Gravitaciono polje ?

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Koliko ovo ima smisla? Ako postoji neki „oblak“ sastavlen od atoma raznih elemenata, kako moze uopste da zapocne njegovo sazimanje? Atomi medjusobno ne mogu da se privlace gravitacionom silom jer je ona mizerno mala. Kako poceti? Najgore od svega je sto se pretpostavlja da je takav sistem rotirao oko svog centra , a u trenutku kad tek otpocinje gravitaciono sazimanje centrifugalna sila bi bila jaca od gravitacione pa bi se atomi tog oblaka pre rasprsili po okolnom svemiru nego sto bi se poceli sakupljati.
Vec su ti osnovne predpostavke naopake. Rotacija nije pocela pre sazimanja. Rotacija je posledica delovanja gravitacije na tela koja se vec krecu. Znaci prvo se osetilo dejstvo gravitacije pa je tek onda nastalo rotaciono kretanje.
Svako telo sa masom ima gravitaciju. Oblak gasa je isto jedno telo sa sopstvenim gravitacionim centrom. Po tome se nimalo ne razlikuje od cvrstih tela. Po tvojoj logici bi se i svaka planeta raspala jer je sastavljena iz pojedinacnih cestica sa malom masom.


Ali, dobro, nek zapocne sazimanje. Koja je logika sazimanja? U oblaku se nalaze atomi raznih elemenata, od vodonika do superteskih elemenata. Koji bi atomi trebali da postanu „centri okupljanja“? Logicno, oni sa najvecom masom (uran, zlato). To znaci da bi se u sredini tog oblaka koncentrisali atomi najmasivnijih elemenata, a prema periferiji bi bili sve laksi atomi tj. u sredini sistema bi trebala da bude ogromna kamena gromada oko koje bi kruzile stenovito-gasovite planete, a prema kraju gasovite planete. Izgleda li Suncev sistem tako? Ni priblizno. Dobro, mozda logika nije u redu, da probamo kontra: dakle, u sredini najlaksi elementi –vodonik i helijum (oho, za sada je dobro), a prema periferiji najpre gasovite planete, a onda stenovite. Izgleda li Suncev sistem ovako? Opet corak! Za bilo koju verziju sabijanja nas sistem izgleda prilicno nenormalno.
Naravno da izgleda nenormalno kad sve suvise pojednostavljujes i kreces od pogresnih pretpostavki. Tvoj zakljucak bi bio dobar da je na pocetku postojao nepokretni oblak sa idealno ravnomernom raspodelom lakih i teskih elemenata. Nazalost nista nije idealno pa i najmanja odstupanja od savrsene raspodele dovode do grupisanja ne samo oko jednog centra nego oko svakog lokalnog centra sa vecom gustinom koji se i dalje svi vrte oko zajednickog centra citavog oblaka. Najveci od tih lokalnih nepravilnosti/centara su danasnje planete.


U svakom slucaju stoji pitanje: kako su se u centru naseg zvezdanog sistema okupili atomi dva najlaksa elementa?
Nisu se samo oni okupili u centru ali kao njrasprostranjeniji elementi logicno je da u centru cine najveci deo. Logicno je i da ih privice najjaci centar gravitacije. Logicno je i da ih vise nema toliko u ostatku sistema jer na one koji su suvise daleko da bi bili privuceni gravitacijom deluje "solarni vetar" (nije postojao pre nego je Sunce postalo zvezda) koji ih tera napolje.

Koja sila je naterala helijum koji je elektro-neutralan (pa na njega ne deluje cak ni elektromagnetna sila) da se skupi u Sunce, kad gravitaciona sila celokupne planete Zemlje ne moze da ga zadrzi ( cim se oslobodi iz Zemljine kore odlazi u Svemir)?
Zemlja i planete jesu velike ali privlacenje zavisi od mase oba tela i sto je cestica dalje od centra gravitacije sve je manje pod njenim uticajem a vise znacaja imaju druge sile (baloncici vazduha ne stoje na dnu case gaziranog pića nego isplivaju).

I konacno, najgluplje pitanje: atomi gasovitih elemenata , danas, cim se oslobode iz svojih jedinjenja odlaze u atmosferu, a zatim u Svemir (vodonik, plemeniti gasovi ) tj. planeta Zemlja ,sada kada vec postoji , dozvoljava tim atomima da odu , a navodno je nekada neki mnogo manji deo te materije koji ce postati Zemlja uspeo da skupi sve te atome svojom mnogo puta manjom gravitacionom silom?
Da li si primetio da su "gasovite" planete dzinovi? Potrebna je vrlo jaka gravitacija da bi drzala lake elemente. Ti elementi o kojima govoris na Zemlji su obicno "zarobljeni" unutar cvrste materije (obicno kamen). Njih Zemlja nije privukla posebno nego su dosli izmesani sa tezim elementima.

