejstvo pod komandom predśednika i potpredśednika Senata“.



Radovan Radonjić "Sve dođe na viđelo" str.363 i 364

Zdravo pobratime ;D nijesmo se odavno čitali.
Da to je uglavnom to.Čekaj sad mi moraš pojasniti da li je guvernadurstvo postojalo i poslije proćerivanja Radonjića i ko je obavljao tu dužnost. Guvernadurstvo je bila naslijedna dužnost i nijesu svi Radonjići napuštili Crnu Goru. Još me jedan detalj zanima jeli CG prihvatanjem guvrenadurstva koje je dodjeljivala Sinjorija bila njezin vazal ili što (možda prekomorska teritorija niđe nijesam mogao to naći)?
Crnogoska zastava ili ispravnije reći Zatava Crne Gore i Crnogoraca je imla svoj razvoj kroz sve vjekove od doba Crnojevića do danas. Grb Crnojevića je bio zlatni dvoglavi orao na crvenom pa je isti oblik imo i vladarski baner koji je istican tokom bitaka kada je zasava imala uglavnom signalnu ulogu jer je svojim položajem glavnokomandujućem pokazivala raspored jedinica, njihove pokrete na bojišti i slično, a samim borcima zabavljenim opštom klanicom ukazvala na mjesto glanine jedinice i glavnokomandujućeg. Baner je isticao gospodar i on je označavao gospodara. Niže jedinice su isticale gonfalone i standarde zastave u opštem slučaju trouglastog izgleda u bojama grba (u ovom slučaju zlena i crvena) sa pojedinim elementima grba uz koplje kako bi se azlikovalepojedine jedinice sa jednimili više jezika. Na kraju postojale su i zasatve korneti i plamenci u boji graba i sa pojedinim elemntima heraldičke prirode za manje jedinice. U Crnoj Gori se sve to svelo na vladarski baner ili alaj-barjak kako se danas popularno kaže i četne zastave sa krstom i okvirom (najprije bijele sa crvenim krstom kasnije crvene sa bijelim krstom (Šćepan mali čak nije imaoništa na zasavi većsamo crveni okvir)). Budući da je narod prhvatao tradiciju državnosti od Crnojevića njihov grb ostaje za sva vremena kao grb Crne Gore kao što i jeste red svuće nasvijet u monarhijama,pa to poštuju iPetrovići zadržavajući orla Crnojevića iako su imali svoje lične grabove potpuno različite od državnog grba. Sad mi je tu zanimljiv lav za koga mislim da ima nekakve veze sa Veneciom jer je Venecijanaska Albanija koja je praktično predstavljala CG bio crveni lav borbeni na zlatnom polju (ili obratno ne znam baš tačno moram viđet).
Postoji i zastava Balšića koja nije ona zastava što je u Manastir pokazuju oni lažovi iz Mitropolije (koja je procesijski gonfanon iz Rusije iz XVII vijeka) veću muzeju u Skadru (u prilično jadnom stanju) crvena zastav sa zlatom izvezenom zvijezdom.

Naravno taj vladarski baner kasnije pored vojne zastave postaje i državna i narodna i stiče po tome naziv nacionalan zastava.
 
Zdravo pobratime ;D nijesmo se odavno čitali.
-Guvernadura u Crnoj Gori bilo i prije XVIII vijeka, ali da oni nijesu bili Crnogorci (građani Crne Gore), postavljeni na tu funkciju radi obavljanja nekih (u užem smislu shvaćeno) crnogorskih državnih i političkih poslova, nego da su bili predstavnici (izaslanici) Mletačke republike koji su u Crnoj Gori, u njeno ime obavljali izvjesne diplomatske, vojne i druge poslove. Uvjerenje da su guvernaduri u Crnoj Gori prije XVIII vijeka bili mletački predstavnici Dragićević kaže da odlazak Zana Grbičića sa Cetinja 1692. znači ujedno i kraj svakog mletačkog guvernadurstva u Crnoj Gori.

-Šekularčev pristup predmetnoj temi pruža nekolike vazne informacije o guvernadurstvu u Crnoj Gori.
Prva takva, važna informacija jeste da guvernadura nakon 1717. godine biraju i Crnogorci, u dogovoru sa “vanrednom kotoskom upravom”, što bi trebalo da znači da guvernadur u Crnoj Gori više nije samo “mletački čovjek”, već ličnost čiji je zadatak da zastupa i crnogorske interese kod Mlečana.
-Šekularčeva aktuelizacija pitanja postojanja guvernadurstva u Crnoj Gori prije 1717.godine, sadržana u knjizi Kratki opis o Zeti i Crnoj Gori autorke Katerine Radonjic (sestra popa, serdara, guvernadura Stanislava Radonjica, iskazana je na dva načina, jednom analoški, tj. Upoređivanjem crnogorske društvene prakse sa praksom u drugim zemljama, a drugi put u kontekstu objašnjenja istrijskih okolnosti koje su određivale neke postupke i poduhvate mitropolita Danila.
U prvom slučaju riječ je o Šekularčevoj napomeni da je mitropolit Vavila, kao duhovni namjesnik nakon abdikacije Đurđa Crnojevića, vjerovatno )”smatra se”) bio prvi koji je “sjedinio svjetovnu i duhovnu vlast u Crnoj Gori, poput pojedinih njemačkih pokrajina, kojima je upravljao vladar i nadbiskup”. Pod pretpostavkom da je odista tako bilo, jedna od implikacija Šekularčeve napomene mogla bi da bude konstatacija da je pomeuti Vavila bio istovremeno i vladar i prvosveštenik crnogorski, pri čemu je akcenat bio na prvoj funkciji, budući da je tako bilo i u slučaju pojedinih njemačkih pokrajina, jer su u tim njemačkim pokrajinama vladari prisvajali pravo da budu i prvosveštenici, a ne obrnuto.U tom slučaju bi guvernadurstvo, kao administrativno-politička funkcija svjetovne vlasti, bilo imanentno društvenoj ulozi crnogoskih mitropolita i prije 1717. godine.*

