Masa.
Svako telo koje postoji u ovom Univerzumu sastoji se od atoma. Atomi, medjutim, nisu isti. Sadrze razliciti broj protona i neutrona (nukleona) u svom jezgru. Protoni i neutroni su, po teoriji, jednaki. Ako zanemarimo elektrone, mozemo reci da su nukleoni osnovne cestice iz kojih se sastoji svako telo. (ako ne zanemarimo elektrone, onda moramo ici do cestice koja je zajednicka za njih i nukleone – ja cu ih radi jednostavnosti,zanemariti). Tako da svako telo mozemo zamisliti kao skup tackica koje predstavljaju nukleone (kao dzombometri u vojsci – ko je odsluzio pravu vojsku zna o cemu pricam). Broj (tackica) nukleona iz kojih se sastoji neko telo je njegova masa. Dakle, BROJ nukleona. To znaci da je jedinica za masu – nukleon, kao sto povlaci i posledicu da se masa ne moze meriti, vec samo izbrojati, ili indirektno izracunati ( ako u nekom sistemu znamo tezinu jednog nukleona i tezinu celog tela, onda se deljenjem dobija broj nukleona tj. masa).
Ako se neko telo sastoji od, recimo, 1.000 nukleona, ono se sastoji od 1.000 nukleona i ovde na Zemlji, i na Mesecu, i u bezgravitacionom prostoru, bilo gde. Taj broj se ne menja. Medjutim, ako stanete na vagu na Zemlji cete imati, recimo 60 kg, na Mesecu (navodno) – 10 kg, u bezgravitacionom prostoru – 0 kg. Sta to znaci? Da u bezgravitacionom prostoru vi ne postojite? Naravno da postojite. Vi se i dalje sastojite od istog broja nukleona, samo je vasa tezina (koju vaga meri) jednaka nuli. Tezina je sila kojom neko telo pritiska vagu ( ili bilo sta drugo) usled delovanja Zemljine (ili neke druge) gravitacione sile. Dakle, vagom se meri sila. Jedinica za silu je Njutn (N). Otkud sad kilogram kao jedinica za silu? Ovo je dobro pitanje za one koji Vidusi zameraju mesanje velicina i mernih jedinica.
Kilogram moze da se provuce kao jedinica za masu, kao broj nukleona u odredjenoj zapremini vode pod odredjenim uslovima, ali vaga ne moze da se provuce kao uredjaj za merenje (utvrdjivanje, odredjivanje) mase.
Veza sa temom (umesto nukleona- atom).
Svaki atom poseduje gravitacionu silu, koja je toliko slaba da uopste nije bitna za povezivanje medju atomima. Oni se medjusobno vezuju elektromagnetnom silom koja je mnogo puta jaca od gravitacione. Susedni atomi se drze elektromagnetnom silom jer njihova gravitaciona sila ne moze da „dobaci“ do drugog atoma. Elektromagnetna polja atoma se medjusobno preklapaju i na taj nacin daju zbirno elektromagnetno polje za neko telo, a istovremeno odredjuju rastojanje izmedju pojedinacnih atoma tog tela. Gravitaciona polja pojedinacnih atoma se ne preklapaju, a ipak daju zbirno gravitaciono polje za neko telo. Kako? Teorijski, svako polje se prostire u beskonacnost, ali mu jacina opada kvadratno sa rastojanjem, tako da vec posle nekog rastojanja postaje gotovo jednako nuli. Za atom je to, u svakom slucaju, vec rastojanje do susednog atoma. Moguce je pretpostaviti i da se te mizerne jacine koje se (teorijski) preklapaju , sabiraju i kod ogromnog broja atoma (kakav imaju nebeska tela) daju kakvu- takvu gravitacionu silu, ali bi onda bilo logicno i da se elektromagnetna polja takodje sabiraju i daju mnogo, mnogo puta jacu elektromagnetnu silu (elektromagnetno polje). Logicno bi bilo pretpostaviti da oko Zemlje postoji i elektromagnetno, a ne samo gravitaciono polje, ili bar, da gravitaciono polje deluje na mnogo, mnogo, manjem rastojanju.
Sabiranje gravitacionih sila pojedinacnih atoma vodi logicnom zakljucku da je gravitaciona sila 1.000 atoma (istih), hiljadu puta jaca od G- sile pojedinacnog atoma, G-sila 10.000 atoma, deset hiljada puta jaca od G-sile pojedinacnog atoma, itd. Drugim recima, svaka elementarna cestica (atom u ovom slucaju) ima odredjenu jacinu G-sile i ona bi se (teorijski) mogla povecati smanjenjem rastojanja izmedju atoma, ali se tom smanjenju rastojanja suprotstavlja elektromagnetna sila koja je hiljadama puta jaca i kao sto bi se sabirale gravitacione sile tako se sabiraju i elektromagnetne sile i ostaje status kvo. Dokaz? Navedite mi jedan jedini primer Zabelezene ( i ponavljam: ZABELEZENE) implozije ( sazimanja, sabijanja, kolapsiranja) nekog nebeskog tela koje bi dokazalo da gravitaciona sila moze da nadvlada elektromagnetnu i smanji rastojanje medju atomima. Obrnutih primera ima napretek- Nove, Supernove, eksplozije na Suncu i drugim zvezdama, … Gde je dokaz da se moze ici dalje od standardnog rastojanja izmedju atoma koje postoji u svakom elementu?
Karakteristika elektromagnetnog polja je da , iako mu jacina takodje opada sa rastojanjem, njegov uticaj na druga tela nije isti na istom rastojanju ( istoj jacini) vec zavisi od potencijala doticnog tela,tako da na istom rastojanju moze da deluje jace na jedno nego na drugo telo, kao i da na razlicitim rastojanjima ispolji isto dejstvo (ali ne vece od maksimalno moguceg). Upravo je to ono sto se vidi u Suncevom sistemu. Ono sto je sitnicar trebalo da izracuna pokazalo bi nesrazmeran odnos pretpostavljene jacine gravitacionog polja na rastojanju na kojem je Zemlja i Zemljine inercijalne sile kojom ona to polje treba da ponisti. Odnosno, jacina polja je na rastojanju na kom je Jupiter veca nego na rastojanju na kom je Zemlja, a nedovoljno manja na rastojanju na kom je Neptun. Ko ne veruje, neka izracuna. Ne tvrdim da se planete okrecu oko Sunca zbog elektromagnetne sile, vec samo da postoje nelogicnosti koje ukazuju da: ili ne postoji gravitaciono polje, ili ono ne podleze zakonu kvadratnog opadanja sa rastojanjem.