Funkcionisanje Sunca.
Prema zvanicnoj teoriji atomi vodonika i helijuma koji su se sabijali u to nebesko telo stvorili su dovoljno veliku temperaturu koja je „upalila“ termonuklearnu pec u Suncu, tj. zapocela termonuklearnu fuziju (spajanje vodonikovih atoma u atome helijuma). Oslobodjena energija je izvrsila protivpritisak prema povrsini Sunca i zaustavila njegovo dalje kolapsiranje.
Opet pogresan pocetak. Nije fuzija zaustavila kolapsiranje. Nedostatak mase je zaustavio kolapsiranje.

Sada se te dve sile (gravitaciona koja pritiska na dole tj. prema centru i termonuklearna koja potiskuje na gore (fakticki-eksplozija)) nalaze u ravnotezi i na taj nacin Sunce funkcionise vec 5 milijardi godina.
Vec iz prethodnog odgovora je jasno ali ipak da dodam. Nisu u ravnotezi. Gravitacija je mnogo jaca i sprecava eksploziju.

Nastranu pitanje kako najslabija sila u prirodi moze da kontrolise najjacu, vec: ako je vec gravitaciono sazimanje Sunca bilo upaljac za termonuklearnu eksploziju, na koji nacin ce taj upaljac sada da je zaustavi kada je on, u stvari, pospesuje?
Ovo nije sasvim tacno. Gravitacija jeste dovela do toga da temperatura poraste dovoljno da proces zapocne ali zaboravljas da gravitacija jaca ka centru. Temperatura je postala dovoljno visoka samo u centru Sunca. U ostatku Sunca gravitacija ne moze da izazove fuziju. Sa druge strane ista ta gravitacija koja je najjaca u centru ne dozvoljava da materija iz centra lako ide ka povrsini. Izlazi uglavnom samo EM zracenje a ni ono koje mi vidimo nije direktni proizvod fuzije. Ono daje dovoljno energije samo tankom sloju materije oko centra da nastavi fuziju. U centru je gustina ogromna pa zracenje ne moze daleko da stigne (malo olova zaustavlja vecinu zracenja a gustina u Suncu je mnogo veca od gustine olova). Samo malo dalje nisu dovoljni ni gravitacija i to zracenje za nastavak fuzije.

Prevedeno na srpski: na koji nacin se benzinom moze ugasiti vatra?
To je lako proveriti. Zapaljenu sibicu stavi na dno metalne kante. U kantu naglo sipaj litar-dva benzina. Sibica ce se ugasiti isto kao da si sipao vodu.
 
Nastanak Crnih rupa.
Citat: „ ako je prvobitna zvezda imala vecu masu (misli se od Sunca), onda ce i gravitaciona sila biti jaca: kolaps zvezde se nece zaustaviti na stupnju „Belog patuljka“, vec ce ici dotle dok se nekadasnja zvezda ne skupi u loptu precnika desetak kilometara. Materija ce biti toliko sabijena da vise ne ostaje prostora ni na nivou atoma, te se protoni i elektroni spajaju u neutrone. Tako nastaje neutronska zvezda, najmanja i najgusca zvezda u svemiru (pulsar). Crna rupa- ovde necemo ulaziti u objasnjenje ovog pojma. Napomenimo da su to nekadasnje zvezde cija je masa bila toliko velika da se kolaps nije zaustavio na fazi neutronske zvezde; to je dovelo do stvaranja objekta sa nepojmljivo jakim gravitacionim poljem – nikakva materija koja bi se nasla u blizini, pa ni svetlost, nemoze da mu umakne. Najveca „crna rupa“ ima neverovatnu masu od 100 do 200 milijardi Suncevih masa.“ (kraj citata)
Sta je ovde sporno? Mozda bi najbolji odgovor bilo pitanje: sta je teze – kilogram vune ili kilogram gvozdja? Crna rupa ( po zvanicnoj nauci) nastaje kada se zvezda koja ima ogromnu masu sabije u singularitet (beskonacno malu velicinu). Koliko je meni poznato, gravitaciona sila zavisi iskljucivo od mase , a ne od velicine nekog objekta (ili se mozda varam?). Kakve veze ima da li ce zvezda koja se sastoji od odredjenog broja cestica (odredjene mase) imati tu masu rasporedjenu na milion kilometara ili jedan metar? 1000 atoma ima istu masu i istu gravitacionu silu i kada cine balu vune i kada cine komad gvozdja. Ako Sunce svojom masom (tj. gravitacionom silom ) nemoze da privuce DANAS planete koje se okrecu oko njega, zasto bi mu to uspelo ako mu se velicina smanji ( a masa, naravno, ostane ista)? Ako jedna galaksija mase 200 milijardi Suncevih masa ne moze svojom gravitacionom silom da zarobi svetlost DANAS, zasto bi ta ista gravitaciona sila uspela da zarobi svetlost kada joj se velicina drasticno smanji? Dakle ponovo: sta je teze - kilogram vune ili kilogram gvozdja? Pretpostavljam da je kilogram gvozdja daleko tezi (nemojte mi reci da se varam u pretpostavci?).