-Paulić konkretno objašnjava: “Radonjićev otac je prvi, kome je narod dao titulu guvernadura s razloga, da bi pred Turcima i Mlečanima imao veći ugled. Radi rešavanja opštih stvari guvernadur saziva na skupštinu serdare, vojvode i knezove. Skupština se drži na otvorenom polju i redovno na Cetinju, a njoj prisustvuje uvijek vladika, ili bar arhimandrit s nekoliko kaluđera. S druge strane: “Funkcijesu mitoropolitove, da rukopolaže sveštenike, posvećuje crkve i obilazhi parohije i manastire, Mitoropolit ima priv rang i veliko poštovanje kod naroda i ne samo kaluđeri i sveštenici, već i laici titulišu ga sa “sveti vladika”.

-Po Viali de Somijeru, dakle, proizilazi:
-da je guvernadurstvo autonomna funkcija, nastala iz principa organizacije vlasti u Crnoj Gori, a ne uvezeni oblik koji se vremenom “odomaćio”;
-da se guvernaduri u Crnoj Gori ne javljaju kao privremeni, uzgredni vršioci samo nekih društvenih poslova, u prvom redu posredničkih prema drugim zemljama, nego kao inokosni upravljači “političkim i vojnim životom zemlje” u cjelini;
- da put ka “ravnoteži” odnosno “podjeli” vlasti u Crnoj Gori nije tekao u znaku borbe guvernadura da uz nekoga (konkretno mitoropolite) nađu svoje mjesto, nego obrnuto – u znaku nastojanja drugih (u prvom redu mitoropolita) da vlast guvernadura ograniče time što će uz nju naći mjesto za sebe;

-U fokusu Dragićevićeve kritike su slična shvatanja, što ih implicira tzv. Gopčevićeva lista ličnosti koje su se tokom više od dva vijeka smjenjivale na guvernadurskoj funkciji. Kao treći po redu na toj listi (koju čine: “Jovan Vukotić od 1523, Punošević, Radonjić, Tomanović, Milić, Vuk Rajčević, Martinović, Petrović, Ramadanović, Mijušković 1711” itd.), pomenuti Radonjić je mogao biti na funkciji guvernadura već u drugoj polovini XVI vijeka.
Za razliku od ta dva shvatanja, osporavanje, povodom “epizode” koju Viala de Somijer pominje u svom Istorijskom i političkom putovanju u Crnu Goru, takvih reagovanja nema. Drugim riječima, tamo dato objašnjenje o porijeklu svečane španske odjeće koju nosi crnogorski guvenadur, nijedan istoričar ne dovodi u pitanje. Ovo, uprkos činjenici da bi se iz tog objašnjenja moglo, uz ostalo, razabrati i to da su Radonjići – kao bogata trgovačka porodica, čiji su pojedini članovi (kao brodovlasnici, odnosno pomorski kapetani), stizali do Španije – već u XVI vijeku bili guvernaduri.
Kritičkim opservacijama crnogorskih istoričara izmakao je, takodje, i dio teksta ruske carske gramate od 3. marta 1711. objavljene u knjizi Kratki opis o Zeti i Crnoj Gori, u kome se, kako je u prethodnom poglavlju naznačeno, navodi da se ruski car tim dokumentom obraća, pored ostalih, i “blagorodnim i preuzvišenim guvernadurima”.