Preporucujem svima da preduzmu sledece izracunavanje:
Kada bi se Zemlja sa svojom danasnjom velicinom (masom) nalazila na putanji Neptuna, kojom bi brzinom morala da se krece da bi stvorila moment inercije dovoljno veliki da ponisti gravitacionu silu Sunca na tom rastojanju? (Podaci: Neptun je oko 17 puta masivniji od Zemlje, a brzina mu je oko 5.5 km/s )
Sada izracunati kojom bi brzinom trebala da se krece Zemlja na svojoj danasnjoj putanji ( 30 puta manje rastojanje od Neptuna – sila raste kvadratno sa smanjenjem rastojanja), da se ne bi survala prema Suncu.
 
Da li si primetio da su "gasovite" planete dzinovi? Potrebna je vrlo jaka gravitacija da bi drzala lake elemente. Ti elementi o kojima govoris na Zemlji su obicno "zarobljeni" unutar cvrste materije (obicno kamen). Njih Zemlja nije privukla posebno nego su dosli izmesani sa tezim elementima.


Opet pogresan pocetak.
Nije fuzija zaustavila kolapsiranje. Nedostatak mase je zaustavio kolapsiranje.


Vec iz prethodnog odgovora je jasno ali ipak da dodam. Nisu u ravnotezi. Gravitacija je mnogo jaca i sprecava eksploziju.
ma Suncu.

1. Jedno pitanje: kako je nastao taj kamen? Sve u pocetku krece od atoma. (sem ukoliko neko ne misli da je kamen stvoren- kreacionizam)?
2. Ovde uopste nisi u pravu. Pogledaj teoriju o daljim desavanjima u Suncu (crveni dzin, beli patuljak)
3. Ako je gravitacija mnogo jaca zasto Sunce ne kolapsira u belog patuljka? Koja sila to sprecava?
 
Obersturmfuehrer:
ok atmosfera....ali koji njen deo?
troposfera (20 km), u kojoj leti vecina aviona, stratosfera (do 50) u kojoj lete ekperimentalni avioni...mozda egzosfera u koja se proteze do 800km visine, a u kojoj bi trebalo da vaze one postavljene jednacine?

ili ako ne vaze, ZASTO ne vaze....
ne mogu da uvazim odgovor tipa - zato sto to nije normalno...
zasto nije normalno, i kako bi bilo normalno....dakle, zasto sateliti na odredjenim visinama imaju odredjenje brzine, zasto se telo izbacuje u orbitu odredjenom brzinom, i zasto je ta brzina razlicita od brzine kojom su se Pioniri izbacli van suncevog sitema?

Atmosfera- znaci ono sto taj pojam podrazumava.
Opet brkanje stvari. Dva puta sam (najmanje) napisao da nije sporno da postoji neka sila koja uslovljava medjusobne odnose nebeskih tela. Samo sto to nije gravitaciona sila.
 
visinu atmosfere sam upravo spomenuo zbog toga, da ne bi brkali te stvari.
visina atmosfere se proteze do 800 km visine, a to je podrucje na kom leti dobar deo svemirskih stanica i satelita, za koje ti tvrdis da ne mogu biti pod uticajem gravitacionog polja.
 
Sveta685:
Opet pogresan pocetak.
Nije fuzija zaustavila kolapsiranje. Nedostatak mase je zaustavio kolapsiranje.

deder, potkrepi ovo nekim dokazima, jednacinama. ne kazem da u postpunosti nije tacno, ali potkrepi ovu tvrdnju....

Sveta685:
3. Ako je gravitacija mnogo jaca zasto Sunce ne kolapsira u belog patuljka? Koja sila to sprecava?

pa zbog nuklearnih procesa :)
a, obradovacu te, da ce sunce to pre ili kasnije postati beli patuljak, a to ce se desiti upravo tad kada sunce potrosi svoje gorivo....
 
Nastanak Crnih rupa.
Citat: „ ako je prvobitna zvezda imala vecu masu (misli se od Sunca), onda ce i gravitaciona sila biti jaca: kolaps zvezde se nece zaustaviti na stupnju „Belog patuljka“, vec ce ici dotle dok se nekadasnja zvezda ne skupi u loptu precnika desetak kilometara. Materija ce biti toliko sabijena da vise ne ostaje prostora ni na nivou atoma, te se protoni i elektroni spajaju u neutrone. Tako nastaje neutronska zvezda, najmanja i najgusca zvezda u svemiru (pulsar). Crna rupa- ovde necemo ulaziti u objasnjenje ovog pojma. Napomenimo da su to nekadasnje zvezde cija je masa bila toliko velika da se kolaps nije zaustavio na fazi neutronske zvezde; to je dovelo do stvaranja objekta sa nepojmljivo jakim gravitacionim poljem – nikakva materija koja bi se nasla u blizini, pa ni svetlost, nemoze da mu umakne. Najveca „crna rupa“ ima neverovatnu masu od 100 do 200 milijardi Suncevih masa.“ (kraj citata)
Sta je ovde sporno? Mozda bi najbolji odgovor bilo pitanje: sta je teze – kilogram vune ili kilogram gvozdja? Crna rupa ( po zvanicnoj nauci) nastaje kada se zvezda koja ima ogromnu masu sabije u singularitet (beskonacno malu velicinu). Koliko je meni poznato, gravitaciona sila zavisi iskljucivo od mase , a ne od velicine nekog objekta (ili se mozda varam?). Kakve veze ima da li ce zvezda koja se sastoji od odredjenog broja cestica (odredjene mase) imati tu masu rasporedjenu na milion kilometara ili jedan metar? 1000 atoma ima istu masu i istu gravitacionu silu i kada cine balu vune i kada cine komad gvozdja. Ako Sunce svojom masom (tj. gravitacionom silom ) nemoze da privuce DANAS planete koje se okrecu oko njega, zasto bi mu to uspelo ako mu se velicina smanji ( a masa, naravno, ostane ista)? Ako jedna galaksija mase 200 milijardi Suncevih masa ne moze svojom gravitacionom silom da zarobi svetlost DANAS, zasto bi ta ista gravitaciona sila uspela da zarobi svetlost kada joj se velicina drasticno smanji? Dakle ponovo: sta je teze - kilogram vune ili kilogram gvozdja? Pretpostavljam da je kilogram gvozdja daleko tezi (nemojte mi reci da se varam u pretpostavci?).

Odgovor na ovo pitanje je toliko jednostavan i lezi u tvom nerazumevanju gravitacije. Secas se onih formula? Otidji tamo i pogledaj ih molim te i shvati sta one znace i videces resenje ovo tvog pitanja. Namerno necu da ga pisem samo da bih te naterao sam da shvatis. Resenje ti je upravo u onim formulama. Uzmi galaksiju sa koliko hoces zvezda, uzmi rasprasi ih na neku udaljenost i pocni da racunas zasto galaksija ne moze da zadrzi tu svetlost a drzi zvese oko sebe. To je tako jednostavno i analogno je onom tvom pitanju zasto sunce ne privuce zemlju ili kosmonaute ili sta vec. Uzmi one formule i radi malo. Fizika jeste igra ali da bi nesto shvatio iz fizike moras se sluziti kako realnim tako i apstraktnim stvarima. Naravno sve apstraktno sto je moras dovesti u opseg tacnosti pomocu formula-relacija. A one formule savrseno, maksimalno savrseno opisuju gravitaciju.

Ajde vec jednom molim te reci, sta je to sto nas ovde par mislimo da je gravitacija? Stalno govoris, to nije gravitacija to nije gravitacija, objasni to hajde.
 
Pod kolapsiranjem podrazumevam potpuno kolapsiranje do crne rupe a bez dovoljno mase to ne moze da se desi ni kad fuzija ne bi uopste postojala. Sa druge strane kad ima dovoljno mase ni postojanje fuzije ne moze da spreci takvo kolapsiranje.
Sta je ovde sporno? Mozda bi najbolji odgovor bilo pitanje: sta je teze – kilogram vune ili kilogram gvozdja? Crna rupa ( po zvanicnoj nauci) nastaje kada se zvezda koja ima ogromnu masu sabije u singularitet (beskonacno malu velicinu). Koliko je meni poznato, gravitaciona sila zavisi iskljucivo od mase , a ne od velicine nekog objekta (ili se mozda varam?). Kakve veze ima da li ce zvezda koja se sastoji od odredjenog broja cestica (odredjene mase) imati tu masu rasporedjenu na milion kilometara ili jedan metar? 1000 atoma ima istu masu i istu gravitacionu silu i kada cine balu vune i kada cine komad gvozdja. Ako Sunce svojom masom (tj. gravitacionom silom ) nemoze da privuce DANAS planete koje se okrecu oko njega, zasto bi mu to uspelo ako mu se velicina smanji ( a masa, naravno, ostane ista)?
Gravitacija zavisi od mase i od udaljenosti pa je zato jaca na povrsini gvozdene lopte nego na povrsini klupka vune koje ima istu masu ali zato mnogo veci precnik.
I odakle ti to da ce privuci planete ako se smanji?
 
Gravitacija zavisi od mase i od udaljenosti pa je zato jaca na povrsini gvozdene lopte nego na povrsini klupka vune koje ima istu masu ali zato mnogo veci precnik.
I odakle ti to da ce privuci planete ako se smanji?

Upravo tako kako si napisao.
A sve imam utisak da on pocinje da provocira jer mu je sigurno do sada na 10 nacina objasnjena gravitacija i od tebe i Obera i mene a on opet osporava uticaj gravitacije i uporno govori da tu postoji nesto drugo. STA?
 
Obersturmfuehrer:
deder, potkrepi ovo nekim dokazima, jednacinama. ne kazem da u postpunosti nije tacno, ali potkrepi ovu tvrdnju....



pa zbog nuklearnih procesa :)
a, obradovacu te, da ce sunce to pre ili kasnije postati beli patuljak, a to ce se desiti upravo tad kada sunce potrosi svoje gorivo....