-Dragićević se u traganju za datumom stupanja prve ličnosti iz porodice Radonjić na guvernadursku funkciju poziva na tekst iz diplome guvernadura Jovana Radonjića od 20. avgusta 1770. godine, kojom se njemu daje najviša vlast u zemlji, a njegovoj porodici pravo nasljeđa te funkcije.Riječ je o dijelu teksta u kome se kaže da je Stanislav Radonjić izabran za guvernadura “za jego ostroj razum i odkri(tu) hrabrost, i znamenitoe mužestvo pokazanoie im pri razbiti turske voiske na Bielih polanah 1756. godu”. Nakon toga, Dragićević upućuje na još jednu pretpostavku o tome kada je Stanislav Radonjić mogao stupiti na guvernadursku funkciju. Riječ je o već pominjanoj priči, da je mitropolit Vasilije, radi sprječavanja samovolje i nereda u zemlji, obnovio sud što ga je svojevremeno bio formirao mitropolit Danilo, a koji je “za mitropolita Save” izgleda bio “prestao da radi”, i da je radi povećanja autoriteta tog suda na njegovo čelo postavio guvernadura, “ a taj guvernadur bio je, skoro po svim istoričarima, Stanislav Radonjić”.Pošto je taj sud obnovljen 1751.godine, a na čelu mu je “skoro po svim istoričarima” bio guvernadur Stanislav Radonjić, to bi značilo da je, “skoro po svim istoričarima” Stanislav Radonjić te 1751. godine već bio guvernadur. S tim u vezi, ovdje dobijamo slijed dogadjaja da je Stanislav Radonjic vec bio guvernadur i te 1751. godine, a da se 1756. godine donosi odluka da to guvernadurstvo u buducnosti bude nasljedno samo u porodici Radonjic. Shodno tome, diploma guvernadura Jovana Radonjica samo potvrdjuje tu nasljednost koja je dodjeljena Stanislavu Radonjicu, a jos joj se pridodaje i utvrdjuje odn. daje najvisa vlast u zemlji.

-prema “opipljivim” podacima koje nudi crnogorska istoriografija, tj. podacima koji se temelje na nekom vjerodostojnom izvoru (dokumentu), jedini dokaz o tome da je neko nekome u Crnoj Gori oficijelnim aktom (diplomom, poveljom, ukazom) “dao vlast”, jeste odluka Crnogorskog zbora od 20. avgusta 1770. godine, kojom se guvernaduru Jovanu Radonjiću, kao “prvoj i vrhovnoj glavi opštestva Černagorskago”, potčinjavaju svi Crnogorci i svi njihovi glavari, “kako iz činov mirskih tako iz duhovnih”(Diplomu s potpisom mitropolita Save, datu tim povodom guvernaduru Jovanu Radonjiću, objavio je Risto Dragićević u cjelini, u “Zapisima” /XXIII/1940, str . 76-78). Iz diplome se jasno vidi da, osim prava porodice Radonjić da ubuduće ima guvernadurstvo kao nasljednu funkciju, guvernadur Jovan Radonjić dobija svu vlast – svjetovnu i duhovnu. Svaki, koji se ne bi pokorio guvernadurovim zapovijestima, piše dalje u tom dokumentu, imao je da iskusi najtežu kaznu, jer je smatran za “izmjenika otačastva”(Risto J. Dragićević; Op. cit., str.79). Zašto je do toga došlo, što je Crnogorce motivisalo da guvernaduru osim “mirske” (svjetovne) daju vlast i nad “glavarima duhovnim”, manje je važno od činjenice da prvi i jedini dokument kojega je neko u Crnoj Gori objavio, a odnosi se na vlast u smislu njenog davanja ili nasljeđivanja, govori o dvije krucijalne stvari:
-prvo, da se sva vlast (što god ona značila) daje svjetovnom licu (guvernaduru), a ne duhovnom licu (mitropolitu);
-drugo, da nosilac duhovne vlasti (mitropolit) nije ni ravnopravan sa nosiocem svjetovne vlasti, ni nezavisan od njega, nego mu je kao
vrhovnom poglavaru zemlje potčinjen.

OVA DIPLOMA KAO JEDINI VJERODOSTOJNI OFICIJELNI DOKUMENT KOJI JE NEKO NEKOME DAO U CRNOJ GORI - NIKADA NIJE PONISTEN. Kasnija navodna "odluka Senata" koju je izmislio tada jos uvijek samo kaludjer Rade, jer postoji samo kao "dokaz" u pismima Jeremiji Gagicu ruskom konzulu u Dubrovnik. Takozvana odluka Senata kojom se ponistava guvernadurstvo u Crnoj Gori nije VALIDNA, samim tim sto Senatori (pri tom svi odreda nepismeni a koje postavlja kaludjer Rade) NIJESU POTPISALI pa cak ni "krst" ni "palac" pored njihovih imena nijesu stavili, tako da Oficijelni vazeci dokument o ukidanju guvernadurstva NE POSTOJI. Postoji samo Odluka o protjerivanju, ubistvu i otimacini guvernadurske porodice Radonjic koja je 70 godina bila NA VLASTI u Crnoj Gori.

Dakle, dobri moj 'pobratime" FORMICE, GUVERNADURSTVO JOS UVIJEK POSTOJI, a potomci posto su (oni koji su prezivjeli) nasilno morali napustiti Crnu Goru (Njeguse), kasnije i Kotor, nijesu mogli guvernadurovati VAN CRNE GORE. No, nikad se ne zna. Sto ono narod kaze: "ONO STO BACIS UZVODNO, CEKAJ GA NIZVODNO, VRATIĆE TI SE" :hvala:
P.S. Umalo zaboravih i ovo> Hvala na pitanju, LAV na grbu mi je dobro i zdravo, mada mi je ponekad tuzan sto mu maknuse onaj mač, isto kao i onaj guvenadura Joka Radonjica dje je stojalo :Sja noz guvernadura Joka Radonjica više crnogorske nacije
 

Back
Top