Prvi po redu nije moja izjava, vec sam tu citirao nekoga od vas.
Ako je gravitaciona sila jaca od nuklearne ( sa cime se slazes) koji je konkretan razlog zbog koga ne dolazi do gravitacionog kolapsa Sunca? Sta sprecava jednu silu koja je jaca od druge da je nadvlada?
Kako astronauti postizu da se sve sile koje deluju na njih (gravitaciona Zemlje, gr. Meseca, gr. Sunca, inercija broda- stanice ) poniste u svakom trenutku leta , tako da oni uvek lebde, a trebalo bi da su u razlicitim tackama razlicitog intenziteta ( tj. rezultanta tih sila bi varirala)?
Gravitaciona sila jednog atoma je bezmalo jednaka nuli, i NIKADA jedan atom svojom gravitacionom silom ne moze da privuce drugi atom. Pitanje : ko je dokazao da moze, kojim eksperimentom, kada je taj eksperiment izveden?
Kazete da je zbog sabijenosti veca gravitaciona sila 1 kg gvozdja od gr. sile 1 kg vune . Kolika je onda bila gravitaciona sila oblaka gasa od koga je nastalo Sunce u odnosu na oblak od koga je nastala Zemlja ( tj. kako je taj oblak sa mnogo puta vecim precnikom i srazmerno manjom gravitacionom silom uspeo tada da zarobi Zemljin oblak , a da ne govorimo o Jupiterovom oblaku )?
Od cega zavisi gravitaciona sila unutar nekog objekta (Sunca, Zemlje)? Od precnika tog objekta ili od mase? Zasto se onda Zemlja skupila na ovoliku velicinu , a onda stala? Ako se gravitaciona sila povecava sa smanjivanjem precnika nekog tela onda bi svako nebesko telo nastavilo da se sabija do crne rupe. O, ali neko rece da se to nije desilo zbog nedovoljne mase. Pa, odlucite se vec jednom, da li gravitaciona sila zavisi od mase tela ili od precnika tela ( ako raste sa smanjenjem precnika nekog tela, onda ona hrani samu sebe i bivala bi sve veca i veca i veca i veca dok se telo ne bi sabilo u tacku (crnu rupu). Ili je gravitacija 1 kg gvozdja veca i u svemiru imamo samo crne rupe, ili su iste i u svemiru imamo raznorazna nebeska tela. Sta je tacno? Za sta se odlucujete? ( Po vasoj "gvozdenoj teoriji " ne znam kako je Svemir uopste dobio bilo kakve objekte u trenutku dok su ga cinili rasprseni atomi vodonika i helijuma jer je po vama gravitaciona sila celog Svemira tada bila mizerna).
 
NASTANAK CRNIH RUPA (evolucija zvezda)
Crne rupe su jedan od mogućih poslednjih stadijuma evolucije zvezde tj. jedan od nacina kako ona završava svoj život. Prostor izmedju zvezda nije prazan. Medjuzvezdani prostor ispunjavaju oblaci gasa čiji je glavni sastojak vodonik, i čestice prašine. Taj materijal nije pravilno rasporedjen u prostoru i skuplja se u pramenove pod dejstvom gravitacije. Gravitaciona sila je obrnuto proporcionalna kvadratu rastojanja izmedju dve čestice, a direktno proporcionalna proizvodu njihovih masa, što znaci da što je gučći oblak, veća je gravitaciona sila izmedju čestica (Njutnov zakon gravitacije). One pod dejstvom gravitacije nastavljaju da se sabijaju i počinju da rotiraju oko svoje ose. To su protozvezde.
Pod dejstvom gravitacije, protozvezda se smanjuje postaje sve toplija. Kada dosegne dovoljno visoku temperaturu (od nekoliko miliona stepeni), u njenom centru počinju termonuklearne reakcije u kome se vodonik pretvara u helijum. Masa helijumovog atoma je nešto manja od mase četiri vodonikova atoma, što govori o tome da masa odlazi u vidu energije. Oslobodjena enegrija tj. energija dobijena sagorevanjem goriva, može se izraziti Ajnštajnovom jednacinom E=mc2 i ona predstavlja sijanje zvezde pri čemu se emituju elektromagnetni talasi svih talasnih dužina.

Zvezda izlazi na glavni niz HR dijagrama i počinje da stari. Sve vreme svoga života na HR dijagramu zvezda je u ravnoteži, odnosno u nekakvom "metastabilnom" stanju. Situacija je pomalo analogna naduvanom balonu. Postoji ravnoteža izmedju pritiska koji pokušava da raširi balon i napetosti gume koja teži da smanji balon, odnosno, ka njenoj unutrašnjosti deluje gravitaciona sila, ali se njoj suprostavlja energija iz termonuklearnih reakcija tj. Fermijev pritisak. Što je zvezda veća ona brže stari, tj. brže sagoreva gorivo, ali bez obzira na sve životni vek zvezde je užasno dugačak, gde je reč o milijardama godina. Termonuklearne reakcije traju sve dok se sam vodonik ne istroši, odnosno dok ne dodje do formiranje gvoždja koji je najstabilniji element u Univerzumu, jer tada više nema šta u šta da se pretvara. Naravno, do formiranja gvoždja dolazi posle niza transformacija, jer iz vodonika nastaje deuterijum, pa helijum, pa C, N, O2 sve do Fe. U jednom trenutku Fermijev pritisak neće više biti dovoljan za odbijanje gravitacije tako da čitava zvezda počinje polako da kolapsira.

Zvezde od 1,2 do 1,4 Sunčeve mase završice svoju evoluciju na stadijumu belog patuljka. Sav višak energije i mase oslobodiće u vidu planetarne magline. Zvezde izmedju 1,4 i 2 Sunčeve mase završavaju kao neutronske zvezde, a one još masivnije završavaju kao crne rupe, odnosno zvezde sa masom iznad Candrasekarove granice ne mogu da se održe na stadijumu neutronske zvezde već svoje sazimanje nastavljaju. Što je zvezda manja, gravitacija je sve veća. Neutronska zvezda ima drugu kosmičku brzinu od 2/3c, odnosno da bi čestica pobegla sa njene površine morala bi da se kreće tom brzinom. Ako se materija i dalje kontrahuje, gravitacija raste i dolazi do nivoa kada se druga kosmička brzina povećava na brzinu svetlosti (c). Kada se to dogodi vrednost prečnika tela je jednaka Svarcsildovom radijusu, odnosno formira se crna rupa. Neutronske zvezde i crne rupe visak materije i energije oslobadjaju u vidu eksplozije supernove.

Procenjuje se da "samo" 2% zvezda kolapsiraju u crne rupe.
 
Candrasekarova granica
Godine 1928. mladji diplomac Subramanijan Candrasekar (S. Chandrasekhar) iz Indije izračunao je koliko bi zvezda morala biti masivna da bi se suprostavila sopstvenoj gravitaciji kad istroši svoje gorivo. Zamisao se zasnivala na tome da kad zvezda postane mala, čestice materije se veoma zbliže da, prema Paulijevom načelu isključenja, moraju imati veoma različite brzine i udaljuju se jedne od drugih pri čemu uspostavljaju ravnotežu izmedju gravitacionog privlačenja i odbijanja. Candrasekar je shvatio da postoji granica odbijanja što sledi iz načela isključenja, jer teorija relativnosti nalaže da je najveća razlika u brzinama ‘čestica neke zvezde brzina svetlosti. To bi značilo da kada zvezda postane dovoljno gusta, odbijanje uzrokovano načelom isključenja bi bilo slabije od gravitacionog privlačenja. Candrasekar je izračunao da ta granica iznosi 1,4 Sunčeve mase i ona je danas poznata kao Candrasekarova granica.

Ako je zvezdina masa manja od Candrasekarove granice, ona može prestati sa sazimanjem i ostati na stadijumu belog patuljka, sa prečnikom što puta manjim od Sunčevog i gustinom od 109 kg/m3. Do sličnog otkrića došao je i ruski naučnik Lav Davidović Landau. On je istakao da postoji još jedno mogućno završno stanje zvezde koje je manje od belog patuljka. Ono se odnosi na zvezde sa masom izmedju 1,4 i 2 Sunčeve mase. Ove zvezde su dobile naziv neutronske zvezde, jer kod njih prilikom sazimanja gravitacijom dolazi do slepljivanja protona i elektrona i formiranja stabilnih neutrona koji se pod dejstvom snažne gravitacije drže u skupini i obrazuju neutronsku zvezdu. One u precniku imaju 10 do 20 kilometara, a gustina im iznosi 1017 kg/m3. Medjutim, do samog otkrica neutronskih zvezda se došlo kasnije. Šta će se desiti sa zvezdom čija je masa iznad Candrasekarove granice, odnosno sa zvezdama iznad 2-3 Sunčeve mase, rešio je američki naučnik Robert Openhajmer (Robert Oppenheimer) 1939. godine.

idealnom sfernom modelu zvezde, koja se sažima, može doći do fenomena sabijanja koji bi zvezdu doveo do kritičnog radijusa, gde bi je zadesio katastrofalan gravitacioni kolaps. Dovoljno masivna kolapsirajuća zvezda može da se sažima takvom silinom da čak ni neutroni ne bi mogli da joj se odupru. Drugim rečima, nuklearna sila bi bila nadjačana gravitacionom silom, a kada nuklearna sila popusti, nema ničeg što bi pružilo ravnotežu gravitaciji. U tom slučaju zvezda nastavlja u beskrajno kolapsiranje pri čemu joj se zapremina dovodi do nule, a površinska gravitacija beskrajno raste. Tačnije rečeno, od oblaka prašine se formira crna rupa u čijoj se unutrasnjosti nalazi singularitet, koji mi ne možemo videti jer se oko njega nalazi horizont dogadjaja koji je propustan za informacije samo u jednom smeru, pa iza njega ništa ne možemo videti. Ovi krugovi se postepeno smanjuju i pokazuju kako masivna zvezda kolapsira, odnosno kako smanjenjem svoga prečnika prelazi u stanje crne rupe.
 
Pulsari - rotirajuće neutronske zvezde
Džoselin Bel (Joselin Bell) je 1967. otkrila pulsare. Primljeni su jako kratki i pravilni impulsi talasne dužine 3,7m. To je ukazivalo da izvor emitovanja mora biti veoma mali, jer velika tela ne mogu emitovati kratke, oštre impulse, jer bi vreme putovanja zračenja sa različitih delova takvog tela zamutilo signal. Zato je moralo biti u pitanju nesto kompaktno, objekat manji od nekoliko hiljada kilometara, a ipak na udaljenosti zvezde. Prvo se mislilo da su u pitanju vanzemaljci i zato su prva 4 otkrivena pulsara nazvani LGM 1-4 (LGM - little green man, odnosno mali zeleni ljudi).

Pulsari su kompaktni objekti (neutronske zvezde), hiljadu puta gušći od vode. U njoj su protoni i elektroni slepljeni u neutrone. Oni nastaju prilikom ekspozije supernove, gde u njenim donjim slojevima dolazi do implozije u objekat kao što je neutronska zvezda (ili crna rupa). Neutronske zvezde ako rotiraju zovu se pulsari. Jaki su izvori radio talasa, ali njihova osa rotacije se ne poklapa sa osom magnetnog polja tako da zračenje pulsara dolazi u prekidima tj. impulsima i to onda kada je osa magnetnog polja uperena ka nama. Odavde se vidi da zračenje pulsara nije toplotno, vec potiče od ubrzanog kretanja naelektrisanih čestica u magnetnom polju. Njihov prečnik je svega nekih desetina kilometara.

Evo nekih odnosa veličina zvezda:

Crveni džin : Sunce ó 250 : 1
Sunce : beli patuljak ó 100 : 1
Beli patuljak : neutronska zv. ó 700 : 1
Neutronska zv. : crna rupa ó 3 : 1



Svarcšildova geometrija
Karl Svarcšild (Karl Schwarchild 1873-1916) je prvi rešio Ajnštajnovu jednačinu polja gravitacije, što je dovelo do boljeg razumevanja crnih rupa i do snažnog uticaja Ajnštajnovih jednačina na kosmologiju. Zanimljivo je to da je te jednačine rešio dok je bio na frontu, a rešenja poštom poslao Ajnštajnu. Medjutim, ubrzo je umro od bolesti koju je zaradio u ratu. Godine 1915. kritični radijus je nazvan Svarcšildov radijus po samom naučniku. To je onaj radijus na kom je čestici potrebno da se kreće brzinom svetlosti da bi ga napustila.
Vesc=c

Ta zakrivljenost prostora oko nekog tela odredjene mase se menja kao funkcija udaljenosti od središta tela tj. duž linije radijusa.

Rc= 2GM/c2

G- gravitaciona konstanta, M- masa tela, c- brzina svetlosti, što znači da isključivo zavisi od mase tela.

Kada se objekat nadje na Svarcšildovom radujusu ili ispod njega, svetlost koja izvire sa njega troši svoju energiju na savladjivanje gravitacije, pri čemu joj crveni pomak postaje beskonačan. U stvari, svetlost nikada neće napustiti svoje odredište, što znači da su zbivanja zaklonjena od spoljnjeg posmatrača. On je izračunao Ajnštajnove jednačine samo za nerotirajuće, neutralne crne rupe, a takvih je prema proceni vrlo malo, jer najveći broj zvezda rotira. Zato njegove jednačine nemaju nekog većeg značaja, ali su bile prve.
 
Moram priznati da sam sakupio dovoljno strpljenja da procitam sve ovo, jer nisam imao neka pametnija posla, ali ne mogu, a da ne dam i svoj doprinos svim ovim izjavama.

Dakle, kao neko ko se posvetio, ovim temama, moram prvo priznati (kao sto je nick "geologicarka") da niko zapravo nije pricao (sem nekog izuzetaka) o postavljenoj temi. Mogao sam da procitam svasta.....od vertikalnog hica, statike, jedinica za fizicke velicine, evolucije univerzuma, agregatnih stanja.......nisam naisao samo jos na recept za ajvar, a mozda nisam dobro pregledao. :-) Salu na stranu, ozbiljno..... kao osoba koja se posvetila ovim temama, nisam mogao, ama bas nista, podvlacim, nista, da vas razumem! Kako li onda moze razumeti neki laik, kome je ovaj post privukao paznju?

Dakle, koliko se ne varam, pitanje je bilo vezano za gravitaciono polje.....sto znaci da treba opisati prirodu tog polja.....prevedeno na srpski....Sta je zapravo gravitaciono polje? Evo, i mene sad interesuje, da li neko moze ukratko, ali ukratko.....ne RAT I MIR, da kaze o tom polju? Ne interesuju me hici, agregatna stanja, evolucija univerzuma, formule i kvantitativna objasnjenja u vidu formula.....Nadam se da nikome nije palo na pamet da ovde iznosi Ajnstajnovu teoriju gravitacije u matematickom obliku....koji je prepun tenzora :-) Dakle, samo ideje i problemi u vezi Gravitacionog polja..........nista vise.

Ajde, ja cu da pocnem....Dakle, do danas su nam poznate vise teorija gravitacije, ali ajde da se ne "gadjamo" sa njima, vec da objasnimo one koje su vec odavno ustolicene - Njutnova, i Ajnstajnova....svaka ima prednosti i nedostataka, ali kazem, opet, i one su nam i vise nego dovoljne. Same postavke obe teorije nisu "van zdravog razuma",kao sto mnogi smatraju, vec naprotiv. Neko je i pomenuo tamo da ne zna sta je "zdrav razum"....sto je primedba na svom mestu. Jer ako znamo sta je "zdrav", sta je onda "bolestan". Ali necu sad o razumima, nego da se vratimo polju....pa ako neko zeli.....DAJEM REC.
 
E pa Rašo, ovako.
Sedneš u polje pod jabuku. To ti je polje
Otkine se jedna zrela i udari te po glavi. To ti je gravitacija

Iz te dve premise imaš gravitaciono polje

To ti je onako ukratko, kako si želeo. :wink:
 
E pa Rašo, ovako.
Sedneš u polje pod jabuku. To ti je polje
Otkine se jedna zrela i udari te po glavi. To ti je gravitacija

Iz te dve premise imaš gravitaciono polje

To ti je onako ukratko, kako si želeo.

Mislim da jednostavnije i lepse ni ne moze biti. ;-) Nema formula, nema matematickih relacija cisto posmatranje i sinteza. ;-)
 
Gravitacija je sila koja potice od mase. Svaki atom poseduje masu pa samim tim i gravitacionu silu, koja je u njegovom slucaju izuzetno mala, pa se moze i zanemariti. Medjutim, kada se nakupi dovoljno atoma na nekom mestu, onda se gravitacina sila vec moze osetiti. To je privlacna sila kojom jedna masa privlaci drugu. Konkretno, gravitaciona sila na Zemlji omogucava postojanje zivota na njoj, jer sprecava da odletimo u Svemir mi, druga ziva bica, vodeni omotac,... Prostire se u neposrednoj blizini nebeskih tela i nije odgovorna za okretanje (recimo) planeta oko Sunca.
 
Gravitacija je sila koja potice od mase. Svaki atom poseduje masu pa samim tim i gravitacionu silu, koja je u njegovom slucaju izuzetno mala, pa se moze i zanemariti. Medjutim, kada se nakupi dovoljno atoma na nekom mestu, onda se gravitacina sila vec moze osetiti. To je privlacna sila kojom jedna masa privlaci drugu. Konkretno, gravitaciona sila na Zemlji omogucava postojanje zivota na njoj, jer sprecava da odletimo u Svemir mi, druga ziva bica, vodeni omotac,... Prostire se u neposrednoj blizini nebeskih tela i nije odgovorna za okretanje (recimo) planeta oko Sunca.

Eto, sve si lepo rekao do one boldirane recenice.
Reci mi ko je odgovoran za rotaciju i revoluciju? Pa zar ti sama plima i oseka ne pokazuju nesto? Zar ti meseceva deformacija ne pokazuje nesto? Taj njegov ( po peti put) ekscentricni gravitaciono-maseni centar u odnosu na njegov geometrijski? Zasto uvek vidis istu stranu meseca?
 
kad bi ovaj forum uzimao procenat na tvrdoglavost i nedokazanost, donosio bi izuzetnu zaradu...

deder, svetice, objasnji vec jedno to sto tvrdis...
ja te pitam dokle se prostire gravitacija, ti kazes, dokle i atmosfera...ja te piam, do 12km ili do 800km, ti cutis...
ponovaljas to isto u 200 postova...
ako si sagovornik kome uopste vredi odgovarati, odgovorices mi na ono gore pitanje...
 
Vidim ja da ovome nema kraja.....no pokusacu da prekinem raspravku ...odgovorom. Dakle, gravitaciono polje, (kao i svako drugo polje, uostalom) je OBLIK materije kojim se ostvaruje uzajamno delovanje dva ili vise tela. A manifestuje se (ili ispoljava) pojavom sile (u ovom slucaju gravitacione) na tela. Ono sto izdvaja gravitacionu silu od ostalih, je to, sto ona moze biti samo privlacna, i to je jedina sila koju poznajemo sa takvom osobinom. Medjutim, Ajnstajnova slika gravitacije je drugacija.....njen smisao je sasvim obrnut od klasicnog.
 
Vidim ja da ovome nema kraja.....no pokusacu da prekinem raspravku ...odgovorom. Dakle, gravitaciono polje, (kao i svako drugo polje, uostalom) je OBLIK materije kojim se ostvaruje uzajamno delovanje dva ili vise tela. A manifestuje se (ili ispoljava) pojavom sile (u ovom slucaju gravitacione) na tela. Ono sto izdvaja gravitacionu silu od ostalih, je to, sto ona moze biti samo privlacna, i to je jedina sila koju poznajemo sa takvom osobinom. Medjutim, Ajnstajnova slika gravitacije je drugacija.....njen smisao je sasvim obrnut od klasicnog.

Pa?;-)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top